Prihvatiti izazov kršćanske zrelosti
“Govoreći istinu, daj da u svim stvarima ljubavlju uzrastemo u onoga, koji je glava, u Krista” (EFEŽANIMA 4:15, NS).
1, 2. a) Na koji način je ‘plod utrobe nagrada’? b) Što je za očekivati od novorođenčadi?
ZDRAVO, snažno dijete je doista prava radost. Malo tko može odoljeti njegovom zabavnom izgledu. Ono je izvor beskrajnog uzbuđenja i oduševljenja i uvijek je u središtu pažnje. Razumljivo je da i roditelji njega ljube kao svoj “ponos i sreću”, i pored svih napora i uznemirenja koja ono donosi. Doista, ‘plod utrobe je nagrada’ (Psalam 127:3).
2 Koliko god neko dijete bilo dražesno, što bi se dogodilo ako ne bi bilo nikakvog napretka. Ako bi dijete ostalo na istom razvojnom stupnju i nakon nekoliko mjeseci ili možda čak godina ljubazne roditeljske brige, tada sasvim sigurno nešto ne bi bilo u redu. Uistinu, rast povezujemo u srodnosti po značenju sa životom; očekujemo ga od svih živih stvorenja. On (rast) je svjedočanstvo za Jehovinu stvaralačku snagu i mudrost (Luka 2:52).
Duhovni rast je prijeko potreban
3. Kakav je rast prorekao Isus i koje se ispunjenje sada vidi?
3 Zaista, prema Isusovom proročanstvu, nastupio je rast jedne druge vrste. Diljem svijeta širi se duhovna “žetva” (Matej 9:37). Na primjer, tijekom 1984. službene godine šest zemalja je izvještavalo prosječno preko 100 000 objavitelja Kraljevstva. Samo tri godine ranije (1981.), bile su takve samo dvije zemlje. U posljednjih šest godina krstilo se 827 144 nova Jehovina svjedoka i osnovano je više od 5 000 novih skupština. Jehova je ubrzao svoje djelo (Izaija 60:22).
4. Što je bio rezultat sveopćeg rasta među Jehovinim narodom?
4 Te brojke pokazuju, da se skoro svaka treća osoba, onih koji su povezani s Jehovinim narodom i sudjeluju danas u djelu propovijedanja, krstila u prošlih šest godina. Jesi li i ti jedan od njih? Ako jesi, tada si i ti izvor velike radosti onima koji su ti pomagali upoznati istinu, i za sve udružene kršćane, kao i za tvog nebeskog Oca, Jehovu Boga (Priče Salamunove 27:11). Kao prvi učinjeni korak djeteta, tako je i tvoj korak predanja Jehovi bio uzbudljiv događaj. On je nagovijestio da si krenuo naprijed. To je bio znak rasta.
5. Koja pitanja bi trebao svatko sam sebi postaviti? Što nam pomaže pronaći odgovore?
5 A što se otada dogodilo? Pokazuješ li stalan duhovni napredak, zahvaljujući ljubaznoj brizi svojih sukršćana? Možda se pitaš “kako to mogu znati”? Pa, sjeti se onoga što je apostol Pavao rekao o rastu: “Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, mislio sam kao dijete, zaključivao sam kao dijete; a sada kada sam postao čovjek, odbacio sam obilježja djeteta” (1. Korinćanima 13:11, NS). On nije postao zreo čovjek samo time što je vrijeme prolazilo, nego i zato što je odbacio ‘obilježja djeteta’. Koja su to obilježja?
6, 7. a) Opiši “obilježje djeteta” i opasnost koju ono donosi. b) Kako se očituje to obilježje? Kakve mogu biti posljedice?
6 Za malu djecu je karakteristično, da se ne mogu dugo usredotočiti na jednu stvar. Iako su radoznali s obzirom na sve što se događa oko njih, oni su i neproračunljivi, promjenljivi i nepostojani. Tko takav ostane u duhovnom pogledu, taj se sasvim sigurno nalazi u velikoj opasnosti. Njega bi lako mogao “baciti kao valove i nositi amo i tamo svaki vjetar bijedne nauke prijevare čovječje, kroz lukavo izmišljanje zabluda”, kako je to apostol Pavao opisao u Efežanima 4:14 (NS).
7 Valovi i vjetar mogu se iznenada pojaviti kao i nestati. Danas, kada se već planira zastarijevanje stvari, nastojanja, modno ludilo, stilovi ili običaji dolaze i odlaze. Stvari koje su pred kratkim smatrane prijeko potrebnima, sada su već potpuno zastarjele i zaboravljene. Stoga je nerazumno i djetinjasto poželjeti imati sve najnovije iz područja zabave, odjeće i dotjerivanja ili drugih stvari, a da bi uskoro opet bili zastarjeli i razočarani. Na duhovnom području može takva nepostojanost biti katastrofalna. (Usporedi Jakov 1:6-8.)
