Bjelokost — koliko vrijedi?
OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ KENIJE
Na međunarodnoj konferenciji održanoj u Harareu (Zimbabve) u lipnju 1997. delegati iz 138 zemalja izglasali su da se ublaži sedmogodišnja globalna zabrana trgovine bjelokosti. Prema toj odluci, koja je uslijedila nakon žučne rasprave, uvjetno se dopušta trima zemljama na jugu Afrike — Bocvani, Namibiji i Zimbabveu — da prodaju bjelokost samo jednoj zemlji, Japanu. Predstavnici iz južne Afrike radovali su se toj odluci te su spontano zapjevali. Ostali su delegati sa strepnjom razmišljali o tome što bi sve to moglo značiti za afričkog slona.
KADA je u trećem stoljeću pr. n. e. Hanibal napao rimsku vojsku, sa sobom je u koloni vodio pripitomljene afričke slonove. U to je vrijeme vjerojatno bilo na desetke milijuna afričkih slonova i živjeli su od Rta dobre nade, pa sve do Kaira.
Stvari su se promijenile. Jedan je promatrač zapazio: “Otoci ljudi u moru slonova pretvorili su se u sve manje otoke slonova u moru ljudi.” Kako je ljudi bilo sve više, tako su u borbi za zemljišni prostor slonovi postajali gubitnici. Još jedan faktor koji je doprinio padu broja slonova bilo je širenje Sahare na jug.
No ono što je zasjenilo te razloge bila je potražnja bjelokosti. Za razliku od tigrovih kostiju i nosorogova roga, bjelokost se ne povezuje ni s kakvim mitom o ljekovitosti. No ona je raskošna, lijepa, postojana i lako se rezbari. Bjelokost koja se dobiva od slonovih kljova odavna se ubraja u dragocjene i poželjne stvari.
Četiristo godina nakon Hanibala, Rimsko Carstvo uništilo je velik dio populacija slonova u sjevernoj Africi kako bi zadovoljilo svoju silnu potražnju bjelokosti. Ta silna potražnja, naročito u zapadnom svijetu, ne prestaje ni do današnjih dana. Početkom ovog stoljeća potražnja je izuzetno porasla — ne toliko zbog umjetničkih djela i religioznih predmeta, kao što je to prije bio slučaj, koliko zbog proizvodnje klavirskih tipki. Prema knjizi Battle for the Elephants (Bitka za slonove), u Sjedinjenim Državama samo je tokom 1910. godine upotrijebljeno oko 700 tona bjelokosti (što predstavlja 13 000 poubijanih slonova) da bi se proizvelo 350 000 klavijatura.
Neobuzdani krivolov
Nakon prvog svjetskog rata smanjila se potražnja bjelokosti, bili su usvojeni novi zakoni o zaštiti divljih životinja, pa je broj slonova počeo rasti. No početkom 1970-ih opet ih se počelo masovno ubijati. Sada se potražnja bjelokosti javila u azijskim zemljama koje su u novije vrijeme doživjele procvat.
Ovaj put dva su faktora nagovještavala katastrofu za afričke slonove. Prvi je bio taj što je lako, usavršeno oružje ljudima postalo dostupnije. Najednom je postalo lako ustrijeliti ne samo jednog slona već i čitava krda. A što se tiče drugog, električni aparati za rezbarenje značili su da se od svježe bjelokosti brzo moglo načiniti predmete spremne za prodaju. Prije je neki japanski rezbar mogao potrošiti i godinu dana u rezbarenju jedne jedine kljove. No uz pomoć električnih aparata, kolektiv od osam izrađivača nakita i hankoa (popularni pečati s imenom u Japanu) mogao je za samo tjedan dana potrošiti kljove 300 slonova. Sve veća potražnja bjelokosti uzrokovala je vrtoglavi rast cijena. Dakako, glavnina novca nije otišla krivolovcima nego posrednicima i preprodavačima, od kojih su se mnogi silno obogatili.
Cijena koju su platili slonovi bila je strašna. U otprilike dva desetljeća, Tanzanija je izgubila 80 posto svojih slonova, uglavnom zbog krivolovaca. Kenija je izgubila 85 posto slonova. Uganda ih je izgubila 95 posto. U početku su krivolovci uglavnom ubijali mužjake, jer oni imaju najveće kljove. No kako je bilo sve manje starijih slonova, krivolovci su počeli ubijati čak i mladunčad kako bi dobili njihove malešne kljove. U tom je razdoblju zbog bjelokosti poubijano možda i više od milijun slonova, tako da se populacija afričkih slonova srozala na 625 000.
Globalna zabrana
Nastojanja da se obuzda trgovina bjelokosti i da se stane na kraj tom pokolju neslavno su se izjalovila. Na kraju je, na konferenciji održanoj u Švicarskoj u listopadu 1989, Konvencijom o međunarodnoj trgovini ugroženim biljnim i životinjskim vrstama (CITES) svim državama potpisnicama potpuno zabranjena trgovina bjelokosti. Zabrana je bila poduprta ogromnim novčanim sredstvima namijenjenim zaštiti slonova u prirodi.
