Kršćani strpljivo podnose progonstva
1, 2. Kako podnose progonstva vjerni Jehovini svjedoci i koje se pitanje nameće?
JEHOVINI SVJEDOCI ne teže za mučeništvom. Međutim, oni znaju, da “svi koji hoće da pobožno žive u Kristu Isusu bit će progonjeni” (2. TIMOTEJU 3:12, NS). Jesu li zbog toga obeshrabreni?
2 Ne, jer vjerni kršćani mogu “strpljivo podnositi progonstvo” (1. Korinćanima 4:12, The Twentieth Century New Testament, obnovljeno izdanje). No kako se možemo pripremiti za takvu patnju, prije negoli nas snađe?
Pripremati se za progonstva
3. Koji su neki od načina da se pripremimo za progonstvo?
3 U prethodnom članku su predloženi načini kako se možemo pripremiti za progonstvo. Primjerice, uvijek trebamo misliti koji cilj ima Đavo — da razori naš odnos s Jehovom. Uz Božju nezasluženu dobrotu, nemojmo nikada dozvoliti da se to dogodi! Također se možemo pripremiti za progonstvo, ako razmišljamo o tome zašto ga Bog dopušta. On ga dopušta uglavnom radi spornog pitanja univerzalnog suvereniteta, a i da ispita našu vjernost. Dakle, trebamo unaprijed biti odlučni da ćemo, uz Božju pomoć, vjerno podupirati Jehovin suverenitet. Za progonstvo se možemo pripremiti još i tako, što stalno nosimo u svom srcu nadu u Kraljevstvo.
4, 5. Kako možemo izgraditi svoju vjeru dok se unaprijed pripremamo za progonstva?
4 Pripremajući se prije nego nas progonstvo snađe, trebamo dnevno izgrađivati svoju vjeru, hrabrost i strpljivost. Međutim, da bismo imali pravu vjeru, moramo uistinu ljubiti Jehovu, a to zahtijeva točnu spoznaju njegove Riječi. A to opet zahtijeva redovito čitanje i proučavanje Biblije zajedno s ostalim kršćanskim izdanjima. Osim toga, za jačanje vjere je važno druženje s vjernicima, koji obožavaju Jehovu i služe mu (Jevrejima 10:23-25; 12:28; Otkrivenje 7:9, 10, 15).
5 Da bismo se pripremili za progonstva, trebamo također i dalje “hoditi u istini”, dnevno živjeti po njoj i uvijek se dati “voditi od istine” (3. Ivanova 3, 4 NS; TCNT). Prihvatimo li Božje vodstvo dok se svakodnevno suočavamo sa manjim kušnjama, izgradit ćemo vjeru u Jehovu i njegove putove. To će nas za uzvrat potaknuti da se damo “voditi od istine” kada budemo progonjeni.
6. Kako nam može molitva pomoći da se pripremimo za progonstvo?
6 Ako smo stekli naviku redovito se moliti Jehovi, približit ćemo mu se još više, a to će nam također pomoći pripremiti se za progonstvo, što se više oslanjamo u molitvi na svog nebeskog Oca, više ćemo se uzdati u njega (2. Korinćanima 1:8-10). Naš odnos s njim postat će tako jak da ga neprijatelji — ljudi ili demoni — neće moći razoriti. (Usporedi Psalam 9:1-6; 1. Ivanova 2:12-14).
Strpljivo ih podnositi
7. Što može Bog učiniti kad se istroše naše snage u vrijeme progonstava?
7 Što možemo učiniti da bi strpljivo podnijeli progonstvo, a posebno u doista brutalnom obliku? Vrlo je važna snaga od Jehove. I nama je kao i Pavlu potrebna “snaga koja nadmašuje uobičajenu” i trebamo se moliti za nju (2. Korinćanima 4:7-12). Zatim, u potpunoj zavisnosti od svog nebeskog Oca, trebamo biti puni povjerenja, kao što je Pavao bio kad je rekao: “Imam snage za sve u onome (Jehovi Bogu) koji me krijepi” (Filipljanima 4:13, Birington). Čak i kad se istroše naše vlastite fizičke snage, Jehovini se izvori neće nikada istrošiti. On može i daje snage svom narodu (Izaija 40:28-31; 45:22-25). Ako se oslonimo na Jehovu, on će nam dati snage iznad naših mogućnosti u vremenu pritiska. Nemojmo se plašiti. Ljudi nam mogu oduzeti samo sadašnji život, ali Jehova nas može uskrsnućem vratiti u život (Psalam 46:1, 2; Luka 12:4-7; Ivan 5:28, 29).
