Divno stvoreni da ostanemo živi

U TVOM tijelu postoje divni, zapanjujući, automatski mehanizmi koji te održavaju živim i zdravim. Pogledajmo ukratko nekoliko njih.

Jedan primjer toga su tvoja pluća. Kao prvo, tu je jezičac (epiglotis, grkljanski poklopac), mali zaklopac koji zatvara ulaz u pluća onda kad gutaš hranu. Kašljanje predstavlja drugu obrambenu liniju pluća. Kao treće, tu je ljepljivi eskalator koji se proteže cijelim putem do tvojih pluća i gdje se pomoću sluzi hvataju mali uljezi i uklanjaju pokretima sitnih četinica prema gore.

Posljednju liniju obrane pluća predstavljaju bijele krvne stanice-strvinari. Ti sanitarni radnici proždiru štetne mikroskopske čestice. Zahvaljujući tim mehanizmima naša pluća sigurno rade.

Dok ovo čitaš, tvoja dijafragma (prečaga) se stišće i opušta. Svakim stiskom zrak se usisava u tvoja pluća, a kad se mišići opuste zrak se istjera van. Dijafragma prima zapovijed da to čini oko 15 puta u minuti, a zapovijed prima iz pouzdanog komandnog centra u tvom mozgu.

Zanimljivo je da prva knjiga Biblije, koja je napisana prije 3500 godina, koristi hebrejsku riječ nefeš da bi opisala i čovjeka i životinje. Ta riječ doslovno znači “disač” (onaj koji diše)a. Biblija na medicinski točan način pokazuje da se disanjem podržava život i da bi bez ‘daha sile života ... djelotvornog u nosnicama’ i čovjek i životinje ubrzo pomrli (1. Mojsijeva 1:20, 21, 24, 30; 2:7; 7:22).

Drugi stari spisi sadrže neutemeljene spekulacije o svrsi disanja. Grčki i rimski filozofi, na primjer, imali su čudnu teoriju da se disanjem podržava gorenje vatre u srcu i da taj unutrašnji plamen daje tijelu potrebnu toplinu.

Ta je teorija ostala popularna sve do 16. stoljeća, a tek je u našem, 20. stoljeću postala jasna prava svrha disanja. Krv upija kisik iz zraka i prenosi ga do bilijuna stanica od kojih se sastoji tijelo. Svaka živa stanica opet koristi kisik da bi proizvela energiju. Kud pođemo na kugli zemaljskoj posvuda ima dragocjenog kisika koji služi toj važnoj svrsi. Jedan stari učitelj je ovako rekao jednoj skupini grčkih filozofa: “Bog koji je stvorio svijet i sve u njemu... daje svim ljudima život i dah i sve” (Djela apostolska 17:24, 25, NS).

Disanje igra vitalnu ulogu i u održavanju tijela čistim. Kako krv prolazi kroz pluća ona odnosi ugljični dioksid prije upijanja svježe pošiljke kisika. Kad smo aktivni, razina ugljičnog dioksida u našem tijelu raste. Zadivljujući mehanizam štiti stanice da se ne uguše u tim otpadnim tvarima. Kako krv teče kroz mozak svaki se porast razine ugljičnog dioksida brzo otkriva. Komandni centar reagira tako da povećava omjer i dubinu disanja.

Regulacija disanja vrši se automatski. Međutim, kao i kod automobila koji ima automatski mjenjač, i disanjem se može upravljati takoreći ručno. Možemo biti zahvalni da nam taj mehanizam omogućava da zadržimo dah dok smo pod vodom ili žurimo iz prostorije koja je puna dima. Ali, ne možemo dah beskrajno zadržavati, jer automatski mehanizam nadjača ručno upravljanje onda kad izgubimo svijest. Na taj način je i dok mi spavamo tijelo opskrbljeno kisikom koji podržava život.

Tvoja unutrašnja rijeka života

Čovjek ne može shvatiti od kolikog se broja stanica sastoji tijelo. Jedna suzdržljiva procjena iznosi 75 bilijuna a to je broj koji je 25 tisuća puta viši od broja stanovnika naše planete. Da bi kisik dopro do svake stanice potreban je transportni sistem koji je složeniji i djelotvorniji od onog koji postoji u bilo kojem suvremenom gradu.

Transportni sistem tijela sastoji se od krvi koja teče kroz srce, arterije, vene i mrežu manjih krvnih žila. To je “zatvoreni sistem koji se sastoji od oko 160 000 kilometara... cijevi”, stoji u knjizi Ljudsko tijelo. Prema toj procjeni, tvoje bi krvne žile, kad bi ih se položilo i spojilo kraj s krajem, četiri puta obuhvatile Zemlju.

Ta ogromna mreža prenosi i sićušne čestice apsorbirane hrane iz stijenki tvojih crijeva. Tako je cijelo tijelo opskrbljeno hranom i kisikom, čak i naizgledno beznačajni dijelovi. Oko pet milijuna dlaka raste iz tvoje kože; a mreža finih krvnih žila usmjerena je u korijen svake dlake. Briga koja se pridaje svakoj sićušnoj dlačici nešto je čemu se treba diviti. “Ne bojte se”, rekao je Isus svojim učenicima, “vama je i kosa na glavi sva izbrojena” (Matej 10:28, 30).

