Svatko želi biti slobodan

“Čovjek se rađa slobodan, a ipak je svagdje u okovima”, napisao je francuski filozof Jean-Jacques Rousseau 1762. godine. Roditi se slobodan. Kako li je to divna pomisao! No kako je Rousseau zapazio, milijuni ljudi kroz čitavu povijest nikada nisu iskusili slobodu. Umjesto toga, svoj život provode “u okovima”, zarobljeni u sustavu koji ih lišava trajne sreće i zadovoljstva u životu.

MILIJUNI danas još uvijek uviđaju da “vlada čovjek nad čovjekom na zlo njegovo” (Propovjednik 8:9). U svojoj žudnji za vlašću ambiciozni muškarci i žene osjećaju malo, ako uopće osjećaju, grižnje savjesti zbog toga što gaze slobode drugih. “Razbješnjeli odredi smrti ubili 21 osobu”, navodi se u jednom tipičnom izvještaju. U drugom se govori o “pokolju” u kojem snage sigurnosti ‘ubijaju nezaštićene žene, djecu i starce koji ne pružaju otpor, kolju, ubijaju civilne zatvorenike hicima u glavu i slijede politiku spaljene zemlje uništavajući sela i pucajući nasumce’.

Zaista ne čudi što se ljudi žarko žele osloboditi ugnjetavanja i što se čak bore za to! Ipak, tužna je istina da borba za slobodu jednog čovjeka često za sobom povlači gaženje prava i slobode drugoga. Gotovo je nemoguće pritom izbjeći da nedužni muškarci, žene i djeca ne postanu žrtve, da se njihova smrt “opravdava” time što se razlog borbe proglašava vrijednim i pravednim. Naprimjer, prošle su godine “borci za slobodu” u malom naselju Omaghu, u Irskoj, postavili auto-bombu koja je ubila 29 nedužnih ljudi koji su se tamo slučajno našli i ranila još stotine drugih.

Još uvijek “u okovima”

Što se postiže u trenutku kad borba završi? Kad “borci za slobodu” pobijede u svojim bitkama, možda se neke ograničene slobode i postignu. Pa ipak, jesu li doista slobodni? Zar nije istina da su ljudi, čak i u najliberalnijim društvenim sredinama, u takozvanom slobodnom svijetu, još uvijek “u okovima” tako okrutnih gospodara kao što su siromaštvo, nesavršenost, bolest i smrt? Kako itko može reći da je stvarno slobodan dokle god ga takve stvari drže u ropstvu?

Mojsije, biblijski pisac drevnih vremena, točno je opisao kakav je bio život mnogima kroz povijest, a i danas je još uvijek takav. On je rekao da možda poživimo 70 ili 80 godina, “a većina od njih muka je i ništavost” (Psalam 90:10, St). Hoće li se to ikada promijeniti? Hoće li ikada biti moguće da svatko od nas živi doista zadovoljavajućim životom, oslobođen boli i straha od kojih pati tako mnogo ljudi u današnje vrijeme?

Biblija kaže da je to moguće! Ona govori o ‘slavnoj slobodi djece Božje’ (Rimljanima 8:21, NW). Pažljivo razmotrimo tu slobodu o kojoj je u prvom stoljeću govorio apostol Pavao u svom pismu koje je napisao kršćanima u Rimu. Pavao u tom pismu jasno objašnjava kako svatko od nas može dobiti istinsku, trajnu “slavnu slobodu”.

[Zahvala na stranici 3]

Iz knjige Beacon Lights of History, sv. XIII