Što te sprečava da se krstiš?
“Evo vode! Što mi priječi da budem kršten?” (DJELA APOSTOLSKA 8:36. ST).
1. Što se dogodilo na putu između Jeruzalema i Gaze?
JEHOVIN anđeo je govorio na pustinjskoj cesti između Gaze i Jeruzalema, i dogodilo se nešto značajno. Vozeći se na svojim kolima, neki je Etiopljanin čitao Sveto pismo. Ubrzo je jedan čovjek pritrčao kolima i upitao putnika: “Razumiješ li baš to što čitaš?” Etiopljanin je odgovorio: “Pa kako bih mogao razumjeti ako me tko ne uputi?” A to mu je uputstvo sada posredovao Filip, objavitelj evanđelja, kojega je poslao anđeo. Čim se popeo na kola Filip je objasnio Etiopljaninu jedno Izaijino proročanstvo, i objavio mu “Radosnu vijest o Isusu”.
2, 3. a) Kako je Etiopljanin reagirao na dobru vijest? b) Za koja pitanja daje povoda taj događaj?
2 Stigavši na određeno mjesto Etiopljanin je povikao: “Evo vode! Što mi priječi da budem kršten?” Naredio je da stanu kola. Obojica su ušla u vodu i tada je Filip krstio Etiopljanina. Zatim je Jehovin duh odveo Filipa na drugo mjesto, a Etiopljanin se u svojim kolima radosno odvezao dalje (Djela apostolska 8:26-39, ST).
3 Ako si se povezao s Jehovinim svjedocima, ali još nisi kršten, možda se u vezi ovog događaja pitaš: Zašto je Etiopljanin bio tako brzo kršten? Kako je uslijedilo krštenje? Što ono simbolizira? I što mene sprečava da se krstim?
Nije bio prerano kršten
4. Tko je bio taj Etiopljanin?
4 Iz izvještaja saznajemo da je Etiopljanin “došao u Jeruzalem da se moli”, dakle radilo se o obrezanom židovskom prozelitu. On je bio “eunuh”, ali ne u tjelesnom smislu, jer spolno osakaćeni muškarci nisu smjeli doći u skupštinu Izraela (5. Mojsijeva 23:1). U njegovom slučaju oznaka “eunuh” odnosila se na službenika, jer je on bio “visoki dostojanstvenik Kandake, etiopske kraljice i nadglednik cijele njezine riznice” (Djela apostolska 8:27, ST).
5. Zašto je etiopski eunuh mogao biti tako brzo kršten?
5 Etiopljanin je bio poganin. No, budući da se obratio na židovsku vjeru, mogao je ipak biti kršten kao Kristov učenik i prije nego je vijest o Kraljevstvu bila 36. g. n. e. posredovana neobrezanim ne-Židovima, od kojih je jedan bio i Kornelije. Kao židovski prozelit, on je poznavao Boga i njegovu Riječ, iako mu je u duhovnom pogledu još bila potrebna pomoć. Stoga je Filip bio upućen da propovijeda tom čovjeku, a mogao ga je i krstiti prije nego je dobra vijest bila posredovana ne-Židovima.
Rano kršćansko krštenje
6. Kako je Etiopljanin bio kršten i zašto tako odgovaraš?
6 Kako je Etiopljanin bio kršten? Riječ “krstiti” prijevod je grčke riječi bapti’zo, koja znači “uroniti, podroniti”. Jedan oblik iste riječi upotrijebljen je u Septuaginti u 2. Carevima 5:14, a glasi “uroniti”. Također je vrijedno spomenuti da je Etiopljanin zamolio da bude kršten kad su on i Filip došli do neke “vode”. Za potrebe krštenja ušli su “u vodu”, a potom “izašli iz vode” (Djela apostolska 8:36-39). Tako je etiopski eunuh bio kršten time što je podronjen pod vodu.
