Pitanja čitalaca (1)

◼ Kako se mogla zmija sporazumijevati s Evom kušajući je u vrtu Edenskom?

U 1. Mojsijevoj 3:1 piše: “A zmija se pokazala najopreznijom od svih zvijeri poljskih koje je stvorio Jehova Bog. Tako ona poče govoriti ženi: ‘Zar je Bog zaista rekao da ne smijete jesti sa svakog drveta u vrtu?’” (NS).

Već su bile razmatrane različite mogućnosti saobraćanja između zmije i Eve, uključujući i to da je to činila jezikom tijela ili gestama. Engleski svećenik Joseph Benson je na primjer objašnjavao: “Na koji način je zmija razgovarala s njom nije objašnjeno, ali vrlo vjerojatno pomoću nekakvih znakova. Neki zaista misle, da su zmije tada bile poznate kao stvorenja obdarena razumom i govorom, tako da Eva nije bila iznenađena kada je zmija progovorila i izrazila joj svoja razmišljanja, što bi inače, kako oni misle, morao biti slučaj, a za to nema nikakvih dokaza.”a

Zaključilo se da je zmija mogla prenijeti poruku svojim prisustvom i pokretima. Naravno, Bog nije rekao životinjama, nego čovjeku (Adamu): “Ali što se drveta spoznaje dobra i zla tiče, s njega ne jedi, jer u koji dan jedeš s njega sigurno ćeš umrijeti” (1. Mojsijeva 2:17, NS). Ipak Eva je mogla doći do zaključka, da drvo ne može biti tako opasno budući da se zmija — poznata kao vrlo ‘oprezna’ životinja — nalazila na njemu. Zmija je, možda, još pravila varave pokrete, koji su mogli izazvati utisak kao da joj je dodirivanje s tim drvetom donosilo koristi.

Međutim, teško da se samo pokretima tijela može saopćiti sve ono što čitamo u 1. Mojsijevoj 3:1-5, na primjer, da bi Eva mogla postati kao Bog i bila u mogućnosti odlučivati što je dobro a što zlo. Osim toga, u nadahnutom povijesnom izvještaju piše, da je zmija počela ‘govoriti ženi’. Eva joj je, logično, odgovorila riječima. ‘Na to reče (opet) zmija ženi.’ Tvrdnja Josepha Bensona da se zmija sporazumijevala samo znakovima ili pokretima, dovela bi do gledišta da je i Eva odgovarala zmiji na isti način, naime, gestama.

I apostol Pavao se osvrnuo na ovaj nemio događaj i upozorio kršćane u Korintu: “Bojim se da se ne bi nekako vaše misli pokvarile, kao što je zmija svojim lukavstvom Evu prevarila.” Ta je opasnost dolazila od ‘lažnih apostola, prijevarnih radnika’. Svakako, ta opasnost, koju su predstavljali ‘nadapostoli’, bila je više od same njihove pojave i postupaka; ona obuhvaća i njihove govore, njihove lukave riječi koje su govorili da bi zaveli druge (2. Korinćanima 11:3, 5, 13, NS).

Međutim, prava zmija nema glasnice kojima bi mogla govoriti, zar ne? Ništa nas ne navodi na takvu mogućnost? U stvari, to nije ni potrebno. Kada je Jehova govorio Balamu preko tegleće životinje, to nije značilo da je magarica imala govorne organe poput Balamovih. Čitamo: “Tada Jehova otvori usta magarici i ona reče Balamu ...” Balam je odgovorio na pitanje te životinje, a magarica je na to opet nešto rekla, iako nije vladala jezikom ljudi (4. Mojsijeva 22:26-31, NS). U tom događaju Jehova je otvorio oči Balamu, te je vidio prisutnog anđela, jedno (nadmoćno) duhovno stvorenje. Dakle, kada je ‘nijema tegleća životinja progovorila ljudskim glasom’, uzrok i sila tom čudu dolazili su iz duhovnog carstva (2. Petrova 2:16).

Da li se Jehova poslužio jednim oblikom trbuhozborstva? Možda, ali mi ne možemo dati nepobitan odgovor da je to točno tako bilo. Iz Ivana 8:44 i Otkrivenja 12:9 je vidljivo da je ‘sotona, đavo’ stajao iza doslovne zmije u Edenu. On je također nadljudsko duhovno stvorenje, ali zlo. (Usporedi 1. Samuelova 28:7, 8, 15-19).

Prema tome, čak i ako su pokreti doslovne zmije mogli poslužiti da potkrijepe njenu poruku Evi, ipak se tu očito radilo o pravom jeziku — riječima koje je Eva mogla čuti i na koje je mogla odgovoriti. Sve se to dogodilo na poticaj prastarog lašca, sotone, koji ‘se pretvara u anđela svjetla’ (2. Korinćanima 11:14, NS).

[Bilješka]