Predanje i njegov znak

1. Zašto može biti koristan znak nečije ličnosti kao u slučaju iskrenih Židova prije uništenja Jeruzalema 607. pr. n. r. vr.?

ZNAK ili simbol nečije ličnosti ili njenog stajališta može biti dobra stvar, da, čak i neophodna. Kad je 607. g. pr. n. r. vr. trebao biti uništen Jeruzalem, bio je poslat simbolični “čovjek” da stavi znak na čela čestitih Izraelaca da ne bi bili ubijeni. Samo malo njih se zgražavalo na “ogavne stvari koje su se činile” usred grada, koji je trebao biti Božji sveti grad. Oni su bili označeni za spasenje (Ezehijel 9:1-7).

2. O kojim se znacima prepoznavanja govori u Otkrivenju 7. poglavlju i kako se odnose na spasenje?

² “Velika nevolja” će se uskoro sručiti na cijeli svijet. Zato Otkrivenje 7:1-8 govori o “četiri anđela”, koji stojeći na četiri ugla zemlje, imaju zadatak da zadržavaju četiri vjetra da ne prouzroče najstrašniju oluju ili “nesreću”, dok se ne bude stavio pečat na čela određenom broju Božjih izabranika. Osim toga, na taj način ima “veliko mnoštvo” vremena da se očisti “u krvi Janjetovoj” da bi bilo dostojno da preživi tu “veliku nevolju” (Otkrivenje 7:9-14; Matej 24:21, 22).

3, 4. Na što je podsjećao “simbol predanja” na turbanu židovskog prvosvećenika?

³ U starom Izraelu bilo je postavljeno svećenstvo. Mojsije je od Jehove dobio posebna uputstva o odjeći prvosvećenika. Za turban piše u Bibliji: “Načine i ploču, sveti vijenac, od čistoga zlata (znak njihovog svetog predanja), i na njoj urežu natpis kako se urezuje na pečatnome prstenu: “Posvećen Jahvi.” Za nju privežu modru vrpcu da je mogu svezati na vrhu mitre (turban)”a (2. Mojsijeva 39:30, 31, ST; 29:6; 3. Mojsijeva 8:9).

⁴ “Simbol predanja” je podsjećao prvosvećenika i sve promatrače da je on bio “posvećen” od Boga ili njemu predan za svetu službu u korist predanog naroda. On i ostali svećenici trebali su preuzeti vodstvo u poučavanju naroda i doprinašanju prihvatljivih žrtava za očišćenje grijeha, što bi im pomoglo da žive po svom predanju Bogu. To bi pridonijelo svetom položaju predanog naroda, jer su bili opomenuti da će ih Jehova napustiti i predati neprijateljima, ukoliko bi napustili Jehovu (5. Mojsijeva 28:15, 25, 63).

5. Zašto naš slučaj nije beznadan, iako danas nema nijednog Židova, koji može imenom Kohen dokazati, da je aronski prvosvećenik?

⁵ Tragična povijest Izraelaca puna je nesreća koje su dolazile na njih radi odstupanja od Božjih zapovijedi i svog predanja da mu služe. Nakon drugog uništenja Jeruzalema i njegovog templa 70. g. n. r. vr., sišao je sa scene prvosvećenik sa simbolom predanja na turbanu. Danas ne može nijedan Židov sa obiteljskim imenom Kohen (što znači “svećenik”) dokazati da je izraelski prvosvećenik. Zar je, radi toga, naša situacija beznadna? Ne! — budući da u vezi proslavljenog Božjeg sina čitamo: “Jer takav nama trebaše poglavar svećenički; svet bezazlen čist, odvojen od grješnika, i koji je bio više nebesa; ... (koji) sebe prinese” (Jevrejima 7:26, 27).

6, 7. Da li je Isus bio rođen u izraelskom svećeničkom plemenu i kako je mogao postati prvosvećenikom?

