Briga za djecu — uravnoteženo gledište

PRAVI izazov često dolazi nakon razvoda, a očituje se u borbi da se zadobije ljubav djeteta i stekne kontrola nad njim. Izreka: “Za svađu je potrebno dvoje” nije uvijek istinita. Dovoljan je možda samo jedan samovoljan roditelj koji želi da stvari budu po njegovom. Jedna je odvjetnica iz Toronta (Kanada) specijalizirana za obiteljsko pravo primijetila: “Sve stvari kojima se bavi obiteljsko pravo imaju snažnu emocionalnu dimenziju i prodiru do srca.”

Umjesto da razmišljaju o tome što je najbolje za dijete, neki roditelji razvlače spor uporno ulažući molbe. Naprimjer, neki su pokušavali dokazati da bi trebalo doći do promjene roditelja kojem su djeca povjerena na čuvanje i odgoj zato što je drugi roditelj Jehovin svjedok, pa će dijete lišiti ‘normalnog života’.

Roditelj koji nije Svjedok mogao bi pokrenuti sporno pitanje oko slavljenja rođendana, Božića ili nekih drugih praznika. Neki bi se mogli žaliti da će dijete biti manje prihvaćeno u društvu ili da će se u manjoj mjeri moći prilagoditi društvu ukoliko odluči da ne pozdravlja zastavu. Ili bi neki mogli izraziti mišljenje da će dijete na psihološkom planu trpjeti posljedice prateći roditelja prilikom razgovora s drugima o Bibliji. Neki su roditelji koji nisu Svjedoci čak tvrdili da je djetetu ugrožen život zato što roditelj koji je Svjedok ne bi pristao da se djetetu da transfuzija krvi.

Kako se kršćanin nosi s argumentima koji imaju takav emocionalni naboj? Emocionalna reakcija — “klin se klinom izbija” — neće imati dobar efekt. Ako se stvar preda na sud, svaki će roditelj imati priliku da iznese svoje gledište. Jako je važno imati na umu biblijski savjet: “Stavi na Gospodina breme svoje, i on će te potkrijepiti. Ne će dati do vijeka pravedniku da posrne” (Psalam 55:22). Meditirajući o ovome i primjenjujući biblijska načela, roditelji se mogu, uz Jehovinu pomoć, nositi sa svakim mogućim ishodom vezanim za povjeravanje djece na čuvanje i odgoj (Priče Salamunove 15:28).

Razumnost

Najvažnija stvar vrti se oko toga što je najbolje za dijete. Ako je roditelj pretjerano zahtjevan, može izgubiti pravo na čuvanje i odgoj djeteta, a čak mu se može i ograničiti pravo kontaktiranja s djetetom. Mudar roditelj vlada se na miroljubiv način, imajući na umu biblijski savjet: “Nikome ne vraćajte zla za zlo. (...) Podajte mjesto gnjevu. (...) Ne daj se zlu nadvladati, nego nadvladaj zlo dobrom” (Rimljanima 12:17-21). Bilo da su u sudnici, u odvjetnikovu uredu ili sa službenom osobom koja je zadužena da procijeni da li im se djeca mogu povjeriti na čuvanje i odgoj, roditelji trebaju omogućiti da “razumnost [njihova] postane poznata svim ljudima” (Filipljanima 4:5, NW).

Ponekad će bivši bračni drug pokušati prevariti druge navodeći probleme koji zapravo ne postoje i koji će ih odvesti na krivi trag. Mudro je ukoliko se osoba bori protiv ljudske sklonosti da pretjerano reagira na ovakve verbalne napade. Zdravlje, religija i obrazovanje omiljene su teme koje bivši bračni drugovi koriste kako bi izmislili neki ozbiljan problem prilikom sudske rasprave oko pitanja povjeravanja djece na čuvanje i odgoj (Priče Salamunove 14:22).

