“Vodite čvrstu borbu za vjeru”

“Ljubljeni, ... smatrao sam potrebnim da vam pišem i opomenem vas da vodite čvrstu borbu za vjeru, koja je jednom zauvijek predana svetima” (Juda 3, NS).

1. Koji su neki Sotoni prikladni činioci u njegovoj uzaludnoj namjeri da uništi kršćanstvo?

JEHOVINI sluge moraju voditi jaku borbu za istinsku vjeru. Njihov protivnik, Đavo, pokušava uništiti njihov dragocjeni odnos s Jehovom Bogom preko Isusa Krista, otvorenim progonstvima i prepredenim ‘lukavim djelima’ (Efežanima 6:11, King dom Interlinear Transiation; 1. Petrova 5:8). U svojoj uzaludnoj namjeri da uništi pravo kršćanstvo, Sotona je pokušavao s vremena na vrijeme potkopati njihovu vjeru. Među mogućim rušilačkim činiocima, koji bi mogli poslužiti tom cilju nalaze se: 1) kriva nauka; 2) razuzdano ponašanje; 3) gubitak vjere; 4) nepoštovanje od Boga utvrđenog autoriteta; 5) gunđanje i žaljenje i 6) divljenje nekome iz osobne koristi.

2. Koje su pojedinosti dane o Judinom pismu?

² Jehova pruža upravo ono što je potrebno za duhovnu zaštitu svojih slugu da bi potpuno suzbio pralašca (Izaija 59:1). Jedna takva priprema je od Boga nadahnuto Judino pismo. Vjerojatno ga je učenik Juda napisao u Palestini prije 66. godine, jer ne spominje dolazak Cestiusa Galusa pred Jeruzalem te godine (66. godine), a ni pad tog grada po Rimljanima pod vodstvom Tita 70. g. n. r. vr.a

3. U čemu može Judino nadahnuto pismo imati danas veliku vrijednost?

³ Judino pismo ima veliku vrijednost za nas danas iako je bilo napisano prije više stoljeća. Duhom postavljeni kršćanski nadglednici mogu a i trebaju ga upotrebljavati kao temelj za davanje savjeta. Ako to pismo proučimo ponizno u molitvi, može nam i osobno pomoći, osobito, ako osjetimo povećanu opasnost od krive nauke ili privlačnosti nemorala. Zatim, ako utvrdimo da naša vjera slabi, ako u svom srcu osjećamo sve veće naginjanje k nepoštovanju od Boga danog autoriteta i ako nezadovoljno gunđamo ili nekima laskamo iz vlastitih sebičnih interesa. Dok razmatramo to nadahnuto pismo stavak po stavak, nesumnjivo ćemo odmah vidjeti, kako možemo osobno i kao skupština primijeniti njegove trajne savjete.

Molite se za veću milost, mir i ljubav

4. Kako se Juda nazvao i s kakvim značenjem?

⁴ Juda započinje svoje pismo ovim riječima:

“Juda, rob Isusa Krista, a brat Jakovljev, pozvanima, ljubljenima u odnosu s Bogom ocem i sačuvanima za Isusa Krista” (Juda 1, NS).

Kao “rob Isusa Krista”, ne znači da je Juda bio u ponižavajućem, prezrenom ropstvu. To je ‘ropstvo’, dakako, bilo temeljeno na činjenici, da su Isusovi sljedbenici bili kupljeni Kristovom dragocjenom krvlju za njegovu ljubaznu službu, s izgledom na vječni život. Bili su zarobljeni Isusovom ljubavlju i dobrovoljno su mu se predali (Matej 11:29, 30; usporedi Efežanima 5:21-33). Juda kaže, da je bio Kristov “rob”, “a brat Jakovljev”, očigledno misleći na Jakova, jednoga od duhovnih ‘stupova’ skupštine Jeruzalema i ‘brata Gospodinova’ (Galaćanima 2:9; 1:19; usporedi Djela apostolska 12:17; 15:13-21). Tako je Juda očito bio Isusov tjelesni polubrat, ali je bio ponizan i nije tražio slavu zbog svojih rodbinskih veza sa Božjim Sinom (Marko 6:3).

5. a) Tko su bili ‘pozvani’? b) Kako su bili ‘pozvani’ i sačuvani za Krista? c) Koga još, osim ‘pozvanih’, može Judino pismo također ohrabriti?

