Iznenadna katastrofa u Japanu — kako su ljudi izašli na kraj

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ JAPANA

JEDNE minute Kobe u Japanu bio je cvatući lučki grad sa 1 500 000 stanovnika. Ali u 20 sekundi potres jačine 7,2 stupnja Richterove ljestvice pretvorio je velik dio grada u ruševine. Deseci tisuća kuća i zgrada uništeni su ili oštećeni, a preko 300 000 ljudi ostalo je bez doma.

Katastrofa je udarila 17. siječnja 1995, točno godinu dana nakon potresa koji je jako oštetio Northridge u Kaliforniji (SAD) i ubio 61 osobu. Potres u Kobeu oslobodio je oko dva puta veću seizmičku energiju od potresa u Northridgeu. Smrtni danak od preko 5 500 ljudi učinio ga je najsmrtonosnijim potresom u Japanu od 1923, kad je u velikom potresu koji je opustošio Tokyo i Yokohamu poginulo nekih 143 000 ljudi.

Trenutak užasa

U 5.46 tog kobnog jutra, Ryuji je dostavljao novine u centru Kobea. Još uvijek je bio mrak. Iznenada se čuo zvuk kao da vlak prolazi nadzemnom željeznicom. Ulica i zgrade valjali su se kao morski valovi. Zatim su se ugasila sva svjetla.

Nadvožnjaci su se srušili, nagomilavajući vozila na donje ceste. Željezničke tračnice savile su se poput glinenih štapića, a vlakovi su iskočili iz tračnica. Stare drvene zgrade srušile su se, a dvokatnice su odjednom izgledale kao jednokatnice. Većina stanovnika Kobea prodrmana je iz sna.

Odmah su izbili požari i zapalili su se cijeli blokovi. Vatrogasci su bespomoćno promatrali, budući da je potres presjekao opskrbu vodom. Mit o gradnji otpornoj na potrese razbio se u jednom trenutku.

Smrt izbjegnuta za dlaku i tragedije

U području koje je direktno pogođeno potresom, bilo je 3 765 Jehovinih svjedoka povezanih sa 76 skupština. Do sljedećeg jutra, utvrđeno je da je poginulo 13 Svjedoka i 2 nekrštena suradnika (Propovjednik 9:11). U to vrijeme broj poginulih koji je objavila policija iznosio je 1 812, ali za tjedan dana narastao je na preko 5 000. Budući da su Svjedoci brzo locirali osobe koje su povezane s njihovim skupštinama, njihov broj poginulih ostao je isti.

Misaoin muž rano je otišao na posao. “Oko jedan sat kasnije, kuća se zatresla”, rekla je Misao. “Komadi krova padali su oko mene. Veliki centralni komad krova pogodio je jastuk gdje je moj muž imao glavu prije samo sat vremena.” Jedna komoda i polica za knjige pale su jedna na drugu točno iznad Misao. To ju je sačuvalo da ne bude zatrpana pod komadima krova.

Hiromasu, 16-godišnjeg učenika, probudilo je mjaukanje mačke. Dok je puštao mačku van, udario je potres. Kad se vratio našao je svoju majku ispod televizora i police za knjige. Kako mu je samo laknulo kad je vidio da je živa! Hiromasa je od susjeda posudio baterijsku lampu i oslobodio svoju majku. Tisuće njih mogle su ispričati kako su za dlaku izbjegle smrt. No, drugi Svjedoci doživjeli su bolne tragedije.

Hiroshi i Kazu Kaneko bili su zatrpani ispod ruševina svog stana. Članovi kršćanske skupštine pojurili su na to mjesto da im pomognu. Tek u 10.00 ujutro Hiroshi je oslobođen i odveden u bolnicu. No, Kazu je bila mrtva kad je kasnije izvučena.

Miyoko Teshima, koja je imala 24 godine i bila krštena samo oko dvije godine, imala je za cilj punovremenu službu. Ujutro uoči potresa, spavala je na prvom katu svog stana kad se drugi kat urušio. Miyoko je bila zatrpana pod gredama i letvama. Njeni roditelji i susjedi pokušali su ukloniti ruševine ali nisu mogli. Njena majka, koja proučava Bibliju, stupila je u vezu s Jehovinim svjedocima, koji su došli pomoći.