8. Koje je daljnje “obilježje” duhovne djece i do koje opasnosti to dovodi?
8 Drugo “obilježje” djece je to, da nemaju gotovo nikakvog pojma o tome što je dobro i zlo, kao ispravno i neispravno. Isto tako ni duhovna djeca još nisu “upotrebom uvježbala svoju moć razlučivanja između ispravnog i neispravnog” i zato je pozvao apostol Pavao svoju kršćansku braću: “A sada ... napredujemo k zrelosti ne postavljajući iznova temelj” (Jevrejima 5:14; 6:1, NS). One, koji su u duhovnom pogledu djeca, treba stalno ponovno uvjeravati da je ono što su prihvatili kao istinu, zaista istina, i da prema onome što su naučili trebaju doista i postupati. Njima je potrebna pomoć čak i u najosnovnijim stvarima. Inače lako postaju zbunjeni, iznenađeni i nadvladani sumnjama koje mogu štetiti njihovoj vjeri.
9. Zašto moramo prihvatiti izazov kršćanske zrelosti?
9 Jesi li ikada zamijetio kako su djeca brza činiti ono što vide da odrasli čine? Za njih je to naravno samo igra. Nesumnjivo je da im je bar djelomično zabavno kad oni učine ono što žele, a da ne moraju preuzeti odgovornost za posljedice. To je u stvari karakteristično za život djeteta. (Vidi Matej 11:16, 17.) Ipak, uz razvoj i napredak dolaze i dužnosti i odgovornosti. Djetetu se mora pomagati da prihvati taj izazov. Kako će dobro ono odgovoriti na njega u mnogome će utjecati na uspjeh ili neuspjeh u kasnijem životu. U duhovnom pogledu je daleko važnije da svatko od nas sasvim ozbiljno uzme izazov kršćanske zrelosti. Želiš li, ili čak jedva čekaš, prihvatiti odgovornost koja dolazi s odraslom, duhovno zrelom osobom? Ili se jednostavno prepuštaš struji ostavljajući drugima da nose odgovornost za tebe? (Galaćanima 6:4, 5).
Kršćanska zrelost — što je to?
10. Zašto je Pavao poticao židovske kršćane da ‘napreduju k zrelosti’?
10 Što je mislio apostol Pavao kad je poticao kršćane da ‘napreduje k zrelosti’? (Jevrejima 6:1). Iz povezanosti se vidi da je Pavao u početku židovskim kršćanima želio reći mnogo toga o Isusu Kristu, “prvosvećeniku po redu Melhizedekovom”. Ipak mislio je da za to još nisu spremni, jer im je bilo ‘teško objasniti’ ono što je imao u mislima (Jevrejima 5:10, 11). Umjesto toga, opomenuo ih je: “Postali ste takvi da vam je potrebno mlijeko, a ne jaka hrana. Jer svatko tko uzima mlijeko nije upoznat sa riječju pravde, jer je dijete. Čvrsta je hrana za zrele, koji su upotrebom uvježbali svoju moć razlučivanja između ispravnog i pogrešnoga”. (Jevrejima 5:12-14, NS; usporedi Juda 3.)
11. Što znači biti zreo?
11 Znači li to da se zrelost sastoji samo u posjedovanju spoznaje dubljih biblijskih misli? Iako kršćanska zrelost uključuje spoznaju i razumijevanje Biblije, ipak pripada joj mnogo više. Razumijevanje riječi koje je upotrijebio apostol Pavao, pomoći će nam to još bolje razumjeti. Grčka riječ prevedena sa “zrelost” glasi te.lei.o’tes, a pridjev “zreo” preveden je od riječi te’lei.os. Ove riječi su u srodstvu s riječju te’los, što znači “dovesti do čega”, “kraj” ili “cilj”. Biti zreo (te’lei.os) znači, dakle, kao što je objasnio W. E. Vine (Vajn) u svom djelu Expository Dictionary of New Testament Words, “postići svoj cilj (te’los), biti dovršen, potpun, savršen”. Dakle, zreo kršćanin je onaj tko je dosegnuo pouzdani kraj ili cilj. Koji je to cilj?
12. Što uključuje zrelost prema Efežanima 4:11-13?