Razumnost uključuje sposobnost da se razmotre činjenice i postigne pošten dogovor. Nijedan roditelj ne bi smio zaboraviti da čak i nakon razvoda dijete još uvijek ima dva roditelja. Roditelji se jesu međusobno razveli, ali se nisu razveli i od djeteta. Stoga, osim u ekstremnim slučajevima, svaki bi roditelj trebao imati slobodu da obavlja svoju roditeljsku ulogu ukoliko ima dijete. Svaki bi roditelj trebao imati slobodu da izrazi svoje osjećaje i stavove te imati mogućnost da uključi svoje dijete u aktivnosti kojima se sam bavi, a koje su u skladu sa zakonom, poput religioznih ili drugih aktivnosti.

Razmotrimo moguće ishode rasprave za: (1) povjeravanje djece na čuvanje i odgoj oboma roditeljima, (2) povjeravanje djece na čuvanje i odgoj jednom roditelju i (3) ograničenje prava kontaktiranja. Kakva je razlika između toga kad su djeca povjerena na čuvanje i odgoj obojim roditeljima i kad su povjerena samo jednom roditelju? Kako se možete nositi sa situacijom kad izgubite pravo na čuvanje i odgoj djeteta? Što ako je jedan roditelj isključen iz skupštine?

Povjeravanje djece na čuvanje i odgoj oboma roditeljima

Neki suci smatraju da je važno da dijete zadrži kontakt s oba roditelja. Njihov sud zasniva se na istraživačkim studijama koje pokazuju da su djeca možda izložena manjem stresu i emocionalnim povredama nakon razvoda ako su roditelji sposobni dijeliti pravo na čuvanje i odgoj djece. Umjesto da osjeća da ga je napustio jedan roditelj, dijete bi imalo osjećaj da ga vole oba roditelja te da je dio oba kućanstva. “Povjeriti dijete na čuvanje i odgoj oboma roditeljima način je da oba roditelja budu uključena u djetetov život”, kaže odvjetnik specijaliziran za obiteljsko pravo.

Međutim, dr. Judith Wallerstein, generalna direktorica Centra za obitelji u tranziciji, u Corte Maderi u Kaliforniji, upozorava da su potrebni roditelji koji su spremni surađivati i dijete koje je fleksibilno i dobro se slaže s drugim ljudima, da bi povjeravanje djece na čuvanje i odgoj oboma roditeljima uspjelo. Ove osobine prijeko su potrebne zato što kod povjeravanja djece na čuvanje i odgoj oboma roditeljima oba roditelja zadržavaju zakonsko pravo da sudjeluju u donošenju odluke o važnim stvarima, kao što je zdravlje, obrazovanje, vjerski odgoj i društveni život svog djeteta. No to je moguće jedino ako oba roditelja ostanu razumna prilikom razmatranja toga što je najbolje za njihovo dijete, a ne što je u njihovom vlastitom interesu.

Povjeravanje djece na čuvanje i odgoj jednom roditelju

Sud može povjeriti djecu na čuvanje i odgoj samo jednom roditelju koji je po njegovom mišljenju u boljoj poziciji da zbrinjava potrebe djeteta. Sudac može odlučiti da roditelj koji je ostvario pravo na čuvanje i odgoj djeteta jedini donosi odluke u vezi s važnim stvarima koje se tiču djetetove dobrobiti. Sud često donosi odluku nakon što sasluša što su otkrili oni koji su pozvani da sudjeluju u ocjeni — a to su obično psiholozi, psihijatri ili socijalni radnici.

Zagovarači toga da se samo jednom roditelju povjeri dijete na čuvanje i odgoj smatraju da ta priprema pruža djetetu veću stabilnost. Kad roditelji nisu u stanju ili nemaju želju da održavaju uspješnu međusobnu komunikaciju, mnogi su suci u takvim parnicama skloniji ovom obliku brige za djecu. Naravno, roditelj kojemu dijete nije povjereno na čuvanje i odgoj nije isključen iz djetetovog života. Takav roditelj obično ima pravo kontaktiranja s djetetom, pa oba roditelja mogu i dalje pružati djetetu potrebno vodstvo, ljubav i nježnost.

