Cvijeće pokazuje da je nekome stalo do vas
OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ KOLUMBIJE
Oduševljena mališanka drži u svojoj debeljuškastoj ručici ubrani stručak zlatica i trči do mame sa svojim dragocjenim otkrićem. Na kiosku uz cestu muž s ljubavlju izabire tucet ruža za svoju ženu da bi joj pokazao koliko mu je stalo do nje. Sin koji cijeni svoju majku telefonira u obližnju cvjećarnicu i naručuje svježe dalije da bi joj uljepšao dan. U supermarketu brižna domaćica stavlja buket raznobojnih karanfila navrh kolica. To će biti završni ukras u njenom ukusno uređenom domu.
CVIJEĆE veseli srca i mladih i starih. Ono je izvrstan način da se saopći misao: “Nekome je stalo do vas.” Jedna španjolska poslovica kaže: “Tko god nije zahvalan za ružu, neće biti zahvalan ni za što.” (Quien no agradece una rosa, no agradecerá ninguna cosa.)
Prodaja cvijeća doživljava neviđeni procvat. U današnje doba brzog zračnog transporta, cvijeće se može uzgajati daleko od trgovina, supermarketa i kioska uz ceste, gdje inače privlači pažnju prolaznika. Časopis Time napisao je da uzgoj cvijeća “brzo napreduje, a još se brže mijenja: sve više proizvoda dolazi s južne hemisfere — velikim dijelom iz Kolumbije, koja je postala drugi svjetski izvoznik cvijeća, odmah nakon Nizozemske”.
Plastični staklenici i umjetna jezera
S preko 25 godina iskustva u tom poslu, Kolumbija je prva u svijetu po izvozu karanfila, dok u cjelokupnoj trgovini cvijećem zauzima drugo mjesto. Godine 1964. jedan je student iz Kalifornije (SAD) izvršio kompjutersko istraživanje da bi utvrdio koje lokacije imaju optimalne uvjete za uzgoj cvijeća tokom cijele godine. Ustanovio je da klima i nadmorska visina kontinentalnog bazena u kojem je smještena Bogotá, naime malo sjevernije od ekvatora, i na skoro 2 700 metara nadmorske visine u Andama, pružaju idealne uvjete.
Iznenađujuće je da je zelena savana Santa Fe de Bogote, gdje je locirano 92 posto kolumbijskog cvjećarstva orijentiranog na izvoz, prošarana umjetnim jezerima i staklenicima s plastičnim svodovima. U tim se šatorima s drvenim ili metalnim kosturom u pažljivo nadgledavanom proljetnom ambijentu uzgajaju milijuni karanfila, dalija, ruža, krizantema, alstroemerija i mnogih drugih vrsta cvijeća, koje će se uskoro odrezati i spremiti za otpremu u Sjevernu Ameriku, Evropu i Aziju.
Idealna temperatura za uzgoj cvijeća kreće se od 18 do 20 stupnjeva Celzija, što je uobičajena dnevna savanska temperatura tijekom cijele godine. Ovdje pada puno kiše, tlo je hranjivo, a nudi se i jeftina fizička radna snaga. Noću se temperature znaju spustiti skoro do nule, a katkada i na ledena dva stupnja ispod nule. Od hladnoće štite lonci s tinjajućom vatrom, visokovatne žarulje ili vrtne prskalice. Žarulje ujedno služe za produživanje perioda dnevnog svjetla, pri kojem neke biljke ostaju budne, pa zato brže rastu.
Proizvodnja isplanirana puno unaprijed
U Kolumbiji preko 120 000 radnika sudjeluje u nekoj od etapa uzgoja cvijeća. Među njima ima puno Jehovinih svjedoka koji žive u naseljima raspršenim po čitavoj savani. Benito Quintana, kršćanski starješina iz jedne skupštine u Facatativi, radi kao šef proizvodnje u jednom uzgajalištu. On objašnjava: “Proizvodnju moramo isplanirati mjesecima unaprijed, da bismo udovoljili sezonskim tržišnim potrebama. Matične biljke karanfila uvoze se iz Nizozemske ili Italije, a dalije s Floride. Žene pažljivo režu sitne mladice, pa ih zasađuju u iskopane gredice u toplom stakleniku, u kojem će ih oblačasta magla natapati sve dok ne puste korijenje. Dalijama je za to potrebno 12 dana na temperaturi od 20 do 35 stupnjeva Celzija, uz dva dodatna sata svjetla u toku noći. Karanfilima treba 23 dana na temperaturi između 15 i 25 stupnjeva Celzija, bez svjetla noću. Potom te biljčice premještamo u lijehe u drugim staklenicima, u kojima ih se obogaćuje hranjivim tvarima, fumigira i zalijeva sve dok ne procvatu, karanfili nakon šest mjeseci, a dalije nakon tri mjeseca.”
