One su se ‘bojale Boga’

U VRIJEME dok su Izraelci bili u egipatskom ropstvu, hebrejske babice Sefora i Fuva našle su se u teškom položaju. U pokušaju da obuzda brzo množenje stranog stanovništva, faraon je zapovjedio tim ženama: “Kad u porodu pomažete Hebrejkama, (...) ako je muško dijete, ubijte ga” (2. Mojsijeva 1:15, 16, St).

Sefora i Fuva ‘bojale su se Boga’, zato su bile hrabre i ‘nisu činile kako im je rekao kralj egipatski’. Umjesto toga, ostavljale su mušku djecu na životu, iako su zbog tog odvažnog stava mogle biti dovedene u opasnost. Jehova je ‘učinio dobro babicama’ i nagradio ih za djela kojima su spašavale živote (2. Mojsijeva 1:17-21).

Ovaj izvještaj naglašava koliko Jehova cijeni one koji mu služe. Iako je Sefori i Fuvi bila potrebna hrabrost za ono što su učinile, Jehova je to mogao smatrati običnom humanom gestom. Na kraju krajeva, niti jedna žena zdravog uma ne bi ubijala tek rođenu djecu! Pa ipak, Jehova je nesumnjivo uzeo u obzir činjenicu da su neki ljudi, zbog straha od čovjeka, počinili užasna djela. On je znao da te babice nisu bile potaknute samo ljudskom dobrohotnošću nego i božanskim strahom te odanošću Bogu.

Kako samo možemo biti zahvalni što služimo Bogu koji zapaža naše vjerne postupke! Istina, možda se nitko od nas nije suočio s takvim ispitom vjere s kakvim su se suočile Sefora i Fuva. Pa ipak, kad zauzmemo čvrst stav za ono što je ispravno — bilo u školi, na radnom mjestu ili u bilo kojoj drugoj situaciji — Jehova ne smatra da je naša lojalna ljubav nešto samo po sebi razumljivo. Baš naprotiv, on “nagrađuje one koji ga usrdno traže” (Hebrejima 11:6). Da, “Bog nije nepravedan da zaboravi vaše djelo i ljubav koju ste pokazali prema njegovom imenu, time što ste služili svetima i što i dalje služite” (Hebrejima 6:10).