Radosno ustrajati usprkos progonstva
“Nego se ponosimo i nevoljama, svjesni da nevolja rađa strpljivost, strpljivost prokušanost, a prokušanost nadu. A nada ne razočarava” (RIMLJANIMA 5:3-5, ST).
1. Što je jasno u vezi rezultata progonstva kršćana u ovim ‘posljednjim danima’?
ISKUSTVA Jehovinog naroda u ovim ‘posljednjim danima’ sigurno su potvrdila istinitost Isusovih riječi: “Blago vama kad vas ljudi zamrze, kada vas izopće, pogrde i odbace vaše ime kao zlo zbog Sina čovječjega! U taj dan radujte se i kličite od veselja jer je velika vaša plaća na nebu. Ta, isto su tako postupali s prorocima očevi njihovi!” (Luka 6:22, 23, ST; 2. Timoteju 3:1). Božji sluge sasvim sigurno mogu vjerno izdržati sva progonstva, i to radosno.
2. a) Da li imaju veću zaslugu oni koji izdrže više progonstava? b) Koji su neki korisni rezultati uspješnog podnošenja progonstva?
2 Mi sigurno ne uživamo kada nas progone, jer su progonstva neugodna i obično bolna. Ono što nam pričinjava radost nije progonstvo samo po sebi, nego njegov ishod (Jakov 1:2, 3). Kršćani ne žele biti proganjani. Oni ne pokušavaju biti mučenici misleći da njihova zasluga u očima njihovog nebeskog Oca raste sa brojem progonstva. Oni koji podnesu više progonstava, ne dobivaju veću nagradu niti su bezuvjetno vjerniji od onih koji su podnijeli manje progonstava. Međutim, zapazi lančanu reakciju do koje dolazi kada kršćanin uspješno izdrži nevolju: “Nevolja rađa strpljivost, strpljivost prokušanost, a prokušanost nadu. A nada ne razočarava” (Rimljanima 5:3-5, ST).
3. a) Kako, prema Rimljanima 5:3, nevolja rađa ustrajnost? b) Kako to dovodi do jačanja vjere? (Jevrejima 10:38, 39).
3 Kad čitamo o progonstvima, koja podnose naša kršćanska braća u nekim zemljama, možda se pitamo: “Bi li to bio u stanju izdržati?” No, kad nam se iznenada pojave protivljenja ili kušnje i kada se ne predajemo ili ne povlačimo iz službe Bogu, nego mu se obraćamo za pomoć, osjećamo da on uslišuje naše molitve i zapažamo kako nevolja rađa ustrajnost. Tada se više ne pitamo bi li mogli izdržati ili ne; mi znamo da to možemo Jehovinom snagom. Prva kušnja možda nije bila tako teška, ali je naša vjera ipak bila prvi puta prokušana i sada je jača. Slijedeća kušnja može biti teža, ali je i naša vjera mnogo jača jer nismo uzmaknuti pred prethodnom. Tako se Jehovinom snagom zaista možemo suočiti sa svakom kušnjom vjere znajući, da Jehova neće dopustiti da budemo kušani više nego što možemo podnijeti; niti će nas ostaviti na cjedilu (1. Korinćanima 10:13; 2. Korinćanima 4:8-10).
4. Koje prave razloge imamo za radovanje nakon uspješno podnesenog iskušenja ili progonstva?
4 Ustrajnost u nevolji je uistinu razlog veselju. Možemo biti radosni što nismo popustili iskušenju, nego se čvrsto držali onoga što je pravo. Znamo da to Bog odobrava i tako nas je naša uspješna ustrajnost još više približila njemu, što je daljnji razlog za radost, kako to jasno proizlazi iz Jakova 1:12.
Progonstva u raznim oblicima
5. Kakvo je stanje danas u mnogim zemljama s obzirom na proganjanje i zlostavljanje naše braće? Zašto je tako? (Amos 7:10-17).
