“Ljubav koju si imao u početku”

“Ipak, nastupam protiv tebe jer si ostavio ljubav koju si imao u početku. Sjeti se, stoga, odakle si pao i pokaj se” (OTKRIVENJE 2:4, 5, NS).

1, 2. a) Kojim riječima je Isus uputio savjet skupštini u Efezu? b) Što su mogle prouzročiti te riječi?

JESI LI Jehovin svjedok sa mnogo godina vjerne službe? Ako jesi, kako bi se osjećao da ti netko, koga veoma poštuješ uputi gore navedene riječi? Bi li se uvrijedio? Ili bi pomislio da je pogriješio i rekao to pogrešnoj osobi?

² Te riječi u obliku poruke uputio je nitko drugi nego uskrsnuli Isus Krist prije skoro 1900 godina, skupštini ili eklesiji u Efezu (Mala Azija). Njegove riječi su im sigurno bile neugodno iznenađenje. Ti kršćani u Efezu izdržali su u Isusovo ime i odolijevali utjecaju otpadnika više nego 40 godina (Djela apostolska 18:18, 19; Efežanima 1:1, 2). Isus je rekao: “Znam tvoja djela i tvoj trud i tvoju ustrajnost, i da ne možeš podnositi zle ljude, i provjeravaš one koji govore da su apostoli a nisu, i našao si ih lažljivcima” (Otkrivenje 2:2, NS). Oni su bili, kako mi to kažemo, još uvijek “u istini”. U čemu je onda bio problem?

3. U čemu je bio problem kršćana u Efezu?

³ Izgubili su ‘ljubav koju su imali u početku’. Nisu više služili jednakom gorljivom kršćanskom ljubavi prema Jehovi kao u početku. A posljedica je bila da su popustili. Zato ih je Isus upozorio: “Sjeti se, stoga, odakle si pao i pokaj se i prijašnja djela čini” (Otkrivenje 2:5, NS).

4. Na što nas upozorava iskustvo Efežana?

⁴ To je upozorenje i za današnje Jehovine sluge. Očito je moguće da se ohlade čak i oni koji imaju dugogodišnje iskustvo u kršćanskoj službi. Izvana mogu još uvijek izgledati jakima, a iznutra su možda izgubili duboku ljubav, koju su nekad imali prema Jehovi. Pavao je upozorio u pismu Korinćanima: “Tko misli da stoji, neka pazi da ne padne” (1. Korinćanima 10:12, NS). Da bi nam se pomoglo u tom pogledu, pogledajmo kako su Efežani stekli tu ljubav i kako im je bilo pomognuto da je zadrže.

Kršćanstvo u Efezu

5, 6. Kako i kada je došlo do propovijedanja dobre vijesti u Efezu?

⁵ Grad Efez bio je u prvom stoljeću našeg vremena bogata, poslovna prijestolnica obožavanja cvatućeg kulta poganske božice Artemide (ili Dijane). Nauka o Isusu kao Jehovinom Mesiji prvi put se tu čula najkasnije 52. g. n. r. vr., kada je Pavao došao iz Korinta zajedno sa bračnim parom Akvilom i Priskilom. Pavao nije mogao tu ostati, ali su ostali Akvila i Priskila. Kada je Apolo, izvanredni govornik, počeo pravilno učiti o Isusu, taj kršćanski par mu je pomogao raščistiti pogrešno razumijevanje krštenja. Apolo je postao revan radnik skupštine u prvom stoljeću (Djela apostolska 18:24-28).

⁶ Nekoliko mjeseci kasnije Pavao se je vratio u Efez i našao je grupu od oko 12 učenika koji su bili kršteni Ivanovim krštenjem. Odazvavši se na Pavlove riječi, krstili su se ponovno. Zatim je tri mjeseca propovijedao u sinagogi. No, kada je većina Židova negativno reagirala, prešli su Pavao i novi učenici u prostoriju škole Tirana, gdje je Pavao počeo dnevno držati predavanja (Djela apostolska 19:8-10).

7, 8. Koji su značajni događaji obilježili rani rast skupštine Efeza?

⁷ Sada je započelo vrlo radosno razdoblje u Efezu. Jehova je činio preko Pavla silna djela liječenja. Ljudi koji su se samo dotakli njegove odjeće, bili su izliječeni i riječ njegovog propovijedanja proširila se cijelim područjem (Djela apostolska 19:11-17). U pismu, koje je Pavao napisao u to vrijeme skupštini Korinta, na drugoj obali Egejskog mora, izjavio je: “U Efezu ću ostati do praznika Duhova, jer su mi se otvorila velika vrata za djelatnost, a protivnika ima mnogo” (1. Korinćanima 16:8, 9, NS).

