“Ljubljeni, ... održite sami sebe u Božjoj ljubavi”
“Ljubljeni, izgradite se na svojoj presvetoj vjeri i moleći se duhom svetim, održite sami sebe u Božjoj ljubavi.” (JUDA 20, 21, NS).
1, 2. Koje se pouke, osim opomena, nalaze u Judinom pismu?
JEHOVINA nezaslužena dobrota prema onima koji ga ljube očituje se u njegovim postupcima. Kroz svoju napisanu Riječ otkriva im što traži od njih. Koliko samo možemo biti zahvalni, da jedan dio Božje riječi, Judino pismo, sadrži opomene, koje nam mogu pomoći sačuvati dobar odnos sa Jehovom Bogom!
2 No, osim što nam Juda daje potrebne opomene, on pokazuje i što moramo raditi da bismo se duhovno izgradili i ‘održali sami sebe u Božjoj ljubavi’. Dakle, razmatranje završnog dijela Judinog pisma koristit će nam u velikoj mjeri.
Izrugivači prorečeni
3, 4. Na koje se ‘riječi’ Isusovih apostola Juda osvrnuo?
3 Pružajući važnu opomenu, Juda piše:
“A vi se, ljubljeni, sjetite riječi koje su prije govorili apostoli našega Gospodina Isusa Krista. Oni su vam govorili: ‘U posljednje će vrijeme biti izrugivači, koji će težiti za bezbožnim stvarima prema vlastitim požudama.’ To su oni koji prave rascjepe, ljudi životinjskih nagona, koji nemaju duhovnosti” (Juda 17-19, NS).
Juda je rekao mnogo toga kako bi otkrio ‘bezbožnike’, koji su se lukavo uvukli u skupštinu. Uputivši molbu svojoj braći u vjeri, prema kojoj je imao veliku sklonost, Juda ih poziva da se sjete riječi, koje su prije govorili Isusovi apostoli. Sjećajući se tih riječi trebali su svi pravi kršćani biti potaknuti da ‘vode čvrstu borbu za vjeru’.
4 Apostol Pavao je upozorio nadglednike svoga vremena, da će se između njih ‘dići neki i govoriti izvrnutu nauku da odvuku učenike za sobom’ (Djela apostolska 20:29, 30, NS). Timoteju je rekao da ‘će u posljednje vrijeme neki otpasti od vjere’ (1. Timoteju 4:1, 2). A apostol Petar je naročito upozorio da ‘će u posljednje dane doći izrugivači i govoriti: “Gdje je ta njegova obećana prisutnost?”’ (2. Petrova 3:1-4, NS).
5. Kako su ‘bezbožnici’, koji su se ušuljali u skupštinu, postupali sa vjernim kršćanima, a kako su na to reagirali pobožni?
5 Dakle, primaoci Judinog pisma imali su dobre razloge očekivati pojavu ‘izrugivača’ u razdoblju koje neposredno prethodi kraju židovskog sistema stvari. Nije bilo neobično, da su se ‘bezbožnici’, koji su se ušuljali u skupštinu, izrugivali vjernim kršćanima, koji su se pridržavali Jehovinih pravednih mjerila i nisu se pridružili ‘lažnoj braći’ u razuzdanom ponašanju. Ali, bilo je važno, da pobožni ‘vode čvrstu borbu za vjeru’, čak iako bi ih lažni učitelji, koji su težili za vlastitim ‘požudama i bezbožnim stvarima’, ismijavali i progonili. (Usporedi 2. Korinćanima 11:26; Galaćanima 2:4, 5.)
6. Što su pokušali učiniti bezbožni izrugivači, iako je Bog osigurao jedinstvo onih koji ga ljube?
6 Dok je Bog svojim duhom osigurao jedinstvo onih koji ga ljube, bezbožni izrugivači pokušavali su ‘praviti rascjepe’ ili ‘odvajanja’ nastojeći pri tome napraviti razdor među Jehovinim narodom (Juda 19; Psalam 133:1-3; 1. Korinćanima 1:10). Iako su izrugivači govorili protiv vjernih odgovornih muževa u skupštini, bezbožnici su laskali pojedincima, od kojih bi mogli izvući korist (Juda 8, 16). Oni su poput farizeja gledali s visine na ponizne, pobožne pripadnike skupštine. Umjesto da su radili na sakupljanju sa Gospodinom, pokušavali su ih rastjerati. Danas također neki pokušavaju nepostojane odvući u privatne grupe, tobože zbog ‘studiranja Biblije’. To nikada ne može unapređivati ljubav prema Bogu, Kristu i kršćanskoj skupštini (Luka 11:23).
