“Grad koji ima prave temelje”

SVAKI grad ima temelje, i stoga ako je jedan opisan kao onaj koji ima prave temelje, taj grad stvarno mora biti vrlo trajne prirode. Drevni glavni gradovi, kao što su Babilon, Petra, Ašur i Teotihuacán, teško da bi odgovarali tom opisu. Jednom puni života i vreve ljudi, ti su gradovi danas mrtvi i obavijeni tišinom. Isto je i s nacijama koje su predstavljali.

I moderni nacionalni glavni gradovi uglavnom su prilično sigurni u svoje temelje. Oni ne moraju uvijek biti najveći gradovi u svojim zemljama, ali činjenica da neki grad služi kao glavni grad svoje nacije daje mu istaknut položaj bez obzira na njegovu veličinu. Pogledajmo četiri primjera.

Prilično šizofreničan

Godine 1790. američki Kongres je odlučio da trajno sjedište državne vlade ne smije biti u granicama nijedne od postojećih država. Zato je u tu svrhu formirana posebna enklava nazvana District of Columbia. Grad Washington, koji se nalazi na istočnoj obali Sjedinjenih Država u District of Columbia, ne treba brkati sa državom Washington, koja leži na pacifičkoj obali tisućama kilometara sjeverozapadno od glavnog grada nacije.

Prvobitni urbanistički plan, kojeg je 1791. dovršio francuski inženjer Pierre L’Enfant, zahtijevao je pomno razrađeni sistem javnih parkova i otvorenih površina, što bi služilo kao pozadina na kojoj bi Capitol i druge federalne zgrade došle do najboljeg izražaja. Samu predsjedničku rezidenciju konačno je projektirao irski arhitekt James Hoban. Njen bijelosivi kamen pješčenjak toliko se isticao kao kontrast okolnim zgradama od crvene cigle da je ubrzo dobila nadimak Bijela kuća, ime koje je službeno prihvaćeno 1902. godine.

Washington je jedinstven po bilo kojem kriteriju. Federalne zgrade, plus više od 300 spomenika i statua, ukrašavaju taj privremeni dom mnogih stotina političara. A prema jednom izvoru, to je dom najmanje 55 000 advokata i 10 000 novinara!

Kaže se da Washington “odražava najgore i najbolje u Americi”. Najgore uključuje probleme koji pogađaju sve američke gradove: nezaposlenost, zagađenost, kriminal, stambene uvjete koji su ispod standarda i rasnu napetost, da navedemo samo neke. Washington je, kako ga naziva poznati priručnik, “prilično šizofrenična metropola koja je isto tako ozloglašena po svojoj ružnoći i kriminalu kao što je i slavna po svojim raznolikim i stvarno zadivljujućim ljepotama”.

Treći Rim?

Sve do nedavno, Washington i Moskva nisu imali mnogo više zajedničkih stvari od Bijele kuće — zgrada u kojoj je sjedište Ruske republike također je dobila taj nadimak zbog svoje fasade od mramora — i izvrsnog sistema podzemne željeznice nazvanog Metro.

Moskovski Metro je brz i nije skup, a uz to ima ljepotu kakva se rijetko može pronaći u podzemnim željeznicama. U kolovozu 1993. cijena jedne vožnje, bez obzira na dužinu, odgovarala je cijeni od oko jednog američkog centa. Neke stanice su napravljene od mramora i sadrže zadivljujuće slike, kipove te raznobojne freske na stropovima. Neobično brze pomične stepenice hitro prevoze putnike sa nivoa ulice do vlakova i natrag.

Moskva je jedan od najstarijih ruskih gradova. Tradicija kaže da je osnovana 1147. godine. U 15. stoljeću postala je glavni grad novoformirane ujedinjene Ruske države, međutim, taj je položaj izgubila 1712, kad je tu ulogu preuzeo Sankt Petersburg. Dva stoljeća kasnije, 1918, nakon boljševičke revolucije, Moskva je povratila svoj položaj glavnog grada Rusije kao i novog Sovjetskog Saveza.

Kremlj, desetljećima simbol komunizma i središte kojeg se Moskva čvrsto drži, na istoku je omeđen Crvenim trgom.