Sadržaj krvi omogućava tvom tijelu da svake minute stvori prosječno tri milijarde novih stanica. Rast kose posljedica je množenja stanica u korijenu. Kad se stara koža oljušti s tvoga tijela, ispod se množe nove stanice. Kad se stanice sastružu sa stijenki tvojih crijeva, stvaraju se nove stanice koje ih zamjenjuju. Svake sekunde stvaraju se u tvojoj koštanoj srži milijuni crvenih krvnih stanica!

Prirodno je da se kod sve te aktivnosti stvara mnogo otpadnih tvari. Ponovo na scenu stupa krvotok koji odnosi ugljični dioksid i sitne otpadne čestice. Veće otpadne čestice, kao što su mrtve stanice bivaju pojedene od strane bijelih krvnih stanica, koje ulaze u tkivo iz krvi. Na mjestu infekcije okuplja se veliki broj tih sanitarnih radnika da bi obavili svoj zadatak. Prije nego što je medicinska znanost sve to otkrila, Biblija je to izrazila jednostavnim riječima: “Duša (ili život) je tijelu u krvi” (3. Mojsijeva 17:11, 14).

Kod gubitka krvi — mehanizmi za slučaj opasnosti

Jesi li ikad podnio ranjavanje koje je prouzročilo veliki gubitak krvi? Da si izgubio previše krvi mogla je nastupiti smrt. Ali, u većini slučajeva zadivljujući mehanizmi za slučaj opasnosti, koje znanost ne može u potpunosti objasniti, pomažu da ne dođe do takvog ishoda.

Kad je krvna žila ranjena ona se skuplja i tako smanjuje protok krvi. Ubrzo slijedi drugi mehanizam. Pločice u krvi lijepe se oko povređenog mjesta i formiraju ugrušak. Zatim se u rani počinju oblikovati fibrinska vlakna. Ova se vlakna omataju oko pločica i formiraju grudicu koja zapriječi i najmanje iskapavanje krvi.

Što se, međutim, događa kad opisani mehanizmi zataje? Obilno krvarenje potakne druge mehanizme. Sićušni receptori u arterijama brzo registriraju svako sniženje krvnog tlaka. Šalju se poruke mozgu, koji reagira tako da prouzročuje stezanje krvnih žila. U isto vrijeme mozak zapovijeda srcu da jače udara. Ako se krvarenje nastavlja, i sam mozak pati od posljedica i reagira tako što pojačava te živčane reflekse. Broj otkucaja srca, koji normalno iznosi oko 72 otkucaja u minuti, može se povećati i do 200. Koliko su djelotvorni ti mehanizmi?

Stisnute krvne žile u većini dijelova tijela smanjuju protok krvi. Uz pojačan broj otkucaja srca, to podržava krvni tlak. “Pomoću jednog divnog načina”, zapaža dr A Rendle Short u svojoj knjizi Divno stvoreni, “arterije u mozgu su pošteđene tog općenitog stezanja”. Isto važi i za arterije koje opskrbljuju srčane mišiće. Tako krv u biti normalno protiče kroz te vitalne organe. Prema knjizi profesora Arthura Guytona, Priručnik za medicinsku fiziologiju, opisani refleksi “produljuju vrijeme istjecanja krvi i do dvostruko više od onog vremena u kojem bi se pojavila smrt bez tih mehanizama”.

U međuvremenu počinju raditi i drugi mehanizmi koji povećavaju volumen krvi. Kako objašnjava dr Miller u svojoj knjizi Ispitivanje tijela: “Od najveće hitnosti je obnova volumena tekućine. Ako je gubitak slab, tijelo to može samo učiniti tako što razrjeđuje krv. Tekućinu se povlači iz tkiva; dolazi do automatskog smanjenja izlučivanja urina i povećanja priliva vode iz usta”.

Iako pristaje na transfuziju krvi u slučaju hemoragije (krvarenja), dr Miller priznaje: “Najneposrednija prijetnja životu nije gubitak same krvi, nego nedovoljan volumen tekućine... Davanje ... plazmatskog nadomjestka je prihvatljiva metoda u ranom stadiju, jer oponaša prirodnu sklonost tijela da obnovi volumen krvi na račun njenog razrjeđivanja”. Profesor Guyton kaže: “Pojavili su se plazmatski nadomjesci koji vrše skoro sasvim iste (cirkulatorne) funkcije kao i plazma (tekući dio krvi)”. Tijelo također ima mehanizam kojim se nadomješta izgubljene crvene krvne stanice koje nose kisik. U jednoj televizijskoj seriji pod naslovom Živo tijelo objašnjeno je: “U normalnim uvjetima naša koštana srž proizvodi 20 posto crvenih krvnih stanica od onoga koliko bi ih sveukupno mogla proizvesti. To znači da, ukoliko bi došlo do iznenadne potrebe za crvenim krvnim stanicama, mogli bismo povećati njihovu proizvodnju za oko pet puta”.