⁶ Budući da je Isus bio Božji Sin, nije morao biti član Levijevog plemena ili Aronove svećeničke obitelji, da bi postao Božji svećenik. To je moglo biti zbog divnih priprema Boga Jehove. Kralj David je bio od Božjeg duha nadahnut da proreče u vezi tog sjajnog potomka, koji je bio viši od svojih kraljevskih predaka: “Riječ Jahvina Gospodinu mojemu: ‘Sjedi mi zdesna dok ne položim dušmane za podnožje tvojim nogama! Žezlo tvoje moći protegnut će Jahve sa Siona: vladaj posred svojih neprijatelja! Spreman je tvoj narod u svetim odorama za dan tvog junaštva: kao rosa iz krila zorina uza te su mladi ratnici.’ Zakle se Jahve i neće se pokajati: ‘Dovijeka ti si svećenik po redu Melkisedekovu!’” (Psalam 110:1-4, ST).

⁷ Dakle, sve do današnjih dana proslavljeni Isus Krist ostaje kraljevski prvosvećenik viši od prvosvećenika starog Izraela sa doslovnim znakom predanja. On ne vrši tu službu zato jer je levitski svećenik, nego zbog zakletve koju je dao Jehova Bog.

Simbol predanja za one koji se “dobrovoljno nude”

8. Zašto je ovo dan Kristove “vojne moći” i kako njegovi učenici napreduju nudeći se dobrovoljno?

⁸ Učenici tog kraljevskog prvosvećenika, Isusa Krista, se sada, u dan njegove “vojne moći”, “dobrovoljno nude”. Oni se predaju Jehovi Bogu u ime tog kraljevskog prvosvećenika i to predanje simboliziraju krštenjem u vodi. To su oni čiji konačni broj mora biti zapečaćen prije provale “velike nevolje”. Zajedno sa svojim suradnicima iz “velikog mnoštva”, oni se “dobrovoljno nude”, donoseći Božju poruku spasenja, koja osvježava ljude kao jutarnja rosa (Otkrivenje 7:2-4, 9, 10, 14).

9. Koji je savjet dao Pavao pomazanim kršćanima, u Rimljanima 12:1, 2?

⁹ Pišući učenicima prije 1 900 godina, apostol Pavao je rekao: “Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim da prinesete sebe kao žrtvu živu, svetu i ugodnu Bogu (kao svoje duhovno bogoštovlje). Nemojte se prilagođavati ovomu svijetu! Naprotiv, preobličavajte se obnovom svoga uma da mognete uočavati što je volja Božja: što je dobro, ugodno i savršeno!” (Rimljanima 12:1, 2, ST).

10, 11. a) Nakon koje rasprave upućuje Pavao usrdnu molitvu neznabožačkim kršćanima u Rimu? b) Kako je Bog tom pripremom pokazao veliko sažaljenje?

¹⁰ Gore navedena usrdna molba pojavljuje se odmah nakon što je Pavao raspravljao o simboličnom maslinovom stablu. Kao grane pitome masline, tako je izraelska nacija bila prirodno potomstvo Božjeg “prijatelja” Abrahama. Kao takvi imali su prvi pravo da postanu, prema obećanju, “Abrahamovo sjeme” (1. Mojsijeva 12:3; 22:17, 18; Galaćanima 3:16, 29; Jakov 2:23). Ali jedino je ostatak prirodnih Židova prihvatio Isusa za Mesiju i bio prenijet iz stanja prirodnog sjemena zemaljskog Abrahama, u stanje duhovnog sjemena većeg Abrahama, Jehove Boga (Rimljanima 11:5, 7). Ostali su bili potkresani kao “grane” stabla. Da bi popunio njihovo mjesto, Bog se obratio nežidovima, ili tako reći, simboličnoj divljoj maslini. Sa tog stabla je trebao uzeti dovoljno “grana” da bi ih nakalemio na pitomu duhovnu maslinu, koja se trebala sastojati od 144 000 grana, ukorijenjenih u većem Abrahamu, Jehovi Bogu, izvoru svih blagoslova (Rimljanima 11:13-33; Otkrivenje 14:1).