7. Zašto je bilo prikladno reći za ‘bezbožne’ ljude, da su ‘poput životinja’?
7 Ti su ljudi s pravom označeni ‘poput životinja’ jer su bili osjećajna stvorenja koja su se predala tjelesnim požudama, nagonima i sklonostima. (Usporedi Kingdom Interlinear Translation, 19. stavak.) Iako su sebe smatrali duhovno prosvijetljenima, Juda ih je opisao kao “osobe bez duhovnosti” ili doslovno, koji nemaju “duha”. I budući da ti ‘ljudi životinjskih nagona’ nisu imali Jehovinog duha, nisu ni mogli razumjeti duhovne stvari, te su stoga bili jedva nešto iznad nivoa nerazumnih zvijeri. Ako imamo Jehovinog duha i razumijemo ‘duboke Božje stvari’, tada doista trebamo biti za to duboko zahvalni našem nebeskom Ocu (1. Korinćanima 2:6-16).
Kako ostati u Božjoj ljubavi
8. Na što se mogao odnositi izraz ‘presveta vjera’?
8 Zatim Juda upućuje ozbiljnu molbu, govoreći:
“Ljubljeni, izgradite se na svojoj presvetoj vjeri i moleći se duhom svetim, održite sami sebe u Božjoj ljubavi dok čekate milost našeg Gospodina Isusa Krista s izgledom na vječni život.” (Juda 20, 21, NS).
Juda je ljubazno pokazao kako njegova cijenjena braća u vjeri mogu ostati u Jehovinoj ljubavi. Slijediti njegov savjet, svakako uključuje razvijanje vjere, ploda Božjeg svetog duha (Galaćanima 5:22, 23). No, pošto je Juda prije preporučio borbu za ‘vjeru predanu svetima’ (st. 3), izraz ‘presveta vjera’, mogao se odnositi na cijeli niz kršćanskih nauka, uključujući i dobru vijest o spasenju. Temelj te prave vjere je Krist, a bila je nazvana ‘presvetom’, jer je bila usmjerena na Boga svetosti i isključivo utemeljena na njegovoj svetoj Riječi. (Djela apostolska 20:32; 1. Korinćanima 3:10-15).
9. Što moramo raditi da bismo se ‘izgradili na svojoj presvetoj vjeri’?
9 Da bi se kršćani ‘izgradili na svojoj presvetoj vjeri’ ili je utvrdili, moraju osobno i u skupštini marljivo proučavati Božju riječ. Čestim razgovorima o Bibliji sa ostalim kršćanskim Jehovinim svjedocima i objavljivanjem dobre vijesti drugima, Biblija će ostavljati još dublji utisak na naša srca. No, ništa od toga ne može se postići bez usrdne molitve. Pojedinac se ‘moli duhom svetim’ kada se moli pod njegovim utjecajem i u suglasnosti s onim što stoji u Jehovinoj riječi. Osim toga, Pismo napisano nadahnućem Božjeg duha, pokazuje nam kako se moliti i za koje se stvari moliti. Primjerice, mi se možemo s pouzdanjem moliti da budemo ispunjeni Božjim svetim duhom. Ako se ‘molimo duhom svetim’, naše će molitve otkriti pravo stanje srca, što je Bogu dopadljivo. Tako ćemo biti zaštićeni od neispravnih utjecaja, uključujući i gledišta bilo kojih ‘bezbožnika’ koji se mogu ušuljati u skupštinu. (Luka 11:13; Rimljanima 8:9, 26, 27).
10. Što se tražilo od Judine braće u vjeri da bi se ‘održali u Božjoj ljubavi’?