Kako bismo u slučaju neke nesreće trebali biti zahvalni što naše tijelo ima te ugrađene mehanizme. Drugi mehanizmi nas izbavljaju od prijetnje smrtonosnih mikroba.

Tvoj imunološki sistem

Ponekad u naše tijelo uđu opasne bakterije ili virusi i uspijevaju se u nama množiti. No, mi imamo veliko mnoštvo protuustanika — bijele krvne stanice — koje napadaju i uništavaju strane napadače. No, pomoću zadivljujućeg mehanizma kojeg znanost još uvijek ne može shvatiti, bijele krvne stanice u normalnim uvjetima ne nanose štetu zdravim stanicama tijela.

Možda si imao priliku na televiziji vidjeti te talentirane ratnike na djelu. Divno je promatrati kako bijela stanica proždire otpadnu tvar, no još više zadivljuje promatrati jednu stanicu kako gleda drugu koja je zaražena virusom i zatim uz pomoć nekog kolege ubija uljeza. Tako se zaustavlja infekcija.

Ako je neki smrtonosni virus ili strani napadač po prvi puta napao tvoje tijelo, tvom će imunološkom sistemu možda trebati nekoliko dana da ga uništi. Kao prvo, mora se pronaći pravi limfocit (specijalna vrsta bijele krvne stanice). Tijelo ima na milijune limfocita između kojih može birati; svaki može proizvesti samo jednu vrstu oružja kojim se može boriti protiv određenog virusa.

Kad se pronađe pravi limfocit, on se jako brzo razmnožava. Za nekoliko dana krvotok je pun tih ratnika koji ili nahrupe na neprijatelja i uništavaju ga ili stvaraju antitijela koja učine neprijatelje nedjelotvornim i obilježe ga za uništenje. “Antitijelo”, kaže knjiga Tijelo kao stroj, “pričvrsti se na molekule na površini virusa kao ključ koji pristaje u neku bravu”.

Tvoj imunološki sistem ima još jednu izvanrednu sposobnost. Kad se pronađe pravo oružje, to se pamti. To znači da se u slučaju invazije iste vrste mikroba u budućnosti mogu odmah stvoriti antitijela. “Onaj tko je prebolio neko dječje oboljenje, kao što su ospice, zaušnjaci ili vodene kozice, obično nije osjetljiv na drugi napad tog oboljenja”, objašnjava znanstveni priručnik Elementi mikrobiologije.

Surađujući s tim mehanizmom pamćenja, medicinska znanost je postigla mnogo dobra. Cijepljenjem se postiže da imunološki sistem stvori antitijela protiv oboljenja koje osoba nikad prije nije imala. Na taj način djeca stiču imunitet od nekih oboljenja. Ali, neke bolesti prkose ljudskim nastojanjima da ih dovedu pod kontrolu.

“Veće razumijevanje antitijela može dovesti do bolje kontrole nad nekim bolestima kao što je rak i peludna groznica”, kaže knjiga Elementi mikrobiologije. “Buduća istraživanja”, dodaje se, “trebaju donijeti veći uvid u to kako se vitalnost imunoloških funkcija može zadržati i u starosti da bi se poboljšalo zdravlje i produljio životni vijek svih ljudi”. Međutim, godine 1981, kad je objavljena ova knjiga, otkriven je stečeni sindrom pomanjkanja imuniteta (AIDS). Kao što mu i sam naziv govori, virus AIDS-a napada dio imunološkog sistema tijela i tako žrtva ostaje bez obrane protiv određenih oboljenja.

Vidiš li kontradikciju? Ljudsko je tijelo doista stvoreno da ostane živo. Ono se na zadivljujuć način brani, popravlja i obnavlja. Međutim, nešto nedostaje. Istina, moguće je zaštititi se od nekih oboljenja, kao što je AIDS, slijeđenjem načela iz Biblije (Djela apostolska 15:28, 29; 2. Korinćanima 7:1). Ali, druga oboljenja, kao što je rak, pogađaju ljude koji pažljivo poduzimaju mjere predostrožnosti. Zašto je to tako? Je li čovjek stvoren da živi ili da umire? Na to ćemo pitanje odgovoriti u jednom od narednih brojeva ovog časopisa.

[Bilješka]

[Grafički prikaz na stranici 15]

(Vidi publikaciju)

Jezičac je jedan od mnogih mehanizama koji štite tvoja pluća

Jezičac otvoren

Jezičac zatvoren

Dušnik (prolaz zraka)

Jednjak (prolaz hrane)

[Grafički prikaz na stranici 16]

(Vidi publikaciju)

Mreža krvnih žila usmjerena je u korijen svake dlake na tijelu

Folikula dlake

Krvna žila

[Slika na stranici 17]

Tijelo se obnavlja tako što svake minute proizvodi otprilike tri milijarde stanica

Poprečni presjek stanice

[Slika na stranici 18]

Rođeni smo s imunološkim sistemom koji se bori protiv bolesti