¹¹ Time je Bog pokazao veliko sažaljenje prema Rimljanima i svim ostalim neobrezanim nežidovima, koji su postali dio duhovnog Abrahamovog sjemena koje treba blagosloviti sve obitelji na Zemlji kroz Božje Kraljevstvo (Efežanima 2:12; Galaćanima 3:26-29). Tako su bili postavljeni na put samopožrtvovanja. To je bila jedina prednost koju je Bog tada davao ljudskim stvorenjima. Kakva li je to bila naročita prednost! Ne prekoračivši pravilne granice, apostol Pavao je pisao: “Naprotiv, prinesite Bogu sami sebe (sebe kao takve koji ste od mrtvih postali živima) a svoje udove kao oružje pravednosti u službu Bogu! Grijeh, naime, neće gospodariti nad vama, jer niste pod Zakonom (Mojsijevim), već pod milošću (nezasluženom dobrotom) ” (Rimljanima 6:13, 14, ST).

12. Što znače, za duhovno pomazane Kristove učenike, riječi: “prinesite Bogu sami sebe, sebe kao takve koji ste od mrtvih postali živima”?

¹² Dok Pavao piše onima koji su već bili predani kršćani, “sveti”, ne previđa spomenuti što su trebali učiniti da bi predali svoje živote. On kaže: “Prinesite Bogu sami sebe — sebe kao takve koji ste od mrtvih postali živima!” Ali oni trebaju živjeti po tom predanju i biti samopožrtvovni. Ako to ne bi činili, tada bi bili potkresani kao i one već zamijenjene grane (Rimljanima 1:7; 11:21, 22). I ne samo to. Te bi riječi, napisane pod nadahnućem, čitali budući učenici Isusa Krista i one bi im pružile jako ohrabrenje da poduzmu potrebne korake kako bi stupili u dobar odnos s Bogom, predali mu se i krstili. Da bi sačuvali svoj, jednom uspostavljeni odnos predanja Bogu, trebali bi nastaviti boriti se da pretvore svoje tjelesne udove u oružje pravde, a ne ih podložiti vlasti grijeha. To bi bilo u znaku poslušnosti Isusovim riječima: “Želi li me tko slijediti, neka se odreče samoga sebe, uzme svoj mučenički stup i neka me postojano slijedi” (Matej 16:24, NS).

“Veliko mnoštvo” koje simbolizira svoje predanje

13. Da li je ispravno od onih koji imaju zemaljsku nadu da se predaju Bogu i to simboliziraju krštenjem u vodi?

¹³ Diljem zemlje sudjeluje danas više od 2 300 000 ljudi u objavljivanju dobre vijesti o Kraljevstvu i većina je predstavila sebe za krštenje u vodi da bi simbolizirala svoje predanje. Na godišnjoj slavi Gospodinove Spomen večere manje od 10 000 uzima simbole kruha i vina da bi priznali da su Kristovi učenici sa nebeskom nadom. Ali, da li se svi ostali na ispravan način predaju i simboliziraju to krštenjem u vodi? Sasvim sigurno je da to čine, jer i oni moraju stupiti u ispravan odnos s Bogom preko dobrog pastira, Krista Isusa, da bi preživjeli “veliku nevolju” koja upravo predstoji i naslijedili Božju “novu zemlju” (2. Petrova 3:13; Otkrivenje 21:1-4).

14. Koji dobar odnos prevladava unutar “jednog stada” dobrog pastira, Isusa Krista?

¹⁴ Dakle, ogromna većina predanih Jehovinih svjedoka ne gaji nebesku nadu kao sunasljednici Isusa Krista u nebeskom Kraljevstvu. Oni ne tvrde da su duhovni Izraelci rođeni od Jehovinog duha. Nerazdvojni su suputnici ostatka duhovnih Izraelaca i time članovi “jednog stada” pod “jednim pastirom”, Isusom Kristom (Ivan 10:16). To je s njihove strane izvanredno i biblijski ispravno.

15. a) Tko je još sa prirodnim Izraelcima napustio Egipat i napokon ušao u Obećanu zemlju? U koju su se grupu svrstali ti ljudi? b) Koga oni danas predstavljaju?