Neki su predviđali da će zabrana trgovine bjelokosti uzrokovati rast cijena na crnoj burzi i da će se povećati krivolov. Dogodilo se upravo suprotno. Cijene su naglo pale, pa je nekad unosni biznis polako presušio. Naprimjer, u Indiji se trgovina bjelokosti na malo smanjila za 85 posto, pa je većina tamošnjih zanatlija koji obrađuju bjelokost morala potražiti drugi posao. Krivolov se drastično smanjio. U Keniji su prije zabrane krivolovci ubijali najmanje 2 000 slonova godišnje. Do 1995. ta je brojka pala na 35. Usto je kenijska populacija slonova narasla s 19 000 koliko ih je bilo 1989. na današnjih oko 26 000.
Iz tih je razloga Agencija za istraživanje okoliša, sa sjedištem u Londonu, oduševljeno pozdravila zabranu trgovine bjelokosti kao “jedan od velikih uspjeha novije ekološke povijesti”. Međutim, nisu svi tako oduševljeni, posebno ne u južnoj Africi.
Slonovi iz južne Afrike
U zemljama južne Afrike živi preko 200 000 slonova, ili otprilike trećina ukupne populacije afričkih slonova. Zasluga za to jednim dijelom pripada mudrim ekološkim strategijama, a jednim dijelom i činjenici da su te zemlje bile pošteđene raznih teško naoružanih građanskih vojski koje su poubijale čitava krda u istočnoj i centralnoj Africi.
Međutim, budući da su populacije slonova sve veće, često dolazi do sukoba između slonova i ljudi koji žive u ruralnim područjima. Uostalom, odrastao slon ima ogroman apetit i u stanju je dnevno pojesti čak 300 kilograma raslinja. Ako mu u blizini živi slon, čovjek to primijeti.
Afričko udruženje za očuvanje prirodnih resursa, sa sjedištem u Zimbabveu, kaže: “Većina afričkih seljana gleda na slonove sa strahom, nepovjerenjem i neprijateljstvom. Slonovi mogu u roku od nekoliko sati uništiti ljudima osnovna sredstva za život kad im pojedu usjeve ili kad im kobno pregaze stoku. Također uništavaju kuće i škole, torove i staje, voćke, nasipe i zemljišne međe. Ovdašnje novine svakodnevno objavljuju izvještaje o šteti koju prave slonovi.”
Južnoafričke zemlje ponose se svojim uspjehom u održavanju zdravih populacija slonova. No sama zaštita je skupa, a one smatraju da se njih ne bi smjelo kažnjavati za probleme drugih afričkih zemalja. Po njihovom mišljenju, kontrolirana trgovina bjelokosti omogućila bi povrat novca u fondove za akcije očuvanja prirode te bi pomogla u tome da se seljanima nadoknade štete.
Zalihe bjelokosti
U zemljama u kojima slonovi slobodno skitaju uokolo, stvaraju se velike zalihe bjelokosti. Ona potječe od slonova koji su ubijeni u prorjeđivanju, od slonova koji ugibaju prirodnim putem te iz zaplijenjenih ilegalnih zaliha. Što se radi s tom bjelokosti?
Kenija spaljuje svoje zalihe bjelokosti. Počevši od srpnja 1989, Kenija je javno spalila zalihe svježe bjelokosti u vrijednosti od nekoliko milijuna dolara, ne dobivši za to nikakvu konkretnu naknadu iz inozemnih izvora. Zambija je 1992. također spalila svoje zalihe bjelokosti. Poruka je bila jasna: Kenija i Zambija ne žele sudjelovati u trgovini bjelokosti.
Druge zemlje zadržale su svoje zalihe kao investicijska sredstva za budućnost. Najveća svjetska organizacija za promatranje divljih životinja, TRAFFIC, procjenjuje da ukupna količina postojećih zaliha bjelokosti u afričkim zemljama iznosi najmanje 462 tone, što je vrijednost od 46 milijuna dolara. Bocvana, Namibija i Zimbabve, tri zemlje kojima je sada dozvoljena trgovina s Japanom, raspolažu sa 120 tona bjelokosti. Stoga se mnogi pitaju: ‘Zašto bi se dopustilo da u području gdje ljudi jedva sastavljaju kraj s krajem bjelokost skuplja prašinu u skladištima? Zašto se ne bi prodala, a sredstva opet uložila u očuvanje prirode?’
Brige ostaju
Dok neke afričke zemlje tvrde da će ublažavanje zabrane trgovine bjelokosti pomoći u očuvanju slonova, druge pak čvrsto vjeruju da je potpuna zabrana trgovine jedina mjera kojom će se spriječiti da opet nastupi manija krivolova. Najviše pažnje posvećuje se pitanju koliko se strogo kontrolira ta trgovina. Je li moguće da u marketinškim sistemima postoje “rupe” kroz koje bi bjelokost dobivena krivolovom mogla ući na legalno tržište? Osim toga, što je sa špekulacijom u krivolovu? Može li ublažavanje zabrane dovesti do toga da oni koji očekuju eventualno daljnje ublažavanje zabrane ubuduće počnu ubijati slonove i gomilati zalihe bjelokosti?
