“Bogu je sve moguće”

KRAJEM 1980-ih na našim je sastancima samo voditelj Razmatranja Stražarske kule imao časopis, i to obično rukom prepisani primjerak. Obratila sam se starješini Genadiju Gudadzeu i predložila mu da pokušamo sami tiskati časopise.

Braća su se dotad služila šapirografom kućne izrade kako bi umnožila manji broj publikacija. No da bi mogli redovito tiskati časopise, trebao im je kvalitetniji šapirograf, iskusni daktilograf, pisaći stroj i dovoljne količine papira za matrice. Međutim, prodaju sve tiskarske opreme, pa čak i papira, nadzirala je jedna posebna državna služba za sigurnost.

Pisaći stroj nabavila sam preko jednog poslovnog poznanika koji je imao pristup rashodovanim strojevima koji više nisu bili pod državnim nadzorom. Moja sestra bila je daktilografkinja i bila je spremna pomagati nam. Braća su napravila novi šapirograf i pronašla dobavljača materijala za matrice. Sve je sjelo na svoje mjesto i uskoro smo proizveli prvi primjerak Stražarske kule na gruzijskom.

A onda je iskrsnuo novi problem. Jednog dana Genadi mi je rekao: “Moramo nabaviti matrice na neki drugi način.” U jednom državnom uredu vidio je čitave pakete matrica, ali on ih nije mogao kupiti jer je bio pod prismotrom policije. Pitali smo se kako da dođemo do njih. Stalno sam ponavljala: “To je nemoguće!” Nato mi je Genadi odlučno odvratio: “Prestani govoriti da je to nemoguće. ‘Bogu je sve moguće’” (Mat. 19:26).

Njegove su mi riječi prolazile mislima kad sam se sljedećeg dana, sva na iglama, uputila u taj državni ured. Jehova me vodio do jedne susretljive daktilografkinje koja je bila spremna proslijediti moj zahtjev šefu tog ureda. Ispostavilo se da joj je to muž! Uskoro sam dobila dopuštenje da ondje redovito kupujem papir za matrice i odonda nam ga više nikad nije ponestalo.