Zašto možemo biti sretni čak i kad nas drugi mrze

1. Što je Isus rekao i zašto je to iznenadilo mnoge?

U SVOJOJ Propovijedi na gori Isus je rekao: “Sretni ste kad vas (...) mrze” (Luka 6:22). Te su riječi sigurno iznenadile njegove slušatelje. Na kraju krajeva, nikome nije drago kad ga drugi mrze. Zašto je onda Isus rekao te riječi? Važno je da razmotrimo to pitanje zato što danas mnogi ljudi mrze Isusove sljedbenike. Vidjet ćemo zašto nas drugi mrze i zašto unatoč tome možemo biti sretni.

ZAŠTO NAS DRUGI MRZE

2, 3. (a) Zašto pravi kršćani doživljavaju progon? (Ivan 16:2, 3) (b) Kako to utječe na naše gledište o onima koji nam se protive?

² Neki nas mrze zato što služimo Jehovi. Isus je o onima koji progone i čak ubijaju njegove sljedbenike rekao: “Nisu upoznali ni Oca ni mene.” (Pročitaj Ivana 16:2, 3.) No tko zapravo stoji iza protivljenja koje doživljavaju Jehovini sluge? Sotona. On je “bog ovog svijeta” (2. Kor. 4:3, 4). On pokušava spriječiti ljude da saznaju istinu o Jehovi i potiče ih da se protive onima koji poznaju i vole Boga (Ivan 8:42–44). Kako to utječe na naše gledište o onima koji nam se protive? Mi znamo da ih je Sotona zaveo i zato im ne uzvraćamo mržnjom.

³ Pogledajmo što se dogodilo Pavelua, koji živi u zemlji u kojoj je naše djelovanje zabranjeno. On je unatoč zabrani nastavio vjerno služiti Jehovi. Zbog toga je završio u zatvoru, okrutno su ga tukli i mjesecima je bio u samici. On kaže: “Jasno mi je da doživljavamo progon zato što nas Sotona i demoni žele spriječiti da služimo Jehovi. Čini se da većina onih koji rade u zatvorima ustvari nemaju ništa protiv nas. Oni samo rade svoj posao.” Jedan brat iz Hrvatske, kojem su se roditelji jako protivili, kaže: “Shvatio sam da je moj neprijatelj zapravo Sotona, a ne moji roditelji” (Efež. 6:12).

4. Što učimo od Isusa i učenika Stjepana? (Vidi i ilustraciju.)

⁴ Mi ne mrzimo one koji nam se protive. Ustvari, možda se čak i molimo za njih (Mat. 5:44). O tome puno možemo naučiti od Isusa i učenika Stjepana. Kad su Isusa rimski vojnici pribili na stup, on se molio: “Oče, oprosti im” (Luka 23:34). Isus se molio Jehovi da oprosti vojnicima koji su dobili zadatak da ga pogube. Možda je mislio i na ljude u mnoštvu, koji su vikali da ga treba pogubiti jer su ih Isusovi neprijatelji nahuškali na to. Isus je znao da ti ljudi zapravo nisu bili svjesni što rade. Slično tome i učenik Stjepan molio se Bogu za one koji su ga kamenovali (Djela 7:58–60). Je li Jehova uslišio njihove molitve? Naravno da je! Mnogi koji su bili uključeni u Isusovo suđenje i pogubljenje kasnije su se pokajali, pokazali vjeru u Isusa i krstili se (Djela 2:36–41). I barem se jedna osoba koja je odobravala Stjepanovo pogubljenje pokajala za sve što je činila u neznanju i prihvatila kršćanstvo. Bio je to Savao iz Tarza (1. Tim. 1:13).

5. Što si naučio iz onog što se dogodilo Césaru?