¹⁵ Učinimo ovdje ono što nam se predlaže u 1. Korinćanima 10:18, naime, da ‘pogledamo na ono što je Izrael u tjelesnom pogledu’. Nisu bili svi koji su pod Mojsijevim vodstvom izašli iz Egipta, prirodni, obrezani Izraelci. “A mnogo i drugoga svijeta pođe s njima, i mnoga stoka, krupna i sitna” (2. Mojsijeva 12:38, ST). Kada su Izraelci ušli u Obećanu zemlju, svi oni koji su se “našli unutar njihovih vrata”, postali su stranci (2. Mojsijeva 20:10; 4. Mojsijeva 35:15; 3. Mojsijeva 19:9, 10). To mnoštvo svijeta starog vremena predočavalo je današnje “veliko mnoštvo” “drugih ovaca”, dobrog pastira, Isusa Krista (Ivan 10:14, 16; Otkrivenje 7:9-17).

16, 17. a) Na koji je način simbolično bilo kršteno “mnogo naroda” zajedno sa Izraelcima? b) Tko je danas pobjegao iz suvremenog Egipta i tko će biti uništen pod okolnostima, sličnim onima kod Crvenog mora?

¹⁶ U vrijeme Mojsija “mnogo neizraelskog svijeta” imalo je slične doživljaje sa obrezanim Izraelcima, uključujući i divno krštenje. O tom krštenju, pisao je apostol Pavao u 1. Korinćanima 10:1-4: “Da su svi naši očevi bili pod oblakom; da su svi prešli preko mora; da su svi kršteni u oblaku i u moru za pripadnike Mojsiju; da su svi jeli isto duhovno jelo; da su svi pili isto duhovno piće. Pili su, naime, iz duhovne stijene koja ih je pratila, a ta stijena bijaše Krist.” (ST) Dakle, poput Izraelaca je i “mnogo svijeta” bilo u simboličnom smislu kršteno, iako nisu doslovno bili mokri.

¹⁷ Tim nadnaravnim krštenjem Jehove Boga, bili su izručeni Mojsiju, od Boga danom vođi, baš kao da su doslovno bili kršteni u njemu. Ali to nije bilo krštenje u smrt, kakvo su doživjeli Egipćani, koji su ih gonili (2. Mojsijeva 14:1-15:21). Danas se približavamo sličnoj situaciji. Vjerni ostatak duhovnih Izraelaca i “veliko mnoštvo” njihovih suputnika napustili su suvremeni Egipat (Otkrivenje 11:7, 8). Oni koračaju prema novom uređenju pod Kristovim tisućugodišnjim kraljevstvom. Vodi ih veći Mojsije, proslavljeni Gospodin Isus Krist. Progoni ih neprijateljski svijet, koji ne želi da postignu sigurnost. Suvremeni Egipćani napreduju prema Božjem bojištu, Harmagedonu, gdje će biti kršteni vatrom, uništenjem. Nijedan od njih neće preživjeti da bi pričao, o tom strašnom događaju (Otkrivenje 16:14-16; Matej 3:11, 12). Kao kod prelaska Crvenog mora, tako neće ni u Harmagedonu biti ubijen nijedan duhovni Izraelac ili pripadnik “velikog mnoštva” “drugih ovaca” većeg Mojsija.

18. Hoće li pripadnici “velikog mnoštva” proći kao i “mnogo svijeta” iz Egipta pod Mojsijevim vodstvom?

¹⁸ Vjerni se članovi “velikog mnoštva” ne bore u pozadini i nisu malodušni, želeći se vratiti suvremenom, od nesreće pogođenom Egiptu pod njegovim faraonom, Sotonom, Đavlom. Podignutim glavama održavaju neprestani kontakt sa ostatkom duhovnih Izraelaca, kao “jedno stado” (Ivan 10:16). Baš kao što je “mnogo svijeta” prešlo Crveno more, tako će se i današnji pripadnici “velikog mnoštva” naći na obalama spasenja nakon “velikog dana rata Boga svedržitelja”.

