“Radite za svoje spasenje”
“Sa strahom i drhtanjem radite za svoje vlastito spasenje” (FILIPLJANIMA 2:12, NS).
1. a) Tko ili što hvali Jehovu bez riječi i kako je to moguće? b) Tko je još pozvan to činiti?
JEHOVU hvale djela njegova. “Hvalite ga sunce i mjeseče. Hvalite ga, sve zvijezde sjajne.” Iako nemaju moć govora, ona ga hvale. To također čine planine i brda, biljke i životinje, ptice i gmizavci (Psalam 148:3, 9, 10, NS; 19:1-4). Kako ga mogu hvaliti bez riječi? Pa sama djela odražavaju stvoritelja. To je posebno naglašeno u vezi Jehovinih djela: “Njegova se nevidljiva svojstva, njegova vječna moć i božanstvo, promatrana po njihovim djelima, opažaju od postanka svijeta” (Rimljanima 1:20, ST). Ako ga slave nijema djela stvaranja, koliko to više čine oni koji imaju moć govora! Zato je prikladno što psalmi od 146. do 150. počinju i završavaju kratkim uzvikom: “Hvalite, Jah!”
2. Kakva bi djela trebalo odražavati naše kršćanstvo?
2 Kao što Jehovina djela služe njemu na čast, tako i naša djela služe nama na čast. Pokazuju li da tražimo bogatstvo ili da hvalimo Jehovu? Kršćani moraju sada prvenstveno raditi na ispunjenju Isusovih riječi: “Ova dobra vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj Zemlji za svjedočanstvo svim narodima; i tada će doći kraj.” Prilikom opraštanja od svojih sljedbenika, Isus je rekao: “Idite dakle, i načinite učenicima ljude svih naroda, krsteći ih u ime Oca i Sina i svetoga duha učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio” (Matej 24:14; 28:19, 20, NS). Dok ‘dajemo temeljito svjedočanstvo po kućama’, naše bi propovijedanje trebalo biti visokog kvaliteta. Tako možemo biti u dobrom odnosu s kraljevima Jehovom i Isusom Kristom. “Jesi li vidio vješta čovjeka u svom poslu? Pred kraljeve će se postaviti” (Djela apostolska 20:20, 21, NS; Priče Salamunove 22:29, NS).
3. Kako se školujemo za to djelo i zašto moramo postati spretni?
3 Bog je dao Bibliju za potrebno poučavanje i školovanje, da bi “čovjek Božji bio potpuno sposoban, posve opremljen za svako dobro djelo”! Zato, osobnim i grupnim studijem, redovitim posjećivanjem skupštinskih sastanaka i sudjelovanjem u programu školovanja “daj sve od sebe da se pokažeš priznatim pred Bogom kao radnik, koji se nema čega stidjeti, koji ispravno rukuje riječju istine” (2. Timoteju 3:17; 2:15, NS). Sotona, bog ovog sadašnjeg zlog svijeta, smislio je ogroman splet religioznih laži i širi ih kao zastor nad narodima, tako da su nevjernici slijepi za prosvjetljavajuću dobru vijest o Kristovom Kraljevstvu. Međutim, Jehovina Riječ je kao dvosjekli mač i Jehovini svjedoci moraju spretno rukovati njome kako bi potpuno razderali zastor koji zasjenjuje i ne dozvoljava da svjetlo prodre u misli i srca poštenih, ovcama sličnih muškaraca, žena i djece (2. Korinćanima 4:3, 4, NS).
Prihvatljive žrtve hvale
4. S čime se uspoređuje naša hvala i na koji se propust ukazuje u Malahiji 1:6-8?
4 Naše riječi hvale Jehovi slične su žrtvama zahtijevanim po Mozaitskom zakonu: “Uvijek prinosimo Bogu žrtvu hvale, to jest, plod usana koje javno zastupaju njegovo ime.” Riječi su također uspoređene sa ‘snagom usana mladog bika’ (Jevrejima 13:15; Ozej 14:2, NS). Žrtve prinesene po Zakonu morale su biti neokaljane, a Jehova je ukorio svećenike, koji su zanemarili taj zahtjev, kao što je opisano u Malahiji 1:6-8:
“‘Sin odaje čast ocu, a i sluga svom velikom gospodaru. A gdje je moja čast ako sam otac? A ako sam veliki gospodar, gdje je strah od mene?’ Jehova nad vojskama kaže vama, o svećenici, koji prezirete ime moje. ‘A vi pitate: “Čime smo prezreli tvoje ime?’” ‘Oskvrnjen kruh prinosite na mome žrtveniku.’ ‘A vi još pitate: “Čime smo te oskvrnuti?”’ ‘Time što govorite: “Stol Jehovin je nevažan.” I kad prinesete slijepu životinju na žrtvu: “zar nije to ništa zlo?” I kad prinesete hromu ili bolesnu životinju: “zar to nije zlo?” ‘Donesi to, molim, svom namjesniku. Hoće li biti zadovoljan tobom, i ljubazno te primiti?’”