⁵ Jehova i nas danas uslišava kad se molimo za one koji nam se protive. Razmotrimo primjer Césara iz Venezuele. Njegov se otac jako protivio istini. César kaže: “Moja mama bila je stvarno žena i majka za poželjeti. Iako joj je Kraljevstvo uvijek bilo na prvom mjestu, nikad nije zanemarivala mog oca. Učila je nas djecu da ga poštujemo. Osim toga, učila nas je i da mu budemo poslušni sve dok od nas ne traži da učinimo nešto što Jehova ne odobrava.” S godinama se Césarov otac počeo mijenjati. César nastavlja: “Jednog dana, nakon što sam se usrdno pomolio, pitao sam tatu bi li želio proučavati Bibliju sa mnom. Ne mogu ni opisati koliko sam bio sretan kad je rekao da želi.” Kasnije se Césarov otac krstio. Istina, neće se svi koji nam se protive toliko promijeniti. Ali kad vide da se lijepo ponašamo i da im se obraćamo s poštovanjem, možda promijene svoj stav i smekšaju se. Jako smo sretni kad to vidimo. I jedva čekamo vidjeti kako će Jehova, milosrdni “Sudac cijele zemlje”, neke od tih ljudi privući k sebi u budućnosti (Post. 18:25).

6. Prema Marku 13:13, iz kojeg nas još razloga neki mrze?

⁶ Neki nas mrze zato što u svemu slušamo i podupiremo Isusa. Isus je rekao da će prave kršćane svi mrziti zbog njegovog imena. (Pročitaj Marka 13:13.) Što to znači? Isusovo “ime” zapravo predočava autoritet i ugled koji je dobio kao kralj Božjeg kraljevstva. Mi poštujemo Isusovu ulogu i priznajemo njega kao kralja kojeg je Jehova izabrao da vlada čitavim svijetom. Stoga nije ništa neobično ako nas mrze oni koji se uzdaju u ljudske vladare, a ne u Isusa. No to neće još dugo potrajati. Isus od 1914. vlada kao kralj Božjeg kraljevstva i uskoro će ukloniti sve ljudske vlasti.

7, 8. Zašto se nekim Jehovinim slugama drugi rugaju? (Ivan 15:18–20) (Vidi i ilustracije.)

⁷ Neki nas mrze zato što nismo dio Sotoninog svijeta. Isus je naveo još jedan razlog zašto će neki mrziti njegove sljedbenike. Rekao je: “Niste dio svijeta.” (Pročitaj Ivana 15:18–20.) Poput prvih kršćana, mi odbacujemo neispravne stavove, način izražavanja i ponašanje ljudi u ovom zlom svijetu. Zbog toga se mnoga naša braća i sestre na poslu ili u školi suočavaju s izrugivanjem (1. Petr. 4:3, 4). Ali drago nam je kad vidimo da se neki koji nam se protive počnu mijenjati i poštivati naše stavove.

⁸ Razmotrit ćemo primjer Ignacija iz Srednje Amerike. Dok je išao u školu, jedan mu se nastavnik rugao zbog toga što je živio po visokim moralnim mjerilima. A onda, prije nego što je Ignacio maturirao, taj ga je nastavnik pitao kako je uspio živjeti po biblijskim načelima unatoč tome što su mu se svi rugali. Ignacio mu je objasnio da su Božja mjerila za njega zaštita. A zatim ga je pozvao na skupštinski sastanak. Na Ignacijevo veliko iznenađenje, on je doista došao! Tog je nastavnika toliko dirnula ljubav koju je vidio u skupštini da je nastavio dolaziti na sastanke. Kasnije je i sam doživio protivljenje zato što je proučavao Bibliju. Pa ipak, nastavio je duhovno napredovati i s vremenom se krstio.

9, 10. (a) Po čemu se još kršćani razlikuju od ljudi u Sotoninom svijetu? (b) Što učimo od apostola Pavla?

