1. dio

Znanost — traganje čovječanstva za istinom

“UPOZNAT ćete istinu, a istina će vas osloboditi” (Ivan 8:32, Stvarnost). Ove mudre riječi koje se često citiraju izgovorio je čovjek kojeg milijuni smatraju najvećim čovjekom koji je ikad živio.a Iako je taj govornik ukazivao na religioznu istinu, u određenim aspektima istina na bilo kojem području aktivnosti može osloboditi ljude.

Znanstvena istina, naprimjer, oslobodila je ljude od mnogih netočnih predodžbi, poput one da je Zemlja ravna ploča, da je Zemlja centar svemira, da je toplina fluid zvan flogiston, da zagađeni zrak prouzročuje epidemije i da je atom najmanja čestica materije. Praktična primjena znanstvenih istina u industriji, kao i na područjima komunikacije i transporta, oslobodila je ljude nepotrebnog mučenja i, u određenoj mjeri, vremenskih i prostornih ograničenja. Znanstvene istine primijenjene u preventivnoj medicini i brizi za zdravlje pomogle su da se ljudi oslobode prijevremene smrti ili morbidnog straha od bolesti.

Znanost — što je to?

Prema The World Book Encyclopedii, “znanost pokriva široko područje ljudskog znanja koje se bavi činjenicama koje su povezane principima (pravilima)”. Razumljivo, postoje različite vrste znanosti. Knjiga The Scientist navodi: “Teoretski gledano, skoro svaka vrsta znanja može biti učinjena znanstvenom, budući da, prema definiciji, grana znanja postaje znanost kad se izučava u duhu znanstvene metode.”

To dovodi do izvjesnih poteškoća prilikom definiranja, uz bilo kakvu preciznost, gdje jedna znanost počinje a druga završava. U stvari, prema The World Book Encyclopedii, “u nekim se slučajevima znanosti mogu preklapati u tolikoj mjeri da su uvedena interdisciplinarna područja koja povezuju dijelove dviju ili više znanosti”. Ipak, većina priručnika govori o četiri glavne podjele: fizikalne znanosti, biološke znanosti, društvene znanosti i znanosti matematike i logike.

Matematika je znanost? Da, bez neke jedinstvene metode mjerenja, nekog načina određivanja koliko je što veliko, koliko maleno, koliko puno, koliko malo, koliko blizu, koliko daleko, koliko toplo i koliko hladno, produktivno znanstveno istraživanje bilo bi nemoguće. Zato matematika nije bez razloga nazvana “Kraljicom i Sluškinjom svih znanosti”.

Što se tiče fizikalnih znanosti, one uključuju kemiju, fiziku i astronomiju. Glavne biološke znanosti su botanika i zoologija, dok društvene znanosti uključuju antropologiju, sociologiju, ekonomiku, političke znanosti i psihologiju. (Vidi okvir na 8. stranici.)

Mora se napraviti razlika između čiste znanosti i primijenjene znanosti. Prva se bavi isključivo znanstvenim činjenicama i samim principima; druga se bavi njihovom praktičnom primjenom. Danas je primijenjena znanost poznata i kao tehnologija.

Učenje metodom pokušaja i pogrešaka

I religija i znanost primjer su želje čovječanstva da upozna istinu. No, postoji značajna razlika u tome kako se religiozna istina traži iz jednog izvora a znanstvena istina iz drugog. Tragač za religioznom istinom vjerojatno će se obratiti Bibliji, Kuranu, Talmudu, Vedama ili Tripitaki, ovisno o tome da li je kršćanin, musliman, Židov, hindus ili budist. Tamo će naći ono što njegova religija smatra otkrivenjem religiozne istine, koja možda potječe iz božanskog izvora i stoga se na nju gleda kao na konačni autoritet.

Međutim, tragač za znanstvenom istinom nema takav konačni autoritet kojem bi se mogao obratiti — niti knjigu niti osobu. Znanstvena istina nije otkrivena; nju se pronalazi. To uvjetuje sistem pokušaja i pogrešaka, gdje se tragač za znanstvenom istinom često pronađe u besplodnom nastojanju. No, sistematskim slijeđenjem četiri koraka, on nastavlja prema plodnoj potrazi. (Vidi okvir “Dolaženje do istine na znanstveni način”.) Ipak, znanstvene pobjede slave se na ruševinama znanstvenih poraza, budući da se ranije prihvaćena gledišta odbacuju kako bi napravila mjesta za nova gledišta koja su bliža točnima.