5 Danas je djelovanje Jehovinih svjedoka zabranjeno ili ograničeno u više od 40 zemalja i u mnogima od njih morao je Božji narod podnositi teške kušnje i progonstva samo zbog odlučnosti da vjerno služi svom Bogu Jehovi. U mnogim slučajevima su zabrane bile podsticane od religioznog svećenstva, koje je krivo prikazivalo naše ne miješanje u politiku kako bi zaustavili naš propovjednički rad. Dobro obaviješteni vladini krugovi znaju, da Jehovini svjedoci nisu rušilački ili prevratnički elementi i da nisu ni u kom slučaju opasni za državu. Obaviješteni organi vlasti znaju, da su Jehovini svjedoci savjesni, zakonu poslušni građani, koji se savjesno trude podupirati i slušati zakone zemlje. Međutim, kod Jehovinih svjedoka dolazi na prvo mjesto njihova odanost Bogu. Dakle, oni ne sudjeluju u političkim zbivanjima u bilo kojoj zemlji. Međutim, ako se neki ljudski zakon protivi Božjim zakonima, oni — poput apostola — ‘slušaju Boga, vladara, više nego ljude’ (Djela apostolska 5:29, NS).
6. a) Koje su neke oblike progonstva Jehovini svjedoci morali izdržati? b) Možeš li ispričati slične situacije i u sadašnje vrijeme?
6 Neobuzdane bande, ponekad nahuškane od religioznog svećenstva ili političkih fanatika, zlostavljale su Jehovin narod u mnogim zemljama. Mnogi od naše duhovne braće bili su prisiljeni napustiti svoje domove i posjede i pobjeći spašavajući živote, kao što je to bilo posljednjih godina u Malaviji i Etiopiji. Neki su bili otpušteni ili otjerani sa svojih radnih mjesta, dok su drugi morali napustiti svoj posao samo zato jer su bili Jehovini svjedoci (Otkrivenje 13:16, 17). Njihovi kršćanski sastanci za proučavanje Biblije bili su ometani i konačno prekidani; u njihovim domovima bio je izvršen pretres i zaplijenjene Biblije i biblijska literatura. Protivnici su se koristili zastrašivanjem i prijetnjama pokušavajući ih zaplašiti, mnogi su bili uhapšeni i zatvoreni, a neki čak i ubijeni. Progonstva su bila naročito teška tokom svjetskih ratova, ali se nastavljaju i sada u mnogim zemljama.
7. U kakvoj se situaciji nalaze mnogi pripadnici Božjeg naroda čak i u zemljama, gdje ne postoji aktivno proganjanje Jehovinih svjedoka?
7 Tisuće naše braće i sestara diljem zemlje moraju se također suočiti sa protivljenjem i progonstvom od svojih obitelji i rođaka samo zato, jer žele služiti Jehovi kao učenici Isusa Krista. Isus je tako i prorekao: “Čovjeku će biti neprijatelji njegovi ukućani” (Matej 10:35, 36, ST).
Cilj progonstava
8. Da li su Jehovini svjedoci proganjani jer su zločinci ili prestupnici zakona?
8 Što žele postići progonitelji Božjeg naroda? Da li progone Božje svjedoke jer su zločinci ili kriminalci? Ne. Jehovini svjedoci su svuda poznati kao ljudi koji poštuju zakon i imaju visoki moral. Dobri su radnici, ugodni su i prijazni, ljubazni su i razumni i ne ponašaju se kao religiozni fanatici. Njih imati za susjede zapravo je vrlo poželjno (Titu 2:6-10; Galaćanima 6:9, 10). Njihova vijest je miroljubiva, donosi utjehu utučenima i ožalošćenima. Propovijedaju ‘dobru vijest’, da će Božje kraljevstvo uskoro ukloniti ugnjetavače i uvesti pravedno novo uređenje (Matej 6:10; Psalam 37:10, 11).