⁵ Judino pismo je bilo namijenjeno za široku opću primjenu. Bilo je poslano “pozvanima”, tj. onima, koje je Bog pozvao u slavno nebesko Kraljevstvo svog Sina (Ivan 6:44; usporedi Djela apostolska 16:14). Jehova je ljubio te ‘pozvane’ i veoma se radovao dati im Kraljevstvo, ako će osobno ostati duhovno prihvatljivi (Luka 12:32; Rimljanima 8:38, 39; usporedi Izaija 52:11). Bili su “sačuvani za Isusa Krista” jer ih je Jehova Bog čuvao kao članove Kristovog tijela s kojim su bili u zajednici. Ako bi ostali vjerni, pridružili bi se Isusu u njegovom Kraljevstvu (Efežanima 4:15, 16; 2. Timoteju 1:12; 1. Petrova 1:3-5). Međutim, izvanredna opomena iz tog pisma nije ograničena samo na te ‘pozvane’. Ona također može jako ohrabriti “veliko mnoštvo” vjernih, koji danas sudjeluju sa Kristovom ‘duhovnom braćom’ u robovanju za Kraljevstvo (Matej 24:14; 25:34-40; Otkrivenje 7:4, 9, 15).

6. Kako je bila izražena Božja milost prema Judinim sudrugovima i obožavateljima Jehove?

⁶ Juda je zatim izrazio ove srdačne misli:

“Neka vam se umnoži milosrđe, mir i ljubav” (Juda 2, NS).

Oni kojima je Juda uputio svoje pismo dobili su božansko milosrđe, mir i ljubav, kad su postali predani vjernici i primili Jehovino oproštenje svojih grijeha preko Isusa Krista. Božje milosrđe pokazalo se u pripremi otkupa kroz Isusa (Titu 3:4-7). Drugi izraz Božjeg milosrđa očitovao se u oslobođenju iz okova Mojsijevog zakona, nebiblijskih običaja i ponašanja kojim se sramoti Bog (Rimljanima 7:4; Galaćanima 5:13; 1. Petrova 1:18, 19; usporedi Otkrivenje 18:1-5). Jehova im je nadalje ukazao milosrđe sačuvavši ih za Isusa Krista, kako bi mogli služiti kao njegovi robovi i objavljivati ‘dobru vijest’ (Marko 13:10). Juda je u molitvi izrazio želju da njegovi sudrugovi i obožavatelji Jehove imaju obilnije božansko milosrđe.

7. Zašto i kako kršćani osjećaju mir?

⁷ Juda se, osim toga, molio, da njegovi sudrugovi u vjeri osjete obilniji mir. Pošto su bezuvjetno predani Bogu, Jehovini svjedoci uživaju blizak odnos s Bogom. Oni su u miru sa Jehovom a također imaju ‘mir Božji koji nadilazi svaki razum’, spokojstvo srca i misli, što nevjernici ne razumiju (Filipljanima 4:6, 7; Kološanima 1:19, 20). Osim toga, oni gaje i pokazuju mir, plod Božjeg duha i nastoje težiti za mirom s ostalim bližnjima (Galaćanima 5:22, 23; Jevrejima 12:14). Vjerni kršćani se također ne plaše ni budućnosti a ni svoje smrti, nego su u miru znajući da je Jehova s njima i da prouzrokuje da sva njegova djela doprinose dobru onih koji ga ljube (Matej 10:28; Rimljanima 8:28).

8. Kako se očitovala Jehovina ljubav prema nama?

⁸ Jehovina velika ljubav očitovala se i žrtvovanjem njegovog Sina “da ne bi nitko tko vjeruje u njega bio uništen nego da ima vječni život” (Ivan 3:16, NS). Dok smo još bili grješnici nismo bili u bliskom odnosu s Jehovom, no, on nam je ipak ukazao tu ljubav (Rimljanima 5:8). Vjerom u tu otkupnu pripremu trebamo se i održati u Božjoj ljubavi. Juda se također molio za obilniju ljubav onih kojima je uputio pismo.

9. Zašto su Judini sudrugovi u vjeri trebali milosrđe, mir i ljubav u većoj mjeri?

⁹ Juda je molio, da se njegovoj braći u vjeri umnoži Božje milosrđe, mir i ljubav, jer je njihova duhovnost bila ugrožena. Dakle, trebali su Božje milosrđe, mir i ljubav u većoj mjeri nego ikada prije.

“Vodite čvrstu borbu”

10. O čemu je Juda namjeravao pisati?

¹⁰ Juda je zatim podvukao ozbiljnost toga, rekavši:

“Ljubljeni, iako sam se trudio da vam pišem o našem zajedničkom spasenju, smatrao sam potrebnim da vam pišem i opomenem vas da vodite čvrstu borbu za vjeru, koja je jednom zauvijek predana svetima” (Juda 3, NS).

