Rađanje zvijezda u orlovom “gnijezdu”
● KAKO se zvijezde rode? Zašto su neke veće i sjajnije od drugih? Serija fotografija koju je napravio Svemirski teleskop Hubble na spektakularan bi način mogla otkriti proces formiranja zvijezda. Ova jedinstvena aktivnost događa se usred Orlove maglice, oblaka plina i prašine u našoj galaktici Mliječna staza.
Promatračima zvijezda na Zemlji, Orlova maglica izgleda kao ptica s raširenim krilima i ispruženim pandžama. Astronom Jeff Hester i njegove kolege s Državnog sveučilišta u Arizoni zainteresirali su se za fotografiranje područja pandži, od kojih svaka zasebno izgleda poput stupa koji nalikuje na slonovu surlu. Tamo ultraljubičasto zračenje ionizira molekule vodika — to jest, oduzima vodiku elektrone.
Montaža Hubbleovih fotografija otkriva desetke malih prstiju koji izlaze iz krajeva stupova. Na vršcima prstiju, plin koji se kondenzira formira sferične kuglice u kojima se zvijezde a, prema nekim astronomima, možda čak i planeti razvijaju. Međutim, rast ovih objekata zaustavljaju snažni zvjezdani vjetrovi koji dolaze s otprilike stotinu mladih zvijezda koje su se ranije formirale iz maglice. Najsjajnija od ovih zvijezda mogla bi biti 100 000 puta sjajnija i više od osam puta vruća od našeg Sunca. Njihovo zračenje je izgleda već razorilo rjeđe dijelove maglice. Ovaj proces, nazvan fotoevaporacija, možda zaustavlja formiranje zvijezda, odstranjujući materijal koji bi inače progutale embrionske zvijezde. Plin koji iščezava na fotografijama izgleda kao para koja izlazi iz stupova plina i prašine.
Da bi jedna od ovih plinovitih kuglica počela sjati, mora biti dovoljno masivna da bi se pokrenule nuklearne reakcije. Znanstvenici procjenjuju da njihova veličina mora iznositi najmanje 8 posto veličine Sunca. Osim toga, dosta prašine koja je okružuje mora biti odstranjeno da bi svjetlost mogla proći. Međutim, ako kuglica ne postane dovoljno velika da bi zasjala, može jednostavno postati tamna kuglica plina poznata kao smeđi patuljak. Astronomi su nedavno otkrili prvog prepoznatljivog smeđeg patuljka.
Sličnost koja postoji između oblaka prašine u Orlovoj maglici i ogromnih olujnih oblaka koji se mogu vidjeti u olujne dane mogla bi vas prevariti da pomislite kako oblaci prašine nisu jako veliki. U stvarnosti, svaki stup oblaka toliko je dugačak da bljesak svjetlosti koja nastane na jednoj strani mora putovati gotovo godinu dana da bi stigao do drugog kraja. A i svaka “sićušna” kuglica na slici veličine je našeg Sunčevog sustava. Osim toga, maglica je toliko udaljena da je njenoj svjetlosti trebalo oko 7 000 godina da bi stigla do nas — putujući brzinom od 299 792 kilometra u sekundi. To znači da gledamo Orlovu maglicu kakva je izgledala prije nego što je čovjek koračao Zemljom.
Astronomi zapažaju da se formiranje zvijezda izgleda događa i u drugim maglicama, kao što je naprimjer Orionova maglica. Međutim, kut gledanja za ove druge primjere onemogućava jasno promatranje procesa. Zvijezde mogu također umrijeti jednostavno tako da potpuno izgore, da nestanu u snažnoj eksploziji supernove ili da se uruše uslijed gravitacijske sile i postanu crna rupa. Stvoritelj svemira, Jehova Bog, vodi računa o zvijezdama, jer ih je on sve prebrojio i dao im imena (Izaija 40:26). Zvjezdano orlovo “gnijezdo” možda demonstrira neke načine na koje je Bog ‘tvorio svjetlost’ i stvarao zvijezde koje se razlikuju u slavi (Izaija 45:7, St; 1. Korinćanima 15:41). (Prilog suradnika.)
[Slika preko cijele stranice 15]
[Zahvala na stranici 14]
J. Hester i P. Scowen, (AZ State Univ.), NASA