8. Zašto je molitva tako važna da bi se strpljivo podnijelo progonstva?
8 Molitva Jehovi je prijeko potrebna da bi mogao strpljivo podnijeti progonstva. Isus je podnio mnoga stradanja i uvijek je u iskrenoj molitvi stajao u prisnom odnosu sa svojim Ocem, jer čitamo: “On, pošto u vrijeme svog zemaljskog života prikaza molitve i prošnje s jakim vapajima i sa suzama onomu koji ga je mogao spasiti od smrti, bijaše uslišali zbog strahopoštovanja” (Jevrejima 5:7, ST). “Slušač molitvi” sigurno će i nas poslušati zbog našeg strahopoštovanja (Psalam 65:2). Ne može se dovoljno naglasiti, koliko je potrebno za vrijeme progonstva “ustrajati u molitvi”, “neprestano se moliti” i “biti budni obzirom na molitve” (Rimljanima 12:12; 1. Solunjanima 5:17; 1. Petrova 4:7). Inače bi možda mislili samo na neudobnosti, stradanja i možda bi popustili želji za oslobođenjem, popuštajući željama tijela i ugrozili svoju vjeru.
9, 10. a) Kako nam može pomoći ‘mir Božji’ u vrijeme progonstava? b) Što učimo iz Stjepanovog spokojstva kada se suočio sa progoniteljima?
9 Traži “Božji mir” kada si pod pritiskom. Ako se svakodnevno molimo Jehovi, izgrađujemo dobar primjer u životu i tako mu se trebamo nastaviti iskreno približavati i u progonstvu. Umjesno je da se molimo za “mir Božji koji nadilazi svaku misao”. On će “čuvati srca vaša i misli vaše kroz Isusa Krista” u vjernosti sve do same smrti, ako je to potrebno (Filipljanima 4:6, 7, NS).
10 Slučaj vjernog Stjepana, prvog kršćanskog mučenika, pokazuje nam da možemo imati tako nenadmašivo spokojstvo u vrijeme progonstava. Nešto prije nego li ga je sveti duh potaknuo da dade na kraju jedno hrabro svjedočanstvo, biblijski izvještaj kaže: “A svi koji su sjedili u sinedriju upru pogled na njega i opaze da mu je lice poput lica anđeoskoga” (Djela apostolska 6:15, NS). Lice mu nije bilo potišteno kao u nekog zlotvora, nego mu je bilo spokojno kao u anđela, Božjeg glasnika, u uvjerenju da ga Jehova podupire. Stjepan je bio hrabar i miran. (Usporedi Ivan 14:27). Nakon što je otkrio njihovu krivicu za ubojstvo Isusa Krista, suci su ‘osjetili bijes u svojim srcima i počeli su škripati zubima na njega’. A Stjepan “pun duha svetoga pogleda u nebo i vidje slavu Božju i Isusa gdje stoji s desne strane Bogu”. Ojačan tom vizijom, Stjepan se mogao hrabro suočiti s tim nepravednim sucima uvjeren da je učinio Jehovinu volju (Djela apostolska 7:52-56, NS). Iako kršćani danas ne očekuju da će imati takvu viziju, oni mogu imati od Boga im dano spokojstvo kada strpljivo podnose progonstva.
11. Koja razmišljanja mogu pomoći Jehovinom narodu izdržati progonstvo?
11 Razmišljaj o Jehovinoj Riječi, postupcima i namjeri. Čak i kada ne budeš imao Biblije i biblijskih izdanja, ostani kod Božje Riječi. Prisjećaj se biblijskih stavaka i izvještaja i to čini tokom dana i besanih noći. (Usporedi Psalam 77:2, 6, 11, 12). Razmišljaj o Jehovinim izvanrednim postupcima s njegovim proganjanim i potlačenim narodom u prošlosti. Razmišljaj na primjer kako je Bog oslobodio Izraelce iz egipatskog ropstva, podupirao Danijela i njegova tri židovska druga kada su bili u kušnjama, kako je sačuvao Židove u vrijeme Mardoheja i Estere i podupirao apostole i druge prve kršćane kada su stradali radi pravednosti (2. Mojsijeva 12:1–15:21; Danijel 3:1-30; 6:1-28; Estera 3:1–9:32; Djela apostolska 4:1–5:42; 12:1-17; 14:1-7, 19, 20; 16:16-40; 18:12-17; 19:23-41; 21:26–26:32). Razmišljaj također o načinu na koji je Jehova podupirao svoje suvremene sluge u nacističkim koncentracionim logorima, vojnim zatvorima i tome slično. Kad su obožavatelji Jehove proganjani mogu osjetiti podršku Božje ‘vječne mišice’ (5. Mojsijeva 33:27, An American Translation).