Tim brigama dodaje se i činjenica da Afrika obiluje oružjem kao nikad prije. Zahvaljujući ovdašnjim građanskim ratovima automatske puške dospjele su u ruke ljudima koji su ih, nagnani ekonomski teškim prilikama, spremni upotrijebiti da bi zaradili novac. Nehemiah Rotich, predsjednik East African Wildlife Societya, napisao je: “Sad kad je skočila cijena bjelokosti [zbog ponovnog uvođenja trgovine], nema sumnje da će se to oružje uperiti u slonove — uostalom, mnogo je lakše ustrijeliti slona u nekom prostranom parku nego orobiti gradsku banku.”
Dodatni problem jest to što mjere za borbu protiv krivolova nisu samo skupe već su i komplicirane. Patroliranje po velikim prostranstvima na kojima se slonovi kreću zahtijeva ogromna financijska sredstva. A njih je u istočnoj Africi teško naći.
Kakva je budućnost slona?
Tek će se u budućnosti vidjeti posljedice odluke da se ublaži zabrana trgovine bjelokosti. No čak i ako sve bude kako treba, prijetnja slonovima neće iščeznuti. Slonove također ugrožava sve veći broj ljudi koji trebaju zemlju u poljoprivredne i neke druge svrhe. Samo u južnoj Africi ljudi godišnje deforestiziraju, uglavnom u poljoprivredne svrhe, nekih 850 000 hektara zemlje — područje veliko kao pola Izraela. Kako će se more ljudi sve više širiti, tako će otoci slonova sigurno postajati sve manji.
Časopis World Watch piše: “Postoji jedna stvar u kojoj se slažu svi koji su se bavili tim problemom: afrički slon suočava se s teškom budućnošću. Problem životnog prostora [uzrokovan porastom stanovništva] sigurno će, na ovaj ili onaj način, dovesti mnoge slonove do preranog ugibanja. Ako ih se ne ustrijeli u slobodnom lovu ili akcijama prorjeđivanja — ili ih ne poubijaju krivolovci — ipak će se naglo smanjiti njihova populacija jer će mnogi ugibati od gladi.”
Ta besperspektivnost nema veze niti s gledištima niti s naumom slonovog Stvoritelja, Jehove Boga. Činjenica da se Bog brine za živa bića koja je stvorio vidi se iz riječi Isusa Krista, koji je rekao: “Ne prodaje li se pet vrabaca za dva dinara? i ni jedan od njih nije zaboravljen pred Bogom” (Luka 12:6). Ako Bog ne zaboravlja niti malenog vrapca, onda možemo biti uvjereni da neće zanemariti niti nevolju u kojoj se nalazi ogroman slon.
[Okvir na stranici 16]
Nešto o bjelokosti
“Bjelokost je nesumnjivo prekrasan materijal. Krasi ga blještava bjelina i toplina kakvu nema nijedan od materijala od kojih se prave ukrasi ili skulpture. No ja uvijek imam dojam da ljudi zaboravljaju kako je bjelokost ustvari slonova kljova. U našim mislima riječ bjelokost nije povezana s predodžbom o slonovima. Čovjek je obično stavlja u isti koš s nefritom, tikovinom, ebanovinom, jantarom, pa čak i zlatom i srebrom, no ipak postoji jedna velika razlika: ostali materijali nisu životinjskog porijekla; kljova od bjelokosti jest jedna varijacija zuba sjekutića. Kad u ruci držite prekrasnu narukvicu od bjelokosti ili neku finu rezbariju, trebate napregnuti vijuge da biste shvatili kako taj komad bjelokosti potječe od slona koji je nekada hodao i služio se svojim kljovama pri hranjenju, kopanju, gurkanju, u igri i borbi, a i to da se slona moralo usmrtiti da bi taj komad bjelokosti sada bio u vašoj ruci” (Elephant Memories, Cynthia Moss).
[Okvir na stranici 19]
Nešto o slonovima
Slonovi su izuzetno snažni, a kada se razljute, zemlja se trese. Slon vas može dohvatiti svojom surlom i zavitlati vas zrakom poput kamena. No slon vas isto tako može maziti svojom surlom ili vam pažljivo uzeti hranu iz ruke. Slonovi su inteligentni, komplicirani i zabavni. Pokazuju snažnu lojalnost prema obitelji i znaju jedni drugima liječiti rane, brinuti se za svoje bolesne i reagirati na smrt člana obitelji. Premda ne obraćaju pažnju na lešine ostalih životinja, prepoznaju kosti slonova i reagiraju tako da ih razbacuju ili zakapaju.
[Slike na stranici 18]
Dvije su zemlje spalile svoje zalihe bjelokosti; druge su zadržale svoje zalihe kao investicijska sredstva