⁸ Pavao je ostao u Efezu duže nego dvije godine. Mnogi su saznali za izvanrednu ljubav koju je Jehova pokazao poslavši svog jedinorođenog sina, tako da oni koji vjeruju u njega mogu dobiti vječni život. Prihvatili su istinu i pokazali snažnu ljubav prema Jehovi i njegovom Sinu. Oni koji su se prije bavili magijom donosili su knjige te ih spaljivali naočigled sviju. Kad proračunaše njihovu vrijednost, ustanoviše da su vrijedile pedeset tisuća srebrnjaka. Tako se riječ Gospodnja (Jehovina) silno nastavila širiti i pokazivati svoju snagu.’ (Djela apostolska 19:19, 20, ST). Zamisli, kakvo je to bilo snažno svjedočanstvo!

9. Kako je bila iskušana jačina ljubavi nove skupštine?

⁹ Uskoro je bila iskušana jačina ljubavi Efežana. U Efezu su mnogi kovači srebra dobro zarađivali praveći Artemidine srebrne kipove i oltare. Videći u mladoj kršćanskoj skupštini opasnost po svoju zaradu, jedan od njih, Demetrije, nagovorio je ostale kovače srebra i izazvali su pobunu. Životi kršćana bili su u opasnosti sve dok gradski pisar nije smirio svjetinu (Djela apostolska 19:23-41). Moglo je biti i drugih sličnih ispita, koji se u Bibliji ne spominju, jer je Pavao to dao naslutiti rekavši da se je ‘borio s divljim zvijerima u Efezu’ (1. Korinćanima 15:32). Kako bilo da bilo, žarka ljubav koju su Efežani imali prema Jehovi pomogla im je izdržati.

10. Kako je Pavao kasnije pokušao ohrabriti efeške starješine?

¹⁰ Konačno je Pavao napustio Efez. Ali 56. g. n. r. vr., na svom putu za Jeruzalem, zatekao se u Miletu, nešto oko 48 km dalje. Zato je pozvao efeške starješine na sastanak i opomenuo ih je da slijede njegov primjer i pasu stado Božje, koje im je povjereno. Posebno ih je upozorio na ‘okrutne vukove’ koji će se pojaviti među njima i zavesti učenike. Također im je rekao da vjerojatno više nikada neće vidjeti njegova lica. “Na to svi briznuše u veliki plač, zagrliše Pavla oko vrata i nježno ga izljubiše” (Djela apostolska 20:17-38, NS).

11. Što je Pavao čuo o Efežanima kada je bio u Rimu?

¹¹ Kada je Pavao stigao u Jeruzalem bio je uhapšen i konačno kao zatvorenik poslan u Rim. Tamo se u mislima ponovno sjetio braće u Efezu i napisao im pismo, koje se u Bibliji nalazi pod naslovom “Poslanica Efežanima”. Tada je još uvijek bila jaka ljubav kršćana u Efezu prema Jehovi i njegovom sinu, jer im je Pavao rekao: “Zato i ja kada sam čuo za vašu vjeru koju imate u Gospodina Isusa i prema svim svetima, ne prestajem zahvaljivati za vas” (Efežanima 1:15-17, NS).

12. Koji savjet je napisao Pavao iz Rima da bi pomogao Efežanima sačuvati ‘ljubav koju su imali u početku’?

¹² U svom Pismu Pavao im je dao dobar savjet u namjeri da im pomogne kako bi održali svoju ljubav živom. Podsjetio ih je da žive u zlim danima i da trebaju ‘iskoristiti svoje povoljno vrijeme’, ne dopuštajući da druge stvari istisnu vršenje Božje volje (Efežanima 5:15-17, NS). Pavao je također podsjetio Efežane da njihovi stvarni neprijatelji nisu ljudi, koji su im se suprotstavljali. Nego je, kaže on, “naša borba ... protiv zlih duhovnih sila u nebeskim prostorima”. Zato ih je snažno ohrabrio da se obuku u duhovno oružje i zadrže blizak odnos s Bogom u molitvi (Efežanima 6:11-18, NS).