Kad je Miyoko izvučena iz ruševina nakon približno sedam sati, još je uvijek bila živa. Trojica kršćanskih starješina izmjenjivala su se s doktorom i medicinskom sestrom u davanju masaže srca, ali Miyoko je umrla. Njen otac, koji se protivio njenoj vjeri, bio je dirnut nastojanjima Svjedoka da spase njegovu kćer i pristao je na njen raniji zahtjev da joj Svjedoci organiziraju pogreb.

Takao Jinguji, kršćanski starješina, živio je na prvom katu stare stambene zgrade sa svojom ženom i kćerkom. “Kad je potres udario”, rekao je, “gornji kat se sručio na nas, a ja sam ostao zarobljen ispod police za knjige. Konačno sam se uspio izvući i pokušao sam izaći iz zgrade. Iznenada sam čuo glas. To je bio Svjedok iz susjedstva koji nas je došao potražiti.”

Kad je Takao konačno uspio izaći van, vidio je kako se vatra iz okolnih zgrada širi prema njegovom stanu. Zato je otpuzao u ruševine i očajnički pokušavao izvući svoju ženu. Ali bilo je prekasno. Eiko, njegova supruga s kojom je bio 26 godina u braku, i njegova kćer Naomi poginule su. Unatoč tome, on je počeo pomagati drugim članovima svoje skupštine. “Više ništa nisam mogao napraviti za svoju obitelj”, rekao je kasnije, “pa sam usredotočio pažnju na pomaganje drugima. Bilo mi je lakše kad sam ustanovio da su svi drugi iz naše skupštine u redu.”

Očajna situacija

Tisuće su potražile sklonište u školama i javnim zgradama. Drugi su, strahujući od slabijih potresa koji usljeđuju, bili u šatorima na otvorenome ili su spavali u svojim automobilima. Pruge i ceste bile su rastrgane na komadiće, a ceste koje su bile dostupne za prijevoz humanitarne pomoći bile su zakrčene tisućama vozila. Mnogi su ljudi danima jeli malo ili ništa. No, vrijedno je zapaziti da nije bilo izvještaja o pljačkanju, a mnogi su dijelili ono malo hrane što su imali.

“To je kao poslije drugog svjetskog rata”, rekao je jedan stariji čovjek umotan u deku, sa suzama koje su mu tekle niz obraze. Japanski premijer, Tomiichi Murayama, pregledao je štetu i izvijestio: “Nikada nisam vidio takvo što. To daleko nadilazi sve što itko može zamisliti.”

Svjedoci odmah reagiraju

Kad je Keiji Koshiro, kršćanski starješina, ujutro odmah nakon potresa posjetio centar Kobea i vidio užasno razaranje, vratio se kući i organizirao mjesnu skupštinu da skuha hranu za sukršćane koji su bili ozbiljnije pogođeni. Do večeri, on je autom već razvozio hranu i piće skupštinama u centru Kobea. Sljedećeg jutra nabavljene su dodatne količine hrane i vode. Budući da su naišli na prometne gužve, Svjedoci su organizirali konvoj od 16 motocikala da isporuče pomoć.

I mnogi drugi odmah su poduzeli inicijativu da potraže svoju kršćansku braću i da im pomognu. Tomoyuki Tsuboi i još jedan starješina krenuli su na motociklima prema Ashiyi, gradu odmah uz Kobe koji je isto tako ozbiljno nastradao. U Dvorani Kraljevstva u centru Ashiye našli su Yoshinobua Kumadu, putujućeg nadglednika, koji je tamo već organizirao centar za pomoć.

