Zašto Bog još nije izvršio osudu

OKO dva desetljeća nakon Isusove smrti neki su kršćani već očekivali da “dolazi” Jehova suditi. To je potaklo apostola Pavla da im napiše sljedeće: “Dan Jehovin ... neće doći dok ne dođe najprije otpad i ne otkrije se čovjek bezakonja, sin uništenja” (NS). Iako je Pavao priznao da je “tajna tog bezakonja” ‘bila već na djelu’ u njegovo vrijeme, ipak nije bila u tolikoj mjeri da je mogao doći božanski sud (2. Solunjanima 2:2, 3, 7, 8, NS).

Dvostruko sakupljanje

Iako će otpad sigurno nastupiti, on ipak neće spriječiti ostvarenje Božje namjere, tj. izabiranje 144 000 vjernih kršćana za suvladare svom sinu Isusu na nebu. (Vidi Otkrivenje 14:1-5.) Samo nakon sakupljanja njihovog potpunog broja i njihovog konačnog zapečaćenja od Boga, može uslijediti izvršenje njegovog suda. Otkrivenje 7:2, 3 objašnjava: “Četvorici anđela ... (bi rečeno): ‘Nemojte oštetiti zemlju, ni more, ni drveće (puštajući uništavajuće vjetrove Božjeg suda protiv naroda) sve dok ne zapečatimo robove Boga našega na čelima njihovim” (NS). Kao što nam je sada poznato, taj posao nije bio završen, kada je 1914. godine uspostavljeno Kraljevstvo.

Prema tome, u to vrijeme još nije moglo nastupiti izvršenje Božjeg suda iako su to neki iskreno očekivali. U engleskom izdanju Kule stražare od 1. siječnja 1914. godine smatrao se takav razvoj mogućim i bilo je objašnjeno da, iako je “godina 1914. bila posljednja u vremenskom razdoblju koje Biblija označava kao ‘vremena naroda’ ... mi nikako nismo uvjereni da će ta godina donijeti tako značajne i brze promjene u oslobađanju, kao što smo mi očekivali.” Ipak, kao što je u člancima dalje objašnjeno, kršćani su bili zahvalni da im je biblijska kronologija pomogla postati svjesnima blizine božanskog suda. Pisalo je: “Vjerujemo da je kronologija blagoslov. Ako nas ona probudi nekoliko minuta ili nekoliko sati ranije ujutro, nego što bi se inače probudili, onda je to dobro! Oni koji su budni dobivaju blagoslov.”

Prema biblijskom izvještaju pripada i “veliko mnoštvo”, koje čovjek ne može izbrojiti ‘iz svih nacija, plemena i naroda i jezika’ onima, koji će biti blagoslovljeni. Tek 1935. godine se potpuno razumjelo da to “veliko mnoštvo” sačinjavaju ljudi, “koji dolaze iz velike nevolje”, što znači, oni koji napuštaju sotoninu organizaciju i stavljaju se na Božju stranu, i tako će preživjeti izvršenje božanskog suda. Sakupljanje ovog “velikog mnoštva”, u skladu s Božjom namjerom, nastavlja se nekako već pet desetljeća. Možemo se radovati da božanski sud neće biti izvršen dok ovo životospasavajuće djelo ne bude završeno (Otkrivenje 7:9, 14, NS).

Politički razvoj

Prorečeni su također i određeni politički razvoji prije izvršenja Božjeg suda. Sada se jasno vidi približavanje konačnog ispunjenja Danijelovog proročanstva o “dva kralja” (11. poglavlje).a Na vrhuncu tog ispunjenja Bog će izvršiti osudu. (Usporedi Danijel 2:44.)

Iako su supersile i njihovi blokovi — ‘južni kralj’ i ‘sjeverni kralj’ — u međusobnom neprijateljstvu — i jedan i drugi su zastupljeni u sveopćoj političkoj svjetskoj organizaciji, kojoj se danas ljudi ‘sa čuđenjem dive’. To je odgovarajući opis Društva naroda nakon Prvog svjetskog rata i njegovog nasljednika nakon Drugog svjetskog rata, Organizacije ujedinjenih naroda (Danijel 11:40; Otkrivenje 17:8).

Ideološki i politički razdijeljeni, a ipak istovremeno “ujedinjeni”, ta “dva kralja” vode glavnu riječ u očuvanju svjetskog “mira i sigurnosti”. To je također značajno jer biblijsko proročanstvo kaže: “Onda kada kažu: mir i sigurnost!, tada će ih iznenada zadesiti pogibao.” Mi sada ne znamo do koje će mjere ta “dva kralja”, da li svaki sam, ili u vezi s organizacijom Ujedinjenih naroda, moći riješiti svjetske političke, privredne, ekonomske i socijalne probleme, da bi s pravom mogli uzviknuti taj poklič (1. Solunjanima 5:2, 3, NS).