Naporan rad u jeku sezone
Kad dođe vrijeme rezanja cvijeća, posao najbolje obavljaju žene, po mogućnosti bez rukavica i s potpuno čistim rukama. Strojevi ne mogu procijeniti do kojeg su stupnja pupovi otvoreni niti koliko su stabljike ravne, što su faktori koji određuju kvalitetu cvijeta.
Judith Corredor, iz Facatative, objašnjava: “Žene imaju potrebno strpljenje i nježnu ruku, kao i brzinu i vještinu. Kad u zoru uđete u staklenik”, nastavlja Judith, “savana je često sva u magli; zna biti veoma hladno, temperatura čak padne na nulu. Mnoge djevojke nose šalove. Danju zatopli, ponekad se temperatura popne na 32 stupnja Celzija. Posao je naporan, naročito u jeku sezone kad moramo raditi brzo i prekovremeno.”
Živobojna i mirisna poruka
Nakon što se ubere, cvijeće se nosi u jednu posebnu prozračnu prostoriju s puno svjetlosti. Ovdje ga žene razvrstavaju prema kvaliteti pupova i pravilnosti, debljini i dužini stabljike. Zatim se cvjetovi umataju u prozirni celofan, po 25 u svaku kiticu, tako da su spremni za pakiranje. Za izvoz se biraju samo oni najbolji.
Muškarci pakiraju cvijeće u posebne kutije od valovitog kartona na kojima stoji ime uzgajališta — karanfili se slažu po 24 kitice u kutiju. Benitov brat Alejandro Quintana, koji radi na pakiranju, kaže: “Moramo brzo raditi, budući da je cvijeće jedna od najkratkotrajnijih kultura. Naša firma ima dvije pumpe koje dva sata isisavaju iz kutija topli zrak, po 112 kutija odjednom, a istovremeno im upumpavaju hladan zrak, čime se temperatura cvijeća smanjuje na svega nekoliko stupnjeva iznad nule. Potom se rupe na kutijama hermetički zatvore i cvijeće se drži u hladnoj komori sve do utovara na kamione prilikom transporta do aerodroma.”
Na Bogotinom međunarodnom aerodromu El Dorado cvijeće se podvrgava izvoznim kontrolama, a zatim se na nekoliko sati odlaže u hladnjače, do ukrcavanja robe na velike mlažnjake kojima se transportira u inozemna distribucijska odredišta. Za samo nekoliko dana, ti će cvjetovi otvarati svoje latice u domovima, uredima, bolesničkim sobama i na drugim mjestima, saopćavajući živobojnu i mirisnu poruku da je nekome do nekog stalo.
Onaj kome je itekako stalo do nas
Kamo god da krenemo, na Zemlji gotovo svuda nalazimo cvijeće koje nas raduje. Ima ga visoko u planinama na rubovima vječnog snijega i leda, u šumama, na livadama, uz potoke i rijeke, duž morskih obala, čak i u vrućim, sušnim pustinjama. Cvijeće je postojalo davno prije negoli se na licu Zemlje pojavio čovjek. Botaničari tvrde da su ‘biljke cvjetnice osnovni preduvjet za život svih životinja i ljudi. Da ih nema, životinje i čovjek ne bi mogli živjeti.’
Kralj Salamun je mudro objavio: ‘[Bog] je sve učinio lijepo u svoje vrijeme’ (Propovjednik 3:11). To uključuje i cvijeće kao Božji dar u svim njegovim varijantama i raskoši. Ono od pamtivijeka raduje srca i mladih i starih. Doista, Bogu je veoma stalo do nas!
[Okvir na stranici 17]
Kako uščuvati cvijeće
• Prije nego što stavite cvijeće u vazu, u vodi mu ukoso podrežite stabljike. Kapljice vode koje prianjaju uz vrhove stabljiki spriječit će ulaženje zraka, koji bi im kasnije smetao kod upijanja vode i hranjivih tvari.
• Časopis GeoMundo citira kolumbijske vrtlare koji kažu da će cvijeće duže zadržati svježinu ako mu se u vodu stavi tableta aspirina, žličica šećera ili malo nekog gaziranog soka. Mijenjajte mu vodu svaka dva do tri dana, koristeći svježu vodu sobne temperature, premda možete uzeti i toplu vodu ako hoćete da se pupoljci brže otvore.
• Malo povenule cvjetove često se može osvježiti tako da im se stabljike na deset minuta urone u vruću vodu, dok se cvjetove prska hladnom vodom. Cvijeće držite podalje od izvora topline, propuha i direktne Sunčeve svjetlosti.