7. Navedi jedan prijašnji slučaj krštenja podronjavanjem pod vodu.
7 Isus je također bio kršten podronjavanjem pod vodu. Stoga čitamo da je nakon krštenja u Jordanu “izašao iz vode” (Matej 3:13, 16). Činjenica je da je Ivan Krstitelj odabrao prikladno mjesto za krštavanje na jednom mjestu u dolini Jordana, nedaleko od Salima. Zašto? “Jer ondje bijaše mnogo vode” (Ivan 3:23, ST). Dakle, Sveto pismo opravdava krštenje u vodi.
8. Što zaključujemo u vezi krštenja iz određenih običaja farizeja i drugih Židova?
8 Uzimajući u obzir određene običaje farizeja i ostalih Židova dolazimo u vezi krštenja do logičnog zaključka. Evanđelist Marko je rekao: “Kad se vrate s trga, ne jedu ako se prije ne očiste prskanjem [grčki: ranti’zo]; a ima još mnogo drugih predaja koje su primili da bi ih se držali: krštenje [baptismous‘] čaša i vrčeva i bakrenog posuđa” (Marko 7:3, 4, NS). Ovi Židovi su se prskali na licemjeran način prije jela kad su se vraćali s trga. Ali, određene predmete koje su koristili za jelo, krstili su, što znači podronjavali pod vodu.
9. Što je Tertulijan rekao o krštenju?
9 Čak u vrijeme kad se već pojavio otpad, rekao je u vezi krštenja crkveni otac Tertulijan (ca. 160. do 230. n. e.) slijedeće: “Ne postoji baš ništa što bi na ljudski um djelovalo tvrdokornije nego što je to jednostavnost božanskih djela koja su vidljiva u činu, kad ih se usporedi sa veličanstvenošću koja je obećana kao posljedica; dakle, uslijed same činjenice da je takvom jednostavnošću, bez pompe, bez znatnije pripreme i, konačno, bez troškova, čovjek uronjen u vodu uz izgovorenih nekoliko popratnih riječi, te da zatim ponovo ustaje, ne mnogo (ili ne uopće) čišći, posljedično postizanje vječnosti smatra se još nevjerojatnijim.” Zapazimo da je Tertulijan rekao: “Čovjek je uronjen u vodu ... a zatim ponovo ustaje.”
10. Što su rekli učenjaci o najranijem obliku kršćanskog krštenja?
10 I učenjaci su posvjedočili da su se kršćani prvobitno krštavali potpunim uranjanjem u vodu. U jednoj poznatoj francuskoj enciklopediji čitamo: “Prvi kršćani su krštavani bilo gdje, gdje je bilo vode, i to podronjavanjem.” A u The Catholic Encyclopedii stoji: “Najstariji način koji se obično primjenjivao sigurno je bilo podronjavanje” (svezak 2, izdanje 1907. str. 261).
Poučiti i krstiti
11. Koji je zadatak Isus dao svojim učenicima?
11 Prije nego netko bude kršten, on mora steći točnu spoznaju, a zatim odgovarajuće tome i postupati. To je objasnio Isus kad je uputio svoje učenike: “Pođite stoga i načinite učenike od ljudi iz svih naroda, krsteći ih u ime Oca i Sina i svetog duha, učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio. I gle! Ja sam s vama sve dane do svršetka ovog sustava stvari” (Matej 28:19, 20, NS).
12. Što znači biti kršten “u ime Oca”?
12 Biti kršten “u ime Oca” znači da kandidat za krštenje priznaje Božji položaj i autoritet. On priznaje Jehovu za ‘Najvišega nad cijelom zemljom’, Stvoritelja i Univerzalnog Suverena (Psalam 36:9; 83:18; 2. Carevima 19:15). On također prihvaća Jehovu za svoga Suca, Zakonodavca i Kralja (Izaija 33:22; Psalam 119:102; Otkrivenje 15:3, 4).
13. Što znači biti kršten ‘u ime Sina’?
13 Biti kršten ‘u ime Sina’ znači priznati Kristov položaj i autoritet, kao i činjenicu da se Bog preko njega pobrinuo za ‘odgovarajuću otkupninu’ (1. Timoteju 2:5, 6) Nakon njegove smrti, Bog je Isusa kao čuvara besprijekornosti “uzdigao na uzvišeni položaj” i onaj tko se želi krstiti mora priznati Krista kao ‘Gospodina na slavu Boga i Oca’ (Filipljanima 2:9-11, NS). Osim toga, mora prihvatiti Isusa kao Jehovinog ‘Vjernog Svjedoka’ i kao ‘Kralja kraljeva’ (Otkrivenje 1:5; 19:16).
