Kockanje — ovisnost ‘90-ih

FOTOAPARAT s filmom u boji bilježi prizor. Fotografija zauzima pune dvije stranice u nedjeljnim novinama — praktički dokle pogled seže, ogromno skladište pretvoreno u salon za tombolu, na stotine kvadratnih metara skladišta, vrvi od kockarskih klijenata svake životne dobi i boje kože. Vidite li njihova umorna lica i zakrvavljene oči, znake dugih sati neprekidnog igranja? Žudno čekaju najavu sljedećeg broja koji bi, kako se nadaju, označio da su konačno dobili zgoditak u noći koja se mogla pretvoriti u noć bez zgoditka.

Okrećite stranice novina. Vidite li zabrinuta lica ljudi čije su ruke pune igraćih karata i koji strahuju da imaju loše karte? Vučenjem sljedeće karte u mnogim se slučajevima dobiva i gubi tisuće dolara. Zamislite više od samih slika. Možete li vidjeti znojne dlanove nervozne ruke? Možete li čuti brzo kucanje srca i nijemu molitvu u kojoj mole da sljedeći put dobiju bolje karte, a drugi igrači loše?

Zakoračite u raskošna kasina u luksuznim hotelima i na riječnim brodovima. Jeste li izgubljeni u labirintu automata živih boja? Zaglušuje li vas zvuk povlačenja njihovih ručica i klopotavi zvuk okretanja bubnjeva? Bez obzira na to dobivaju li ili gube, u ušima igrača taj je zvuk poput muzike. “Za njih se akcija sastoji u uzbuđenju zbog onog što će se zbiti pri sljedećem potezanju ručice automata”, rekao je šef jednog kasina.

Prođite kroz masu ljudi u smjeru krcatih stolova za rulet. Moglo bi vas opčiniti okretanje ruleta s crvenim i crnim pregradama koje vam se vrte pred očima. Zvuk skakutanja kuglice povećava čaroliju. Rulet se okreće i okreće, a mjesto na kojem se kuglica zaustavi predstavlja granicu između dobitka i gubitka. Često se samo jednim okretanjem ruleta izgubi tisuće dolara.

Pomnožite te slike i scenarije s desecima tisuća, igrače s bezbrojnim milijunima, a lokacije s tisućama njih diljem svijeta. Ljudi pristižu avionima, vlakovima, autobusima, brodovima i automobilima u sve dijelove svijeta kako bi zadovoljili svoju žudnju za kockanjem. Prozvali su ga “skrivena bolest, ovisnost ‘90-ih: kompulzivno kockanje”. “Pretpostavljam da će 1990-e označiti povijesni vrhunac legaliziranog kockanja diljem svijeta”, rekao je istraživač Durand Jacobs, američki autoritet na polju kockarskog ponašanja.

Naprimjer, u Sjedinjenim Državama je 1993. više Amerikanaca otišlo u kasina nego na prvoligaške bejzbol stadione — 92 milijuna posjetitelja. Građenju novih kockarskih objekata izgleda nema kraja. Upravitelji hotela na Istočnoj obali nalaze se u stanju euforije. “Nema ni približno dovoljno prostora da bi se dnevno ugostilo procijenjenih 50 000 posjetitelja kasinâ.”

U 1994. u mnogim južnjačkim državama, gdje se kockanje još donedavno smatralo grešnom aktivnošću, danas kockanje dočekuju raširenih ruku i smatraju ga spasiocem. “Danas bi se Biblijski pojas moglo preimenovati u Pojas ajnca, s plutajućim i kopnenim kasinima diljem Mississippija i Louisiane te planovima za daljnja kasina na Floridi, u Teksasu, Alabami i Arkansasu”, primijetio je U.S.News & World Report. Neki religiozni vođe sada čine zaokret od 180 stupnjeva u svom razmišljanju o tome je li kockanje grijeh. Naprimjer, kad su 1994. gradske vlasti iz New Orleansa (Louisiana), krštavale svoj prvi plutajući kasino na rijeci Mississippi, jedan je svećenik izgovorio molitvu, zahvaljujući Bogu za “sposobnost kockanja: vrlinu kojom si”, rekao je on, “blagoslovio grad”.