Na južnom kraju Crvenog trga nalazi se crkva Vasilija Blaženog, koju je sredinom 16. stoljeća izgradio car Ivan IV, poznatiji kao Ivan Grozni. Njena konstrukcija i jarke boje su jedinstveni. Tradicija kaže da je arhitekt koji ju je sagradio nakon toga bio oslijepljen kako bi ga se spriječilo da ikada više stvori nešto slično tome.

Politika i religija se već stoljećima iza zidina Kremlja drže za ruke — tamošnje katedrale su nijemi svjedoci toga, naročito nakon što je 1326. Moskva postala centar Ruske pravoslavne crkve. Moskva je kasnije postala poznata kao “Treći Rim”, a “Rusi su postali uvjereni da se nalaze na posebnom mjestu — u Božjoj naklonosti kao zadnji čuvari vjerske istine”. No, mauzolej na Crvenom trgu, gdje leži Lenjinovo balzamirano tijelo, i grobovi drugih komunističkih ateista u kremaljskim zidinama, pobijaju tu tvrdnju.

Glavni grad nade?

Zamisao o smještanju glavnog grada u unutrašnjost Brazila izražena je već 1789. i čak je uključena u ustav iz 1891. Ipak, lokacija nije bila odabrana sve do 1956. Četiri godine kasnije, brazilska savezna vlada se iz Rio de Janeira uputila na putovanje dugo 1 000 kilometara da bi došla do svog novog doma.

Vrijedno je zapaziti da je cijeli jedan grad sagrađen u relativno kratkom vremenu. Mnogi Brazilci su s ponosom gledali na njega kao na simbol buduće veličine svoje nacije. Hvalili su ga kao najmoderniji glavni grad na svijetu, nazivajući ga “glavni grad nade”. Brasília ima impresivnu modernu arhitekturu, a njen organizirani razvoj čini je istaknutim primjerom gradskog planiranja velikih razmjera.

“Svrha Brasílie”, kaže The New Encyclopædia Britannica, “bila je to da se pažnja usredotoči na unutrašnjost zemlje i da se ubrza naseljavanje te regije i razvoj njenih neiskorištenih resursa”. U određenoj mjeri, ti su ciljevi postignuti. Ali, kao i Washington, čije je metropolitansko područje sada 40 puta veće nego District of Columbia, Brasília je isto tako narasla. Umjesto 600 000 stanovnika za koliko je projektirana, sada u njoj i okolnim satelitskim gradovima živi preko 1 600 000 ljudi. U nekim dijelovima život baš nije idealan.

U određenim pogledima čak su se i pozitivni aspekti grada pokazali kao nedostaci. “Karakter Brasílie”, primjećuje magazin National Geographic, “nalazi se negdje između vrta sa skulpturama i mjesečeve kolonije.” Das Bild unserer Welt (Slika našeg svijeta) primjećuje: “Do sada nije bilo moguće udahnuti urbani život u Brasíliu, novi glavni grad. Umjesto toga, u ovom gradu iz epruvete kao rijetko gdje cvjetaju okultizam, ezoterične grupe i sekte — što je reakcija ljudi na prazninu i usamljenost.”

Dakle, “glavni grad nade” očito ima određene slabosti. Njegova prilično hladna, sterilna atmosfera i njegove otvorene površine — koje su inače tako dobrodošle u velikim gradovima — naročito su upadljive kad političari i činovnici napuste grad preko vikenda i praznika.

Visoko u planinama

Osam od deset najviših planina na svijetu nalazi se ili djelomično ili u cijelosti unutar granica Nepala. Zato ne iznenađuje što se njegov glavni grad nalazi na preko 1 300 metara nadmorske visine. U usporedbi s velikim gradovima, broj od oko 235 000 stanovnika Katmandua je umjeren. Na svakog njegovog stanovnika dolazi preko 80 drugih nepalskih građana koji žive negdje drugdje.a

Ovaj glavni grad leži u dolini Katmandu, koja je u drevna vremena bila jezero. Veličina doline, približno 19 sa 24 kilometra, nije mjerilo njene važnosti. Ona je stoljećima bila snažan trgovački centar na glavnim putevima koji su povezivali Indiju sa Kinom i Tibetom. U planinskim zemljama poljoprivredno tlo je uvijek na minimumu, tako da postoji strah da bi gradovi u dolini mogli postati preveliki i lišiti naciju dragocjene plodne zemlje. Taj strah nije neopravdan. Od 1960, broj stanovnika u Katmanduu se više nego udvostručio. Procjenjuje se da će do 2020. godine oko 60 posto doline biti izgubljeno zbog bujanja urbanih područja.