5. Kako možemo izbjeći prinositi oskvrnjene žrtve hvale?
5 Jesu li danas naše žrtve, ‘poput usana mladih bikova’ i jesu li ‘plodovi naših usana’ toliko čisti, koliko god je u našoj moći? Jesmo li proučavanjem, školovanjem i vježbanjem svojih sposobnosti prouzročili, koliko je u našoj moći, da budu dobre naše žrtve hvale? Istražujemo li i razmišljamo o riječima istine kako bi ih na ugodan način iznijeli u domovima ljudi? “Osim što je Propovjednik bio mudar, on je i narod učio mudrosti, razmišljao je i temeljito istraživao, kako bi sastavio mnoge izreke. Propovjednik se trudio pronaći ugodne riječi i izravno izraziti istinu”(Propovjednik 12:9, 10, NS).
6. Kako možemo olakšati ljudima prihvaćanje poruke Kraljevstva?
6 Ljudima je teško priznati da nisu bili u pravu i da trebaju promijeniti svoje mišljenje, osobito u nečemu što je opterećeno osjećajima poput njihovih religioznih pogleda. Pokušavamo li im olakšati? Stavljamo li se u njihov položaj, kao što je to Pavao činio? Rekao je: “Židovima sam bio kao Židov da pridobijem Židove; onima pod Zakonom bio sam kao onaj pod Zakonom, iako nisam pod Zakonom, da pridobijem one pod Zakonom. Onima bez zakona bio sam kao bez zakona, iako nisam bez zakona prema Bogu, nego pod zakonom prema Kristu, da pridobijem one, koji su bez zakona. Slabima sam bio kao slab da pridobijem slabe. Ljudima svih vrsta bio sam sve da bilo kako neke spasim. Sve to činim radi dobre vijesti da bi s drugima bio dionikom u njoj” (1. Korinćanima 9:20-23, NS).
7. Kako možemo učiniti uvjerljivijim naše propovijedanje?
7 Imamo li razumijevanja, ljubaznosti i liječimo li riječima? “Mudar u srcu nazvat će se razumnim i prijazne usne uvećavaju uvjerljivost. Ljubazne riječi su saće meda, slatke duši i lijek kostima.” Proučavamo li tako, da pokazujemo razumijevanje kad svjedočimo drugima o Božjem Kraljevstvu, pri čemu uvećavamo govor uvjerljivošću? “Srce mudrog navodi usta njegova da pokazuju razumijevanje i uvjerljivošću usana umnožava znanje” (Priče Salamunove 16:21, 24, 23, NS). Sol pridonosi ukusu hrane koja bi bez nje bila bljutava i neukusna. Zato Pavao upotrebljava sol da bi pokazao kako treba biti duhovna hrana koju nudimo drugima ugodna za prihvaćanje: “Neka vam riječ uvijek bude ugodna, začinjena solju, tako da znate odgovoriti svakome kako treba” (Kološanima 4:6, NS).
Ukrasite vaše učenje dobrim djelima
8. Što je za nas važno želimo li izbjeći osudu da smo licemjeri?
8 Osim propovijedanja dobre vijesti, važan je i način i naši postupci kod propovijedanja, ako ne želimo biti odbačeni kao licemjeri. Apostol Pavao je bio toga naročito svjestan. Optužio je određene židovske učitelje svoga vremena, da su zbog toga krivi: “Ti koji učiš drugoga zar ne učiš i samoga sebe? Ti, koji propovijedaš: ‘ne kradi’, sam kradeš? Ti koji zabranjuješ preljub, činiš preljub? Ti koji se zgražaš nad idolima, pljačkaš li hramove? Ti koji se ponosiš Zakonom, sramotiš li Boga prestupanjem Zakona?” (Rimljanima 2:21-23, NS). Pavao je bio kod samoga sebe potpuno svjestan te opasnosti. Rekao je: “Neprestano bijem svoje tijelo i pravim ga robom da ne bi bilo kako i sam bio osuđen nakon što sam drugima propovijedao” (1. Korinćanima 9:27, NS).