12 Apostol Pavao je objasnio u Efežanima 4:11-13 da je Krist Isus, kao glava kršćanske skupštine, učinio mnoge pripreme kako bi pomogao “svecima” postići cilj, naime, da “svi mi dođemo do jedinstva u vjeri i točnoj spoznaji sina Božjega, do potpuno odraslog čovjeka, do mjere rasta odgovarajuće Kristovoj potpunosti”. Biti zreo ili potpuno odrastao (grčki: te’lei.os) ne dovodi se ovdje u vezu samo s “točnom spoznajom”, nego i sa “jedinstvom u vjeri”, da bi se mjerili prema mjeri rasta, koju je Krist postigao.
13. Zašto ne može postojati kršćanska zrelost bez ‘jedinstva u vjeri’?
13 “Jedinstvo u vjeri” znači jedinstvenost. Prije nego netko upozna ‘jednu vjeru’ može imati svoje vlastite ideje i gledišta o tome kako nešto treba biti učinjeno, o tome što je ispravno a što neispravno (Efežanima 4:4, 5). Ako zadrži takvo mišljenje, bit će mu jako teško duhovno rasti. Pavao je jednom označio kršćane skupštine u Korintu kao “djecu u Kristu” kao “tjelesne”, jer su ih nagrizale “zavist i svađa”, neki su tvrdili da slijede Pavla, a drugi Apola (1. Korinćanima 3:1-4). Dakle, lako se može uočiti da “jedinstvo u vjeri” ide ruku pod ruku sa kršćanskom zrelošću. Jedno bez drugoga ne može biti. Zato se moramo pitati: Jesmo li napustili svoj raniji svjetski način mišljenja? Vidimo li važnost jedinstva u mislima i u djelima s Jehovinim narodom?” “Jedinstvo u vjeri” je prijeko potreban sastavni dio kršćanske zrelosti (Efežanima 4:2, 3).
14. S čim je još povezana zrelost?
14 Kršćanska zrelost je povezana sa “mjerom rasta odgovarajuće Kristovoj potpunosti”. Što to znači? Pavao dalje navodi, da oni koji postignu tu mjeru rasta nisu više “djeca”, koju “baca kao valove i nosi amo i tamo svaki vjetar bijedne nauke prijevare čovječje” koji lukavo izmišlja zabludu. Umjesto toga, oni imaju točnu spoznaju istine. Rasli su u Kristovoj ljubavi, a pokazuju još i druga božanska svojstva poput mudrosti, pravde i moći (Efežanima 4:13, 14; Ivan 15:12, 13; 1. Korinćanima 1:24, 30; 2:7, 8; Priče Salamunove 8:1, 22-31). Iako mi kao nesavršeni ljudi ne možemo u cijelosti “postići mjeru Kristove potpunosti”, možemo ga sigurno uzeti za ugled time, što nastojimo dostići ili si postaviti osobni cilj, razviti jednaku božansku osobnost (Kološanima 3:9). Do koje smo mjere ostvarili taj cilj, toliko smo postali zreli.
‘Rasti u ljubavi’
15. Koji je prvi korak u potrazi za zrelošću?
15 Budući da smo razmotrili što sve sadrži pojam “kršćanska zrelost”, trebamo saznati kako je možemo postići. Kao što smo već vidjeli, u Jevrejima 6:1 je razvidno da u našoj težnji ka kršćanskoj zrelosti postoji određeni “temelj” na kome moramo graditi. Kada je to jednom učinjeno, daljnja naprezanja možemo usmjeriti na postizanje zrelosti. Prvi među raznim sastavnim dijelovima koji tvore taj “temelj” je “pokajanje za mrtva djela”.
16. Za koja se “mrtva djela” moramo pokajati?
16 “Mrtva djela” očito obuhvaćaju djela palog tijela, koja mogu, ako ih ne svladamo, dovesti do smrti. Lako smo utvrdili neposredne prijestupe zakona poput bluda, nečistoće, raspuštenosti, idolopoklonstva i grijeha vršenja spiritizma i to svakako izbjegavamo. Međutim, djela tijela, “mrtva djela”, uključuju također nešto što bi neki označili slabim stranama karaktera, poput neprijateljstva, svađe, ljubomore, izljeva gnjeva, prepiranja, rascjepa, sekti i zavisti (Galaćanima 5:19-21). Ako netko ne odbaci te “slabe strane karaktera” i ne zamijeni ih “novom osobnošću” ‘koja je stvorena po Božjoj volji u istinskoj pravednosti i vjernosti’, onda nije nikako za vjerovati da će napredovati na putu kršćanske zrelosti (Efežanima 4:22-24, NS).
17. Što još možemo smatrati “mrtvim djelima”? Zašto?