14. Što traži krštenje ‘u ime svetog duha’?
14 Vjernik mora biti kršten i ‘u ime svetog duha’. On mora biti uvjeren da sveti duh nije osoba, nego Božja djelujuća sila, kojom se Bog na primjer poslužio prilikom stvaranja ili kad je nadahnjivao pisce Biblije (1. Mojsijeva 1:2; 2. Samuelova 23:1, 2; 2. Petrova 1:21). Onaj tko se krsti mora priznati kako mu je bezuvjetno potreban Jehovin duh, da bi mogao shvatiti “duboke stvari Božje” i da bi mogao donositi Bogu dopadljive plodove kao što su “ljubav, radost, mir, strpljenje, prijaznost, dobrota, vjera, blagost, samosvladavanje” (1. Korinćanima 2:10; Galaćanima 5:22, 23, NS). Zatim mora priznati da je Božji duh potreban i za izvršavanje djela propovijedanja Kraljevstva (Joel 2:28, 29).
Što simbolizira krštenje
15. Zašto kršćansko krštenje ne pere grijehe?
15 Ivan Krstitelj je podranjao ljude uz pomoć svetog duha (Djela apostolska 13:24). On ih nije krstio da bi oprao njihove grijehe, nego, kao simbol pokajanja (Djela apostolska 19:4). Ivan je krstio i Isusa, koji “ne učini grijeha” (1. Petrova 2:22, ST). I Ananija je pozvao Savla od Tarza: “Ustani, primi krštenje i očisti se od svojih grijeha, zazivljući njegovo ime” (Djela apostolska 22:12-16, ST). Dakle, kršćansko krštenje u vodi ne pere grijehe. Oproštenje ne omogućava krštenje, nego Isusova prolivena krv i ‘prizivanje njegovog imena’ (Jevrejima 9:22; 1. Ivanova 1:7).
16. a) Što simbolizira krštenje, ako ne pere grijehe? b) Što se događa, slikovito govoreći, kad se netko krsti?
16 Iako kršćansko krštenje ne pere grijehe, ono je ipak simbol da se krštenik bezuvjetno predao Jehovi Bogu kroz Isusa Krista. (Usporedi Matej 16:24.) Predati se nekoj osobi ili stvari znači posvetiti joj se isključivo i nesebično. Predanje Bogu označava čin kojim se neka osoba bez uzdržavanja, ugovorom odvaja za vršenje Božje volje kroz Krista. Kad je kandidat za krštenje, slikovito govoreći, prolazno “sahranjen” u vodu, a zatim podignut, on umire obzirom na svoj prijašnji način života, a biva podignut u novi način života, naime za bezuvjetno vršenje Jehovine volje. (Usporedi Rimljanima 6:4-6.)
17. Zašto nije ispravno krstiti djecu?
17 Dakle, jasno je da je krštenje ozbiljan korak. Naopako je krstiti novorođenče, jer ono nema spoznaju, niti može donijeti odluku i postati učenikom (Matej 28:19, 20). Oni koji su se krštavali u Samariji u vrijeme Filipove službe propovijedanja bili su “ljudi i žene”, a ne djeca (Djela apostolska 8:4-8, 12, ST). Krštenje je za osobe koje su dovoljno stare da bi učile, stjecale vjeru i dokazivale je (Ivan 17:3; Djela apostolska 5:14; 18:8; Jevrejima 11:6). Povjesničar August Neander je s tim u vezi pisao da su “vjera i krštenje uvijek međusobno povezani ... Vrlo vjerojatno je u tom vijeku [1. stoljeće naše ere] primjena krštavanja djece bila je nepoznata ... Činjenica da je tek u toku trećeg stoljeća priznato kao apostolska predaja ... svjedoči mnogo više protiv nego za prihvaćanje apostolskog porijekla istog” (History of the Planting and Training of the Christian Church by the Apostles [Povijest osnivanja i vođenja kršćanske crkve po apostolima], New York 1864, str. 162).