10 Da bi ‘sebe održali u Božjoj ljubavi’, Judina braća u vjeri morala su slijediti Jehovine zapovijedi kao i zapovijedi njegovog Sina (Ivan 15:10, 1. Ivanova 5:3). Da bi ostali u Božjoj ljubavi, pozvani su govoriti i ponašati se onako kako se dopada Jehovi. Pošto su nesavršeni i grešni, da bi bez Božje pomoći ostali u njegovoj ljubavi, neprekidno će tražiti Jehovinu milost koju udjeljuje preko Isusa Krista i omogućuje pomoću otkupne žrtve njihovog Gospodina (Rimljanima 5:8; 9:14-18; 1. Ivanova 4:9, 10). Neprekidno ukazivanje Božje milosti Isusovim vjernim sljedbenicima, konačno će ih dovesti do vječnog života (Ivan 3:16).
Potrebno je drugima pokazati milost
11. Što je rekao Juda o milosti i kako razlikovati kome se ona može pokazati?
11 S obzirom na potrebu pokazivanja milosti, Juda je rekao:
“Nastavite također pokazivati milost nekima koji sumnjaju; spašavajte ih grabeći iz vatre. A drugima dalje pokazujte milost i to sa strahom, mrzeći čak unutrašnju haljinu okaljanu tijelom.” (Juda 22, 23, NS).
Ako su Judina braća u vjeri trebala i dalje dobivati božansku milost, tada su morali biti milostivi i prema drugima, čiji je vječni život bio na kocki (Jakov 2:13). No, da bi vjerni ‘nastavili pokazivati milost nekima koji sumnjaju’, trebali su razlikovati one kojima se može ukazati milost od ‘sanjara’.
12. a) U što bi mogli neki posumnjati radi utjecaja ‘bezbožnika’? b) Kako bi bilo moguće ‘grabiti neke iz vatre’?
12 Svojim lažnim naukama, mrmljanjem, žaljenjem i tome slično, ‘bezbožnici’ su prouzročili da se duhovno nepostojani ispune sumnjama. Smeteni oholim riječima lažnih učitelja, oni koji sumnjaju pitali su se možda, jesu li predani kršćani zaista Jehovin narod i možda su prestali sudjelovati s njima u obožavanju i propovijedanju dobre vijesti. Takvi nepostojani su bili u opasnosti od “ognja” ili vječnog uništenja. (Usporedi Matej 18:8, 9; 25:31-33, 41-46.) Brzim pružanjem pomoći s duhovnim opominjanjem i molitvom, postojani kršćani, naročito skupštinski nadglednici, mogu biti u stanju spasiti ih “grabeći iz vatre”. (Galaćanima 6:1; Jakov 5:13-20).
13. a) Na koji su način neki ‘uprljali svoju donju haljinu’? b) Kako bi se mogli spasiti nosioci ‘uprljanih haljina’?
13 Neki su možda podlegli oskvrniteljima tijela i upali zajedno s njima u nemoral ili možda u duhovni preljub (Jakov 4:4). Postupajući poput životinje, uprljali su, tako rekuć, ‘donju haljinu’. Uprljali su svoju unutrašnju osobnost pravog kršćanina, ovdje uspoređenom s donjom haljinom ili (donjim rubljem). (Usporedi Otkrivenje 3:4, 5.) Vjerni Jehovini svjedoci su se čuvali da na taj način ne uprljaju svoju haljinu kršćanske osobnosti, jer se to ne dopada Jehovi i moglo bi dovesti do uništenja. Ipak, pobožni, naročito imenovani starješine, puni sažaljenja, trudili su se u pomaganju nepostojanim nosiocima ‘uprljanih haljina’, da se vrate na put spasenja. Ako bi se ti samovoljni iskreno pokajali, bilo bi ih moguće ‘spasiti’ iz smrti u božanskoj nemilosti, kuda bi ih odvelo nečisto postupanje (Priče Salamunove 28:13).
Pripiši Bogu slavu, veličanstvo, moć i vlast
14, 15. a) Tko je mogao sačuvati od spoticanja Judine suvremenike, pomazane obožavatelje Jehove i na što bi se netko mogao spotaći? b) Kako bi mogli vjerni pomazani Jehovini svjedoci ‘stajati neuprljani’ pred Bogom? c) Što radosno očekuje “veliko mnoštvo”?
