Tko uništava tropske kišne šume?
NA OVO pitanje se često odgovaralo okrivljavanjem svjetske sirotinje. Stoljećima su seljaci iz tropskih zemalja obrađivali zemlju načinom primitivne šumske zemljoradnje. Sjekli su i palili dio šume, zatim su, ili nešto prije sagorijevanja drveća ili nakon toga, sadili usjeve. Šumski pepeo opskrbljuje usjeve hranjivim tvarima.
Ovaj način obrađivanja davno je razotkrio neočekivanu istinu o tropskim kišnim šumama. Oko 95 posto njih raste na vrlo siromašnom tlu. Šuma prerađuje hranjive tvari tako brzo da su one većinom sačuvane u drveću i biljnom svijetu dosta iznad zemlje, zaštićene od kiša koje bi ih isprale sa zemlje. Zbog toga je tropska kišna šuma potpuno prilagođena svojoj okolini. Ta vijest nije sasvim povoljna za zemljoradnika.
Loše stanje sirotinje
Kiše vrlo brzo odnose hranjive tvari koje ostavlja pepeo spaljene šume. Obrađivanje zemlje postepeno postaje noćna mora. Jedan siromašni bolivijski zemljoradnik je o tome ovako rekao: “Prve godine sjekao sam i palio drveće. Kukuruz koji je rastao na pepelu imao je velike i slatke klipove, i svi smo mislili da nam je napokon uspjelo. . . No, nakon toga su stvari loše krenule. Zemlja postaje sve suša i suša, i neće rasti ništa osim korova. . . A štetočine? Nikad nisam vidio toliko mnogo vrsta. . . Eto do čega smo došli.”
U prošlim vremenima, zemljoradnik bi jednostavno sjekao nove dijelove šume dok bi staru parcelu zemlje ostavljao neobrađenom. Šuma koja bi se ponovo obnovila na ranijim parcelama opet se mogla potpuno posjeći. Za taj proces iskrčene parcele moraju biti okružene prirodnom šumom tako da bi insekti, ptice i životinje mogle raspršivati sjemenje i oprašivati nove mladice. Za to je potrebno vrijeme.
Okolnosti su se promijenile i naglim porastom stanovništva. Kako su se zemljoradnici skupljali, periodi neobrađivanja tla postali su sve kraći i kraći. Zemljoradnici koji su se selili često bi za nekoliko godina jednostavno iscrpli svoja zemljišta, i kretali dublje u šumu paleći je naširoko pred sobom.
Dublji uzroci
Lako je kriviti sirotinju. No, kao što ekolozi James D. Nations i Daniel I. Komer primjećuju, to je slično kao “okrivljavati vojnike da su prouzročili ratove”. Oni dodaju: “Oni su samo puki pioni u generalovoj igri. Da bi se shvatila uloga doseljenika u krčenju šuma, moralo bi se raspitati zašto te obitelji najprije naseljavaju tropske kišne šume. Odgovor je jednostavan: zato jer za njih drugdje nema zemlje.”
U jednoj tropskoj zemlji, 72 posto zemlje je u vlasti samo 2 posto zemljoposjednika. Međutim, 83 posto zemljoradničkih obitelji ili nema dovoljno zemlje za preživljavanje ili je nema uopće. Širom Zemlje se ponavlja taj primjer u različitim omjerima. Ogroman razvoj privatno posjedovane zemlje ne koristi se za dobijanje hrane za mjesno stanovništvo već da se povećaju usjevi za izvoz, koji bi se prodavali imućnim zemljama koje se nalaze na umjerenom pojasu.
Šumski radovi (sječa stabala) drugi su poznati krivac. Osim što direktno oštećuju šumu, šumski radovi također prouzročuju da su tropske kišne šume osjetljivije na požare — i ljude. Buldožeri koji su u netaknutim šumama iskrčili ceste za šumske radove otvorili su put za doseljavanje velikih masa migrantskih zemljoradnika.
Kad zemljoradnički poslovi propadnu, kao što je to često slučaj, zemlju otkupljuju stočari i pretvaraju je u pašnjak za ispašu stoke. Naročito je to slučaj u Južnoj i Srednjoj Americi. Većinu goveda koju gaje izvozi se u bogatije zemlje. Jedna prosječna kućna mačka u SAD godišnje pojede više govedine nego prosječni stanovnik Srednje Amerike.
Na kraju, razvijeni narodi su ti koji financiraju smrt tropskih kišnih šuma — da zadovolje svoje vlastite lakome želje. Egzotično tropsko drveće, prinos, govedina, koje oni pohlepno kupuju od naroda iz tropskih krajeva, sve to zahtijeva uklanjanje ili postepeno smanjivanje šuma. Amerikanci i Evropljani koji žude za kokainom namjeravali su u Peruu posjeći stotine tisuća jutara tropske kišne šume da naprave mjesta za unosan urod koke.
Zarade koje ogorčuju
Mnoge vlade marljivo promiču krčenje šuma. Ukidaju poreze stočarima, drvnim kompanijama i poljoprivredi namijenjenoj za izvoz. Neke zemlje poklanjaju dio zemljišta zemljoradniku ako ga on “poboljša” sječenjem šume. Jedna zemlja u jugoistočnoj Aziji transportirala je u svoje udaljene tropske kišne šume na milijune migrantskih zemljoradnika.
Te mjere se opravdavaju kao iskorištavanje šuma za pomaganje sirotinji ili potpomaganje opterećene privrede. No, kao što to kritičari uviđaju, čak i ove kratkoročne zarade su prividne. Naprimjer, zemljište koje nije plodno za zemljoradnikov usjev ne može biti korisnije za stočareva goveda. Stočarske farme obično se nakon deset godina napuštaju.
Često nije ništa bolje ni s drvnom industrijom. Kad se tropsko tvrdo drvo istrijebi iz šume a da se ne razmišlja o budućnosti, šume brzo nestaju. Svjetska banka procjenjuje da će više od 20 zemalja, od njih 33 koje sada izvoze svoju tropsku šumu, ostati unutar 10 godina bez nje. Tajlandske šume su tako drastično iskrčene da su se svi šumski radovi morali zakonski zabraniti. Procijenjuje se da će sredinom 1990-tih godina šume u Filipinima biti potpuno isječene.
No, najgorča ironija je ovo: Istraživanja su pokazala da jedna parcela tropske kišne šume može stvoriti veći dohodak kad je ostavljena nedirnuta i kad se uberu njeni plodovi — voće i kaučuk, naprimjer. Da, više novaca nego od zemljoradnje, stočarstva ili obaranja drveća na tom istom zemljištu. Ipak, uništavanje se nastavlja.
Zemlja ne može zauvijek trpjeti takvo postupanje. Knjiga Saving the Tropical Forests ovako se o tome izrazila: “Ako nastavimo sa sadašnjim tempom uništavanja, nije pitanje da li će tropske kišne šume nestati, već kada će to biti.” No, da li bi zaista svijet patio ako bi se uništile sve tropske kišne šume?
[Slika na stranici 16]
Uzroci iskrčenja
Poplave prouzročene branama
Primitivna zemljoradnja spaljivanjem
Šumski radovi
Uzgajanje stoke