13. Kako je Timotej mogao pomoći Efežanima?

¹³ Pavao je pisao pismo Efežanima oko 60. ili 61. g. n. r. vr. (Efežanima 1:1). Nedugo nakon toga Timotej je posjetio Efez i dok je još bio tamo, dobio je pismo od Pavla, koje mi nazivamo Prva poslanica Timoteju. U njemu je Pavao ohrabrio tog mladog čovjeka da ostane u Efezu i da “zapovijedi određenim pojedincima da ne uče drugačije nauke i da ne svraćaju pažnju na lažne priče i rodoslovlja, što ne koristi ničemu” (1. Timoteju 1:3, 4, NS). Nesumnjivo je prisutnost Timoteja u gradu pomogla mnogim, efeškim kršćanima sačuvati svoju gorljivu ljubav prema Jehovi i pored lošeg utjecaja koji ih je okruživao.

14. a) Kako je Jehova jačao Efežane? b) Što im se dogodilo i pored toga?

¹⁴ Drugo pismo Timoteju napisao je Pavao oko 65. g. n. r. vr. U njemu je spomenuo, da je poslao u Efez drugog izaslanika, Tihika (2. Timoteju 4:12). To je posljednje što čitamo o Efezu sve do Isusove poruke u knjizi Otkrivenja. Kršćani Efeza bili su plodovi propovijedanja apostola Pavla. Koristile su im i kasnije posjete izvanrednih kršćana poput Timoteja, jer su dobili savjete preko pisma nadahnutog svetim duhom i tako bili dio ‘jednog tijela’ (Efežanima 4:4). Pa ipak su izgubili ‘ljubav koju su imali u početku’.

Potreban čvrst savjet

15, 16. a) Zašto neki mogu pomisliti da je trebalo očekivati da će Efežani izgubiti nešto od žara ljubavi koju su imali u početku? b) Da li je Isus tako mislio?

¹⁵ Neki mogu smatrati razumljivim da se donekle ohladio žar ljubavi Efežana. Skupština Efeza je konačno postojala više nego 40 godina kada joj je Isus poslao svoju poruku preko Ivana. Mnogi se, sigurno, nisu osobno sjećali divnog primjera Akvile i Priskile i uzbudljivog propovijedanja Apola. Apostol Pavao je bio mrtav već 30 godina. Prije dva i pol desetljeća bio je razoren Jeruzalem. Zato se moglo i očekivati da će efeški kršćani oslabiti, izgubiti osjećaj hitnosti i revnosti.

¹⁶ Međutim, Isus nije opravdao takav tok stvari. Drugi, koji su bili kršćani isto tako dugo kao i Efežani ili još duže, nisu izgubili svoju ‘prvu ljubav’. Apostol Ivan, koji je napisao Isusovu poruku Efežanima, bio je već više od 20 godina Kristov sljedbenik kada je Pavao donio dobru vijest u Efez. Osim toga, pripadnici skupštine u Filadelfiji snažno su dokazali da nisu izgubili ‘ljubav koju su imali u početku’ (Otkrivenje 3:7-11).

17. Što je bio Isusov savjet efeškim kršćanima?

¹⁷ Prema tome, Isus nije bio nerazuman kada je Efežanima odlučno rekao da će vjerojatno pretrpjeti poraz ako se ne pokaju i ponovo ne raspale svoju ljubav. Rekao je: “Uklonit ću tvoj svijetnjak s njegovog mjesta, ako se ne pokaješ” (Otkrivenje 2:5, NS). Ovo nije bila prijetnja koliko ljubazno upozorenje tim kršćanima, koje ih je poticalo da postupaju mudro i ne izgube svoje prednosti.

Zašto se ‘prva ljubav’ gubi

18, 19. a) Kakvu su revnost imali Izraelci kada su oslobođeni iz Egipta? b) Zašto su izgubili tu revnost?

¹⁸ Zašto ljudi gube početnu ljubav prema Jehovi i revnost za vršenje njegove volje? Biblija nam ne kaže što se je dogodilo s Efežanima. Ipak postoje drugi primjeri u Bibliji o sličnim događajima. Sjetimo se Izraelaca, koje je Mojsije izveo iz Egipta. Postavši svjedocima Jehovinih moćnih djela, čiji je vrhunac bio uništenje Faraona i njegove vojske u Crvenom moru, Božji izbavljeni narod bio je vrlo oduševljen. “Tko je kao ti među bogovima, o Jehova?” pjevali su u oduševljenju (2. Mojsijeva 15:11, NS; Psalam 136:1, 15). Kasnije, kada je Jehova sklopio sa njima savez, jednodušno su izjavili: “Sve što je Jehova rekao, voljni smo izvršiti i biti poslušnima” (2. Mojsijeva 24:7, NS).