Uspostavljeni su telefonski kontakti kako bi se braću upoznalo s potrebom i zalihe su uskoro prikupljene. Devet automobila s dekama, hranom i vodom uskoro je krenulo prema Ashiyi. Ta pomoć dopremljena je u dvije Dvorane Kraljevstva u gradu, u koje se sklonilo 40 do 50 osoba. Drugi su pronašli utočište u domovima suvjernika. Sljedećeg dana Svjedoci iz obližnjeg područja pripremili su obroke za 800 ljudi. Hrane koja je pripremljena za one kojima je trebala bilo je u obilju, tako da su je Svjedoci podijelili sa susjedima koji su bili u potrebi.

Po cijelom području koje je bilo pogođeno potresom, Jehovini svjedoci su odmah priskočili u pomoć svojim suvjernicima. To je impresioniralo mnoge promatrače. Tjedan dana nakon potresa, jedan pilot helikoptera pristupio je jednom Svjedoku u Yokohami i rekao: “Otišao sam na područje katastrofe onog dana kad je bio potres i proveo sam tamo tjedan dana. Jehovini svjedoci bili su jedini koji su pojurili na mjesto nesreće. Bio sam duboko dojmljen.”

Organiziran je program pomoći

Podružnica Jehovinih svjedoka, koja se nalazi u Ebini u Japanu, ubrzo je u područje Kobea poslala četvoricu predstavnika da organiziraju akciju pomoći. “Odmah smo se složili da pronađemo Dvorane Kraljevstva koje nisu bile uništene i da pošaljemo pomoć do njih”, izvijestio je jedan predstavnik. “Pronađeno je šest dvorana i za manje od pet sati one su bile dupkom pune. Daljnja pomoć poslana je u dvije velike Kongresne dvorane Jehovinih svjedoka u blizini.”

Otvoren je bankovni račun za novčanu pomoć i o tome su informirane skupštine Jehovinih svjedoka širom Japana. Za prva tri radna dana poklonjeno je milijun američkih dolara. Novac je odmah podijeljen na upotrebu onima koji su ga trebali.

Skupštinama je bilo rečeno da potrebne stvari mogu podignuti u određenim centrima za pomoć. Starješine u svakoj skupštini organizirali su da se stvari podijele članovima njihovih skupština kojima su bile potrebne. Nije se zanemarilo ni nevjerujuće članove obitelji Svjedoka. Oca jednog kršćanskog starješine u pogođenom području — koji ranije nije bio naklonjen Jehovinim svjedocima — čulo se kako ponosno govori svom rođaku preko telefona: “Došli su ljudi iz religije mog sina i pomažu nam!”

Više od materijalne pomoći

Odmah su organizirani kršćanski sastanci. Jedna skupština okupila se u parku na svoj sastanak u utorak, na sam dan potresa. Do nedjelje je većina skupština u pogođenom području održala svoj redoviti Studij Kule stražare, bilo u malim grupama bilo u Dvoranama Kraljevstva koje su bile pošteđene velikih oštećenja. Kula stražara od 1. prosinca 1994. koja se proučavala taj tjedan odgovarajuće je razmatrala prednost korištenja sredstava za ‘pomaganje žrtvama prirodnih katastrofa’. Jedna žena na sastanku komentirala je: “Sada prvi puta mi primamo podršku od akcije pomoći. Ispunjena sam zahvalnošću koju ne mogu izraziti riječima. Kad se jednom vratimo u normalnu rutinu, napravit ću svoj dio u davanju.”

Predstavnici iz podružnice koristili su motocikle kako bi posjetili područja koja su bila najteže pogođena. “Bilo je dirljivo vidjeti braću u suzama”, izvijestio je jedan od njih. “Govorili bi nam: ‘Ne plačemo zato što smo sve izgubili, nego zato što ste nam vi braćo koji ste došli da nas posjetite čak iz Ebine dirnuli srca.’”

Za manje od 24 sata nakon potresa, Vodeće tijelo Jehovinih svjedoka u Brooklynu (New York, SAD) kao i podružnice u drugim dijelovima svijeta, poslali su poruke u kojima su izrazili brigu. U danima koji su uslijedili primljeno je još mnogo takvih poruka. Jedan faks od skupštine Wŏnju West u Republici Koreji, koja je izgubila 15 članova u podmetnutom požaru prije dvije godine, bio je naročito dirljiv.a Završavao je riječima: “Bol naše braće u Kobeu i naš je bol i tuga. Molimo vas da imate na umu da vi, baš kao što smo to i mi doživjeli, niste sami kad ste u nevolji. Draga braćo, nemojte se predati!”

