Zacjeljivanje rana na ljudskom tijelu

MEĐU brojne mehanizme koji omogućuju održavanje ljudskog života spada i sposobnost zacjeljivanja rana te obnavljanja oštećenog tkiva. Proces zacjeljivanja započinje čim dođe do ozljede.

Razmislite o sljedećem: U proces zacjeljivanja uključen je čitav niz složenih staničnih funkcija:

• Trombociti prianjaju uz ozlijeđeno tkivo, čime se stvara krvni ugrušak i zaustavlja krvarenje iz oštećenih krvnih žila.

• Tijekom upalne faze dolazi do izlučivanja tekućine koja suzbija infekciju, čisti ranu i odstranjuje oštećeno tkivo.

• Za nekoliko dana oštećeno tkivo počne se zamjenjivati novim vezivnim tkivom, rana se zatvara, a ozlijeđene krvne žile počinju se obnavljati.

• Na koncu se ožiljno tkivo remodelira i dobiva na čvrstoći.

Istražujući krvarenje i zgrušavanje krvi u ljudskom tijelu znanstvenici su došli na ideju da izrade plastiku koja u slučaju oštećenja isto tako počne “krvariti” i potom sama od sebe “zacijeli”. Taj materijal koji se odlikuje sposobnošću samoobnavljanja ima u sebi tanke, paralelno postavljene cjevčice koje su ispunjene dvjema različitim kemikalijama. Kad se plastika ošteti, te se “kapilare” otvore i iz njih počnu istjecati kemikalije. Njihovim miješanjem nastaje gel koji se rasprostranjuje po oštećenim mjestima te tako zatvara pukotine i rupe. Sušenjem gela stvara se kruta tvar koja omogućava da plastika ponovno bude čvrsta kao što je bila i prije oštećenja. Jedan je istraživač priznao da taj proces obnavljanja sintetičkih materijala koji se još uvijek istražuje i usavršava podsjeća na ono što već postoji u prirodi.

Što vi mislite? Odakle našem tijelu sposobnost liječenja rana i obnavljanja oštećenog tkiva? Je li ona rezultat evolucije ili čudo stvaranja?