Kult Sotone — u sadašnjosti
Nesumnjivo, Sotona želi da ga se obožava. Iskušavajući Isusa, obećao mu je veliku nagradu — pod sljedećim uvjetom: “... ako padneš i pokloniš mi se” (Matej 4:9). Isus je to, naravno, odbio, ali ne slijede svi njegov primjer. Kult Sotone je u našem suvremenom svijetu zaista nadaleko raširen.
Tako je u kanadskim novinama The Calgary Herald izlazila serija članaka pod naslovom “Učenici Đavla”. Iz izvještaja jednog policijskog detektiva se citiralo sljedeće: “Ankete su pokazale da sotonski kult nije ograničen na neku posebnu skupinu društva. Prema ispitivanjima policije Calgarya i Kraljevske kanadske konjičke policije, samo u Calgaryju ima otprilike 5 000 aktivnih obožavatelja Đavla”.
Drugi izvještaji štampe pokazuju da se posvuda u Sjedinjenim Državama i u Evropi pojavljuju novi oblici sotonskog kulta. U međuvremenu se i policija počela zanimati za to. Zašto? Jer često nailazi na povezanost između zločina i sotonskog kulta. Nedavno je jedan policijski isljednik objasnio: “Imamo posla s jednom religijom i ljudi su u to uvjereni kao drugi u kršćanstvo, judaizam i u islam. Otkrivaju se zločini koji nisu bili počinjeni radi zločina, nego radi religije.”
Poznati primjer za to su ubojstva izvršena od strane Mansonovog klana godine 1969. u Kaliforniji. Prema izjavi Jeffreyja B. Russella, profesora povijesti, “Manson je tvrdio da je on i Krist i Sotona. ... Tex Watson, Mansonov pristaša, rekao je nakon što je izvršio ubojstvo nad Sharon Tate: ‘Ja sam Đavo; ovdje sam da izvršim djelo Đavla’”. No, sotonski kult nije uvijek tako očevidan kao u ovom slučaju.
Vračanje, spiritizam i čarobnjaštvo
Obožavanje Đavla nije ograničeno na direktno i poimenično prizivanje Sotone. Apostol Pavao je upozorio: “Što narodi žrtvuju, demonima žrtvuju” (1. Korinćanima 10:20, NS). A obožavanje demona je ustvari obožavanje Sotone, jer je Sotona nazvan “vladarom demona” (Marko 3:22, NS). Koji postupci “naroda” bi se mogli označiti kao obožavanje demona ili Sotone? Nekoliko primjera za to nalazimo u sljedećim riječima koje je Bog uputio Izraelu: “Neka se ne nađe u tebe ... vračar, ni koji gata po zvijezdama, ni koji gata po pticama, ni uročnik, ni bajač, ni koji se dogovara sa zlim duhovima, ni opsjenar, ni koji pita mrtve. Jer je gad pred Jehovom tko god tako čini” (5. Mojsijeva 18:10-12).
Mi smo, dakle, upozoreni pred krvnim žrtvama i udruživanjem s duhovima, kao što to običavaju vudu-svećenici u Brazilu kao i houngani i mambosi na Haitima; isto tako pred Santeriom, vrlo sličnim radnjama nekih izbjegličkih Kubanaca u Sjedinjenim Državama, a i pred čarobnjacima koji tvrde da razgovaraju s dušama mrtvih, čime živima utjeruju strah. (Usporedi 1. Samuelova 28:3-20.)
U raznim dijelovima Afrike vračanje je uobičajeno. Tako u južnoj Africi vračevi posjeduju veliki ugled i ljudi ih shvaćaju vrlo ozbiljno. Nedavno je štampa izvijestila da je mnoštvo naživo palilo ljude koji su bili optuženi za pojavu munja koje su pogodile druge stanovnike sela. Mjesni vračevi su optužili nedužne žrtve da su počinili te “neprirodne” radnje; zato su ih svezali za jedno stablo i spalili. Takvo vjerovanje u vračanje ili magiju isto tako nije ništa drugo do obožavanje demona.
Vračanje, ustvari, nije ograničeno na Afriku. Godine 1985. je Herbertu D. Dettmeru, koji je izdržavao kaznu u jednom zatvoru u Virdžiniji (SAD), dopuštena nabavka odjeće i predmeta, kako bi mogao vršiti svoju religiju u zatvoru. O kojoj religiji se radilo? Prema izvještaju suda on je pripadnik “Wicca-religije” (od witchcraft (engl.) = vračanje). Dettmer je tako dobio zakonsko pravo da pri obožavanju upotrebljava sumpor, morsku sol, odnosno sol pomiješanu s jodom, svijeće, tamjan, jednu budilicu i bijeli plašt.
Da, svi pokazatelji govore u prilog tome da je vračanje u zapadnim zemljama nadaleko rašireno. Britanske novine Manchester Guardian Weekly izvijestile su: “Smatra se da je prije pet godina u Velikoj Britaniji bilo otprilike 60 000 vještica; danas [1985] neki su mišljenja da je taj broj porastao na 80 000. ‘Predication’, mjesečni časopis za astrologiju i okultizam, ima nakladu od 32 000 primjeraka.”
Sotonizam i muzika
Profesor Russell u svojoj knjizi Mephistopheles — The Devil in the Modern World skreće pažnju na još jedno područje koje služi unapređivanju namjera Sotone. On piše: “Doduše, krajem 70-ih godina opet je brzo iščezao očevidni sotonizam, ali elementi sotonske kulture zadržali su se do 80-ih godina u “teškometalnoj” rock-muzici, koja se odlikuje povremenim prizivanjem Đavlovog imena kao i velikim poštivanjem sotonskih predodžbi vrijednosti u pogledu okrutnosti, droga, ogavnosti, depresije, razuzdanosti, nasilja, vike, smetenosti i tuge” (Naglašeno od nas).
