Plodna zemlja Venda

ZADNJIH deset godina moja supruga i ja radimo kao punovremeni evangelizatori među Vendama. Vende žive južno od rijeke Limpopo na sjeveru Južnoafričke Republike, a njihovu naciju sačinjavaju brojna plemena koja su prešla Limpopo u zadnjim stoljećima. Neke Vende tvrde da su se njihovi preci tu nastanili prije više od 1 000 godina.

To je područje nekoć doista bilo dio jedne stare civilizacije koja se zvala Kraljevstvo Mapungubwe. Ono je bilo prvo veliko urbano naselje Južnoafričke Republike i kontroliralo je prostranu dolinu rijeke Limpopo, od Bocvane na zapadu do Mozambika na istoku. Arapski su trgovci od oko 900. n. e. do 1100. n. e. u Mapungubweu kupovali slonovu kost, rogove nosoroga, životinjsko krzno, bakar, pa čak i zlato. Vješto isklesani predmeti prevučeni zlatom iskopani su iz kraljevske grobnice koja se nalazila na brežuljku zvanom Mapungubwe. Oni spadaju u “najstarije dokaze koji svjedoče o postojanju rudnikâ zlata u južnoj Africi”, navodi jedna enciklopedija.

Ovdje se više ne traži zlato. Danas je Venda poznata po svojoj plodnosti. Južno od planine Soutpansberga nalazi se jedna bogata dolina u kojoj voće, kao što je avokado, banane, mango i guave, raste u izobilju. Osim orašastih plodova kao što su pekan orasi i australski orasi, tu ima i jako mnogo povrća. U njega ubrajamo i divlji muroho, koji ima okus kao špinat, a mještanima je omiljena hrana.

Vende su miroljubiva i gostoljubiva nacija. Nije neobično da poglavar kućanstva zatraži da se skuha kokoš za iznenadnog gosta. Nju se jede uz vhuswu, glavni dio njihove prehrane koji se pravi od kukuruza. Kad posjet završi, poglavar kućanstva svog će gosta otpratiti jedan mali dio puta. To je tradicionalan način pokazivanja poštovanja prema posjetiocu. Djecu se uči da pozdrave posjetioce na otmjen način, tako da se naklone i trljaju dlanom o dlan. Na ovoj stranici možeš vidjeti dvije žene iz naroda Venda koje se međusobno pozdravljaju na taj uobičajeni način.

Težak jezik

Evropljanima nije lako naučiti venda jezik. Jedan razlog zbog kojeg je težak jest to da se mnoge riječi pišu jednako, ali se izgovaraju različito. Dok sam jednog dana držao biblijsko predavanje u skupštini Jehovinih svjedoka u kojoj se govori venda jezikom, nastojao sam ohrabriti prisutne da svjedoče svakoj osobi. Jedan se slušalac nije mogao suzdržati od smijeha jer sam rekao “od prsta do prsta” umjesto “od osobe do osobe”.

Kada sam prvi put pokušao govoriti venda jezik u javnom svjedočenju, jedna gospođa koja je govorila tim jezikom odgovorila je: “Ne govorim engleski.” Ja sam baš mislio da dobro govorim venda jezik, a ona je mislila da je to engleski! Kada sam jednom drugom prilikom došao pred neku kuću, zamolio sam dijete da pozove poglavara obitelji. Na venda jeziku riječ za poglavara obitelji glasi thóho. Ja sam greškom rekao thohó, a to je značilo da želim razgovarati s majmunom iz te kuće! Greške poput ovih obeshrabrivale su me, ali zahvaljujući ustrajnosti moja supruga i ja sada možemo prilično dobro razgovarati na venda jeziku.

Duhovni plod

Venda dokazuje da je plodna zemlja i na duhovnom području. Jedna skupština Jehovinih svjedoka oformljena je 1950-ih među migrantima koji su došli iz susjednih zemalja da bi radili u rudnicima bakra u gradu Messini. Mnoge Vende upoznale su biblijske istine zbog njihove revne aktivnosti. Deset godina kasnije, jedna grupa Venda Svjedoka održavala je sastanke u jednom privatnom domu u gradu Sibasu.

Da bi ubrzala porast, podružnica Društva Watch Tower iz Južnoafričke Republike poslala je punovremene evangelizatore na to plodno područje. Uskoro je grupa u Sibasu prerasla u veliku skupštinu. U to su vrijeme kršćanski sastanci bili održavani u jednoj učionici. No uz pomoć Jehovinih svjedoka s područja Pietersburga, nekih 160 kilometara južnije, izgrađena je Dvorana Kraljevstva u Thohoyandou, jednom susjednom gradu.

Sjeverni dio Južnoafričke Republike ima više od 500 000 stanovnika koji govore venda jezik. Kada je 1950-ih ovdje započelo djelo propovijedanja o Kraljevstvu, nije bilo niti jednog Svjedoka iz Venda naroda. Sada ih ima preko 150. No još uvijek postoji mnogo netaknutih područja i posla koji treba obaviti. Godine 1989. počeli smo posjećivati selo Hamutsha u kojem se nalaze Vende. U to je vrijeme u njemu živio samo jedan Svjedok. Sada u tom selu živi preko 40 objavitelja Kraljevstva. Zaposleni smo dovršavanjem naše Dvorane Kraljevstva, ponovno zahvaljujući pomoći Svjedoka iz skupština u Pietersburgu i novčanim prilozima braće iz bogatijih zemalja.

Živimo u maloj stambenoj prikolici na jednoj farmi. Vodeći jednostavan život imamo više vremena da s dobrom viješću dođemo do mještana (Marko 13:10). Zbog toga smo bogato blagoslovljeni prednošću pomaganja mnogima da predaju svoj život Jehovi Bogu. Jedan primjer je čovjek imenom Michael, koji je u kući svog prijatelja vidio knjigu I ti možeš vječno živjeti u raju na Zemlji.a Počeo ju je čitati i odmah je u tome prepoznao istinu. Zato je pisao Društvu Watch Tower da mu pošalje još biblijske literature. Michael je u svom pismu objasnio da se nedavno krstio kao član tamošnje apostolske crkve. “Shvatio sam”, nastavio je, “da sam na krivom putu za Božje Kraljevstvo. Odlučio sam postati vaš član, ali ne znam što trebam učiniti.” Zatim je dao svoju adresu i zamolio je da mu se pošalje nekog Jehovinog svjedoka koji će mu pomoći. Uspio sam pronaći Michaela i s njim započeti biblijski studij na domu. Danas je kršteni Svjedok i lojalno služi Jehovi.

U prosincu 1997. prisustvovali smo Oblasnom kongresu Jehovinih svjedoka “Vjera u Božju Riječ” koji je održan na stadionu u Thohoyandouu. Bilo je 634 prisutnih i 12 novokrštenih osoba. Imao sam prednost održati dva predavanja na venda jeziku. Bila je to prava prekretnica u ovih radosnih deset godina koje smo proveli u ovoj plodnoj zemlji! (Prilog suradnika.)

[Bilješka]