Pravo kontaktiranja

Nije dobro da roditelji imaju gledište kako prilikom rješavanja pitanja povjeravanja djeteta na čuvanje i odgoj postoji “pobjednik” i “gubitnik”. Roditelji postižu uspjeh i “pobjeđuju” kad vide da njihovo dijete odrasta u zrelu, sposobnu, poštovanu odraslu osobu. Uspješno odgajanje djeteta nije izravno povezano sa zakonski ostvarenim pravom na čuvanje i odgoj djeteta. Poštujući uvjete koje je odredio sud u pogledu povjeravanja djece na čuvanje i odgoj, čak i ako se čini da su nepravedni, kršćanin pokazuje da se “pokorava vlastima koje vladaju” (Rimljanima 13:1). Također je važno zapamtiti da to nije vrijeme kad se trebate natjecati za naklonost ili lojalnost vaše djece, omalovažavajući drugog roditelja u pokušaju da uništite njegov odnos s njima.

Postoje biblijski primjeri bogobojaznih roditelja koji su iz raznoraznih razloga bili odvojeni od svoje djece. Naprimjer, Amram i Johabeda, Mojsijevi roditelji, učinili su ono što je bilo najbolje za njihovo dijete, stavivši ga u plutajući kovčežić “u trsku kraj Nila”. Nakon što ga je pronašla faraonova kći, zadržali su pouzdanje u Jehovu. Ovi mudri i vjerni roditelji bili su u velikoj mjeri nagrađeni mogućnošću “kontaktiranja” s djetetom koju su djelotvorno koristili da bi učili dijete Jehovinom putu. I Mojsije je na kraju izrastao u izvanrednog slugu pravog Boga (2. Mojsijeva 2:1-10; 6:20; Šarić).

No što ako je jedan roditelj isključen? Da li bi mu roditelj koji je kršćanin trebao dozvoljavati kontakt s djetetom? Postupkom isključenja iz skupštine mijenja se samo duhovni odnos između pojedinca i kršćanske skupštine. Ustvari, njime se raskidaju duhovne veze. No odnos između roditelja i djeteta ostaje nedirnut. Roditelj koji je ostvario pravo na čuvanje i odgoj djeteta mora poštovati pravo kontaktiranja s djetetom koje ima isključeni roditelj. Međutim, ako roditelj kojemu dijete nije povjereno na čuvanje i odgoj predstavlja neposrednu i stvarnu opasnost za fizičku i emocionalnu dobrobit djeteta, tada bi sud (a ne roditelj koji je ostvario pravo na čuvanje i odgoj djeteta) mogao urediti da taj roditelj kontaktira s djetetom u prisutnosti treće osobe.

Nikad niste sami

Brakorazvodni postupak i spor oko povjeravanja djeteta na čuvanje i odgoj koji nakon njega slijedi emocionalno su iscrpljujuća iskustva. Zajednica koja je na početku toliko obećavala ruši se zajedno sa snovima, planovima i očekivanjima tog para. Naprimjer, nevjera ili teško zlostavljanje mogu prisiliti lojalnu suprugu da zakonskim putem zaštiti sebe i dijete. No, osoba se još dugo može osjećati krivom i nedoraslom situaciji dok razmišlja o tome što je pošlo naopako ili kako su se stvari mogle bolje riješiti. Mnogi parovi brinu se kako će njihova djeca reagirati na raspad obitelji. Sudska borba za povjeravanje djece na čuvanje i odgoj osobu može potpuno rastrgati u emocionalnom pogledu i kroz tu borbu ne samo da dolazi na ispit besprijekornost osobe kao brižnog roditelja već i njena vjera i pouzdanje u Jehovu. (Usporedite Psalam 34:15, 18, 19, 22.)

Kad nedužni bračni drug odluči poduzeti takve korake zbog zlostavljanja djeteta ili zato što njega samog bračni drug teško zlostavlja ili da zaštiti svoje zdravlje zbog opasnosti da ga nevjerni bračni drug zarazi spolno prenosivom bolesti, nema potrebe da nedužan bračni drug osjeća krivnju ili da ima osjećaj da ga je Jehova napustio (Psalam 37:28). Nevjerni bračni drug ili onaj koji ga zlostavlja je onaj koji je prekršio sveti bračni ugovor i koji je ‘izdajnički postupio’ prema svom bračnom drugu (Malahija 2:14, NW).

