Uvid u vijesti
Vrijedno oponašanja
Novine New Haven Register, koje izlaze u Connecticutu (SAD), objavile su jedno pismo koje sadržava čitav niz objektivnih zapažanja s kongresa Jehovinih svjedoka. U ovom pismu, upućenom izdavaču, stajalo je: “Jehovini svjedoci su upravo održali svoju godišnju skupštinu na stadionu Colliseum. Od svih grupa koje tamo dolaze, nijedna nije više dobrodošla ili poželjnija od ove. Colliseum nije nikada tako čist kao netom prije i nakon njihova skupa. I ovog puta je ponovno bilo tako.”
S obzirom na jedan kongres kojeg su Svjedoci održali prije nekoliko godina, sastavljač pisma je dalje izložio da se “na jednom religioznom kongresu, koji je zapanjio grad New York, 75 000 Svjedoka sakupilo na Yankee-stadionu, a daljnjih 20 000 izvan stadiona pažljivo je slušalo prijenos preko zvučnika. Prvog je dana bilo uposleno dvjesta policajaca, uobičajen broj kod takve množice ljudi. Idućih dana bila su poslana samo još dvojica, kako bi davali uputstva. Gradska uprava New Yorka poslala je zastupnike zdravstvene službe, dobavljače hrane i pića, kao i zastupnike policije i vatrogasaca, da proučavaju nevjerojatno djelotvorni tok i da uče iz toga. Na kraju se nije moglo vidjeti nikakve ostatke hrane ili otpatke, iako su njihovi članovi tamo objedovali. Sasvim svejedno da li je vjerujemo u bilo koji drugi oblik teološkog misticizma ili ih sve odbacujemo ... ipak, moramo se diviti njihovom predanju, njihovoj čestitosti, njihovom izuzetnom primjeru ljudskog ponašanja i zdravog življenja. Bilo bi dobro kada bismo svi oponašali i prakticirali divne osobine kakve iskazuju ovi ponizni i predani ljudi.”
Mnogi su, doduše, smatrali ponašanje Jehovinih svjedoka neobičnim, no Svjedoci su svjesni da pravi kršćani ‘žive po duhu’ i da moraju ‘po duhu i hoditi’. Božji duh pridonosi u njima plodove kao što su “ljubav, radost, mir, strpljivost, prijaznost, dobrota, vjera, blagost, samosvladavanje”. Ovakve osobine su zaista vrijedne oponašanja (Galaćanima 5:22, 23, 25, NS).
Kruna spoticanja
Stotine građana Malage (Španjolska) poduprli su javno prikupljanje priloga, čime je bila financirana umjetnička zlatna kruna za njihovu popularnu Djevicu, “Gospu nade”. “Jedan gram zlata za [Djevicu]” glasio je slogan koji je bio skovan prije dvije godine za prikupljanje priloga. Od tada su bile darivane naušnice, medalje, vjenčano prstenje, pa čak i zlatni zubi. Predmeti su bili rastaljeni, i dobilo se 1,5 kg čistog zlata — dovoljno da se od toga napravi solidna kruna za kip.
U junu 1988. “Gospa nade” bila je okrunjena na jednoj svečanoj ceremoniji kojoj je prisustvovao papinski nuncij i mnogi prominentni španjolski biskupi. Ipak, mnogi Španjolci nisu s ovom krunidbom bili sporazumni. Španjolske novine El Pais izvijestile su da je 20 sjemeništaraca u jednom otvorenom pismu pitalo: “Jesmo li za vjernike i za nevjernike našim praznim ritualima još uvijek na skandalozan način kamen spoticanja?” Druge katoličke grupe ukazale su na jednu noviju papinsku encikliku u kojoj je bilo preporučeno da bi vjernici trebali “svoje blago dati siromasima”. S obzirom na to, ovi su katolici izrazili svoj neotuđivi prigovor savjesti protiv najavljene rasipne ceremonije” i “skupocjene krune”.
Zapravo, jedva iznenađuje što iskreni ljudi imaju nešto prigovoriti tome da se beživotni kip ukrašava na takav način. Bog isto tako misli. Stoljećima ranije On je ukorio Izraelce zbog istog načina postupanja. Jehova je preko svog proroka Ezekijela rekao: “Slavni nakit svoj obratiše na oholost, i načiniše od njega likove gadova svojih, gnusobe svoje” (Ezekijel 7:20). Iz tog razloga istinoljubivi ljudi uvažavaju vremenu primjereni savjet Biblije: “Bježite od idolopoklonstva” (1. Korinćanima 10:14).