17 Osim spomenutih djela tijela, “mrtvih djela”, kojih se moramo osloboditi, tu su i djela i težnje koji su u duhovnom pogledu mrtvi, isprazni i besplodni. Tu se može raditi o načinu zarade novca ili brzog bogaćenja. To mogu biti planovi prestiža i planovi koji oduzimaju mnogo vremena za stjecanje višeg obrazovanja ili to mogu biti svjetski pokreti za socijalne reforme ili za mir i tome slično. Sve te stvari mogu imati same po sebi neku vrijednost, ali su “mrtva djela”, jer mogu značiti duhovnu smrt onima, koji su u njih upleteni. Svi oni koji žele postići kršćansku zrelost, moraju se “pokajati” ili prestati činiti takva “mrtva djela” i slijediti Isusovu opomenu da ‘najprije traže Kraljevstvo i njegovu pravednost’ (Matej 6:33, NS).
18, 19. a) Što znači u Efežanima 4:15 spomenuti izraz ‘govoriti istinu’? b) U kakvoj je to vezi sa kršćanskom zrelošću?
18 A što onda kada je temelj već izgrađen? Pavao je savjetovao: “Govoreći istinu, neka u svim stvarima u ljubavi uzrastemo u njega koji je glava, u Krista” (Efežanima 4:15, NS). Prije svega zapažamo da je Pavao spomenuo kako je potrebno “govoriti istinu”. Ovaj izraz jamačno uključuje mnogo više od samog govora, on u stvari znači: “istinu držati visoko” (Kingdom Interlinear Translation). U drugim prijevodima taj izraz glasi: “živjeti po istini”, “vladajući se po istini” i “provoditi u život istinu” (Efežanima 4:15, dr Čarnić; BA; ST).
19 Nastojati postići kršćansku zrelost zahtijeva također istinu visoko držati svojim načinom života, govorom, postupcima i ponašanjem prema drugima. To znači, u svakodnevnom životu primjenjivati biblijsku spoznaju koju smo stekli i time pripadati onima koji su ‘upotrebom uvježbali svoju moć razlučivanja između ispravnog i pogrešnog’ (Jevrejima 5:14, NS). Činiš li ti tako? Uzimaš li u obzir biblijska načela kad god stojiš pred nekom odlukom? Prihvaćaš li izazov postati zreo kršćanin, koji visoko drži istinu u riječima i djelima, ili više voliš ostati duhovno dijete, slobodno od odgovornosti, koje bez zapreke slijedi svoje požude i želje?
20, 21. a) Kako utječe ljubav na rast u zrelosti? b) Koja pitanja traže daljnje razmatranje?
20 Pavao kaže: “Da u svim stvarima ljubavlju uzrastemo u onoga, koji je glava, u Krista” (Efežanima 4:15, NS). Ovdje je Pavao skrenuo pažnju na srž stvari, naime na poticaj. U 1. Korinćanima 13:1-3 pokazao je da djela, koja inače mogu biti vrijedna, postaju potpuno nekorisnima, ako nisu učinjena iz ispravnog poticaja. Zato moramo kod svega što radimo ispitati svoje poticaje. Činimo li to da nas drugi vide, kako bi ostavili utisak na njih, pa će pomisliti kako smo zreli? Ili je to prije učinjeno iz ljubavi prema Bogu i našem bližnjemu? Kada je naš poticaj ljubav, ‘rast ćemo u svemu’ postajući uravnoteženi, pouzdani i zreli kršćani, potpuno priznavajući onoga koji je glava, Krista.
21 Iako je težnja za kršćanskom zrelošću cilj vrijedan truda, ipak to nije sve. Kad osoba postigne taj cilj, treba li još nešto činiti? Kako je s onima, koji su već godinama u istini i postigli su cilj kršćanske zrelosti? To ćemo razmotriti u sljedećem članku.
Možeš li objasniti?
◻ Koja su neka “obilježja” djeteta i koje opasnosti stoga mogu nastati?
◻ U kakvoj vezi stoje “jedinstvo u vjeri” i “Kristova potpunost” sa zrelošću?
◻ Koja “mrtva djela” moramo odbaciti da bi postigli kršćansku zrelost?
◻ Kako može netko “rasti u ljubavi”?
[Okvir na stranici 8]
U prošlih šest godina
• Krstilo se 827 144 novih svjedoka
• Osnovano je preko 5 000 novih skupština
• Svaki treći od onih koji sada sudjeluju u službi propovijedanja kršten je tijekom tog razdoblja
[Istaknuta misao na stranici 8]
Tijekom 1984. službene godine, šest zemalja imalo je u prosjeku više od 100 000 objavitelja Kraljevstva
[Slika na stranici 9]
Mnogi danas službu Božju stavljaju ispred materijalističkih težnji