Međutim, ono što sada znamo je da će Organizacija ujedinjenih naroda jednom tijekom svog postojanja, zajedno sa svim svojim nacijama, zemljama članicama — uključujući i ta najistaknutija “dva kralja” — osjetiti Božju osudu i ‘otići u uništenje’. Također znamo da je naraštaj od 1914. godine pri kraju svog postojanja, tako da je ostalo još vrlo malo vremena do konačnog ispunjenja ovog proročanstva. Međutim, znamo i to da nam je Isus obećao da “ovaj naraštaj nikako neće proći dok se sve ove stvari ne zbudu” (Otkrivenje 17:11; Marko 13:30).

Jehova neće odugovlačiti — a hoćeš li ti?

Ako već proučavaš Bibliju i upoznaješ Jehovinu namjeru, nemoj odugovlačiti s bježanjem u simbolično mjesto Božje zaštite. “Tražite pravednost, tražite poniznost”, tako ‘da bi se možda sakrili na dan gnjeva Jehovina’ (Sofonija 2:1-3, NS).

Sjeti se kršćana prvog stoljeća, koji su 66. godine pobjegli iz Jeruzalema jer su pazili na znak predstojećeg suda, na koji je Isus ukazao. Svatko tko je odugovlačio s bježanjem — iz bilo kog razloga — bio je vjerojatno uljuljan u lažnim osjećajima sigurnosti kada su Rimljani opkolili grad i neočekivano se povukli ne vrativši se tada. Tjedni su prolazili. Tjedni su prešli u mjesece. Mjeseci u godine. Neki su možda pomislili da Jehova odugovlači izvršenjem svoje osude. A onda, iznenada, Rimljani se vraćaju 70. g. n. r. vr. Oni koji su se zatekli u gradu nisu više mogli pobjeći (Luka 21:20-22).

S druge strane, svi ljudi danas koji su se predali Bogu vršeći njegovu volju i pobjegli na njegovo mjesto sigurnosti ne bi smjeli oklijevati s ispunjavanjem svojih kršćanskih obaveza. Ne bi se smjeli izvlačiti od obaveze objavljivanja Jehovine sudske poruke, slično Joni, koji je to pokušao, kad mu je bilo naređeno da upozori Ninivljane na božanski sud. Ne bi se smjeli povući u nedjelotvornost, zlovoljni poput Jone zato što se stvari nisu razvijale onako kako smo očekivali, ili tako brzo kako smo se nadali (Jona 1:1, 2; 4:2, 5, 10, 11; 2. Petrova 3:15).

Odgovarajući tome pisalo je u engleskom izdanju Kule stražare od 1. lipnja 1906. s obzirom na izvršenje Božjeg suda sljedeće: “Vrijeme će pokazati potpuno božansku mudrost, što za kratkovidne ljude izgleda kao nemilosrdno odugovlačenje ... Bog nam je u svojoj dobroti otkrio svoje gledište i dao nam uvid u slavnu budućnost ... i u onoj mjeri u kojoj to možemo razumjeti i vjerovati ostat ćemo u tome i radovat ćemo se. No, u međuvremenu moramo mi, koji smo tako divno okrijepljeni ohrabrujućim izgledom, strpljivo čekati na kraj koliko god bolno bilo to vrijeme čekanja.”

I mi ćemo čekati u ovom potpunom uvjerenju: “Sigurno će se obistiniti. Neće zakasniti” (Habakuk 2:3, NS).

[Bilješka]

[Okvir na stranici 6]

ŠTO MORA PRETHODITI IZVRŠENJU OSUDE:

• Otpad (2. Solunjanima 2:2, 3)

• Zapečaćivanje 144 000 (Otkrivenje 7:2, 3)

• Sakupljanje “velikog mnoštva” za preživljavanje (Otkrivenje 7:14)

• Pojavljivanje Društva naroda, a zatim Ujedinjenih naroda (Otkrivenje 17:8)

• Posljednji sukob između dva velika bloka nacija (Danijel 11:40, 44, 45)

• Sveopći uzvik: “Mir i sigurnost!” (1. Solunjanima 5:2, 3)

[Slika na stranici 6]

Petar je smatrao da Božje strpljenje predstavlja spasenje za ljude, dok se Jona zbog toga žalio. Čiji ćeš primjer slijediti?