Trebate li zaštititi djecu od psa?

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ JUŽNOAFRIČKE REPUBLIKE

DVOGODIŠNJI Sydney suviše se približio jednom agresivnom rotvajleru koji je bio na lancu. Pas je napao Sydneya, ozlijedivši mu tjeme i gotovo mu otkinuvši lijevo uho. Morat će mu u nekoliko navrata presađivati kožu.

Kako sve više ljudi koristi pse za osobnu zaštitu, tako raste i broj izvještaja o napadima pasa na djecu. U pse koji znaju ujedati djecu ubrajaju se, među ostalim, rotvajleri, dobermani, bulmastifi, njemački ovčari i bulterijeri. Jedna anketa provedena u Južnoafričkoj Republici pokazala je da su kod razmotrenih slučajeva većinu djece ugrizli njima poznati psi. Gotovo polovica njih nastradala je od pasa svojih susjeda, a četvrtinu su ugrizli vlastiti psi. Na pse lutalice otpalo je tek 10 posto napada. Često je bio slučaj da je žrtva, možda i nesvjesno, na neki način izazvala psa. Mnogi se napadi pasa očito mogu spriječiti ukoliko vlasnici pasa i roditelji poduzimaju osnovne mjere opreza.

Poučite dijete

Mnogi dreseri pasa naglašavaju da se malu djecu ne smije ostavljati nasamo s psima bez nadzora odrasle osobe. Mala djeca ne znaju kako treba postupati sa životinjama. Mora ih se naučiti. Stoga se mnogi ljudi drže pravila da, bez prisustva odgovorne odrasle osobe, psi i mala djeca ne mogu biti zajedno na istom mjestu. U knjizi Childproofing Your Dog, dreser pasa Brian Kilcommons napominje: “Sudeći po izvještajima koje čujemo, problemi većinom nastupaju kad ih odrasli ne drže na oku.”

Često su životinje te koje treba zaštititi od djece! Kilcommonsa su pozvali u pomoć kada je u jednoj obitelji pas napao dijete. Sav izvan sebe, otac je objasnio da je njegov dvogodišnji sinčić otrčao do psa koji je spavao i svojski ga udario nogom. Pas, koga je to očito zaboljelo, odgovorio je nasrnuvši na dječaka. U toj situaciji pohvalno je što se pas svladao da nije i ugrizao dijete. Ovaj dreser savjetuje roditeljima: “Nemojte dopustiti djetetu da radi psu ono što ne biste dopustili da radi ni drugom djetetu.”

Naučite dijete da pažljivo postupa sa životinjama. Naučite ga da nikad ne izaziva psa. Roditelji trebaju budno paziti na potencijalne opasnosti kada su djeca i psi zajedno. Ako primijetite da pas pokušava pobjeći od djeteta ili mu se sakriti, ne dajte djetetu da ga naganja. Ako dijete slijedi psa i satjera ga u kut, psu jedino preostaje da se brani lajanjem, režanjem ili čak ugrizom. Roditelji trebaju dosljedno primjenjivati odgojne mjere, tako da i pas i dijete znaju da roditelj ozbiljno misli to što kaže.

Nemojte psa tretirati kao kakvog izopćenika. Kad se bračnom paru koji ima psa rodi prvo dijete, zna se dogoditi da zapostave psa i daju mu izgon u dvorište. Premda je uputno poduzeti mjere opreza, dreser Richard Stubbs savjetuje: “Psa ne valja tretirati kao kakvog izopćenika. Naprotiv, koliko je god to moguće nastavite s rutinom koju je pas imao i pružajte mu razumnu mjeru pažnje.”

Promislite o tome kako će vaše dijete reagirati na nepoznate pse. Što će učiniti kad ugleda neku nepoznatu osobu kako šeta psa po ulici? Hoće li bez razmišljanja otrčati i pogladiti psa? Naučite ga da to ne radi. Najprije mora pitati vlasnika za dopuštenje. Zatim se, ukoliko se vlasnik slaže, može približiti psu, i to polako da ga ne uplaši. Trebalo bi se predstaviti psu, stojeći malo podalje od njega i obraćajući mu se mirnim glasom. Prijateljski raspoložen pas sam će prići djetetu. Pse koji sami lunjaju ulicama najbolje je ne dirati. (Pogledajte okvir “Pseći govor tijela” na 22. stranici.)