14 Na kraju Juda predaje svoje čitatelje Bogu, rekavši:
“A sada, onome koji vas može očuvati od spoticanja i postaviti neuprljane s velikom radošću pred slavom njegovom, jedinome Bogu, našem Spasitelju preko Isusa Krista Gospodina našega, slava, veličanstvo, moć i vlast, kako za svu vječnu prošlost, tako i sada i u svu vječnost. Amen.” (Juda 24, 25, NS).
Davši pod nadahnućem opomenu i zdrav savjet, Juda je prepustio Božjoj brizi duhovno ugroženu braću u vjeri. Jedino Jehova im je mogao pomoći da se uspješno odupru ‘bezbožnicima’ u svojoj sredini. Zato je Juda odgovarajuće tome na kraju pisma pripisao slavu Svevišnjemu.
15 Judini suvremenici, pomazani obožavatelji, mogli su imati povjerenja u Jehovu kao onoga tko je ‘u stanju sačuvati ih od spoticanja’. Bog ih je mogao zaštititi od upadanja u prijestup i od popuštanja iskušenju da upadnu u nemoral, na što su ih podsticali bezbožni oskvrnitelji tijela. Uistinu, Jehova je mogao sačuvati pobožne da ne “upadnu” u veliki grijeh te da ih snađe uništenje, koje čeka lažne nepokajničke kršćane koji postupaju poput životinja. Osim toga, Jehova je mogao ‘postaviti (svoje vjerne svjedoke) neuprljane pred svoju slavu’ ili ‘pred svoju slavnu osobu’ (NS, izdanje 1950). Oni mogu stajati duhovno neuprljani radi Božje nezaslužene dobrote (Efežanima 2:1-7; Kološanima 1:21-23). Vjerni pomazani Jehovini svjedoci žele da ih Isus Krist uskrsne i predstavi u duhovnom savršenstvu ‘slavnome’ Bogu (Ivan 5:25; 11:24, 25). To će za njih sigurno značiti ‘veliku radost’. Jednako tako i “veliko mnoštvo” radosno očekuje, da će biti sačuvano u ‘velikoj nevolji’ i uživati dalje prednosti ‘svete službe’ dok će napredovati ljudskom savršenstvu ovdje na Zemlji (Otkrivenje 7:9, 10, 14-17).
16. a) Zašto se Jehovu može nazvati ‘jedinim Bogom, našim Spasiteljem preko Isusa Krista našeg Gospodina’? b) Što je Juda pripisao Bogu i zašto je to odgovarajuće?
16 Jehova je, prema Judinim riječima, ‘jedini Bog, naš Spasitelj preko Isusa Krista Gospodina našega’. U Svetom pismu se Jehova često označuje spasiteljem (Psalam 106:21; Izaija 43:3; Jeremija 14:8; Luka 1:46, 47). On osigurava spasenje preko Gospodina Isusa Krista (Matej 20:28; Ivan 3:16; Rimljanima 5:8; 1. Ivanova 4:9, 14). Stoga je Juda ispravno pripisao Jehovi ‘slavu’ (grčki: doxa), naglašavajući veličanstvenost. (Usporedi Psalam 29:1, 2.) Također je Bogu pripisao ‘veličanstvo’ (grčki: megalosyne), ukazujući time na ‘veličinu’ kraljevske prirode. (Int) To je odgovarajuće priznanje Jehovinog vrhovnog kraljevskog autoriteta kao ‘kralja vječnosti’ (1. Timoteju 1:17). Jehovi je također bila pripisana moć (kratos), očito ukazujući na njegovu nadmoć ili vladavinu bilo na nebu ili nad zemljom. (Usporedi Danijel 4:25; Otkrivenje 11:16-18.) Juda je Bogu pripisao još i ‘vlast’ (grčki: exousia), jer Jehova ima vlast i moć postupati kako mu se sviđa (Danijel 4:34, 35).
17. Zašto bi ono, što je Juda pripisao Bogu, bilo odgovarajuće: (a) ‘za svu prošlost’? (b) ‘za sada’ i (c) ‘u svu vječnost’?
