Pitanja čitalaca (2)

◼ U starom Izraelu je u nizu od 49 godina slijedila uvijek jubilarna godina (50. godina). Je li ovaj jubilej odgovarao vremenskom razdoblju koji slijedi Božjoj sedmici (tjednu) stvaranja od 49 000 godina?

Budući da se u obadva slučaja pojavljuje broj 49, možda izgleda da je jubilej predodžba onoga što slijedi Božjoj sedmici stvaranja od 49 000 godina. Ono što se događalo u Izraelu za vrijeme jubileja, odgovara razdoblju milenija u kojem će (vjerni) ljudi dobiti Božje priznanje, tj. obuhvaća razdoblje posljednjih tisuću godina Božje sedmice (tjedna) stvaranja, a ne nakon tog tjedna. Razmotrimo razlog za to:

Kao prvo, Mojsijev zakon je zahtijevao da svaka sedma godina bude sabatna godina vezana uz poljoprivredu. Za to vrijeme nisu smjeli sijati, obrađivati zemlju niti žeti. Nakon niza od sedam sabatnih godina (49 godina) nastupila je posebna jubilarna godina, 50. godina. Bio je to opet sabat u kojem se zemlja također trebala odmarati. Još važnije bilo je međutim proglašavanje slobode. Židovi koji su prodani u ropstvo bili su oslobođeni od ropstva i dugova. Osim toga svakoj obitelji je vraćena zemlja, bez obzira zbog čega je bila prodana. Za Izraelce je jubilej bio razdoblje oslobođenja i obnove (3. Mojsijeva 25:1-46).

Drugo, ako proučavamo ispunjenje biblijskih proročanstava i ako uzmemo u obzir gdje se mi nalazimo u struji vremena, tada sve ukazuje na to da je svaki dan stvaranja iz (1. Mojsijeve 1. poglavlje) obuhvaćao 7 000 godina. Stoga razumijemo da Kristova tisućgodišnja vladavina zapravo znači završetak Božjeg “dana mirovanja” od 7 000 godina, tj. zadnjeg “dana” sedmice stvaranja (Otkrivenje 20:6; 1. Mojsijeva 2:2, 3). Uzimajući ovo u obzir, dolazimo do zaključka, da je cijela sedmica stvaranja trajala 49 000 godina.

Na temelju sličnosti brojeva neki su uspoređivali 49-godišnji niz jubilarnih godina starog doba sa 49 000 godina Božjeg tjedna stvaranja. Takvo razmišljanje ih je dovelo do zaključka da je jubilarna godina (50. godina) u Izraelu predočavala ono što će doći nakon završetka Božjeg tjedna stvaranja.

Ne smijemo zaboraviti da je za Izrael jubilej značio prije svega godinu oslobođenja i obnove, dok se Božji tjedan stvaranja uglavnom odnosi na planetu Zemlju i njeno oblikovanje. Što se tiče ostvarivanja Božjeg nauma sa ljudima ovdje na Zemlji, znamo da Zemlja nije bila prodana u ropstvo i zato joj nije potrebno oslobođenje. Zatim, čovječanstvo ne postoji 49 000 godina, nego otprilike 6 000 godina, i njemu je potrebno oslobođenje. Biblija pokazuje da su se Adam i Eva neko vrijeme nakon stvaranja pobunili protiv Boga i tako upali u ropstvo grijeha, nesavršenstva i smrti. Kako je vidljivo iz Rimljanima 8:20, 21 Božja namjera je da ljude, koji ga vjeruju, oslobodi tog ropstva. To znači, da će pravi obožavatelji ovdje na Zemlji biti “oslobođeni ropstva raspadljivosti ... za slavnu slobodu djece Božje”. (Vidi također Rimljanima 6:23.)

Dakle, mala odabrana grupa ljudi, koji će biti uzeti u nebo, raduje se već od Duhova 33. n. e. oproštenju grijeha, a time se od tada raduju jubileju. Pismo nam pokazuje da će oslobođenje vjernog čovječanstva uslijediti za vrijeme Kristove tisućgodišnje vladavine. Tada će on primijeniti vrijednost svoje otkupne žrtve u korist čovječanstva. Do kraja milenija čovječanstvo će dostići ljudsko savršenstvo, i bit će potpuno oslobođeno naslijeđenog grijeha i smrti. Na taj način će Krist uništiti posljednjeg neprijatelja (od Adama nasljeđenu smrt) i predat će na kraju 49 000-godišnje Božje sedmice stvaranja, Kraljevstvo svom Ocu (1. Korinćanima 15:24-26).

Oslobođenje i obnova, oznake jubilarne godine u starom Izraelu, nalaze dakle za ljude koji vjeruju i imaju zemaljsku nadu, paralelu za vrijeme tisućgodišnjeg sabata. To će biti za vrijeme Kristove vladavine, “jer je Sin čovječji gospodar od subote (sabata, NS)” (Matej 12:8).