Dresirajte psa

Uvijek dajte pohvalu psu i budite pozitivni. Kazna ili grube riječi ne ubrzavaju učenje već imaju suprotan učinak. Uputno je naučiti psa da dođe kad ga se pozove, kao i da sluša osnovne naredbe kao naprimjer: “Sjedi!” Pas uči da bude poslušan svom gospodaru, a to vlasniku pomaže da se bolje snađe u nezgodnim situacijama. Najdjelotvornije su jednostavne riječi i fraze. Uvijek koristite jedne te iste riječi. Kad vaš pas izvrši željenu radnju, odmah mu dajte nagradu u obliku pohvale, tapšanja ili sitne poslastice. Da bi nagrada postigla željeni stimulirajući efekt, mora mu se dati neposredno nakon što obavi dotičnu radnju. Sljedeći važan element jest ponavljanje koje traje sve dok se određeno ponašanje potpuno ne usvoji.

Ako nabavite psa, bilo štene ili starijeg psa, možda će mu trebati pomoć da se navikne na djecu. Djeca reagiraju drugačije od odraslih. Ona su bučnija i impulzivnija te će vjerojatno trčati prema psu, što bi ga moglo uplašiti. Bilo bi dobro naučiti psa na takvo hirovito ponašanje. Kad djece nema u blizini, privikavajte psa na iznenadnu buku. Dresirajte ga kroz igru. Viknite neku naredbu i potrčite prema psu. Zatim odmah nagradite psa. Postupno vičite sve jače i jače. Obasipajte svog ljubimca pažnjom i nježnošću. Ubrzo će zavoljeti ovu igru.

Mala djeca vole grliti pse, no treba ih naučiti da to ne rade, jer se pri takvom bliskom kontaktu neki psi osjećaju ugroženo. Ako djeca ipak grle psa, onda ga dresurom možete priviknuti na to. Nakratko zagrlite psa, a zatim mu dajte sitnu poslasticu i pohvalu. Postepeno ga sve duže i duže grlite. Ako pas reži ili iskesi zube, zatražite pomoć od nekog stručnog dresera.

Agresivan pas

Neki su psi izgleda agresivni po prirodi i mogu ugrožavati ukućane. Kod mužjaka postoji veća vjerojatnost za ispoljavanje agresivnih karakteristika.

Dominantan pas ne voli da ga se dira, naročito ne po osjetljivim mjestima, kao što su njuška i vrat. No u drugim prilikama, pas će vam sam prići, gurkati vas njuškom ili čak staviti šape u vaše krilo, “moleći” za pažnju. Zna čuvati svoja strateška područja u kući, ne dozvoljavajući pristup čak niti članovima obitelji. Često ljubomorno čuva neke predmete, kao što su igračke, i događa se da zareži ili ih prestane žvakati ako mu se priđe dok je zaokupljen njima.

Da bi pokazali da su glavni, takvi će psi namjerno ignorirati poznate naredbe. Događa se da se zalijeću u djecu ili hoće prvi proći kroz vrata. Također mogu imati običaj skakati na ljude. To je, kaže Brian Kilcommons, “čin dominacije” i “nema veze s parenjem”. On upozorava da je to “redovito znak da pas smatra da je glavni. Sasvim sigurno valja očekivati neprilike.” Pas bi se također mogao naviknuti da gubicom hvata vlasnika za ruku, zahtijevajući da mu obrati pažnju.

Te se znakove agresivnosti ne bi smjelo ignorirati. Agresivnost neće nestati sama od sebe; vjerojatnije je da će se povećati, pa djeci u domu može prijetiti opasnost. Mnogi dreseri preporučuju kastriranje takvog psa, bez obzira na spol, budući da mu se time obično smanjuje agresivnost.

Neuputno je izazivati agresivnog psa da mu se pokaže tko je gazda u kući. Agresivno suprotstavljanje i grube odgojne mjere mogu čak biti opasne. Psu se može i na finiji način pokazati tko vodi glavnu riječ.

Svaki put kad vam se agresivan pas približi, tražeći da mu obratite pažnju i vi to učinite, potkrepljujete kod psa uvjerenje da je on glavni. Zato kad takav pas zahtijeva pažnju, ignorirajte ga. Svi u obitelji moraju surađivati u tom tretmanu. Pas će isprva biti zbunjen i možda će čak lajati i umiljato vas gledati, no oduprite se iskušenju da popustite. Kad se povuče i možda ode leći u svoj kut, onda je vrijeme da mu poklonite malo pažnje. Na taj način pas uči da ste vi glavni i da vi odlučujete kad ćete mu pokloniti pažnju.

