Imaju li šume budućnost?
NA USKRŠNJEM otoku u južnom Pacifiku uzdižu se nad travnatim strmim obroncima velike kamene glave, zureći nijemo preko mora. Ljudi koji su ih oblikovali nestali su prije mnogo stoljeća. U zapadnom dijelu SAD, ruševine starih građevina na usamljenim područjima jedini su ostaci naroda koji je nestao davno prije nego su se bijelci uopće usudili ići tamo. Neke biblijske zemlje, u kojima se nekad razvijala kultura i trgovina, sada su vjetrovite pustoši. Zašto?
U sva tri slučaja, dio odgovora možda je krčenje šuma. Neki stručnjaci misle da su ljudi morali napustiti ta područja jer su tamo potpuno uništili šume. Bez drveća zemlja je postala neproduktivna, tako da ju je čovjek napuštao. No, danas čovjek prijeti da će to isto učiniti po čitavom planetu. Hoće li? Može li išta zaustaviti taj proces?
Mnogi pokušavaju to učiniti. Na Himalajima su žene navodno zagrlile drveće u očajničkim nastojanjima da spriječe drvosječe da ih obore. U Maleziji su se plemena koja žive u šumama međusobno povezala u lance kako bi zaustavila pridolaženje drvosječa i njihovih teških strojeva.
Dvjesto milijuna ljudi koji se prehranjuju iz tropskih kišnih šuma osobno su veoma zainteresirani za krizu. Kako napreduje civilizacija, domorodačka plemena se povlače još dublje u šume, ponekad sve dok ne sretnu doseljenike koji dolaze s druge strane. Bolesti vanjskog svijeta potpuno su istrijebile mnoga plemena. Ona ostala, koja su bila prisiljena prilagoditi se vanjskom svijetu, dokrajčena su među gradskom sirotinjom — otuđena i raspuštena. Ipak, svijet je sve svjesniji svog položaja. U cijelom svijetu počelo se širiti raspoloženje oko borbe za očuvanje čovjekove okoline.
Mogu li ljudi koji se bave problemima čovjekove okoline poboljšati situaciju?
“I znanje i tehnologija postoje da se sačuvaju svjetske tropske kišne šume”, započinje knjiga Saving the Tropical Forests. Ta tvrdnja je bila dokazana u nekim nacionalnim parkovima širom svijeta. U Kostariki je Guanacaste National Park svečano otvoren za presađivanje golemih šumskih površina. Zasađeno je na milijune drveća u zemljama kao što su Kenija, Indija, Haiti i Kina. No, saditi drveće nije sasvim isto što i obnavljati šume.
Ponekad je “pošumljavanje” zapravo komercijalna sadnja pojedinih vrsta drveća, da bi se od njih kasnije izvukla korist. Sigurno da to nije isto što i složeni ekosistem tropske kišne šume. Osim toga, neki kažu da se takva vlažna šuma ne može nikad obnoviti u svoju prvobitnu kompleksnost. Nije nikakvo čudo da mnogi pobornici očuvanja čovjekove okoline uporno tvrde da je očuvanje šuma bolje nego obnavljanje.
No, očuvanje nije tako lako kao što zvuči. Ako je šumska površina premala, neće se održati. Neki pobornici očuvanja čovjekove okoline ukazuju da bi se moralo odvojiti u rezerve najmanje 10 do 20 posto svjetskih tropskih šuma ako se želi sačuvati njihovo bogatstvo raznolikosti. No, danas je u Africi zaštićeno samo 3 posto takvih šuma. U jugozapadnoj Aziji je ta procjena 2 posto; u Južnoj Americi 1 posto.
Neka od tih područja zaštićena su samo na papiru. Parkovi i područja odvojenih šuma propadaju uslijed lošeg planiranja ili nadgledavanja, ili zbog podmitljivih činovnika koji prazne fondove parka u vlastite džepove. Neki čak zarađuju potajnim odobravanjem dozvola za rušenje stabala. Također nema dovoljno ljudske radne snage. U Amazoniji je jednom jedinom čuvaru dodijeljeno da čuva područje tropske šume veličine Francuske.
Pobornici očuvanja čovjekove okoline također preporučuju da se zemljoradnici pouče kako da obrađuju tlo a da ga ne iscrpe, tako da ne bi bili prisiljeni odlaziti i dalje sjeći šumu. Neki su pokušali uzgajati raznovrsne vrste prinosa pomiješane na samo jednom polju, što odvraća štetočine koje se hrane pojedinim vrstama. Voćke mogu štititi tlo od tropskih kiša. Drugi su nanovo uveli jednu staru metodu. Iskopali su kanale oko malih vrtnih parcela i lopatom prebacuju mulj i alge iz kanala na parcele kao hranu za usjeve. U kanalima se kao dodatni izvor hrane može uzgajati riba. Kod eksperimenata su se takve metode već pokazale vrlo uspješnima.