9. Koju našu djelatnost žele zaustaviti protivnici i zašto?
9 Međutim, propovijedanje te ‘dobre vijesti’ pokazuje, da religiozni vođe kršćanstva nemaju nikakvu poruku nade za ljude. Zato pokušavaju ušutkati one, koji propovijedaju tu vijesti. Neki vladari ili vlade su ipak spremne dozvoliti Jehovinom narodu da vjeruje u što hoće, ali sprečavaju njihovo propovijedanje drugima. Židovski religiozni vođe, koji su bili suočeni s revnom aktivnošću prvih kršćana, izrazili su sličan stav: “Strogo im zabranimo da ubuduće ikomu govore o tome imenu (Isusovom)” (Djela apostolska 4:17, 18, ST), Da, oni žele zaustaviti naše propovijedanje. (Vidi također Djela apostolska 5:28, 40).
10. a) Što još želi Sotona postići, osim što pokušava zaustaviti našu propovjedničku djelatnost? b) Kako se to vidi iz oblika zabrane na naše djelovanje?
10 Upamti također, da je Sotona, Đavo, pravi podstrekivač progonstva (1. Petrova 5:8). On ne želi samo zaustaviti naše propovijedanje; nego i oslabiti našu vjeru i navesti nas da uprljamo svoju čistoću prema Bogu i tako izgubimo vječni život. Znači drugi je cilj progonstva da nas odvoji od duhovne hrane i društva naše braće na sastancima. Dakle, kada je naše djelo zabranjeno, uglavnom nam je zabranjeno propovijedati i sastajati se. “Vi možete biti Jehovini svjedoci”, često nam govore, “ali ne smijete propovijedati i održavati sastanke.” Ako pak ne bismo propovijedali i održavali sastanke, tada ne bismo ni bili svjedoci Jehove Boga i Isusa Krista, jer svjedok koji šuti, uopće nije svjedok (Izaija 43:10, 12; Djela apostolska 1:8). I što bi se dogodilo s našom vjerom, ako ne bi više slijedili Božju zapovijed o sastajanju? (Jevrejima 10:24, 25).
Izdržati pod progonstvima
11. Kako su reagirali vjerni kršćani na progonstva koja su ih snašla?
11 Kako su Božji sluge u današnje vrijeme reagirali na progonstva koja su ih snašla? Poput prvih kršćana, ni oni se nisu uplašili nego su hrabro nastavili propovijedati usprkos zabrana i prijetnji. Oni su poput Pavla imali razloga ‘biti radosni i veseliti se’. Njihov čvrsti stav za Jehovu u spornom pitanju dokazuje da je Đavo lažac. Velika je prednost sudjelovati u veličanju Jehovinog imena! (Filipljanima 2:17, 18; 2. Solunjanima 1:4).
12. Jesu li prijetnje naših progonitelja razlog za strah?
12 Doista nema razloga plašiti se progonitelja. Pavao piše Filipljanima: “Samo se vladajte dostojno Kristove Radosne vijesti i da se ni u čemu ne strašite protivnika; to je (to što se ne plašite) za njih očit znak propasti, a za vas spasenja. I to dolazi od Boga” (Filipljanima 1:27, 28, ST).
13, 14. a) Što su nedavno poduzele protivnički nastrojene vlasti u jednoj državi s namjerom da zaplaše Jehovine svjedoke? b) Na što zapravo ukazuju ta iskustva?
13 Nedavno je u evropskoj državi, gdje nije zakonski priznato djelo Jehovinih svjedoka, bio uhapšen brat jer je održao kratko, utješno biblijsko predavanje na sahrani. Također je bio uhapšen i brat koji se molio. Lokalne vlasti su ukazale, da jedino od države ovlaštene osobe imaju pravo držati govore na sahranama i da je molitva zabranjena “jer može biti upotrijebljena u cilju poučavanja”. Drugi brat iz tog mjesta bio je uhapšen jer je čitao Bibliju svojoj vlastitoj obitelji. Nikakve optužbe nisu podignute protiv te braće. Držali su ih kratko vrijeme u pritvoru i zatim pustili. Cilj je očito bio da bi ih se zaplašilo i natjeralo da odustanu.