18. a) Što je, biblijski gledano, potrebno da bi netko mogao postati Jehovin svjedok? b) Po kojim se oznakama vjere vidi da se netko može krstiti? c) Kako se kod kandidata za krštenje baca težište na vjeru u otkupninu?
18 U Svetom pismu se uvijek iznova govori o krštavanju vjernika (Djela apostolska 4:4; 5:14; 8:13; 16:27-34; 18:8; 19:1-7). Da bi netko postao Jehovin svjedok, on mora biti vjernik, dakle onaj tko pokazuje vjeru i krsti se. Ta vjera dolazi do izražaja već prije krštenja i to time što dotični živi Bogu dopadljivim životom, da se uzda u Jehovu, sudjeluje u djelu objavljivanja Kraljevstva i prihvaća Isusovu otkupnu žrtvu. Kandidatima za krštenje posebno se naglašava otkupnina, jer prvo od dva pitanja koja im postavlja predavač glasi: “Jesi li se na temelju žrtve Isusa Krista pokajao za svoje grijehe i predao se Jehovi da bi vršio njegovu volju?” Samo onaj tko odgovori potvrdno i tko razumije da predanjem i krštenjem postaje prepoznatljivim kao Jehovin svjedok, koji je povezan s organizacijom vođenom Božjim duhom, može se na prihvatljiv način podvrći krštenju u vodi.
Predanje u molitvi
19. Zašto predanje Jehovi treba uslijediti u molitvi?
19 Onaj tko se želi krstiti mora vjerovati u Boga i Krista. Ali, zašto Jehovini svjedoci kažu da predanje Bogu treba uslijediti u molitvi? Zato jer je odgovarajuće da u molitvi izrazimo Jehovi svoju odluku da mu želimo biti isključivo predani — što njemu i pripada (5. Mojsijeva 5:8, 9; 1. Dnevnika 29:10-13). Isus je očito u molitvi izrazio želju da prinosi svetu službu isključivo svom nebeskom Ocu (Jevrejima 10:7-9). Da, Isus se čak “molio” za vrijeme krštenja! (Luka 3:21, 22). Dakle, jasno je da predanje Bogu mora uslijediti u molitvi.
20. Kako znamo da su prvi kršćani vrlo vjerojatno predočili novim učenicima potrebu da se predaju Bogu u molitvi?
20 Prvi kršćani su, izgleda, predočili novim učenicima potrebu da se predaju Bogu u molitvi, jer je kasnije i sam Tertulijan rekao: “Oni koji se namjeravaju krstiti moraju se postojano moliti uz post i klečanje.” Još prije njega pisao je mučenik Justinus (ca. 100 do 165. n. e.): “Ispričat ću i kako smo se predali Bogu kad smo učinjeni novima kroz Krista... Svi koji su uvjereni u istinitost naših nauka i izjava, koji vjeruju i obećaju da će u skladu s time urediti svoj život, upućeni su da mole, da uz post izmole kod Boga oproštenje za prijašnje prijestupe. I mi ćemo se moliti i postiti zajedno s njima.”
21. Što je vjerojatno slučaj čak ako se, u vrijeme kad si se ti krstio, nije naglašavala potreba predanja u molitvi?
21 Ako se pred mnogo godina, u vrijeme kad si ti bio kršten, još nije naglašavala potreba predanja u molitvi, to ne znači bezuvjetno da je tvoje krštenje nevažeće. Nesumnjivo su se tada mnogi ponašali poput jednog mladića, koji je kleknuo i u usrdnoj molitvi se predao Jehovi, čega se on još živo sjeća i danas — preko 40 godina nakon toga. I tko se tada nije prije govora za krštenje u formalnoj molitvi predao Bogu, učinio je to predmetom svoje molitve kad su zajednički molili kandidati za krštenje i ostali prisutni, prilikom govora održanog na dan njegova krštenja.