Muzičari koji su preuzeli elemente sotonskog kulta u svoju muziku možda nisu imali ozbiljne namjere. Možda im je bilo samo do toga da šokiraju ili da budu zapaženi. Ipak, neke labilne osobe dopustile su da se na njih postojano utječe. Profesor Russell piše da “stalna napola ozbiljna propaganda za zlo ima razarajuće učinke na nerazumne i neutvrđene razume. Rezultat je poplava užasnih, nastranih zlodjela, naprimjer silovanje djece i osakaćivanje životinja.”
Potresan slučaj nedavno se dogodio u New Yorku. Novine su pisale da je neki 14-godišnji dječak, “opsjednut sotonizmom”, nožem usmrtio svoju majku i na kraju počinio samoubojstvo. Prema časopisu Maclean’s jedan kanadski bračni savjetnik je objasnio da sve više mladih koji zapadaju u poteškoće priznaje da se bavi “sotonizmom”, često u povezanosti s drogama i nasilničkom ‘teškometalnom’ rock-muzikom”.
Ne samo modna pojava
Jedan val koji je upravo zahvatio Sjedinjene Države je takozvani channeling. Ljudi često plaćaju stotine dolara da bi sudjelovali na seansama na kojima jedan channel, to jest medij (obično žena), tvrdi da stupa u vezu s duhom neke davno umrle osobe. Kao što je izvijestila štampa, seanse jednog channela se “redovito prenose preko satelita tisućama ljudi u šest gradova”. Ovaj trend pokazuje neposlušnost prema biblijskoj zapovijedi čuvati se onoga “koji se dogovara sa zlim duhovima” i od “opsjenara”. Dakle, to je neka vrst obožavanja koja se može poistovjetiti s obožavanjem demona. I kao svaki oblik spiritizma, sve je zasnovano na laži Sotone da je ljudska duša besmrtna (Propovjednik 9:5; Ezekijel 18:4, 20).
Utjecaj đavla u svijetu punom mržnje
Zastrašujuće stanje u kojem se nalazi čovječanstvo našeg 20. stoljeća daje povoda za pitanje da li utjecaj Sotone ne doseže još i dalje. Profesor Russell je također govorio o tome: “Iako su arsenali atomskog oružja dovoljni da se svi na Zemlji živući kralježnjaci unište oko sedamdeset puta, mi sada u svojoj tvrdokornosti vršimo pripreme za rat koji ne bi koristio ni jednom pojedincu, naciji ili ideologiji, nego bi milijarde ljudi osudio na užasnu smrt. Koja sila nas tjera da idemo tim putem koji svakim danom postaje sve opasniji? Za koga je atomsko uništenje planete od koristi? Samo za onu silu koja već odvajkada želi s beskrajnom okrutnošću i pakošću iznuditi uništenje svemira.”
Tko ili što je ta sila? Russell pruža vlastiti odgovor sljedećim riječima: “Đavo se označava kao duh koji želi svim raspoloživim snagama potpuno uništiti Božji svemir. Nije li moguće da se kod sile koja nas tjera da proizvodimo atomsko oružje radi o sili koja se neprestano trudila zatajiti vlastito postojanje? U sadašnjoj krizi, dosad najstrašnijoj za našu planetu, ovu mogućnost ne smijemo ispustiti iz vida.” Kršćani sigurno ne ispuštaju ovu mogućnost iz vida. Sam Isus je upozorio na Sotonin veliki utjecaj na naš svijet, nazivajući ga ‘vladarem ovoga svijeta’ (Ivan 12:31, NS). U biblijskoj knjizi Otkrivenje, kad se opisuje sadašnje duševno raspoloženje Sotone, kaže se da je “s velikim gnjevom, znajući da ima malo vremena” (Otkrivenje 12:12, NS). U toj knjizi se kaže i da se u našem vremenu Sotona za postizavanje svojih ciljeva služi propagandom demona, da se vladari svijeta “skupe za rat velikog dana Boga svemogućega” (Otkrivenje 16:14). Ne, mi ne smijemo previdjeti utjecaj Sotone ako želimo razumjeti zašto je čovječanstvo krenulo sadašnjim kobnim putem koji vodi u samouništenje.
Apostol Pavao je nazvao Sotonu “vladarem sila u zraku, duhom koji je sada djelotvoran u sinovima neposlušnosti” i “bogom ovog sustava stvari” (Efežanima 2:2, NS; 2. Korinćanima 4:4, NS). Nikakvo čudo što se mnogi pitaju da li se sve strahote našeg “prosvijećenog”, naprednog vijeka — oba svjetska rata, pokolji naroda u Evropi i Kambodži, politikom uvjetovana glad u Africi, duboke religiozne i rasne suprotnosti po čitavom svijetu, mržnja, ubojstva, sistematska mučenja, kriminaliziranje čovječanstva uslijed narkomanije, da navedemo samo neke od njih — uklapaju u cjelokupni plan jedne posve određene utjecajne zle sile, kojoj je cilj odvratiti čovječanstvo od Boga i možda ga čak navesti na globalno samoubojstvo.
Ali, tko je Sotona? Što on zaista namjerava? Što mi kao pojedinci možemo učiniti protiv njega? Pozivamo te da razmotriš sljedeća dva članka u kojima se obrađuju ova pitanja.
[Slike na stranici 6]
Božji narod se kloni sotonske muzike i traži zdravu zabavu