Dobra vijest propovijeda se meksičkim starosjediocima

DANA 10. studenog 2002. jedna grupa meksičkih starosjedilaca, Indijanaca iz plemena Mixe, okupila se u San Miguel Quetzaltepecu. Taj se grad nalazi u državi Oaxaci, predivnom području na jugu Meksika. Ova grupa Indijanaca prisustvovala je oblasnom kongresu Jehovinih svjedoka. Najznačajnija točka jutarnjeg programa bila je biblijska drama.

Kada su preko razglasa odjeknule prve riječi te biblijske drame, slušatelji nisu mogli doći k sebi. Prolomio se snažan pljesak, a mnogima su suze navrle na oči. Drama se izvodila na jeziku mixe! Kad je drama završila, mnogi su izrazili duboku zahvalnost za taj neočekivani dar. “Ovo je prvi put da sam razumjela dramu. Dirnula me u srce”, izjavila je jedna žena. Jedna druga rekla je: “Kad bih sada morala umrijeti, ne bi mi bilo žao jer mi je Jehova dao da čujem dramu na svom jeziku.”

Ono što se tog jutra dogodilo bilo je dio intenzivnih napora koje su Jehovini svjedoci u Meksiku uložili kako bi s dobrom viješću o Božjem Kraljevstvu došli do autohtonog stanovništva (Matej 24:14; 28:19, 20).

Jehova je čuo njihove molitve

U Meksiku živi više od 6 000 000 starosjedilaca — ima ih dovoljno da bi mogli sačinjavati zaseban narod. Bio bi to multikulturalan narod u kojem bi se govorila 62 jezika. Od toga njih 15 spada u grupu jezika kojima govori preko 100 000 ljudi. Više od 1 000 000 starosjedilaca ne govori španjolski, koji je u Meksiku službeni jezik. A mnogima od onih koji govore španjolski lakše je o biblijskoj istini učiti na svom jeziku (Djela apostolska 2:6; 22:2). Neki godinama proučavaju Bibliju i redovito idu na kršćanske sastanke, ali ipak ne mogu sve dobro razumjeti. Zato se oni već dugo mole da poruku istine mogu čuti na svom materinjem jeziku.

Kako bi riješila taj problem, podružnica Jehovinih svjedoka u Meksiku počela je 1999. organizirati sastanke na urođeničkim jezicima. Osnovani su i prevodilački timovi. Godine 2000. drama na oblasnom kongresu izvedena je na majanskom, a kasnije i na nekoliko drugih jezika.

Prevođenje publikacija Jehovinih svjedoka pomoću kojih se proučava Biblija bilo je sljedeći korak. Prvo je prevedena brošura Raduj se zauvijek životu na Zemlji! na jezike celtal, cocil, majanski, masatek, totonak i wave. Nakon nje prevedeno je još publikacija, a Naša služba za Kraljevstvo redovno izlazi na majanskom. Neka izdanja dostupna su i na audiokasetama. Da bi se starosjedioce naučilo čitati i pisati na njihovom jeziku, brošura Nauči čitati i pisati prilagođena je njihovim potrebama. Biblijska literatura sada se tiska na 15 urođeničkih jezika, a u pripremi su još neka izdanja.

“Daju sve od sebe”

Prevoditeljima nije lako. Kao prvo, na meksičkim urođeničkim jezicima ima jako malo svjetovne literature. Često je teško naći rječnike. Osim toga, neki jezici imaju mnogo dijalekata. Naprimjer, samo Zapoteki govore najmanje pet dijalekata. Ti se dijalekti toliko razlikuju da Zapoteki iz različitih krajeva ne razumiju jedni druge.

Osim toga, u jezicima u kojima ne postoje utvrđena pravila neka pravila prevoditelji moraju sami odrediti. To zahtijeva mnogo istraživanja i konzultacija. Nije čudo što su se mnogi od njih u početku osjećali poput Élide iz tima koji prevodi na jezik wave. Ona se prisjeća: “Kada sam pozvana u podružnicu Jehovinih svjedoka u Meksiku da radim kao prevoditelj, u meni su se pojavila dva osjećaja — radost i strah.”

Prevoditelji su također morali naučiti raditi na kompjuteru, držati se rokova te su morali svladati razne tehnike prevođenja. To je za njih bio doista izazovan zadatak. Što oni misle o svemu tome? Gloria, član tima koji prevodi na majanski, kaže: “Nemamo riječi kojima bismo opisali koliko smo radosni što biblijsku literaturu možemo prevoditi na majanski, naš materinji jezik.” Jedan nadglednik u Prevodilačkom odjelu rekao je o tim prevoditeljima sljedeće: “Njihova želja da biblijsku literaturu imaju na svom jeziku toliko je jaka da daju sve od sebe kako bi dobro obavljali svoj posao.” Je li se takav trud isplatio?

