Vršili su Jehovinu volju

Dobrovoljno prilaganje za unapređivanje čistog obožavanja

IZRAELCI su bili očevici Jehovine moći spašavanja. Vidjeli su kako su se vode Crvenog mora na čudesan način razdijelile, što im je omogućilo da prijeđu po suhom tlu i umaknu egipatskoj vojsci. Sa sigurne udaljenosti na drugoj obali gledali su kako su se te iste vode sručile na njihove progonitelje. Jehova im je spasio život! (2. Mojsijeva 14:21-31).

Međutim, neki su Izraelci nažalost smatrali da je to što je učinio njihov Bog samo po sebi razumljivo. Dok je Mojsije bio na gori Sinaju, donijeli su Aronu svoj zlatni nakit i tražili da im napravi idola za obožavanje. Vrativši se, Mojsije je zatekao to mnoštvo buntovnika kako jede, pije, pleše i klanja se zlatnom teletu! Po Jehovinoj je zapovijedi oko 3 000 Izraelaca — vjerojatno glavnih inicijatora pobune — bilo ubijeno. Tog je dana Božji narod dobio važnu pouku o tome da Jehovi pripada isključiva odanost (2. Mojsijeva 32:1-6, 19-29).

Ubrzo nakon tog događaja Mojsije se spremao izvršiti Božju zapovijed da se sagradi tabernakul, prenosivi šator za obožavanje. Za taj će građevinski projekt biti potrebni skupi materijali i vješti radnici. Kako će to nabaviti? I što mi možemo naučiti iz tog biblijskog izvještaja?

Prilog u materijalu i stručnom znanju

Jehova je preko Mojsija zapovjedio Izraelcima: “Skupite (...) prilog Jehovi; tko god hoće drage volje, neka donese prilog Jehovi.” Kakvu vrstu priloga? Među materijalima koje je Mojsije naveo bili su zlato, srebro, bakar, predivo, platno, koža, drvo i drago kamenje (2. Mojsijeva 35:5-9).

Izraelci su imali više nego dovoljno sredstava da daju tako velikodušan prilog. Sjeti se da su prilikom izlaska iz Egipta ponijeli zlatninu i srebrninu i mnogo haljina. Uistinu su ‘oplijenili Egipćane’a (2. Mojsijeva 12:35, 36). Nešto ranije Izraelci su dragovoljno skinuli svoj nakit kako bi od njega napravili idola za krivo obožavanje. Hoće li sada pokazati jednaku revnost prilikom davanja priloga za unapređivanje pravog obožavanja?

Zapazi da Mojsije nije odredio točan iznos koji je svatko trebao dati niti je kod njih pokušao stvoriti osjećaj krivnje ili srama kako bi ih potaknuo na davanje. Umjesto toga, jednostavno je apelirao na sve one koji hoće dati “drage volje”. Mojsije očito nije smatrao da je Božji narod potrebno prisiljavati. Bio je uvjeren da će svaka osoba dati sve što bude mogla. (Usporedi 2. Korinćanima 8:10-12.)

Međutim, da bi se taj građevinski projekt dovršio, Izraelci su trebali dati još nešto osim materijala. Jehova im je također rekao: “Koji su god vješti među vama neka dođu da rade što je zapovjedio Jehova.” Da, za taj su građevinski projekt bili potrebni vješti radnici. Doista, “vještine za svaki posao” — uključujući i tesarstvo, obradu metala i draguljarstvo — bile su potrebne za dovršenje tog projekta. Naravno, Jehova je upravljao sposobnostima tih radnika te je zasluga za uspješan završetak projekta trebala s pravom pripasti njemu (2. Mojsijeva 35:10, 30-35; 36:1, 2).

Izraelci su se revno odazvali na poziv da daju svoja sredstva i da rade poslove kojima su vješti. Biblijski izvještaj kaže: “Vratiše se, svaki kojega podiže srce njegovo i koga god duh pokrete dragovoljno, i donesoše prilog Jehovi za građenje šatora od sastanka i za svu službu u njemu i za haljine svete. Dolaziše ljudi i žene, tko god bješe dragovoljna srca” (2. Mojsijeva 35:21, 22).

Pouka za nas

Danas se ogromno djelo propovijedanja dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu izvršava zahvaljujući dobrovoljnim prilozima. Često su to novčani pokloni. U drugim slučajevima, kršćanska braća i sestre koriste svoje bogato iskustvo pomažući u izgradnji Dvorana Kraljevstva, Kongresnih dvorana i objekata podružnica. Tu je još i posao koji se obavlja u više od stotinu Betelskih domova širom svijeta, posao za koji su potrebni ljudi različitih struka. Svi koji dragovoljno daju takve priloge mogu biti sigurni da Jehova neće zaboraviti njihov naporan rad! (Hebrejima 6:10).

Isto se može reći i za udio svakog od nas u kršćanskoj službi. Svi smo potaknuti da iskupimo vrijeme kako bismo revno sudjelovali u propovijedanju (Matej 24:14; Efežanima 5:15-17). Neki to čine kao punovremeni evangelizatori, odnosno pioniri. Drugima okolnosti ne dozvoljavaju da u službi propovijedanja provedu toliko vremena kao neki pionir. No oni se također dopadaju Jehovi. Kao što je slučaj i s prilozima za tabernakul, Jehova ne određuje točno koliko bi svatko trebao dati. Međutim, on zahtijeva da mu svatko od nas služi cijelim srcem, dušom, umom i snagom (Marko 12:30). Ako tako činimo, možemo biti sigurni da će nas on nagraditi za naše dobrovoljne priloge, koji služe za unapređivanje pravog obožavanja (Hebrejima 11:6).

[Bilješka]