14 No, tko se zapravo plaši? Ako se lokalne vlasti osjećaju ugroženima od čovjeka koji čita Bibliju svojoj obitelji ili brata koji drži govor ili se moli na sahrani, sigurno se onda jako plaše biblijske vijesti i onih koji je propovijedaju! No, zašto bi se plašili mi njih? Naše jedinstvo i hrabrost, kako je Pavao pisao, to je za njih očit znak propasti, a za nas spasenja (Filipljanima 1:28, ST).
15. Kako može naš postupak na prijetnje utjecati na nastavljanje progonstava?
15 U nekim mjestima pozivaju objavitelje ‘dobre vijesti’ svakih nekoliko tjedana u policijsku stanicu, gdje ih se ukorava i često prijeti teškim kaznama, ako ne prestanu govoriti o Božjem Kraljevstvu. No, kada braća i sestre omalovaže te prijetnje i neustrašivo nastavljaju djelo, obično vlasti popuštaju i ostavljaju ih na miru. Međutim, ako primijete bilo koji znak slabljenja među objaviteljima Kraljevstva, tada će nastaviti sa svojim naporima da ih zaplaše.
Nastaviti rad pod zabranom
16, 17. a) Koji su se napori činili da bi braća pod zabranom ili u zatvorima dobila duhovnu hranu? b) Zašto je to važno?
16 U zemljama gdje su djelo i raspačavanje literature zabranjeni, Jehovini svjedoci shvaćaju važnost redovitog dobivanja duhovne hrane. Pošto se Kula stražara i druge publikacije Jehovinih svjedoka ne mogu legalno (slobodno) objavljivati i slati poštom u neke zemlje, koriste se drugi načini da bi duhovna hrana došla do svakog pojedinca. Za vrijeme progonstva u Hitlerovoj Njemačkoj članci za studiranje bili su umnožavani pomoću stroja za umnožavanje, pretipkavani, a u nekim slučajevima čak i rukom prepisivani. To se mora danas raditi na mnogim mjestima. Ako nije moguće napraviti dovoljno primjeraka da svatko ima svoj primjerak, tada materijali kruže od jednog do drugog, tako da svatko ima priliku pročitati gradivo. Veoma je važno, da se redovito uzima duhovna hrana (Matej 4:4).
17 Iskustvo je pokazalo, da Jehova upravlja stvarima tako da duhovna hrana uvijek dođe, čak i pod vrlo teškim okolnostima. Primjenjivala su se različita sredstva da bi se ta hrana prokrijumčarila u zatvore i koncentracione logore. A kako je samo jačala zatvorenike u njima!
18. Zašto je važno razmatrati redovito duhovnu hranu zajedno sa ostalima i kako se to može činiti čak i u teškim okolnostima?
18 Ako je ikako moguće, vjerni Božji sluge redovito sudjeluju na zajedničkom uzimanju duhovne hrane — čak i kada su sastanci zabranjeni, čak i kada su braća u zatvoru. Svakodnevno razmatranje biblijskog dnevnog stavka zajedno sa drugima, ako je to moguće, služi da bi usredotočili misli na duhovne stvari. Čak i kratki razgovor svaki dan daje veliku duhovnu snagu (Psalam 1:2; Djela apostolska 17:11).
Važnost sastanaka
19. a) Kakvo je neočekivano iskustvo doživjelo mnogo braće u Liberiji? b) Što je pomoglo vjernima ustrajati, prema Godišnjaku za 1977. godinu?
19 Oko 400 osoba koje su posjetile oblasni kongres Jehovinih svjedoka marta 1963. g. u Gbarngu (Liberija), bile su otjerane u privremeni vojni logor i zadržane tamo četiri dana bez hrane. Da bi prisilili Svjedoke na kompromis u vezi vjerovanja i pozdravljanja liberijske zastave, zlostavljali su ih i zaplijenili njihove stvari. Nekoliko svjedoka je popustilo i učinilo kompromis iz straha, a velika većina je sačuvala svoju čistoću. Zapazi komentar u vezi toga, u Godišnjaku Jehovinih svjedoka za 1977. g. na strani 176.: “Bilo ih je iz svih slojeva: nepismenih i visokoobrazovanih. Oni koji su se našli u grupi vjernih, savjesno su posjećivali sve sastanke.”