Upotrijebivši umiljat izraz “ljubljeni”, Juda je zajamčio svojim sudrugovima i obožavateljima Jehove, da ima i pored svoje teške poruke, naklonost prema njima (Ivan 13:35; usporedi Rimljanima 1:7; 3. Ivanova 1, 2). Namjeravao im je pisati da ‘pozvani’ za nebesko Kraljevstvo zajednički zadrže spasenje (Galaćanima 3:26-29). To se odnosilo na dragocjenu nadu spasenja, koju su kršćani imali u Judino vrijeme “po zajedničkoj vjeri” (Titu 1:4, NS).

11. Što je bila ‘vjera predana svetima’?

¹¹ ‘Vjera predana svetima’ bila je bit vjerovanja u Jehovu Boga i njegovo Kraljevstvo, koje su prenijeli Isus i njegovi nadahnuti učenici. Očito je bila predana ‘jednom zauvijek’ u tom smislu jer su je Isusovi pomazani sljedbenici, ‘sveti’, primili prije 19 stoljeća kao jedinu istinitu dobru vijest. Današnji Jehovini svjedoci shvaćaju da ostaje ‘vjera’ uz koju se moraju tijesno priljubiti, jer uistinu ne postoji nijedna druga dobra vijest ili poruka spasenja vrijedna vjerovanja (Galaćanima 1:6-8). Istaknuto obilježje dobre vijesti je žrtva Isusa Krista koji je umro za sve ljude. Ta žrtva ima stoga životno značenje za ‘veliko mnoštvo drugih ovaca’ našeg vremena (Ivan 10:16; 1. Ivanova 2:1, 2; Otkrivenje 7:9).

12. Zašto je Juda u pismu opominjao svoju braću u vjeri da ‘vode čvrstu borbu za vjeru’?

¹² U Judino vrijeme nastojali su lažni učitelji kršćanstva, neprimjetno nametnuti Božjem narodu krivotvorenu — lažnu dobru vijest. Takva učenja su ugrozila njihovu vjeru i spasenje (Matej 24:13; 2. Korinćanima 11:3, 4). Da bi se dakle suprotstavio tom razvoju a i zbog poticanja od svetog duha i ljubavi, Juda je “smatrao potrebnim” napisati i opomenu svojoj braći u vjeri da ‘vode čvrstu borbu za vjeru’.

13. Što moraju danas činiti Jehovini svjedoci da bi izbjegli prijevari i gubitku spasenja?

¹³ Stoga mi, današnji kršćanski Jehovini svjedoci, trebamo ostati vjerni Bogu i umaći prijevari i gubitku spasenja. Osim toga, ‘voditi moramo čvrstu borbu’ protiv svake lažne dobre vijesti i savjesno joj odolijevati, boreći se protiv pokušaja, da se nešto doda ili oduzme od učenja Jehovine pročišćene, nadahnute Riječi (5. Mojsijeva 4:2; Priče Salamunove 30:5, 6; Otkrivenje 22:18, 19). Moramo prosuditi svako novo ili strano učenje u svjetlu cjelokupne Božje Riječi i čvrsto se držati vjere, koja vodi u spasenje (Jevrejima 1:1, 2; 2:3, 4).

14, 15. a) Kako je Juda objasnio zašto je promijenio svrhu pisma? b) Zašto neće lažni učitelji uspjeti srušiti ili uprljati kršćansku skupštinu kao cjelinu?

¹⁴ Objašnjavajući promjenu svoje namjere pisanja, Juda kaže:

“Razlog je, jer su se neki bezbožni ljudi ušuljali među vas, već odavno po Pismu određeni za ovaj sud, koji preokreću nezasluženu dobrotu Boga našega u opravdanje za razuzdanost i pokazuju se lažnima prema našem vladaru, Gospodinu, Isusu Kristu” (Juda 4, NS).

Ljudi koji su se ‘ušuljali’ među prave kršćane prijevarno su učili laži. (Usporedi Galaćanima 2:4; 1. Ivanova 2:19.) Isus je prorekao neprijateljski pokret određen da razbije Jehovin narod, pokazujući, da će Đavo posijati ‘kukolj’ ili lažne kršćane među ‘pšenicu’ ili prave Kristove sljedbenike (Matej 13:24-30, 36-43). Apostoli su također upozoravali na otpad, a osobito Petar je spomenuo ‘lažne učitelje’ (2. Petrova 2:1; Djela apostolska 20:29, 30; 2. Solunjanima 2:3).

