Kompulzivni kockari — vječiti gubitnici
“KOMPULZIVNO je kockanje bolest baš kao što su alkoholizam i ovisnost o drogi bolesti”, izjavio je profesor Jean Ades iz Francuske. “To je ovisnost bez droge”, rekao je, i “sve više ljudi ustanovljuje da je ovisno”. Kompulzivni su kockari, čak i kad izgube velike sume novca, često opsjednuti potrebom da nadoknade svoje gubitke tako da još više kockaju. “Većina gubitnika brzo preboli svoje razočaranje. No nekima je poriv za kockanjem toliko neobuzdan da im može uništiti život”, napisao je jedan novinar iz Francuske. “Stalno si obećavaju da će odbaciti tu naviku, no ona ih uvijek nadvlada. Oni su ovisnici o kockanju.”
Jedan je kockar iz Južnoafričke Republike priznao: “Ako ste ovisnik o kockanju i sjednete kod ruleta ili za stol gdje se karta ajnc, tada ništa drugo nije važno. Adrenalin vam tutnji venama i kladit ćete se u posljednji cent koji imate na bar još jednu vrtnju ruleta ili jedno dijeljenje karata. (...) Crpeći svoje rezerve adrenalina, mogao sam po nekoliko dana i noći neprekidno ostati budan, prateći karte i brojeve i očekujući tu vječno neuhvatljivu fantastičnu premiju.” Zatim je zaključio: “Ima još mnogo ljudi poput mene koji se ne mogu zaustaviti kod nekoliko stotina randa, pa čak niti kod nekoliko tisuća. Nastavit ćemo kockati sve dok ne nestane sve što imamo i dok naši obiteljski odnosi ne budu toliko razoreni da ih se više ne može popraviti.”
Henry R. Lesieur, profesor sociologije na Univerzitetu St. John u New Yorku, napisao je da je žudnja za kockanjem, bez obzira na to da li se pobjeđuje ili gubi, toliko intenzivna “da mnogi kockari znaju danima ne spavati, ne jesti, pa čak i ne ići na toalet. Zaokupljenost kockanjem istiskuje sve druge interese. U periodu iščekivanja također se javlja ‘napetost’, koju obično karakteriziraju znojni dlanovi, brzo kucanje srca i mučnina.”
Jedan bivši ovisnik o kockanju priznaje da pokretačka snaga te njegove dugotrajne navike nije bila dobitak, već je to prije bila “napetost”, uzbuđenje zbog kockanja kao takvog. “Kockanje stvara neobično nasilne emocije”, rekao je. “Kad se rulet okreće, kad čekate da Sreća pruži svoj odgovor, ima jedan trenutak kad vam se zavrti u glavi i gotovo izgubite svijest.” Francuski se kockar André slaže s time: “Ako ste se okladili na konja u 10 000 francuskih franaka, a do kraja ima još 100 metara, mogli bi vam reći da vam je umrla žena ili majka i živo bi vam se fućkalo.”
André opisuje kako je mogao nastaviti s kockanjem čak i nakon što je izgubio mnogo novca. Posuđivao je od banaka, prijatelja i zelenaša uz basnoslovne kamate. Krao je čekove i falsificirao poštanske štedne knjižice. Kad bi zalazio u kasina, zavodio je usamljene žene a potom je nestajao s njihovim kreditnim karticama. “Tada”, pisao je jedan francuski novinar, André “uopće više nije mario za to hoće li ikada moći dovesti u red svoje katastrofalno financijsko stanje. Na lutanja ga je tjerala isključivo njegova opsesija.” Počeo se baviti zločinom i dospio je u zatvor. Njegov je brak bio upropašten.
Kompulzivni kockari, poput narkomana i alkoholičara, u mnogim slučajevima nastavljaju kockati premda to plaćaju svojim zaposlenjem, poslom, zdravljem i konačno svojom obitelji.
U Francuskoj su u zadnje vrijeme mnogi gradovi otvorili vrata kockanju. Tamo gdje su drugi poslovi propali, zalagaonicama posao cvjeta. Vlasnici kažu da kockari često izgube sav svoj novac, pa prodaju prstenje, satove, odjeću i druge vrijedne stvari da dobiju novac za benzin do kuće. U nekim su obalnim mjestima u Sjedinjenim Državama otvorene nove zalagaonice; u nekim slučajevima može ih se naći po tri ili četiri u nizu.