20. Kako neki čine velike napore da ne bi ‘napustili zajedničke sastanke’ i kojim se opasnostima moraju pri tom izložiti?
20 Božja nadahnuta riječ nam savjetuje da ne napuštamo naše sastanke (Jevrejima 10:24, 25). Njihova važnost nije smanjena u vrijeme progonstava. Sastanci se možda moraju održavati u malim grupama po privatnim kućama; mjesto i vrijeme možda moraju biti različiti i ne uvijek pogodni; neki će se sastanci možda održavati kasno u noći. Ipak, usprkos opasnostima, naša vjerna braća i sestre čine sve napore da bi prisustvovali svakom sastanku. I braća su spremna staviti na raspolaganje svoje domove za takve sastanke, iako zbog toga mogu izgubiti slobodu ako to vlasti otkriju.
21. a) Koje prilike imaju braća za izvlačenje pune koristi iz duhovne hrane i pod navedenim okolnostima? b) Koji biblijski stavci ukazuju na važnost redovitog posjećivanja sastanaka i sudjelovanja na njima?
21 Sastajanja u manjim grupama možda ne mogu pružiti svima da izvlače koristi od najboljih učitelja u skupštini, ali je zato svatko u većoj prilici sudjelovati i tako izvući mnogo od sastanaka. Ponekad se veće grupe mogu sastati na izletima, prilikom privatnih skupova, ili vikendima. Redovno posjećivanje svih sastanaka je važan faktor ‘da bi nadu kakvu smo od početka imali, čvrsto sačuvali do svršetka’, kao i da bi zadržali čistoću i doživjeli ispunjenje obećanja, dakako, “ako sad ne malakšemo” (Jevrejima 3:14, ST; 10:36; Galaćanima 6:9, ST).
Propovijedati pod zabranom
22. a) Zašto ne može Božji narod danas prestati govoriti o onome što je vidio i čuo? b) Kako se to obavlja u nekim područjima?
22 Kao nekada apostoli, tako danas i Jehovin narod ‘ne može drukčije, nego govoriti što smo vidjeli i čuli’ (Djela apostolska 4:20, ST). Isus je rekao: “Najprije se mora Radosna vijest navijestiti svim narodima” i nijedan čovjek ili demonsko posredništvo ne može to spriječiti (Marko 13:10). Čak i kada je djelo Jehovinih svjedoka u nekim područjima zabranjeno, oni ipak mogu ići po kućama upotrebljavajući samo Bibliju.
23, 24. a) Kako se provodi djelo propovijedanja u područjima gdje nije preporučljivo ići po kućama? b) Možeš li ispričati neka iskustva iz kojih je vidljivo da su se na taj način postigli dobri rezultati?
23 Gdje nije preporučljivo ići po kućama, može se ‘dobra vijest’ propovijedati na druge načine. Možda se mogu obavljati pojedinačne posjete u različitim dijelovima područja, dakle, ne obrađivati zgrade jednu za drugom. No, mi ne moramo čekati samo na ljude iza vrata. Naša braća u mnogim zemljama imaju divan uspjeh u razgovoru sa ljudima gdje god se oni našli — na ulicama, groblju, po parkovima ili dok putuju. Neki su čak odlazili kao turisti u druga područja gdje nema Jehovinih svjedoka i započinjali razgovore s ljudima, gdje god je to bilo moguće. Ne postoji način na koji bi nas neprijatelj mogao potpuno spriječiti da razgovaramo u raznim prilikama dokle god dišemo i dok god ima ljudi sa kojima možemo razgovarati.
24 Kroz djelovanje je Jehovin narod postao spretan povesti ljubazne razgovore o mnogim različitim interesantnim temama, a zatim spretno usmjeriti razgovor na Bibliju. U nekoj zemlji približio se Jehovin svjedok mladom paru u parku dok je ovaj uzimao vodu iz potoka. Svjedok ih je upitao bi li željeli saznati gdje mogu dobiti još bolju vodu. Tako im je počeo govoriti o vodi života u dolazećem raju i razgovor je potrajao tri sata. To je dovelo do biblijskog studija i nakon tri mjeseca par je počeo sudjelovati u službi propovijedanja. Oboje su se krstili godinu dana kasnije, a suprug sada služi kao sluga pomoćnik u skupštini. (Usporedi Ivan 4:7-15.)