“Hvala ti, Jehova!”

Očito je da Jehova blagoslivlja sve što se radi kako bi se pomoglo meksičkim Indijancima. Broj prisutnih na kršćanskim sastancima i većim skupovima višestruko se povećao. Naprimjer, godine 2001. na Spomen-svečanosti obilježavanja Kristove smrti okupilo se 223 Jehovinih svjedoka koji govore mixe. Međutim, ukupno je bilo 1 674 prisutnih — što je sedam i po puta više od broja Jehovinih svjedoka koji su prisustvovali!

Oni koji sada upoznaju istinu imaju priliku dobro je razumjeti od samog početka. Mirna se sjeća kako joj je bilo prije nego što su se sastanci počeli održavati na majanskom jeziku. “Krstila sam se nakon što sam tri mjeseca proučavala Bibliju”, kaže ona. “Znala sam da se trebam krstiti, ali moram priznati da zapravo nisam dovoljno dobro razumjela biblijske istine. Mislim da je to zato što mi je majanski materinji, a španjolski nisam dobro razumjela. Trebalo mi je neko vrijeme da dobijem potpunu sliku o istini.” Danas su ona i njen suprug sretni što su dio tima koji prevodi na majanski jezik.

Sve skupštine jako su radosne što imaju literaturu na svom jeziku. Kada je na cocilu izašla brošura Raduj se zauvijek životu na Zemlji!, jedna žena koja je tek počela ići na kršćanske sastanke zagrlila ju je i ushićeno rekla: “Hvala ti, Jehova!” Izvještaji pokazuju da mnogi interesenti brže napreduju prema krštenju, neaktivni objavitelji ponovo postaju aktivni te mnoga naša braća sada osjećaju da mogu preuzeti odgovornosti u skupštini. Neki ljudi spremniji su prihvatiti biblijsku literaturu na svom jeziku i proučavati je.

Jednom je jedna naša sestra otišla na biblijski studij, ali žena s kojom je proučavala nije bila kod kuće. Kad se na vratima pojavio suprug, htjela mu je nešto pročitati iz brošure. “Nemojte mi ništa čitati”, rekao je. Sestra mu je na totonaku rekla da je brošura na njihovom jeziku. Kad je to čuo, čovjek je donio klupu i sjeo. Dok mu je sestra čitala, on je stalno ponavljao: “Istina je. Da, da, tako je.” On sada dolazi na naše sastanke.

Suprug jedne naše sestre iz Yucatána protivio se istini, a ponekad bi svoju ženu i udario kad bi sa sastanka došla kući. Kad su se sastanci počeli održavati na majanskom jeziku, ona ga je odlučila pozvati na sastanak. Prihvatio je poziv i jako mu se svidjelo. Sada redovito ide na sastanke i proučava, a ne treba ni reći da više ne tuče svoju ženu.

Jedan čovjek koji govori jezikom totonak rekao je dvjema sestrama da se nikada nije molio jer mu je katolički svećenik rekao da Bog sluša jedino molitve izgovorene na španjolskom. Ustvari, čovjek je svećeniku morao plaćati da se moli za Totonake. Sestre su mu objasnile da Bog sluša molitve na svim jezicima te su mu dale brošuru na njegovom jeziku koju je on radosno prihvatio (2. Dnevnika 6:32, 33; Psalam 65:2).

“Kualtsin tajtoua”

Oduševljeni ovakvim iskustvima, mnogi objavitelji Kraljevstva trude se naučiti neki urođenički jezik ili ga usavršiti. Upravo to čini i jedan pokrajinski nadglednik koji služi u pet skupština na sjeveru države Pueble koje djeluju na jeziku nahuatl. On kaže: “Djeca koja na sastancima obično spavaju posve su budna i pažljivo slušaju kada govorim na nahuatlu. Po završetku jednog sastanka prišao mi je dječačić koji ima četiri godine i rekao: ‘Kualtsin tajtoua’ (što znači: “dobro govoriš”). Tada sam osjetio da se moj trud zaista isplati.”

Da, u slučaju starosjedilaca polje je zaista ‘bijelo za žetvu’ i svi oni koji u njoj sudjeluju jako su ohrabreni (Ivan 4:35). Roberto, koji je organizirao prevodilačke timove, zaključuje sljedećim riječima: “Nikada neću zaboraviti suze na licima naše braće i sestara kad su čuli istinu na svom jeziku i kad su je u potpunosti mogli shvatiti. Svaki put kada o tome razmišljam stegne me u grlu.” Naravno, i samog Jehovu raduje što se tim iskrenim ljudima pomaže da se opredijele za njegovo Kraljevstvo (Priče Salamunove 27:11).