Objavitelji Kraljevstva izvještavaju
Potraga za pravim Bogom donosi nagradu
U DESETOM stoljeću pr. n. e. krivo je obožavanje preplavilo dvoplemensko kraljevstvo Jude. Međutim, usred tog raširenog idolopoklonstva živio je čovjek čije je srce bilo ispravno naklonjeno Bogu. Njegovo je ime bilo Jozafat. Prorok Jehuv izjavio je u vezi s njim sljedeće: “Našlo [se] dobra na tebi što si (...) upravio srce svoje da tražiš Boga” (2. Dnevnika 19:3). Slično tome, i danas, u ovim ‘kritičnim vremenima s kojima se teško izlazi na kraj’, milijuni su ljudi ‘upravili svoja srca’ da traže pravoga Boga, Jehovu (2. Timoteju 3:1-5, NW). To potvrđuje sljedeće iskustvo koje dolazi iz Toga u zapadnoj Africi.
Casimir je išao u katoličku školu i s devet godina imao je prvu pričest. Međutim, kad je navršio 14 godina, Casimir je prestao odlaziti u crkvu. Zbog toga je živio u strahu jer je mislio da će, zato što više ne prisustvuje misi, otići u gorući pakao ili, u najmanju ruku, u čistilište.
U školi se Casimir priključio jednoj grupi mladih koji su se jedanput tjedno sastajali kako bi proučavali Bibliju. Također je i sam počeo čitati Bibliju. Jednom je prilikom u knjizi Otkrivenje Casimir čitao o strašnoj divljoj zvijeri koja izlazi iz mora (Otkrivenje 13:1, 2). Kad je o tome upitao voditelja ove grupe koja je proučavala Bibliju, on mu je rekao da je to stvarna zvijer i da će stvarno izaći iz mora. To je objašnjenje uznemirilo Casimira budući da je živio blizu obale Atlantskog oceana. Bio je uvjeren da će biti među prvim žrtvama te divlje zvijeri.
Casimir je počeo štedjeti novac kako bi mogao pobjeći na sjever u pustinju i tako umaći divljoj zvijeri. Svoje je planove ispričao jednom školskom drugu. Budući da je taj školski drug bio Jehovin svjedok, uvjerio ga je da nikakva doslovna zvijer neće izaći iz mora. Ubrzo nakon toga, Casimir je bio pozvan da posjeti sastanke u Dvorani Kraljevstva. Sastanci su mu se dopali i počeo ih je redovito posjećivati. Također je prihvatio biblijski studij.
Kako je Casimirov studij napredovao, tako se i njegova obitelj počela protiviti. Članovi njegove obitelji prakticirali su obožavanje predaka i jeli su neiskrvareno meso koje je preostalo od žrtava. Kad je Casimir ljubazno odbio jesti takvo meso, prijetili su mu i zahtijevali da napusti kuću. Casimir je ostao miran i prijetnje se nisu obistinile. Međutim, tri se mjeseca samo takvo meso serviralo prilikom obiteljskih obroka. Casimir nije dobivao dovoljno hrane, ali izdržao je to, kao i ostale probleme.
Casimir je nastavio duhovno napredovati do predanja i krštenja. Kasnije je bio imenovan za slugu pomoćnika i pohađao je četvrti razred Škole za osposobljavanje slugu u Togu. Danas se raduje što kao dobrovoljac radi u tamošnjoj podružnici.
Da, kako su se samo u mnogim slučajevima pokazale istinitima riječi kralja Davida: “Ako [Jehovu] ustražiš, naći ćeš ga” (1. Dnevnika 28:9).
[Slike na stranici 8]
Casimir (desno) raduje se što kao dobrovoljac radi u podružnici