Katmandu, jedini veći grad u Nepalu, dugo je igrao vodeću ulogu u socijalnim, ekonomskim i političkim, kao i vjerskim zbivanjima u naciji. The Encyclopedia of Religion bilježi da je dolina Katmandu “vidjela cijeli niz sofisticiranih ideologija i umjetničkih stilova sa snažnim religioznim prizvucima. (...) Ni u jednom drugom dijelu himalajske regije budizam i hinduizam nisu tako tijesno isprepleteni”. Interesantna je činjenica da je moguće mjesto rođenja Siddhārthe Gautame, koji je kasnije nazvan Prosvijetljeni, ili Buddha, bilo Lumbini u Nepalu, manje od 240 kilometara jugozapadno od Katmandua.

Naravno, to je bilo prije približno 2 500 godina. U skorije vrijeme, tokom 1960-ih, i drugi su došli u Nepal i Katmandu zbog ‘prosvjetljenja’, naime, članovi hipi generacije.

Grad s pravim temeljima

Ljudi su stoljećima gradili gradove iz kojih bi mogli vladati drugim ljudima. Ali tragična lekcija koju povijest uči je to da “čovjeku koji hodi [nije] u vlasti da [ispravno] upravlja koracima svojim” (Jeremija 10:23; Propovjednik 8:9).

Očito je da su gradovi u ozbiljnoj nevolji. Grčevito se bore da prežive, isto kao i politički sistemi koje predstavljaju. Klimavi temelji ljudske vladavine se raspadaju. Ali to nije slučaj s ‘gradom koji ima prave temelje, čiji je graditelj i tvorac Bog’ (Hebrejima 11:10, NW).

Biblija taj grad naziva nebeski Jeruzalem (Jevrejima 12:22). I to je sasvim odgovarajuće, budući da je Jeruzalem bio zemaljski glavni grad drevnog Izraela, Božje predodžbene nacije. No nebeski Jeruzalem, kao glavni grad Božje univerzalne organizacije, ima pravi temelj, jer je njegov Graditelj sam vječni Bog. Psalam 46:6 proročanski kaže: “Bog je sred [grada], poljuljat se neće” (St).

Ljudska vladavina posrće prema svom kraju. Uviđajući tu činjenicu, milijuni pojedinaca “iz svih nacija i plemena i naroda i jezika” revno se i mudro podlažu božanskoj vladavini (Psalam 47:8; Otkrivenje 7:9, 10; NW).

Upamti, Novi Jeruzalem je viši od planinskog Katmandua, jer je sâmo nebo. A ‘rijeka vode života, bistra kao kristal’, koja protječe kroz Novi Jeruzalem čišća je i efikasnija od rijeke Potomac u Washingtonu ili rijeke Moskve uz zidine Kremlja (Otkrivenje 22:1, 2). Daleko od toga da stvara bilo kakve osjećaje praznine i usamljenosti, Novi Jeruzalem je Božje sredstvo da ‘zasiti sve živo po želji’ (Psalam 145:16).

Kako je samo divno znati da, usprkos ozbiljnim problemima u svjetskim gradovima koji se bore za opstanak, nije sve bez nade — zahvaljujući ‘gradu koji ima prave temelje’! (Posljednji članak iz serije o gradovima.)

[Bilješka]

[Slika na stranici 24]

Bijela kuća, Washington, D. C.

[Slika na stranici 25]

Crkva Vasilija Blaženog na Crvenom trgu, Moskva, Rusija

[Slika na stranici 26]

Hinduistički hram, Katmandu, Nepal