Agresivne igre poput potezanja užeta i hrvanja mogu kod psa poticati nasilne sklonosti, pa ih valja izbjegavati. Radije ih zamijenite nekim neagresivnim igrama.

Nije baš uputno da pas spava u spavaćoj sobi. Spavaća je soba jedan povlašten prostor, pa bi si pas mogao, ako tamo spava, umisliti da ima povlašten status u odnosu na djecu u kući. Radije stavite pseći ležaj u kuhinju ili van u pseću kućicu. Agresivni psi često prvi put ugrizu svog gospodara baš u njegovoj spavaćoj sobi.

Ako pas ne reagira na vaša nastojanja, ili ako se za vrijeme dresure, ili u bilo koje drugo vrijeme, osjetite ugroženo, zatražite pomoć od stručnog dresera pasa. Mogao bi vam ga preporučiti veterinar. Najprije porazgovarajte s dreserom o njegovim dresurnim metodama i provjerite jeste li zadovoljni njegovim sposobnostima prije nego što ga unajmite. Dreser Richard Stubbs upozorava: “Premda je agresivan pas možda poslušan profesionalnom dreseru, to nije nikakvo jamstvo da će jednako reagirati na svog vlasnika.” Vlasnik psa mora biti siguran da je u stanju kontrolirati svog psa u kritičnim situacijama.

Ima pasa koji će i nakon najbolje dresure ostati agresivni, a njihov će ostanak u kući ugrožavati obitelj. Nakon što ste dali sve od sebe, možda ćete ustanoviti da je bolje riješiti se psa nego izlagati se opasnosti da vas ozlijedi. Bilo bi dobro posavjetovati se s nekim veterinarom ili dreserom. Možda ćete uspjeti pronaći novi dom za svog psa, no podrazumijeva se da ste dužni informirati novog vlasnika o problemima koje ste imali s psom.

Dreser Peter Neville savjetuje: “S dominantnim psima mora se postupati prema vrlo striktnim uputstvima i mora se pažljivo procijeniti koga će i u kojoj mjeri pas ubuduće ugrožavati. Ako se ne može zajamčiti sigurnost onom članu obitelji koji je najugroženiji, onda je bolje dati psa nekom novom, pomno odabranom vlasniku ili ga dati uspavati.”

Djeca mogu dosta naučiti i emotivno se oplemeniti uz svoje pseće kućne ljubimce. Time što ih savjesno nadziru, roditelji se brinu za to da sva dječja sjećanja na njihove kućne ljubimce budu ugodna.

[Okvir na stranici 22]

Pseći govor tijela

Karakteristično ponašanje agresivnog psa jest pokazivanje neprijateljskih namjera. Naučite li dijete prepoznati taj pseći govor tijela, možete mu pomoći da izbjegne opasne situacije.

● Agresivan pas nastojat će se prikazati većim nego što jest. Mogla bi mu se nakostriješiti dlaka na šiji. Pas bi mogao režati ili lajati, uspravno podignuta repa. Ako maše ukočenim repom, brzim i uzbuđenim zamasima, to ne miriše na prijateljstvo. Tog bi psa trebalo ostaviti na miru.

● Uplašeni pas zna se šćućuriti, pognute glave i spuštenih ušiju, a rep mu je podvijen ili smješten između nogu. Ako mu se priđe, takav bi pas mogao od straha postati agresivan. Nemojte ga dirati.

● Opušteni pas stoji držeći glavu niti previše uzdignuto niti previše pognuto, gubica mu je otvorena, a rep stoji malo ispod leđne linije, no nije obješen. Mahanje repom znak je prijateljstva. Općenito govoreći, nije opasno sprijateljiti se s takvim psom.

(Prilagođeno iz knjige Childproofing Your Dog, autora Briana Kilcommonsa i Sarah Wilson.)

[Okvir/slike na stranici 23]

Zaštita od psa

1. Malu djecu i pse držite na oku.

2. Naučite dijete da nikad ne izaziva psa.

3. Pitajte vlasnika za dopuštenje prije nego što pogladite nepoznatog psa.

4. Naučite psa da sluša osnovne naredbe.

5. Naviknite psa na grljenje.

6. Klonite se agresivnih igara.