“Što se to ‘kuha’ u Francuskoj?”

JEHOVINI SVJEDOCI u Francuskoj već su nekoliko godina na meti raznih političara i organizacija za borbu protiv sekti. Zato doživljavaju neprilike kao pojedinci, skupštine i organizacija. Ipak, 23. lipnja 2000. Conseil d‘État, vrhovni upravni sud u Francuskoj, donio je značajnu odluku kojom se potvrđuje prevladavajuće mišljenje 31 nižeg suda u preko 1 100 slučajeva. Taj je visoki sud potvrdio da su vjerske aktivnosti Jehovinih svjedoka potpuno u skladu s francuskim zakonom te da su oslobođeni plaćanja poreza na svoje Dvorane Kraljevstva, kao i ostale religije na svoje objekte.

Međutim, potpuno zanemarujući tu odluku, francusko Ministarstvo financija i dalje Jehovine svjedoke odbija osloboditi plaćanja poreza, iako to omogućuje zakon o vjerskim zajednicama. Ministarstvo je nametnulo 60 posto poreza na priloge koje Svjedoci i njihovi prijatelji prilažu u 1 500 skupština u Francuskoj. U vezi s ovim slučajem trenutno se vodi sudski spor.

Cilj na početku spomenute akcije bio je razotkriti taj paradoks i naglasiti opasnost koja se krije iza takvog svojevoljnog nametanja poreza i iza predloženog zakona koji bi mogao potkopati slobodu vjeroispovijedi uopće.a

Dugi dan

U dva sata ujutro Svjedoci iz nekih skupština započinju dijeliti traktate blizu željezničkih stanica, tvornica i aerodroma. U šest sati Pariz se budi. Oko 6 000 dobrovoljaca već je na važnim punktovima kojima prolaze ljudi koji idu na posao. Jedna djevojka komentira: “Ovo što činite za vjersku slobodu za svaku je pohvalu. Ne tiče se samo Jehovinih svjedoka.” U Marseillesu preko 350 Svjedoka dijeli traktate na stanicama u podzemnoj željeznici i na ulicama. U roku od sat vremena državni radio izvještava o akciji, napominjući slušaocima da ne budu iznenađeni ako im priđu Jehovini svjedoci. U Strasbourgu, sjedištu Evropskog suda za ljudska prava, putnici na glavnom kolodvoru strpljivo čekaju u redu kako bi dobili traktat. Jedan odvjetnik komentira da, iako ne dijeli naša uvjerenja, pomno prati naš slučaj jer misli da je borba koju vodimo važna i pravedna.

U osam sati, unatoč jakoj kiši, 507 Svjedoka u alpskom gradu Grenobleu “pročešljava” ulice tražeći ljude ili ubacujući traktate u poštanske sandučiće. Vozači automobila i tramvaja, videći da se nešto dešava, zaustavljaju svoja vozila i traže traktat. Na zapadu, u gradu Poitiersu, putnici koji u devet sati dolaze vlakom već su dobili traktat u mjestu iz kojeg su doputovali. U Mulhouseu, blizu njemačke granice, već je uručeno 40 000 traktata.

Do deset sati mnoge su skupštine podijelile preko polovine svojih traktata. Dok prijepodne odmiče, vrlo malo ljudi odbija uzeti traktat i vode se brojni zanimljivi razgovori. U Besançonu, samo 80 kilometara od švicarske granice, jedan mladić pokazuje zanimanje za Bibliju i pita zašto Bog dopušta patnje. Svjedok poziva mladića da razgovor nastave u obližnjoj Dvorani Kraljevstva, gdje odmah započinju s proučavanjem Biblije pomoću brošure Što Bog zahtijeva od nas?