Ipak, za poučavanje ljudi “kako” potrebno je vrijeme i novac, i zahtijeva se stručnost. Tropski narodi često imaju također mnogo neposrednih privrednih problema da bi u to dugoročno ulagali. Čak ako bi se tehničko iskustvo proširilo, to ne bi riješilo problem. Kao što Michael H. Robinson piše u knjizi Saving the Tropical Forests: “Tropske kišne šume nisu uništene zbog neznanja ili gluposti, već ponajčešće zbog siromaštva i pohlepe.”
Uzrok problema
Siromaštvo i pohlepa. Izgleda da kriza u vezi krčenja šuma pušta svoje korijenje duboko u strukturu ljudskog društva, mnogo dublje nego što drveće tropske kišne šume pušta svoje korijenje u slabo tropsko tlo. Je li čovječanstvo sposobno da iskorijeni problem?
U Hagu, u Nizozemskoj, prošle godine je na sastanku na vrhu 24 nacije predloženo osnivanje novog autoritativnog tijela unutar Ujedinjenih naroda, koje bi se zvalo Zemlja. Prema londonskom Financial Timesu, Zemlja bi imala “bez presedana velik opseg moći da utemelji i stavi na snagu mjere za očuvanja prirodne okoline.” Iako bi se narodi morali odreći nekih svojih cijenjenih nacionalnih vrhovnih vlasti da bi Zemlja imala pravu moć, neki kažu da je neminovno da jednog dana nastane jedna takva organizacija. Samo ujedinjeno svjetsko posredništvo može rješavati svjetske probleme.
To je samo po sebi razumljivo. No, koja ljudska vlada ili ustanova može iskorijeniti pohlepu i siromaštvo? Koja vladavina je to ikad učinila? Sve se one često temelje na pohlepi i na taj način ovjekovječuju siromaštvo. Ne, ako čekamo da neko ljudsko posredništvo riješi krizu krčenja šuma, tada šume nemaju budućnost; niti uistinu to imaju ljudi.
No, razmisli o sljedećem. Ne svjedoče li šume da su djelo jednog neizmjerno inteligentnog bića? Da, svjedoče! Od korijenja do lišća, tropske kišne šume dokazuju da su djelo ruku Majstora Graditelja.
Hoće li, dakle, taj Veliki Graditelj dozvoliti da čovjek potpuno uništi sve tropske kišne šume i Zemlju? Jedno istaknuto proročanstvo iz Biblije izravno odgovara na to pitanje. O tome čitamo: “Ali, narodi su se rasrdili i došla je tvoja [Božja] srdžba i vrijeme određeno. . . da se unište oni koji zemlju uništavaju” (Otkrivenje 11:18, NS).
Postoje dvije značajne stvari u vezi tog proročanstva. Prvo, skreće pažnju na vrijeme kada bi čovjek zaista mogao uništiti čitavu Zemlju. Kad su pred skoro dvije tisuće godina napisane ove riječi, čovjek nije mogao uništavati Zemlju, jednako kao što nije mogao letjeti na Mjesec. No, danas čini i jedno i drugo. Drugo, na pitanje da li će čovjek potpuno uništiti Zemlju, proročanstvo odgovara — ne!
Bog je stvorio čovjeka da se brine o Zemlji i da je obrađuje, a ne da je uništi. U starom Izraelu Bog je odredio granice kod sječa šuma, kojih se njegov narod pridržavao dok je osvajao Obećanu zemlju (5. Mojsijeva 20:19, 20). On obećaje da će čitavo čovječanstvo u skoroj budućnosti živjeti u skladu s okolinom (1. Ivanova 2:17; Jeremija 10:10-12).
Biblija pruža nadu, nadu u vrijeme kad će čovjek u Raju obrađivati zemlju umjesto da je prekapa i pretvara u pustoš, vratiti je u prijašnje stanje umjesto da je uništava, razumno se brinuti o njoj umjesto da je pohlepno iskorištava za trenutni dobitak. Šume imaju budućnost. Iskvareni sustav stvari koji ih uništava, kao što uništava i čitavu Zemlju, nema budućnosti.
[Slika na stranici 22]
Možda je civilizacija ovdje na Uskršnjem otoku iščezla zbog iskrčenja šuma
[Zahvala]
H. Armstrong Roberts