¹⁹ No, raspoloženje Izraelaca brzo se je promijenilo. Kratkotrajno pomanjkanje vode, jednolična ishrana, strah pred Hananejcima i druge poteškoće navele su ih zaboraviti na Jehovina moćna djela i zavjet koji su s njim sklopili. Tako im je iz sigurne udaljenosti počeo i Egipat, zemlja njihovog ropstva, izgledati privlačnim! Zaboravili su na nesmiljenu okrutnost Egipćana i mogli su se još samo sjetiti ‘riba, krastavaca, lubenica, poriluka, crnog i bijelog luka’, što su nekada tamo jeli (4. Mojsijeva 11:5, NS).

20, 21. a) Koju su uzbudljivu vijest čuli Židovi u doba Kira i kako je na njih utjecala? b) Što je prouzročilo nestanak njihovog oduševljenja?

²⁰ Sjetimo se također Židova koji su se vratili iz babilonskog ropstva 537. g. pr. n. r. vr. Zamislimo njihovo uzbuđenje kada su čuli Kirov proglas: “Jehova ... me je ovlastio da mu sagradim dom u Jeruzalemu, u Judeji. Tko je među vama iz njegovog naroda, Bog njegov neka je s njim. Neka ide u Jeruzalem, u Judeji, i neka ponovo izgradi dom Jehovi, Bogu Izraelovu” (Ezdra 1:2, 3, NS). Deseci tisuća Izraelaca se je odazvalo i vladala je velika radost kada su, konačno, postavljeni temelji novom hramu (Ezdra 2:64; 3:10-13).

²¹ No, oduševljenja je brzo nestalo. Neprijateljski raspoloženi susjedi protestirali su i isposlovali službenu obustavu gradnje hrama (Ezdra, 4. poglavlje). Židovi su počeli sebi graditi lijepe kuće (Agej 1:4). Naravno, još uvijek su se smatrali pobornicima hebrejske religije. Oni nisu napustili svoju vjeru. Ali izgubili su žarku ljubav koju su ranije imali prema Jehovi i interesima pravog obožavanja. Sigurno su mislili da su ujednačeni ili razumni u onom što su činili. No Jehova se s time nije složio. Poslao je proroke Ageja i Zahariju da potaknu njihovu revnost i ohrabre ih dovršiti izgradnju Jehovinog doma (Ezdra 5:1, 2).

22, 23. a) Što može danas navesti kršćane da izgube ljubav koju su imali u početku? b) Koja nam pitanja ostaju za razmatranje?

²² Nešto se slično može dogoditi kršćanima našeg vremena. Svakodnevni životni problemi u ovom nekršćanskom svijetu mogu potamniti njihovu radost. Kako vrijeme prolazi, istina može prestati biti svježom i uzbudljivom. Budući da vrijeme briše uspomene na ono što je bilo u svijetu, može se čak dogoditi, da neki kršćanin gleda s čežnjom na takozvanu ‘slobodu, pomanjkanje odgovornosti, u čemu uživaju svjetski ljudi (Efežanima 2:11, 12). Ili, kršćane može iscrpiti stav okolnih ljudi. Može im se pojaviti misao, da je razumnije malo manje se naprezati u službi Bogu, nešto malo popustiti (Jeremija 17:9).

²³ Tako se nešto moralo dogoditi efeškim kršćanima, ali Isus je svakako smatrao da se mogu oporaviti. U stvari, već su i preko apostola Pavla primili mnoge savjete, koji bi im, ako su ih primijenili, pomogli obnoviti ‘ljubav koju su imali u početku’. Koji su to korisni savjeti bili? Hoće li pomoći i nama danas sačuvati ‘prvu ljubav’? O tome će biti riječi u sljedećem članku.

Možeš li se sjetiti?

□ Koji je problem postojao u efeškoj skupštini?

□ Kakvu im je pomoć pružio Jehova?

□ Zašto su Izraelci u Mojsijevo vrijeme izgubili revnost?

□ Što je navelo Izraelce u vrijeme Ezdre da izgube oduševljenje?

□ Što može i nas dovesti do gubitka ‘ljubavi koju smo imali u početku’?

[Slika na stranici 13]

Agej je upitao Židove: “Je li vam sada vrijeme da sjedite u kućama svojim obloženim daskama, a ovaj je dom pust?”