¹⁵ Međutim, ti zli ljudi neće uspjeti srušiti ili uprljati skupštinu kao cjelinu. Davno prije, čak i prije prorokovanja vjernog Enoha, takvi su ljudi bili određeni za Božji sud (1. Mojsijeva 3:15; 5:21-24; Juda 14, 15). “Taj sud” je očito izrečen daljnjim riječima Judinog pisma.

16. Kako su bezbožnici bili krivi za ‘izvrtanje nezaslužene dobrote Boga našega u opravdanje za razuzdanost’ i što je bilo pogrešno u njihovom mišljenju?

¹⁶ Ti lažni učitelji bili su bezbožnici ili oni koji ‘nemaju poštovanja prema Bogu’ (Novi zavjet na suvremenom engleskom jeziku, preveden od J. B. Filipsa). Oni su gledali na Jehovin očišćeni narod sa nečasnim poticajima i nečistim očima. Ti ljudi bez poštovanja pogrešno su zaključili, da će Bog biti dovoljno milostiv i oprostiti onome tko namjerno opetovano trči za grješnim stvarima, budući da je Bog oprostio bivšim bludnicima, idolopoklonicima, brakolomcima itd. Oni su pogrešno mislili da mogu nekažnjeno kršiti Božje moralne zakone i zatim se na neki način pokajati te ostati među Jehovinim narodom sve dok se ponovno ne prepuste grijehu ‘zavodeći nepostojane duše’ da počine nemoral (2. Petrova 2:14). Ti bezbožnici su bili krivi za ‘izvrtanje nezaslužene dobrote našega Boga u opravdanje za razuzdanost’. Oni zaista nisu cijenili ili priznali, da je Bog bio milostiv i oprao grijehe vjernika u Kristovoj krvi, tako da bi kasnije uvijek slijedili pravedan put (Rimljanima 6:11-23; 1. Korinćanima 6:9-11).

17. Kako se mogu neki ‘pokazati lažnima prema svom vladaru i Gospodinu’ i što ih čeka?

¹⁷ Ako bi se neki od krštenih Jehovinih svjedoka pokorili bezbožnicima i postali robovi grijehu za sebično tjelesno zadovoljstvo, pokazali bi se ‘lažnima’ onome koji nas je otkupio svojom dragocjenom krvlju. Tada ne bi priznali Isusa Krista kao vladara i Gospodina (1. Korinćanima 7:22, 23). Pošto čeka uništenje one koji to čine, koliko li je važno da se odupremo takvim zlim ljudima!

Snažan savjet za naše vrijeme

18, 19. a) Koji su grješan put slijedili neki tobožnji kršćani? b) Kako su drugi pali pod njihov utjecaj? c) Koji bi nadahnuti savjet trebao pomoći vjernim kršćanima, da se bolje opreme za ‘vođenje čvrste borbe za vjeru’?

¹⁸ I danas su neki, koji su se pridružili skupštini Jehovinih svjedoka, nastojali unapređivati lažno učenje i razuzdanost. Ti bezobzirni i nesavjesni pojedinci se ne osvrću na Božja pravedna načela i uistinu predstavljaju opasnost za vjerne kršćane.

¹⁹ Žalosno je reći, da marljivi, pravdi skloni sljedbenici Isusa Krista, mogu pasti pod utjecaj lažnog učenja i razvratnosti. Međutim, Judin snažan savjet ohrabrit će vjerne, da ne podlegnu sotonskim naporima da uništi njihov odnos s Jehovom Bogom. Nastavljajući dalje sa razmatranjem nadahnutog Judinog pisma, bit ćemo bolje opremljeni ‘voditi čvrstu borbu za vjeru’.

[Bilješka]

Možeš li odgovoriti na niže navedena pitanja?

◻ Koji činioci su obrađeni u Judinom pismu, a koji mogu ugroziti prave kršćane?

◻ Zašto je Judino pismo vrlo vrijedno za nas danas?

◻ Zašto bi oni, kojima je Juda pisao, trebali obilnije milosrđe, mir i ljubav?

◻ Što je ‘vjera, jednom zauvijek predana svetima’?

◻ Zašto je Juda poticao braću u vjeri da ‘vode čvrstu borbu za vjeru’?

[Slika na stranici 21]

‘Vodiš li čvrstu borbu za vjeru’ kao vjerni kršćani u svim vremenima?