17 Juda je ispravno pripisao Jehovi slavu, veličanstvo, moć i vlast “za svu vječnu prošlost” ili “prije svakog vremena”, što bi ljudi trebali znati, jer je Jehova Bog ‘od vijeka do vijeka’ (Juda 25, NS, izdanje 1950, fusnota; Psalam 90:2). Jehovini obožavatelji su mu s pravom pripisali to ‘sada’, to jest kada je Juda pisao, a svakako i danas. Osim toga, Jehovi opravdano pripada sve to ‘u svu vječnost’, jer neće nikada umrijeti i uvijek će imati vjerne slavitelje (Habakuk 1:12; Psalam 148). Juda je svoju značajnu molitvu zaključio dodavši “amen”, što znači “neka bude tako”. A sa njegovim izrazom hvale, srdačno su se složili svi vjerni kršćanski Jehovini svjedoci.
Uzmi k srcu Judin savjet!
18. Što smo saznali iz Judinog pisma o: (a) lažnim učiteljima? (b) ‘raspuštenom ponašanju’? (c) nedostatku vjere? (d) poštovanju autoriteta? (e) gunđanju i žaljenju? (f) laskanju dragima radi sebičnog dobitka?
18 Judino pismo ima pravo (stvarno) značenje za današnje Jehovine svjedoke. Mi se moramo pridržavati Božje riječi i potpuno izbjegavati krive učitelje (Job 13:16; 27:8, 9; Jeremija 17:13; Juda 4, 19). Vjerni se moraju oduprijeti svakom poticaju koji bi ih navodio na ‘razuzdano ponašanje’ (Juda 3, 4; 1. Mojsijeva 39:7-12). Ne bi smjeli podleći nedostatku vjere, jer bi nas to moglo stajati vječnog života (Jevrejima 3:12; Juda 5). Judina poruka bi nas također trebala potaknuti na poštivanje božanski utvrđene autoritete i oduprijeti se svakom iskušenju govoriti protiv onih, koji vjerno obavljaju odgovornosti u skupštini (Jevrejima 13:17; Juda 8, 9). Umjesto gunđanja i žaljenja, Judino pismo bi nas trebalo pokrenuti na pokazivanje ljubavi prema Bogu i našoj braći u vjeri (Matej 22:37-40; Ivan 13:34, 35; Rimljanima 13:8-10; Juda 16). Judine riječi nam također pomažu da ne laskamo drugima radi sebičnog dobitka, jer to spada u nepoštene putove zbog kojih možemo postati mrski Jehovi (Priče Salamunove 3:32; Juda 16).
19. Zašto bi trebali uzeti k srcu Judin božanski nadahnut savjet?
19 Zato trebamo svi mi, predani kršćanski Jehovini svjedoci, uzeti k srcu značajan i ljubazan savjet učenika Jude. (Usporedi Izaija 43:10-12; Djela apostolska 1:8.) Njegove riječi će još više učvrstiti našu postojanost dok idemo ‘putem života’ (Psalam 16:11). ‘Pazimo stalno na Jehovinu riječ’, kojoj pripada i Judino pismo (Psalam 119:9-16). Tako ćemo uspjeti u ‘vođenju čvrste borbe za vjeru’ i uz božansku pomoć ćemo se ‘održati u Božjoj ljubavi’.
Sjećaš li se ovih misli?
◻ Tko je upozorio na to, da će ‘u posljednje vrijeme biti izrugivača’ i zašto je Juda na to skrenuo pažnju?
◻ Što je bila ‘presveta vjera’ i kako se možemo izgraditi na njoj?
◻ Kako su se Judina braća u vjeri mogla ‘održati u Božjoj ljubavi’?
◻ Zašto su trebali milost neki, koji su tvrdili da su kršćani i što je značilo ‘grabiti ih iz vatre’?
◻ Zašto je bilo ispravno da je Juda pripisao Jehovi Bogu slavu, veličanstvo, moć i vlast?
◻ Koje probleme možemo uspješno riješiti, ako uzmemo k srcu Judin savjet?
[Slika na stranici 10]
Jehovini vjerni svjedoci prvog stoljeća ‘vodili su čvrstu borbu za vjeru’, iako su ih ismijavali lažni učitelji