9. Koji dokazi pobijaju religioznu zabludu ‘jednom spašen, zauvijek spašen’?
9 To pokazuje, da Pavao ne odobrava gledište mnogih današnjih religionista, koji tvrde ‘jednom spašen, zauvijek spašen’. Nakon što smo prihvatili Isusa za svog spasitelja i otkupitelja i predali svoj život Jehovi Bogu, time još nismo spašeni, nego smo tek krenuli na put spasenja. Zato nam Pavao savjetuje da ‘sa strahom i drhtanjem radimo na svom vlastitom spasenju’ (Filipljanima 2:12, NS). Zašto bi ‘radili na tome’ i zašto sa ‘strahom i drhtanjem’ ako bi bili ‘jednom spašeni, zauvijek spašeni’? Postoji mogućnost da neki otpadnu i da im je nemoguće ponovo oživjeti i pokajati se jer ‘iznova razapinju Božjeg sina’. Isus je ukazao na mogućnost da nam se ‘uzme kruna’. Osim toga, u svojim primjedbama o ‘svršetku sustava stvari’, rekao je: “Tko izdrži do kraja, bit će spašen” (Jevrejima 6:4-6, NS; Otkrivenje 3:11, NS; Matej 24:3, 13, NS). Za nas je važan položaj pred Bogom u kome se trenutno nalazimo, a ne kakvi smo jednom bili — dobri ili loši (Ezehijel 33:12-16). Zato moramo nastaviti raditi na propovijedanju Kraljevstva i ponašati se ispravno i sa zdravim strahopoštovanjem.
10. Kakav bi ukras trebao biti popraćen s našim učenjem i sa kakvim rezultatima?
10 Kršćane se opominje da budu ‘usmjereni u navikama, zdravih misli i ponašanja punog poštovanja, da ne budu klevetnici ili teške pijanice, već ljubazni u obiteljskim odnosima, kreposni, u govoru čisti i dobri radnici’. A zašto sve to? “Da se ne bi pogrdno govorilo o Božjoj riječi.” Na taj način mogu ‘u svim stvarima ukrašavati nauku našeg spasitelja, Boga‘. Dodajući svom propovijedanju taj ukras dobrog ponašanja, Jehovini svjedoci postaju ‘uzorom izvrsnih djela’ (Titu 2:1-10, NS). “Pouči bogate u sadašnjem sustavu stvari”, savjetovao je apostol Pavao, “da ne budu uobraženi, da ne polažu svoje nade u nesigurno bogatstvo, nego u Boga, koji nam daje u izobilju svega za uživanje; da čine dobro, da budu bogati u dobrim djelima, darežljivi, spremni dijeliti, sakupljajući si sigurno blago kao dobar temelj za budućnost da bi odlučno zahvatili pravi život” (1. Timoteju 6:17-19, NS).
11. Kojoj važnoj potrebi služi ovaj sadašnji život iako su dani ispunjeni nevoljama?
11 Ovaj sadašnji život kako svijet živi nije pravi život. “Tko teži za čulnim zadovoljstvima, mrtav je ako i živi.” (1. Timoteju 5:6, NS). Ovaj život, međutim, služi najvažnijoj potrebi, naime, ‘bogaćenju u dobrim djelima’, sakupljanju blaga kao dobrog temelja za budućnost da bi odlučno zahvatili pravi život u Jehovinom Kraljevstvu pod Kristom. Mogli bi imati sve što pruža ovaj život, ali ako smo bez dobrih djela, bio bi beskoristan i bezvrijedan. Dani ovog života su kratki, puni poteškoća i bolesti, žalosti i patnji, jada i razočarenja, zloće i smrti. Dani su kratki, ali su dovoljni da se obogatimo u izvrsnim djelima, ako ne oklijevamo. Vršenje takvih djela donosi nam radost i veselje, mir i zadovoljstvo, osjećaj smisla i svrhe, duhovno zdravlje i vječni život.
Osvježavajuće djelo za spasenje
12. Što zamara Jehovine svjedoke, a što ih osvježuje?