25. Što bi trebali nastojati izbjeći osobito tamo, gdje je propovijedanje zabranjeno?
25 U svim tim djelatnostima mudro je izbjegavati direktan sukob sa protivnicima. Također trebamo biti oprezni kod davanja podataka i obavještenja, kada nas neprijatelji pokušavaju pridobiti ljubaznim riječima i laskanjem. Zadržimo u mislima Isusov savjet: “Evo, šaljem vas kao ovce među vukove. Zato budite mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi” (Matej 10:16, ST). I apostol Pavao savjetuje: “Ako je moguće — koliko je do vas — budite u miru sa svima” (Rimljanima 12:18, ST).
Čuvanje čistoće donosi izvrsne rezultate
26. Koje je dobre rezultate dalo očuvanje čistoće i jakih progonstava?
26 Kakvo su izvanredno svjedočanstvo dali tokom stoljeća svi oni, koji su se čvrsto držali svoje čistoće i unatoč jakih progonstava! Sva nastojanja Đavla i njegovih zastupnika, da spriječe davanje svjedočanstva, doveli su samo do još većeg svjedočenja u čast Jehovinog imena. A kakav je divan udio u tome imalo tisuće, da, milijuni Jehovinih svjedoka, koji su sačuvali (i nastavljaju čuvati) svoju čistoću pod progonstvima i tako dokazali da je Đavo lažac, a dokazali i svoju nesalomljivu vjeru u Jehovu Boga i ljubav prema njemu!
27. Koje osobne koristi osjećamo, kada vjerno ustrajemo u kušnjama i progonstvu?
27 Ako vjerno ustrajemo, imamo mirnu savjest znajući, da smo učinili ono što je pravo i da imamo Jehovino priznanje. To jača našu nadu koja povećava radost. Naša vjera je bila stavljena na kušnju i jer se nismo povukli ili pobjegli od progonstva, Jehova nam je pomogao ustrajati. Rezultat toga je jaka vjera, jača nego ikada prije. Ta ‘prokušana vrijednost naše vjere’ pomoći će nam lakše izdržati buduće kušnje (1. Petrova 1:6, 7).
28. a) Koje razloge za radost ima sada sestra iz Finske, koju smo prije spomenuli? b) Čemu se može dalje nadati?
28 Da je zaista tako, mogla je potvrditi i sestra, koju smo spomenuli na početku prethodnog članka. Ona ponovo živi u svom gradu, gdje već neko vrijeme služi kao opći pionir (punovremeni objavitelj Kraljevstva). Iako nema pravo brinuti se za svoje troje djece, ipak joj je dozvoljeno da ih vidi tri puta mjesečno i već im je mogla prenijet i ‘dobru vijest’, koja je izazvala ohrabrujuću reakciju u njima. I tko zna kakav će biti konačan ishod toga? Postoje mnogi i mnogi slučajevi, gdje je na žestoke protivnike i progonitelje vjerni stav naše braće i sestara ostavio takav utisak, da su i sami bili potaknuti zaviriti u Bibliju, a neki od njih su čak postali obožavatelji Jehove.
29. Koje još daljnje ohrabrenje imamo svi mi da bi ostali vjerni i radosni usprkos progonstvima?
29 Jakov je pisao: “Za uzor strpljiva podnošenja nevolja uzmite, braćo, proroke, koji su govorili u ime Gospodnje (Jehovino). Pazite! Mi proglašujemo blaženima one koji su ustrajali” (Jakov 5:10, 11, ST). Osim toga divni primjeri kršćana prvog stoljeća, a i našeg vremena su veliko ohrabrenje za sve nas da se radujemo usprkos progonstvima.
[Slika na stranici 29]
Jehovini svjedoci čak i pod zabranom ne prestaju propovijedati