⁹ Mi se u Sotoninom svijetu ističemo i po tome što smo neutralni kada je riječ o političkim pitanjima i ratovima (Ivan 18:36). U skladu s Rimljanima 13:1, trudimo se biti dobri građani tako što se držimo zakona. Pa ipak, mi smo kao Kristovi sljedbenici neutralni u političkim sukobima i zato se ne kandidiramo na izborima niti na njima glasamo. Zašto? Zato što smo odani Jehovi i njegovom kraljevstvu, kojim vlada Krist. Mnogi Jehovini svjedoci zbog svojih su kršćanskih uvjerenja završili u zatvoru. No naša braća i sestre nastavljaju propovijedati i u zatvorima. Oni tako oponašaju apostola Pavla koji je godinama bio u kućnom pritvoru i zatvoru (Djela 24:27; 28:16, 30). Pavao je nastavio propovijedati dobru vijest svima koji su ga slušali, uključujući i zatvorske čuvare, sudske službenike, upravitelje, kraljeve, a možda čak i službenike rimskog cara Nerona (Djela 9:15).

¹⁰ Slično tome naša braća i sestre koji se nalaze u zatvoru svjedoče svima koji su ih spremni slušati. To uključuje suce, državne službenike i čuvare. Jedan brat je zbog svog neutralnog stava proveo u zatvoru više od šest godina. On kaže da na to ne gleda kao na kaznu, nego kao na zadatak od Jehove. To je za njega bila prilika da traži ljude koji žele upoznati Boga. Sigurno smo jako sretni ako se Jehova služi nama da s dobrom viješću dođe i do onih koji su u zatvoru (Kol. 4:3). Razmotrimo još neke razloge zašto možemo biti sretni čak i kad nas drugi mrze zbog toga što služimo Jehovi.

ZAŠTO MOŽEMO BITI SRETNI IAKO NAS DRUGI MRZE

11. Kako nam to što doživljavamo progon može ojačati vjeru? Navedi primjer.

¹¹ Znamo da se time što nas svijet mrzi ispunjavaju biblijska proročanstva. U prvom biblijskom proročanstvu Jehova je otkrio da će Sotona i njegovo simbolično potomstvo, odnosno njegovi pristaše, mrziti one koji vole Jehovu i služe mu (Post. 3:15). Kao što se vidi iz sva četiri evanđelja, i sam Isus često je govorio o tome da će ljudi mrziti Jehovine sluge (Mat. 10:22; Mar. 13:9–12; Luka 6:22, 23; Ivan 15:20). A to su potvrdili i drugi pisci Biblije (2. Tim. 3:12; Jak. 1:2; 1. Petr. 4:12–14; Juda 3, 17–19). Zato nismo iznenađeni kad se suočimo s progonom. Umjesto toga sretni smo što vidimo da se ispunjavaju biblijska proročanstva. To nas dodatno uvjerava da služimo pravom Bogu. Sestra koja živi u zemlji u kojoj je naše djelovanje ograničeno kaže: “Kad sam se predala Jehovi, znala sam da ću se prije ili kasnije suočiti s progonom. Zato me kušnje nisu ni uplašile ni iznenadile.” Među mnogima koji su joj se protivili bio je i njen vlastiti muž. On se loše ophodio s njom te je zapalio njenu Bibliju i biblijsku literaturu. Ali ona nije ustuknula od straha, nego je njena vjera postala još jača (Hebr. 10:39). Ona kaže: “Znala sam da će do toga doći jer je to i prorečeno. Ono što sam doživjela uvjerilo me da sam pronašla pravu religiju.”

12. Što je jednom našem bratu pomoglo da izdrži progon?

¹² Mi očekujemo da će nas progoniti, ali i dalje nam može biti teško ustrajno podnositi protivljenje. Jedan naš brat koji je bio u zatvoru rekao je: “Ponekad sam bio jako potišten i zabrinut. U takvim trenucima samo sam plakao.” Što je pomoglo tom bratu? On kaže: “Stalno sam se molio. Svako bih jutro započeo molitvom. A molio sam se i tijekom dana kad god bih se našao u nekoj teškoj situaciji. A kad sam bio ljut zato što sam doživio nepravdu, zaključao bih se u WC i molio.” Osim toga, brat je razmišljao o osobama iz prošlosti i suvremenog doba koje su vjerno služile Bogu unatoč progonu. To mu je pomoglo da ga i on izdrži te da ima mir koji je Isus obećao svojim sljedbenicima (Ivan 14:27; 16:33).