12 Koliko god izgledalo čudno u ovo vrijeme velike ravnodušnosti i protivljenja, savjesnim Jehovinih svjedocima je teško, suzdržati se od objavljivanja Jehovinog kraljevstva. Za njih je olakšanje i osvježenje kad govore o tome. Kad je Jeremija odlučio da ne propovijeda vijest, osjetio je kao vatru u svojim kostima i na kraju uzviknuo: “Umorih se zadržavajući to — i ne mogoh izdržati više” (Jeremija 20:9, An American Translation). Elijuv se morao rasteretiti izgovarajući istine, koje je dugo vremena držao u sebi: “Pun sam riječi i duh me tjera da govorim. Duh je moj kao zatvoreno vino, spreman da pukne kao novi mjehovi. Da odahnem, govorit ću” (Job 32:18-20, Mofat). Nakon što je to učinio, Elijuv se osjećao osvježenim. I Bog je bio okrijepljen kad je dovršio djelo stvaranja. Za Isusa je bilo vršenje Jehovinog djela kao osvježavajuća hrana. A za Jehovine svjedoke je sada osvježavajuće izvršavanje djela propovijedanja. Oni se ‘uspinju s krilima poput orlova’ (Izaija 40:31, NS).
13. Za kakav naš rad je sada vrijeme, kome pomaže i kako?
13 Sada je vrijeme da proučavaš Riječ Božju, Bibliju, da se prestaneš oblikovati po ovom starom zlom sustavu stvari, da se preobraziš promijenivši svoj razum. “Ne ljubite svijeta ni ono što je u njemu.” “Svijet prolazi i želja njegova, ali onaj tko tvori volju Božju ostaje zauvijek” (1. Ivanova 2:15, 17, NS; Rimljanima 12:2) Budi opremljen za tješenje žalosnih dobrom viješću o Božjem kraljevstvu. Ukrasi svoje učenje donošenjem plodova duha u osobnom životu kao što su: “ljubav, radost, mir, strpljivost, dobrota, ljubaznost, vjera, krotkost, samosvladavanje (Galaćanima 5:22, 23, NS). Pomogni krotkima da promjene svoje misli, da se obogate u ‘izvrsnim djelima’ da bi zauvijek ostali na rajskoj Zemlji (Psalam 37:11, 29). Pomogni im raditi na svom spasenju dok ti radiš na svom vlastitom.
14. a) Koja je opomena dana za postizanje spasenja i zašto je upravo sada za to vrijeme? b) Kakvi trebamo biti i što trebamo činiti ako to primijenimo na sebe?
14 Ovi su dani kritični i vrijeme je skraćeno, zato je važna opomena od Boga: “Propovijedaj riječ, radi to hitno i u povoljno i nepovoljno vrijeme.” “Budite čvrsti, nepokolebljivi, uvijek zaposleni u djelu Gospodinovu, znajući da vaš trud nije uzaludan.” “Nemojte posustajati u vašim poslovima. Budite vatreni duhom. Robujte Jehovi.” (2. Timoteju 4:2, NS; 1. Korinćanima 15:58, NS; Rimljanima 12:11, NS). Na sve te načine “sa strahom i drhtanjem radite na svom vlastitom spasenju ... da se pokažete besprijekornima i nedužnima, djecom Božjom bez prijekora usred iskvarenog i zlog naraštaja, među kojima svijetlite poput svjetlonoša u svijetu čvrsto prionuvši uz riječ života” (Filipljanima 2:12, 15, 16, NS).
Kako bi odgovorio
◻ Kako hvale Jehovu djela njegova?
◻ Kakve su žrtve danas prihvatljive Bogu?
◻ Kako možemo drugima olakšati prihvaćanje vijesti Kraljevstva?
◻ Kakvim izvrsnim djelima trebamo ukrasiti naše poučavanje?
◻ Kakva se djelatnost pokazuje kao osvježavajuća za Božje sluge?
◻ Za kakav posao je sada vrijeme?
[Istaknuta misao na stranici 11]
Istražujemo li i razmišljamo li o riječima istine da bi ih prikladno iznosili drugima?
[Istaknuta misao na stranici 12]
Naše ponašanje i način propovijedanja su važni ako ne želimo biti proglašeni licemjerima
[Slika na stranici 12]
Govoriti biblijske istine drugima osvježavajući je posao