Unatoč toj metodi koja je ponekad uspješna a ponekad nije, znanstvenici su kroz stoljeća sakupili zadivljujuću količinu znanstvene spoznaje. Iako su često bili u zabludi, bili su u stanju korigirati mnoge netočne zaključke prije nego je napravljena ozbiljna šteta. U stvari, sve dok netočna spoznaja ostaje unutar područja čiste znanosti, opasnost od nanošenja ozbiljne štete je minimalna. No, kad se rade pokušaji da se ozbiljno iskrivljena čista znanost pretvori u primijenjenu znanost, rezultati mogu biti katastrofalni.

Uzmite, naprimjer, znanstveni know-how koji je omogućio razvoj insekticida. Oni su bili vrlo cijenjeni sve dok daljnja znanstvena istraživanja nisu otkrila da neki od njih ostavljaju iza sebe ostatke koji su štetni po ljudsko zdravlje. U nekim zajednicama blizu Aralskog mora, koje se nalazi u Uzbekistanu i Kazahstanu, utvrđena je veza između vrlo rasprostranjene upotrebe takvih pesticida i stope raka jednjaka koja je sedam puta veća od nacionalne stope.

Zbog svoje praktičnosti, aerosol sprejevi postali su vrlo popularni — sve dok znanstvena istraživanja nisu ukazala da oni doprinose uništavanju Zemljinog zaštitnog ozonskog omotača u stvari mnogo brže nego što se to ranije mislilo. Dakle, potraga za istinom proces je koji traje. Današnje znanstvene “istine” sutra mogu biti pogrešne, i možda čak opasne, ideje jučerašnjice.

Zašto bi nas znanost trebala interesirati

Znanost i tehnologija imale su mnogo toga zajedničkog sa stvaranjem strukture našeg suvremenog svijeta. Frederick Seitz, bivši predsjednik američke Nacionalne akademije znanosti, rekao je: “Znanost, koja je započela prvenstveno kao avantura uma, sada postaje jedan od glavnih stupova našeg načina života.” Dakle, znanstvena istina danas je postala sinonim za progres. Svatko tko dovodi u pitanje najnovije znanstvene razvoje izlaže se opasnosti da bude označen kao “antiprogresivan”. Uostalom, to što neki nazivaju znanstvenim progresom za njih predstavlja ono što razdvaja civilizirano od neciviliziranog.

Nije onda nikakvo čudo što je britanski pjesnik iz 20. stoljeća W. H. Auden primijetio: “Pravi ljudi od akcije u naše vrijeme, oni koji mijenjaju svijet, nisu političari i državnici, nego znanstvenici.”

Mali će broj ljudi poricati da svijet treba promjenu. No, je li znanost dorasla tom zadatku? Može li ona otkriti znanstvene istine koje su neophodne kako bi se izašlo na kraj s jedinstvenim izazovima koje postavlja 21. stoljeće? I mogu li se te istine naučiti dovoljno brzo da bi se ljude oslobodilo straha od predstojeće globalne katastrofe?

Linus Pauling, dvostruki dobitnik Nobelove nagrade, rekao je: “Svatko tko živi u svijetu treba imati određeno razumijevanje o prirodi i djelovanju znanosti.” Da bismo našim čitaocima pružili nešto od tog neophodnog razumijevanja, objavljujemo seriju članaka “Znanost — traganje čovječanstva za istinom”. Pročitajte 2. dio, u našem sljedećem broju.

[Bilješka]

[Okvir/slika na stranici 7]

DOLAŽENJE DO ISTINE NA ZNANSTVENI NAČIN

1. Promatraj što se događa.

2. Na temelju tih promatranja, oblikuj teoriju s obzirom na ono što bi moglo biti istinito.

3. Testiraj teoriju daljnjim promatranjima i eksperimentima.

4. Pažljivo promatraj kako bi vidio da li se predviđanja na temelju teorije obistinjuju.

[Okvir/slike na stranici 8]

PRIRODNE ZNANOSTI I NJIHOVE DEFINICIJE

ANTROPOLOGIJA je proučavanje ljudi promatrano s bioloških, socijalnih i kulturnih gledišta.

ASTRONOMIJA je proučavanje zvijezda, planeta i drugih prirodnih objekata u svemiru.

BIOLOGIJA je proučavanje načina funkcioniranja živih organizama i klasifikacija biljaka i životinja.

BOTANIKA, jedna od dvije glavne grane biologije, jest proučavanje biljnog svijeta.

KEMIJA je proučavanje svojstava i sastava supstanci i načina na koji reagiraju u dodiru jedna s drugom.

MATEMATIKA je proučavanje brojeva, količina, oblika i odnosa.

FIZIKA je proučavanje sila i svojstava kao što su svjetlo, zvuk, pritisak i gravitacija.

PSIHOLOGIJA je proučavanje ljudskog uma i razloga ljudskog ponašanja.

ZOOLOGIJA, druga glavna grana biologije, jest proučavanje životinjskog svijeta.