Predstavnici podružnice napravili su pripreme za stalnu duhovnu pomoć. Naprimjer, u područje Kobea privremeno su dodijeljeni dodatni putujući nadglednici kako bi pružili ohrabrenje. Kršćanski starješine iz drugih dijelova Japana također su pozvani da na oko tjedan dana posjete Kobe kako bi pružili duhovnu i emocionalnu podršku onima koji pate.

Uz takvu brigu i ohrabrenje od suvjernika širom svijeta, Svjedoci u pogođenom području zadržali su pozitivan stav cijenjenja. Nakon prisustvovanja prvom sastanku poslije potresa, jedna Svjedokinja je rekla: “Do jučer smo bili malo zabrinuti, jer nismo imali gdje otići. Ali kad smo došli ovdje i čuli za ljubazne pripreme koje su učinjene za nas, uključujući pranje rublja, kupanje i korištenje Kongresnih dvorana kao privremenog smještaja, to nas je stvarno oslobodilo naših briga. Ovo je stvarno Božja organizacija!”

Zaista, stavljanje naglaska na duhovno bogatstvo pomoglo je Svjedocima da izađu na kraj. Jedna žena u svojim ranim 20-im rekla je: “Otkad sam imala tri godine moja majka me učila da polažem pouzdanje u Jehovu. Njeno poučavanje i poučavanje koje sam dobila kroz kršćansku skupštinu pomoglo mi je da podnesem ovo mučno iskustvo.”

Organizirani za ponovnu izgradnju

Oko 350 kuća Svjedoka bilo je jako oštećeno ili uništeno; njih stotinu bilo je u privatnom vlasništvu. Više od 630 daljnjih kuća Svjedoka zahtijevalo je manje popravke. Osim toga, deset Dvorana Kraljevstva bilo je tako jako oštećeno da se nisu mogle koristiti.

Brzo su učinjene pripreme da se ponovo izgrade Dvorane Kraljevstva za skupštine koje su ostale bez svojih Dvorana. A svaki od 11 Regionalnih odbora za gradnju u Japanu organizirao je tim od 21 osobe koji je popravio oštećene kuće Svjedoka.

Znak vremenâ

Potresi se događaju sa sve većom učestalošću. “Samo prošle godine”, primijetio je časopis Maclean’s, “bilo je nekoliko potresa [u Japanu] koji su bili veći od onoga u Kobeu.” Jedan je bio velik potres s magnitudom 8,1 ali je pogodio rijetko naseljeno područje na sjeveru.

Takav porast broja potresa ne iznenađuje Jehovine svjedoke. Tako je, odmah nakon što je potres uzdrmao njegovu kuću u Kobeu, petogodišnji Atsushi hodao uokolo govoreći: “Bit će potresa u jednom mjestu za drugim”! (Marko 13:8, NW). Ovo proročanstvo naučio je od svoje majke. Isus Krist je ubrojio potrese kao dio ‘znaka svoje prisutnosti i svršetka sustava stvari’. Drugi dijelovi tog znaka uključuju ratove, nestašice hrane, pošasti i hlađenje ljubavi kod mnogih ljudi (Matej 24:3-14, NW; 2. Timoteju 3:1-5).

Potres u Kobeu samo je daljnji dokaz da živimo u posljednjim danima ovog svijeta. Nasreću, to je dio Isusovog znaka koji se sada ispunjava i koji dokazuje da će ovaj svijet uskoro biti zamijenjen pravednim novim svijetom (1. Ivanova 2:17).

[Bilješka]

[Slike na stranici 23]

Takao Jinguji izgubio je svoju obitelj u ovim ruševinama

[Slika na stranici 24]

Uništena željeznička stanica

[Slike na stranicama 24 i 25]

Srušen cestovni nadvožnjak

[Slike na stranici 26]

Svjedoci su brzo organizirali program pomoći za žrtve