12. O čemu trebamo razmišljati u vezi stradanja kad smo progonjeni i koje pouzdanje i povjerenje trebamo imati?
12 Stradanje će prestati. I razmišljanje o tome će nam pomoći strpljivo podnositi progonstvo. Osim toga, ‘Bog će uzvratiti nevoljom onima koji čine nevolju’, a nama će dati oslobođenje (2. Solunjanima 1:6-10). Zato, dok stradamo kao Jehovini svjedoci, trebamo gledati na budućnost, uvjereni da će naše patnje prestati i da ćemo radi vjernosti dobiti bogate blagoslove od svog nebeskog Oca. Tokom vremena možemo, na primjer, biti pušteni iz zatvora i ponovo mu služiti bez ograničenja te uživati slobodu kao radosni objavitelji Kraljevstva. Čak i ako se to odmah ne dogodi, naša stradanja neće zauvijek trajati. Mi ih možemo podnijeti, ako se potpuno uzdamo u Jehovu i sačuvamo svoje povjerenje u ispunjenje njegovog obećanja o neusporedivim blagoslovima u prorečenom Novom uređenju (Otkrivenje 21:1-4; usporedi 2. Korinćanima 1:19, 20).
13. Koju utjehu možemo crpsti iz 1. Korinćanima 10:13 u vremenu progonstva?
13 Bog neće dopustiti da budemo kušani više nego što možemo podnijeti. Apostol Pavao je dao to jamstvo kada je pisao: “Nikakva kušnja veća od ljudske snage nije vas zadesila. Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga, nego će vam zajedno s kušnjom dati sretan ishod, da je možete podnijeti” (1. Korinćanima 10:13, ST). Nisu svi kršćani pozvani podnositi jednaka stradanja. Dakle, nema razloga misliti da ćemo mi osobno morati podnositi najgori mogući oblik teškog progonstva. Jehova nas neće iznevjeriti ili dopustiti da naiđe na nas nešto što mi osobno ne možemo podnijeti njegovom snagom i pomoću njegovog svetog duha. Naravno, moramo se bezuvjetno osloniti na njega i vjerovati u ono što njegova Riječ kaže. Dakle, ako se potpuno uzdamo u Jehovu, uistinu ćemo moći strpljivo podnijeti progonstva (Psalam 9:9, 10).
Sotonino neprijateljstvo uzaludno
14, 15. Kako je Sotona bio poražen u svojim pokušajima da progonstvima razori Jehovin narod?
14 Budući da Jehovine vjerne svjedoke vodi i pomaže njihov neusporedivi, svemogući Bog, Sotona, Đavo i njegovi prevareni progonitelji nikada neće moći svladati te prave kršćane. Uvijek iznova je Đavo promašio u pokušaju da progonstvima razori Jehovin narod. U stvari, progonstva su često djelovala kao povratno sredstvo glavnom neprijatelju Jehove i njegovog naroda, a božanska volja je nadvladala.
15 Kao dokaz tome, razmotrimo ‘veliko progonstvo’, koje se sručilo na skupštinu u Jeruzalemu odmah nakon Stjepanove mučeničke smrti. U Bibliji čitamo: “Te se svi kršćani, osim apostola raspršiše po krajevima judejskim i samarijskim”. Ali raspršeni učenici su ‘prolazili iz jednog kraja u drugi propovijedajući Evanđelje Riječi’ a njihovi napori su bili blagoslovljeni. Primjerice, došlo je do duhovnog napretka u gradu Samariji (Djela apostolska 8:1-8, ST). Drugi raspršeni učenici propovijedali su u Feniciji, na Cipru, u Antiohiji i Siriji. U Antiohiji “ruka Gospodnja (Jehovina) bijaše s njima, te se velik broj, i to što prigrli vjeru obrati Gospodinu” (Djela apostolska 11:19-21, ST). Možemo biti sigurni, da je takav razvoj bio upravo suprotan onome što je želio veliki progonitelj, koji je time bio poražen (Usporedi Filipljanima 1:12-14).
16. Što se ponekad događa sa progoniteljima?
16 Kada god vjerni Jehovin svjedok podnese progonstvo, on pridonosi ponižavanju Sotone i dokazuje da je on lažac. Osim toga, kad bivši progonitelj postane i ostane vjerni progonjeni svjedok Boga i Krista, Đavo doživljava sramotni poraz. Tako on sigurno nije bio radostan, kada je bivši progonitelj Savle iz Tarza postao jedan od Isusovih sljedbenika, koji je i pored progonstava i mnogih stradanja, tako marljivo radio na širenju dobre vijesti (2. Korinćanima 11:23-27; 1. Timoteju 1:12-16).