Neki su se čak počeli baviti kriminalom kako bi održavali svoju kockarsku naviku. Prema riječima profesora Lesieura, dosad izvršenim istraživanjima “kod kompulzivnih je kockara otkriven širok raspon nezakonitih djela (...) krivotvorenje čekova, pronevjera, krađa, oružana pljačka, vođenje kladionice, iznuđivanje novca, proigravanje povjerenja te preprodaja ukradene robe”. Njima se pridružuje privredni kriminal kod kojeg kockari kradu od svojih poslodavaca. Prema riječima Gerrya T. Fulchera, direktora Instituta za edukaciju i liječenje kompulzivnih kockara, od tisuća konstatiranih kompulzivnih kockara 85 posto ih je priznalo da krade od svojih poslodavaca. “Zapravo, čisto s financijskog gledišta kompulzivno je kockanje potencijalno gore od alkoholizma i narkomanije zajedno”, rekao je.
Daljnja su istraživanja pokazala da oko dvije trećine kompulzivnih kockara koji su na slobodi i 97 posto onih koji su u zatvoru priznaje da se bave ilegalnim aktivnostima kako bi financirali kockanje ili plaćali kockarske dugove. Godine 1993. u Sjedinjenim Državama se u obalnim gradovima Meksičkog zaljeva, gdje legalizirano kockanje uzima maha, dogodilo 16 pljački banaka, što je četverostruki porast u odnosu na prethodnu godinu. Jedan je čovjek u ukupno osam banaka opljačkao svotu od 89 000 dolara kako bi nastavio sa svojom navikom kockanja. Druge banke opljačkali su, zaprijetivši oružjem, kockari koji su bili prisiljeni isplatiti svojim vjerovnicima velike svote novca.
“Kad se kompulzivni kockari pokušavaju riješiti te navike, proživljavaju apstinencijske simptome, što je vrlo slično pušačima ili narkomanima”, kaže The New York Times. Međutim, kockari priznaju da riješiti se te navike može biti teže nego riješiti se drugih navika. “Neki su od nas također iskusili alkoholizam i narkomaniju”, rekao je jedan, “i svi se slažemo da je kompulzivno kockanje kudikamo gore od bilo koje druge ovisnosti.” Dr. Howard Shaffer iz Centra za istraživanja ovisnosti na Harvardskom sveučilištu izjavio je da najmanje 30 posto kompulzivnih kockara koji nastoje prekinuti s tim “pokazuje znakove razdražljivosti ili ima bolove u trbuhu, poremećaje spavanja, natprosječno visok krvni tlak i ubrzan puls”.
Čak i ako nastave s klađenjem, rekla je dr. Valerie Lorenz, direktorica Nacionalnog centra za patološko kockanje u Baltimoreu (Maryland, SAD), kompulzivni “kockari suočavaju se sa zdravstvenim problemima: kroničnim glavoboljama, migrenama, problemima s disanjem, bolovima zbog angine, srčanim aritmijama i obamrlošću u rukama i nogama”.
Zatim su tu samoubojstva. Što bi moglo biti gore od “nefatalne ovisnosti”, kako je općenito poznata, koja uzrokuje smrt? Naprimjer, u jednom američkom okrugu u kojem su nedavno otvorene kockarnice “broj samoubojstava neobjašnjivo se udvostručio”, izvijestio je The New York Times Magazine, “premda nijedan zdravstveni radnik nije želio taj porast dovesti u vezu s kockanjem”. U Južnoafričkoj Republici u jednom su tjednu tri kockara počinila samoubojstvo. Stvaran broj samoubojstava zbog kockanja i dugova nagomilanih tim putem, legalno ili ilegalno, nije poznat.
Samoubojstvo je tragičan način da se prekine stisak kockanja koji je poput škripca. U sljedećem članku razmotrite kako su neki pronašli bolje rješenje.
[Istaknuta misao na stranici 6]
Zalagaonice cvjetaju — a kriminal također