Pitanja čitalaca (1)

◼ Moj suprug koji nije u vjeri priznao mi je da ima drugu ženu. Da li je to priznanje dovoljni temelj za biblijski razvod?

U nekim slučajevima, ako bračni partner nekog kršćanina prizna da je počinio nemoral, to pruža biblijski temelj za razvod, što kršćaninu daje slobodu da se ponovo vjenča ako to želi.

Jehova Bog je u svom zakonu datom naciji Izraela omogućio razvod po raznim osnovama (5. Mojsijeva 24:1, 2). Preljuba, homoseksualnost i bestijalnost bili su temelj za okončanje braka; tko je bio kriv bio je pogubljen (5. Mojsijeva 22:22-24; 3. Mojsijeva 18:22, 23). Međutim, Zakon je postavio ovaj važan zahtjev: “Na svjedočanstvo dva ili tri čovjeka da se pogubi onaj koga valja pogubiti; ali na svjedočanstvo jednoga čovjeka da se ne pogubi” (5. Mojsijeva 17:6; 19:15; 4. Mojsijeva 35:30). Pošto “ljubi pravednost i pravdu”, Jehova je zahtjevao da se o takvim pitanjima zaključuje na temelju dokaza ili svjedočanstava, a ne samo na temelju sumnje (Ps. 33:5). To je, naravno, utvrđeno obzirom na smrtnu kaznu, a ne obzirom na razvod.

Druge situacije u vezi Zakona također pokazuju važnost dokaza. Što je trebao učiniti čovjek koji je sumnjao da mu je žena počinila preljub, ali je ona to poricala i nije bilo svjedoka? Božji zakon je opisao korak koji treba poduzeti, ali taj korak je bio drastičan i mogao je imati trajne posljedice na ženu ili muža ako je ona bila nedužna. Trebalo ju je dovesti pred svećenika i dati joj da, prema propisanoj proceduri, pije neku posebnu vodu. Ako je bila kriva, primila bi božansku kaznu tako što bi joj ‘spalo bedro’, što očito znači da bi atrofirali njeni spolni organi i izgubila bi sposobnost začeća (4. Mojsijeva 5:12-31). Očito je da u takvim slučajevima takva preljubnica, premda je primila neobičnu božansku kaznu, jer je poricala krivicu i nije bilo potrebnih svjedoka, nije bila pogubljena.

Kakva je situacija danas u kršćanskoj skupštini? Je li moguće dobiti pouzdano svjedočanstvo kao temelj za biblijski razvod?

Isus je rekao da kod njegovih sljedbenika postoji samo jedan temelj za razvod koji bi nekome dao slobodu za ponovno vjenčanje, a to je porneia, spolni nemoral, počinjen od strane jednog bračnog partnera (Matej 19:9). Da li bi postojao dovoljni temelj za razvod ukoliko bi kršćanska supruga samo sumnjala da je njen muž kriv za preljubu? Ne, jer Kršćanski grčki spisi preuzimaju načelo da se stvari utvrđuju na temelju dva ili tri svjedoka, kao što to i zahtijeva uravnotežen osjećaj pravde (Ivan 8:17, 18; 1. Timoteju 5:19; Jevrejima 10:28). Dakle, ako žena samo sumnja na svog muža, a on to poriče i nema svjedoka koji bi potvrdili preljub, ona ne bi imala dovoljnu osnovu na kojoj bi kršćanska skupština utvrdila da ona ima pravo na razvod i na ponovno vjenčanje.

U nekim slučajevima, međutim, supružnik koji nije u vjeri prizna da je počinio nemoral. Muž bi se, na primjer, mogao time hvalisati kako bi se narugao ženi i time je povrijedio. Žena će možda odlučiti da prijeđe preko te njegove ćudljivosti. Ali, što ako ona smatra da to ne može ili ne bi trebala? Je li njegovo priznanje dovoljan dokaz?

Takva situacija nije ista kao kad on tvrdi da je nevin ili kad čvrsto poriče da je kriv za preljub. Možda on to priznaje njoj, no zbog svoje reputacije to možda ne želi učiniti na sudu ili pred drugima. Što tada može žena učiniti?

Pošto je ona dio čiste kršćanske skupštine, ona bi trebala shvatiti važnost toga da postupa pravilno kako ne bi, ukoliko se razvede i ponovo uda, bilo u pitanju održavanje ‘bračne postelje čistom’ (Jevrejima 13:4). S tim u skladu ona može starješinama koji zastupaju njenu skupštinu dati pismo u kojem opisuje svoju situaciju, naglasivši da joj je muž koji nije u vjeri priznao da je počinio nemoral. Može navesti da ga u skladu s Matejom 19:9 želi napustiti i zakonski se razvesti, te na taj način okončati brak biblijski i zakonski.

Starješine će razmotriti postoji li bilo koji poznati razlog da bi se zaključilo drugačije nego da je muž koji nije u vjeri počinio nemoral. Ako takav razlog ne postoji, oni mogu prihvatiti njenu potpisanu izjavu.

‘Ali’, mogao bi netko reći, ‘zar se ne može dati lažnu, neistinitu izjavu i reći da je suprug počinio nemoral, a on to zapravo nikad nije rekao?’ To bi bila stvarno velika prevara. David je jednom molio: “Ispitaj srce moje, obiđi noću; u ognju me okušaj, i nećeš naći nepravde moje” (Psalam 17:3). U obrnutom slučaju, Jehova jako dobro zna kad netko čini nepravdu i on će se pobrinuti da taj nema trajni uspjeh. Stoga, ako kršćanka podnese izvještaj tvrdeći da je njen suprug počinio nemoral, Jehova zna činjenice. Kao što kaže Biblija: “Nema stvorenja koje pred njim nije razotkriveno, nego je sve golo i izloženo očima onoga s kime se razračunavamo” (Jevrejima 4:13; Priče Salamunove 5:21; Jeremija 16:17).

Dakle, ako nema razloga za sumnju u ženinu izjavu, skupštinski starješine mogu prepustiti tu stvar njoj i Jehovi. U tom slučaju će ona pred Jehovom nositi odgovornost u pogledu toga da li je njen muž stvarno počinio nemoral, što bi bio biblijski temelj za okončanje braka čak i ako je zakonski razvod postignut na nekoj drugoj osnovi.