Nastavite ‘imati dobru savjest’ pred ljudima i pred Jehovom, primjenjujući biblijska načela, postupajući pošteno prema svom bivšem bračnom drugu te pokazujući fleksibilnost u vašim dogovorima vezanim za povjeravanje djece na čuvanje i odgoj. “Bolje, ako hoće volja Božija, da stradate dobro čineći, nego li zlo čineći” (1. Petrova 3:16, 17).

Što se djece tiče, potrebno ih je umiriti izjavom da nisu kriva za raspad obitelji. Stvari ponekad ne ispadnu onako kako smo planirali. No primjenjivanjem biblijskih načela koja potiču na otvoren odnos pun razumijevanja između roditelja i djece, učinak razvoda može se ublažiti. Naprimjer, to se može učiniti dozvoljavajući djeci da izravno sudjeluju u planiranju obiteljskog života nakon razvoda. Ako postupate strpljivo i ljubazno te pokazujete interes za osjećaje djece i slušate ono što vam kažu, uvelike ćete im pomoći da se prilagode novom rasporedu i načinu života.

I drugi mogu pomoći

Roditelji nisu jedini koji mogu pomoći djetetu čija obitelj doživljava raspad. Članovi obitelji, nastavnici i prijatelji mogu mnogo učiniti u pružanju podrške i osjećaja sigurnosti djeci iz razvedenih brakova. Bake i djedovi naročito mogu mnogo doprinijeti stabilnosti djece i njihovoj emocionalnoj dobrobiti.

Kršćanske bake i djedovi mogli bi djeci pružiti duhovnu poduku te ih uključiti u zdrave aktivnosti, ali moraju poštovati odluke roditelja o vjerskom odgoju djece, budući da su roditelji, a ne bake i djedovi, ti koji imaju moralno i zakonsko pravo da donose takve odluke (Efežanima 6:2-4).

Uz takvu podršku, djeca iz razvedenih brakova mogu prebroditi raspad braka svojih roditelja te mogu i dalje s veseljem iščekivati blagoslove Božjeg novog svijeta, gdje će se sve obitelji osloboditi “ropstva raspadljivosti na slobodu slave djece Božije” (Rimljanima 8:21; 2. Petrova 3:13).

[Okvir na stranici 11]

Uklanjanje zabluda

“Jezik mudrih čini dobro spoznajom”, a kršćanskom roditelju pruža se dobra prilika da ukloni zablude ili poluistine (Priče Salamunove 15:2). Naprimjer, u pogledu zdravstvene brige za svoju djecu “Jehovini svjedoci prihvaćaju medicinsko i kirurško liječenje”, ali kad su djeca njemu povjerena na čuvanje i odgoj, roditelj koji je Svjedok zadržava pravo informiranog pristanka za bilo koji postupaka (The Journal of the American Medical Association).

Jehovini svjedoci ozbiljno shvaćaju svoju religiju, koja se temelji na Božjoj Riječi Bibliji. Ona ih čini boljim očevima, majkama, djecom, prijateljima, susjedima i građanima. Kršćanski roditelji s ljubavlju primjenjuju stegu, izgrađujući poštovanje prema autoritetu te pružajući svojoj djeci skup zdravih načela za životb (Priče Salamunove 13:18).

Svjetovno obrazovanje važan je dio u odgoju djeteta i Jehovini svjedoci žele da njihova djeca dobiju najbolje obrazovanje koje se može dobitic (Priče Salamunove 13:20).

[Bilješke]

[Slika na stranici 10]

Roditelj koji je ostvario pravo na čuvanje i odgoj djeteta trebao bi strpljivo slušati kad dijete govori o svojim susretima s roditeljem kojemu dijete nije povjereno na čuvanje i odgoj