Zašto neki oklijevaju
22. Zašto neki oklijevaju s krštenjem?
22 Ali, zašto neki oklijevaju s krštenjem, kad je tako blagoslovljena prednost biti krštenim Jehovinim svjedokom? Možda ne slušaju Riječ Božju, ne slijede Isusovo vodstvo i ne krste se jer im nedostaje prava ljubav (1. Ivanova 5:3). Naravno, nekrštene osobe u pravilu ne kažu da one ne žele slijediti Isusov primjer ili da ne žele slušati Boga, nego su stalno toliko zaokupljeni svjetovnim stvarima da im preostaje malo vremena za duhovne interese. Ako je to i tvoj problem, zar ne bi bilo mudro da učiniš promjene što se tiče tvojih sklonosti, interesa i težnji? Onaj tko uistinu ljubi Boga ne može u isto vrijeme ljubiti i ovaj svijet (1. Ivanova 2:15-17). I ne dozvoli da se zbog “prijevarne moći bogatstva” uljuljaš u sigurnost (Matej 13:22, NS). Pravu sigurnost možemo steći samo ako se predamo Jehovi Bogu (Psalam 4:8).
23. Zašto drugi odustaju od toga da se predaju Jehovi i da to simboliziraju podronjavanjem pod vodu?
23 Drugi tvrde da ljube Boga, ali ipak oklijevaju s predanjem jer misle da time izbjegavaju odgovornost i da neće biti pozvani položiti račun. Oni, bi, doduše, rado živjeli u Raju, ali su do sada učinili u tom pravcu vrlo malo ili čak ništa (Priče Salamunove 13:4). Te osobe ne mogu izbjeći polaganje računa, jer su dorasli odgovornosti kad su čuli Jehovinu Riječ (Ezekijel 33:7-9). Budu li se predali Bogu dokazat će da razumiju njegovu volju i da je žele vršiti. Takva poslušnost ne bi za njih bila dodatnim teretom, nego bi imala za posljedicu Jehovin blagoslov i radost, jer bi postupali u skladu sa svojom tvrdnjom da ljube Boga.
24. Iz kojeg se razloga neki ustručavaju krstiti se?
24 Neki se pak ustručavaju krstiti se jer misle kako ne znaju dovoljno da bi mogli razgovarati o Bibliji. No, etiopski eunuh je već nakon razgovora vođenog s Filipom, dok su se vozili na kolima, bio spreman simbolizirati svoje predanje Bogu. Sigurno je da on na početku nije mogao odgovoriti na sva postavljena mu pitanja kad je s drugima razgovarao o istini. Ali, iz zahvalnosti za sve što je čuo njegovo je srce bilo prepuno, i on se nije povukao iz straha. “Straha nema u ljubavi, nego savršena ljubav izgoni strah” (1. Ivanova 4:18, NS). Na predanje Bogu i na krštenje ne navodi nekoga glava puna odgovora, nego srce ispunjeno ljubavlju (Luka 10:25-28).
25. Što Jehova Bog očekuje od osoba koje tvrde da ga ljube?
25 Ako još nisi kršten, pitaj se: Što Bog očekuje od onih koji kažu da ga ljube? On želi isključivo predanje i traži ljude koji će ga obožavati “u duhu i istini” (Ivan 4:23, 24; 2. Mojsijeva 20:4, 5; Luka 4:8). Etiopski eunuh je iskazao Bogu takvo obožavanje i nije se ustručavao da bude kršten kad mu se ukazala prilika za to. Zar da i ti od sada ne učiniš predanje Jehovi predmetom ozbiljne molitve i upitaš se: “Što mi priječi da budem kršten?”
Pitanja za ponavljanje
◻ Zašto je etiopski eunuh mogao biti tako brzo kršten?
◻ Koji je način krštenja bio uobičajen kod prvih kršćana?
◻ Što znači biti kršten “u ime Oca i Sina i svetog duha”?
◻ Što simbolizira kršćansko krštenje?
◻ Zašto se treba u molitvi predati Jehovi?
◻ Iz kojih razloga neki oklijevaju predati se Bogu i krstiti se?