Očekuje se da će do 2000. godine 95 posto svih Amerikanaca živjeti na udaljenosti od 3 do 4 sata vožnje do neke kockarnice. Američki Indijanci također su uzeli ogroman komad kockarskog kolača. Dosad im je američka vlada diljem zemlje odobrila rad 225 kasina i dvorana za tombolu na velike uloge, izvijestio je U.S.News & World Report.

Kad se tom sklopu dodaju kartaški saloni, sportske kladionice, utrke konja i pasa, tombola u crkvi i tome slično, postaje jasno kako su Amerikanci 1993. legalno prokockali 394 milijarde dolara, što predstavlja porast od 17,1 posto u odnosu na prethodnu godinu. Protivnici kockanja su zbunjeni. “Ono najbolje što imamo, a čime bismo pomogli ljudima, jesu crkve, hramovi i vlada”, rekao je izvršni direktor jednog Vijeća za kompulzivno kockanje. “A sada su svi oni ušli u kockarski biznis.” Jedne američke novine nazvale su Sjedinjene Države “kockarskom nacijom” i rekle su da je kockanje “prava nacionalna razonoda u Americi”.

Engleska je pokrenula svoju prvu lutriju nakon 1826. i kaže se da prodaja odlično ide. Tombola tamo također doživljava ogroman prosperitet, izvijestio je The New York Times Magazine. “Moskva je danas prepuna prometnih kasina. A libanonski kockari bukvalno riskiraju svoj život kako bi posjetili igračnice u zapadnom Beirutu, koje podjednako napada policija i vjerski fundamentalisti”, izvijestio je Times. “Dobitnike premija kući prate ljudi iz osiguranja u kasinu naoružani strojnicama.”

“Kanađani ne uviđaju da su nacija kockara”, rekao je jedan kanadski provincijski kockarski inspektor. “U Kanadi se, u nekim aspektima, vjerojatno više kocka nego u Sjedinjenim Državama”, dodao je. “Prošle su godine Kanađani potrošili preko 10 milijardi dolara za legalno kockanje i klađenje — što je gotovo 30 puta više nego što su potrošili za odlaske u kino”, izvijestile su novine The Globe and Mail. “U Kanadi je industrija u vezi s tombolom daleko razvijenija no što jest ili što je ikada bila u Sjedinjenim Državama. U Kanadi je biznis s lutrijom kudikamo razvijeniji. To je također točno u slučaju konjskih utrka”, pisale su te novine.

“Nitko ne zna koliko u Južnoafričkoj Republici ima ovisnika o kockanju”, pisale su jedne južnoafričke novine, “ali ima ih barem ‘na tisuće’.” Međutim, španjolska je vlada itekako svjesna svog problema i sve većeg broja kockara. Službeni podaci pokazuju da su mnogi od njenih 38 milijuna stanovnika u jednoj godini prokockali 25 milijardi dolara, čime je Španjolska dobila jedan od najviših kockarskih statusa u svijetu. “Španjolci su okorjeli kockari”, rekao je jedan čovjek koji je osnovao udruženje za pružanje pomoći kockarima. “Oduvijek su to bili. (...) Klade se na konje, nogomet, igraju lutriju i, naravno, rulet, poker, tombolu i igraju na tim đavolskim automatima koji gutaju novac.” U Španjolskoj je kompulzivno kockanje tek zadnjih godina postalo priznato kao psihološka bolest.

Raspoloživi dokazi sugeriraju da je Italiju također zahvatila kockarska groznica. Ogromne svote novca prosipaju se na lutriju i sportske prognoze, ali i na novinske nagradne igre te za kockarskim stolovima. “Kockanje je ušlo u svaku poru svakodnevice”, rečeno je u izvještaju jedne grupe za istraživanje koju financira vlada. Danas je “razina kockanja dostigla nekad nezamislive visine”, napisao je The New York Times, “i utrkuju se svi, od vladinih službenika do crkvenih svećenika, ne bi li pronašli načine da izvuku profit”.

Kako li je to istinito! Kockanje u mnogim slučajevima utječe na svaki aspekt života ljudi, kao što će pokazati sljedeći članci.

[Istaknuta misao na stranici 4]

Nekada grešna aktivnost — danas “spasilac”

[Istaknuta misao na stranici 5]

Kockarska pandemija zahvaća čitav svijet