19. Od kada se pripadnici današnjeg “velikog mnoštva” osobito podvrgavaju krštenju u vodi i kako su očistili svoj znak za prepoznavanje da bi u čistoći obožavali Boga?

¹⁹ Pripadnici “velikog mnoštva” se osobito od 1935. g. podvrgavaju krštenju u vodi da bi simbolizirali svoje potpuno predanje Bogu preko većeg Mojsija, Isusa Krista. Radi prepoznavanja su oprali svoje haljine i “obijelili ih u krvi Janjeta”, većeg Mojsija (Otkrivenje 7:9-14). U čistoći obožavaju Boga.

20. Gdje obožavaju Jehovu pripadnici “velikog mnoštva” i kako je to prorečeno u Zahariji 8:20-23?

²⁰ To “veliko mnoštvo” čistih obožavalaca nalazi se dan i noć u Božjem duhovnom templu (Otkrivenje 7:15-17). Predočeni su bili po onima za koje je prorok Zaharija predvidio da će vršiti obožavanje u Jehovinom hramu nakon obnove Jeruzalema, koja će pratiti oslobođenje Izraelaca iz Babilona 537. g. pr. n. r. vr. O tome piše Zaharija u 8:20-23:

“Ovako veli Jehova nad vojskama: još će dolaziti narodi i stanovnici mnogih gradova; dolazit će stanovnici jednoga u drugi govoreći: hajdemo da se molimo Jehovi i da tražimo Jehovu nad vojskama; idem i ja. Tako će doći mnogi narodi i silni narodi da traže Jehovu nad vojskama u Jeruzalemu i da se mole Jehovi.

Ovako veli Jehova nad vojskama: u to će vrijeme deset ljudi od svijeh jezika narodnijeh uhvatiti jednoga Judejca za skut govoreći: idemo s vama, jer čujemo da je Bog s vama.”

21. Kako pripadnici “velikog mnoštva” “hvataju za skut jednog Judejca” i zašto se nadaju da će preživjeti “veliku nevolju”?

²¹ Hvatanje za skut jednog Judejca od “deset ljudi od svih jezika narodnih”, otkriva posvećenje jedinom živom i istinitom Bogu Jehovi! On danas prihvaća takvo posvećenje preko najvećeg “Judejca” svih vremena, nekada žrtvovanog “janjeta”, Isusa Krista. Oni vjerno slijede Isusa podvrgavajući se krštenju u vodi da bi simbolizirali ne samo njihovo predstavljanje Bogu, nego, u njihovom slučaju, i potpuno predanje. Time što “hvataju za skut” ostatak od 144 000 duhovnih Judejaca, sakupljaju se sa tim “narodom” oko gornjeg Jeruzalema, oko nebeskog Jeruzalema. U njegovom duhovnom hramu, predstavljenom po ostatku koji je još na Zemlji, prinose oni dan i noć “svetu službu” svevišnjem Bogu, Jehovi. Nadaju se da će preživjeti “veliku nevolju” i zauvijek živjeti na Zemlji sa svojom službom predanja Bogu. Budući da su s pravom prepoznati kao potpuno predani i kršteni Božji sluge, mogu biti sigurni da ‘Bog želi obožavaoce koji ga obožavaju duhom i istinom’ (Ivan 4:23, 24).

[Bilješka]

Možeš li odgovoriti na sljedeća pitanja u cilju ponavljanja gradiva?

◻ Kako je bila skrenuta pažnja na predanje prvosvećenika Jehovi za svetu službu?

◻ Kako je Isus mogao postati prvosvećenik?

◻ Što trebaju prema Rimljanima 12:1, 2, učiniti oni koji postanu Kristovi učenici?

◻ Kako se “veliko mnoštvo”, što se tiče krštenja, može usporediti s “mnogim narodom”, koji je slijedio Izraelce pri odlasku iz Egipta?

◻ Kako oponašaju Isusa “deset ljudi od svih jezika narodnih” s obzirom na krštenje?