13. Što nam može pomoći da pobijedimo mržnju?

¹³ Naša je ljubav snažnija od mržnje. Isus je svim srcem volio svog Oca, sve do zadnjeg daha. Volio je i svoje prijatelje (Ivan 13:1; 15:13). Ako razvijamo takvu ljubav, i prema Jehovi i prema svojoj braći, i mi ćemo moći pobijediti mržnju. Kako? Da bismo dobili odgovor na to pitanje, razmotrit ćemo primjer apostola Pavla.

14. Što je pomoglo Pavlu da se hrabro suoči sa smrću?

¹⁴ Kratko prije nego što je bio pogubljen, Pavao je svom dragom prijatelju Timoteju napisao: “Duh koji nam je Bog dao ne čini nas strašljivima, nego nas ispunjava snagom, ljubavlju i razboritošću” (2. Tim. 1:7). Pavao tim riječima ističe suprotnost između straha i ljubavi. On kaže da snažna ljubav prema Jehovi može potaknuti kršćanina da spremno podnosi jako teške kušnje (2. Tim. 1:8). Ljubav koju je Pavao osjećao prema Jehovi sigurno mu je pomogla da se hrabro suoči sa smrću i ostane mu vjeran (Djela 20:22–24).

15. Kako naša braća i sestre pokazuju nesebičnu ljubav jedni drugima? (Vidi i ilustraciju.)

¹⁵ Mi jako volimo svoje suvjernike koji ostaju čvrsti u vjeri kad se suoče s progonom. Danas mnogi spremno riskiraju život ili slobodu za svoju braću i sestre, baš poput Akvile i Priscile koji su riskirali svoj život radi Pavla (Rim. 16:3, 4). Naprimjer, u Rusiji mnogi dođu na suđenje kako bi ohrabrili svoje suvjernike koji su uhapšeni. Kad je jedna sestra vidjela puno braće i sestara koji su zbog nje došli na sud, bila je toliko preplavljena emocijama da jedno vrijeme nije mogla ni govoriti. Nesebična ljubav njenih suvjernika dala joj je snage onda kad joj je to bilo najpotrebnije. Jako smo sretni što je naša ljubav jača od mržnje!

16. Zašto je Petar rekao da oni koji trpe zbog svoje službe Bogu mogu biti sretni? (1. Petrova 4:14)

¹⁶ Znamo da nas Jehova voli zato što smo ustrajni. (Pročitaj 1. Petrovu 4:14.) Apostol Petar rekao je da oni koji trpe zato što služe Bogu imaju razloga biti sretni. Kako to? Takve su nevolje dokaz da Božji duh počiva na nama. Petar je bio svjestan toga da je lakše podnositi progon kad znamo da imamo Božje priznanje. Kratko nakon Pedesetnice 33. godine Petar i ostali apostoli bili su uhvaćeni u hramu zato što su propovijedali. Ali Petar je hrabro branio svoju vjeru (Djela 5:24–29). On i ostali apostoli nisu prestali propovijedati čak ni nakon što su ih išibali. Umjesto toga radovali su se “što su bili dostojni podnijeti sramotu zbog [Isusovog] imena” (Djela 5:40–42). I mi možemo biti sretni dok trpimo kušnje.

17. Što je Isus rekao učenicima u noći prije svoje smrti?

¹⁷ U noći prije svoje smrti Isus je svojim učenicima rekao: “Tko voli mene, njega će voljeti moj Otac, a i ja ću ga voljeti” (Ivan 14:21). Jako se radujemo vremenu kad nas drugi neće mrziti zato što služimo Jehovi, nego će nas zbog toga još više voljeti! (2. Sol. 1:6–8). A dok čekamo to vrijeme, razmišljajmo o brojnim razlozima zbog kojih možemo biti sretni čak i kad nas drugi mrze.