17. Kakav stav trebaju imati progonjeni Jehovini svjedoci prema svojim progoniteljima?
17 Koliko je stoga važno, da progonjeni Jehovini svjedoci imaju ispravno stanovište prema svojim progoniteljima! Stjepan nije bio ispunjen mržnjom prema onima koji su ga progonili. U stvari, kad su ga kamenovali, pao je na koljena i prije nego je izdahnuo, “povikao jakim glasom: ‘Jehova, ne uzmi im ovo za grijeh’” (Djela apostolska 7:57-60, NS). Osim toga, Isus je rekao: “Nastavite ljubiti neprijatelje svoje i molite se za one koji vas progone” (Matej 5:44, NS; Rimljanima 12:14; 1. Korinćanima 4:11-13).
Neće nas iznevjeriti naš Stvoritelj
18. Što će se dogoditi kada bude Sotona učinio konačan napad na Jehovin narod?
18 Mi sada živimo u vremenu najvećih kriza u ljudskoj povijesti. Ovo je razdoblje ispitivanja i rešetanja onih, koji tvrde da su kršćani. (Usporedi Luka 22:31, 32; 1. Petrova 4:16,17). Sotona ima još malo vremena i uskoro će učiniti konačan opći napad na Jehovin narod. No Bog će svom narodu pomoći strpljivo podnijeti to progonstvo i pobijediti. Još jednom će Sotona (kao Gog od Magoga) promašiti i pretrpjeti strašan poraz. U toj obrani svog naroda Bog će se ‘uzdići’ i posvetiti time, što će se obznaniti pred očima svih naroda, koji će ‘morati poznati da je on Jehova’. I ponovno je upravo to suprotno onome što bi Sotona želio (Ezehijel 38:14–39:7; Otkrivenje 12:12).
19. Što će učiniti Jehovini progonjeni svjedoci uz Božju pomoć?
19 Kao Jehovini predani svjedoci, mi znamo da Sotona želi razoriti naš odnos prema Svemogućem Bogu. No uz Božju nezasluženu dobrotu mi nećemo povrijediti svoju vjeru. Radije ćemo uvijek imati u mislima veliko sporno pitanje i tražiti na svaki način, da podupiremo Jehovin univerzalni suverenitet. Uzdajući se u nadu o Kraljevstvu, možemo biti sretni i pored progonstva. Mi smo pripremljeni da strpljivo podnesemo progonstva, jer se potpuno uzdamo u ‘onoga koji prema snazi što silu svoju očituje u nama, može učiniti neograničeno više od onoga što možemo moliti ili misliti’ (Efežanima 3:20, 21, ST).
20. Koje pouzdanje možemo imati u našeg ‘vjernog Stvoritelja’?
20 Zbog toga neka bi bili neustrašivi pred neprijateljem te sačuvali čistoću na slavu Bogu i za naše spasenje. Neka bi se ‘nadali u Jehovu i držali se njegova puta’ (Psalam 37:34, NS). Dok podnosimo progonstva, pokažimo stanovište koje se očituje u riječima apostola Petra: “Oni koji stradaju po volji Božjoj neka i dalje preporuče svoje duše vjernom Stvoritelju dok čine dobro” (1. Petrova 4:19, NS). Naš “vjerni Stvoritelj” neće nas iznevjeriti. U njegovoj sili možemo biti sretni i pored progonstava, koja možemo strpljivo podnositi.
Pitanja za ponavljanje
□ Kako se Jehovini svjedoci mogu pripremiti za progonstvo?
□ Zašto je toliko važna molitva u podnošenju progonstva?
□ Kako nam može pomoći ‘mir Božji’ kada smo progonjeni?
□ Koju utjehu možemo crpsti iz 1. Korinćanima 10:13?
□ Kakav stav imaju Jehovini svjedoci prema progoniteljima i zašto?
[Slika na stranici 15]
Kao što Stjepan nije mrzio svoje progonitelje, tako ih ne mrze ni suvremeni Jehovini svjedoci.
Neki progonitelji su kasnije postali Jehovini svjedoci.
[Okvir na stranici 16]
“Nikakva kušnja veća od ljudske snage nije vas zadesila. Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga, nego će vam zajedno s kušnjom dati sretan ishod, da je možete podnijeti” (1. Korinćanima 10:13, ST)