U podne mnogi Svjedoci koji su u radnom odnosu koriste pauzu za ručak kako bi propovijedali sat ili dva. Tokom poslijepodneva raspačavanje se nastavlja i već oko tri ili četiri sata većina skupština podijelila je sve traktate. U Reimsu, prijestolnici šampanjca, neke osobe koje su prije proučavale ili bile u kontaktu s Jehovinim svjedocima izražavaju želju da se opet povežu sa skupštinom. U Bordeauxu se s tri osobe započinje proučavati Bibliju. U istom gradu jedna Svjedokinja ulazi u dućan kupiti novine i primjećuje snop traktata pokraj blagajne. Vlasnica dućana, bivši Jehovin svjedok, dobila je traktat i, shvaćajući njegovu važnost, fotokopirala ga u mnogo primjeraka kako bi i sama sudjelovala u raspačavanju.

U Le Havreu, u Normandiji, jedna protestantkinja zaprepastila se čuvši na radiju da je Jehovinim svjedocima nametnut porez na priloge. Rado je uzela traktat i pohvalila Svjedoke što javno govore protiv takve nepravde. U 19.20 u vijestima na jednoj lokalnoj televiziji u Lyonu komentar u vezi s akcijom je sljedeći: “Jutros je bilo lakše izbjeći kišne kapi nego traktate Jehovinih svjedoka.” Dva Svjedoka iznijela su u intervjuu razloge za pokretanje ove akcije.

Svjedoci koji su u akciji sudjelovali nakon svog svjetovnog posla uručivali su traktate ljudima koji su se vraćali s posla, a ostatak su ubacili u poštanske sandučiće. U Brestu i Limogesu — gradovima čuvenima po porculanu — ljudi koji su u 23.00 izlazili iz kina među zadnjima su koji su toga dana dobili traktat. Preostali traktati sakupljeni su i razdijeljeni sljedećeg jutra.

Rezultati

Jedan je Svjedok napisao: “Naši protivnici misle da su nas oslabili. Ustvari, učinili su baš suprotno.” Tog je dana u većini skupština preko 75 posto Svjedoka sudjelovalo u akciji, pri čemu su neki u njoj proveli 10, 12, čak i 14 sati. U Hemu, na sjeveru Francuske, jedan je Svjedok nakon noćne smjene dijelio traktate od pet ujutro do tri poslijepodne. U obližnjem Denainu, u kojem skupština postoji od 1906, tog je petka 75 Svjedoka provelo 200 sati u raspačavanju traktata. I drugi su unatoč poodmakloj dobi, nemoći i lošem vremenu bili odlučni dati svoj doprinos. Naprimjer, u Le Mansu su tri Svjedokinje u dobi od preko 80 godina provele dva sata ubacujući traktate u poštanske sandučiće, a Svjedok u invalidskim kolicima uručivao je traktate pred ulazom u željezničku stanicu. Kako je samo ohrabrujuće bilo vidjeti brojne dotad neaktivne Svjedoke kako sudjeluju u ovoj posebnoj akciji!

Nema sumnje, ovim se raspačavanjem dalo veliko svjedočanstvo. Traktat su dobili ljudi iz svih društvenih slojeva, mnogi s kojima se rijetko dolazi u kontakt u njihovom domu. Brojni pojedinci smatraju da se ovom akcijom postiglo puno više od zaštite interesa Jehovinih svjedoka. Mnogi na nju gledaju kao na obranu slobode savjesti i vjeroispovijedi svih Francuza. To potvrđuje činjenica da su mnogi zatražili dodatne primjerke kako bi ih dali prijateljima, kolegama ili rodbini.

Da, Jehovini svjedoci u Francuskoj ponosni su što obznanjuju Jehovino ime i što brane interese Kraljevstva (1. Petrova 3:15). Iskreno se nadaju da će moći ‘voditi miran i tih život u potpunoj odanosti Bogu i ozbiljnosti’ te da će im se još mnoge tisuće osoba pridružiti u slavljenju njihovog nebeskog Oca, Jehove (1. Timoteju 2:2).