Prijevod Biblije koji je promijenio svijet

Kad je prije više od 3 500 godina Božji prorok Mojsije započeo s pisanjem Biblije, mogla ju je čitati samo jedna mala nacija (5. Mojsijeva 7:7). To je bilo zbog toga što su Pisma bila dostupna samo na izvornom jeziku te nacije, hebrejskom. Međutim, s vremenom je trebalo doći do promjene.

ŠIRENJE biblijske poruke i njenog pravog utjecaja kroz stoljeća u velikoj se mjeri pripisuje njenom prvom prijevodu — Septuaginti. Zašto je načinjen taj prijevod? I može li se s pravom reći da je to bila Biblija koja je promijenila svijet?

Nadahnuti prijevod?

Nakon svog izgnanstva u Babilonu, tijekom sedmog i šestog stoljeća pr. n. e., mnogi Židovi ostali su izvan zemlje drevnog Izraela i Jude. Židovima koji su rođeni u izgnanstvu hebrejski je postao drugi jezik. Do trećeg stoljeća pr. n. e. židovska zajednica postojala je u Aleksandriji (Egipat) — glavnom kulturnom središtu Grčkog Carstva. Ti su Židovi shvatili vrijednost prevođenja Svetih pisama na grčki, koji je tada bio njihov materinji jezik.

Sve dotad, nadahnuta poruka Biblije bila je zapisana na hebrejskom i manjim dijelom na srodnom aramejskom. Je li izražavanje Božje Riječi drugim jezikom oslabilo snažan utjecaj božanskog nadahnuća ili možda čak dovelo do krivih tumačenja? Jesu li Židovi, kojima je nadahnuta Riječ bila povjerena, prevođenjem riskirali da iskrive tu poruku? (Psalam 147:19, 20; Rimljanima 3:1, 2).

Ta osjetljiva pitanja prouzročila su bojazan. Međutim, zabrinutost oko toga da Židovi više neće razumjeti Božju Riječ na kraju je nadmašila sve druge brige. Odlučeno je da se pripremi grčki prijevod Tore — prvih pet knjiga Biblije, koje je napisao Mojsije. Sam način prevođenja obavijen je legendom. Prema Aristejevom pismu, egipatski vladar Ptolemej II (285-246. pr. n. e.) želio je za svoju kraljevsku biblioteku imati primjerak Pentateuha (ili Tore) prevedenog na grčki. On je ovlastio 72 židovska učenjaka, koji su u Egipat došli iz Izraela i dovršili prijevod za 72 dana. Taj je prijevod zatim pročitan židovskoj zajednici, koja ga je proglasila i lijepim i točnim. Kasnija preuveličavanja ovog izvještaja tvrde da je svaki prevodilac boravio u odvojenoj prostoriji, ali da je ipak njihov prijevod bio identičan, od slova do slova. Zbog predaje o 72 prevodioca, ovaj je grčki prijevod Biblije postao poznat kao Septuaginta, na temelju latinske riječi koja znači “sedamdeset”.

Većina današnjih izučavatelja slaže se s tim da je Aristejevo pismo apokrifno djelo. Oni također smatraju da do prevođenja nije došlo na inicijativu Ptolemeja II, već vođa židovske zajednice u Aleksandriji. No spisi židovskog filozofa Filona iz Aleksandrije te židovskog povjesničara Josipa, kao i Talmud, otkrivaju rašireno vjerovanje među Židovima u prvom stoljeću da je Septuaginta nadahnuta u istoj mjeri kao i izvorna Pisma. Do takvih je vjerovanja nesumnjivo došlo zbog nastojanja da se Septuagintu učini prihvatljivom za židovsku zajednicu po cijelom svijetu.

Iako je početni prijevod sadržavao samo pet Mojsijevih knjiga, ime Septuaginta konačno se počelo koristiti za cijela Hebrejska pisma prevedena na grčki. Ostale knjige prevodile su se otprilike narednih stotinu godina. Umjesto da se radilo zajednički, stvaranje cijele Septuaginte bilo je pojedinačno dostignuće. Prevodioci su se razlikovali po svojim sposobnostima i znanju hebrejskog. Većina knjiga bila je prevedena doslovno, ponekad krajnje doslovno, dok su drugi prijevodi bili prilično slobodni. Nekoliko knjiga postoji i u dugoj i u kratkoj verziji. Krajem drugog stoljeća pr. n. e. sve knjige Hebrejskih pisama mogle su se čitati na grčkom. Unatoč različitim rezultatima, učinak prevođenja Hebrejskih pisama na grčki daleko je nadmašio očekivanja prevodilaca.

Jafet u Semovim šatorima?

Govoreći o Septuaginti, Talmud citira 1. Mojsijevu 9:27: ‘Jafet da živi u šatorima Semovim’ (M’gila 9b, Babilonski Talmud). Talmud u simboličnom smislu daje naslutiti da je zbog ljepote grčkog jezika Septuaginte Jafet (otac Javana, od kojeg potječu Grci) živio u šatorima Sema (praoca nacije Izraela). Međutim, također bi se moglo reći da je zbog Septuaginte Sem živio u šatorima Jafeta. Kako to?

Nakon osvajanjâ Aleksandra Velikog, u drugoj polovici četvrtog stoljeća pr. n. e., intenzivno se nastojalo proširiti grčki jezik i kulturu na sve osvojene zemlje. Ta je politika nazvana helenizacijom. Židovi su bili izloženi neprestanom kulturnom napadu. Ako bi prevladala grčka kultura i filozofija, to bi potkopalo i samu židovsku religiju. Što je moglo spriječiti daljnje širenje tog napada?

S obzirom na jedan mogući motiv Židova pri prevođenju Septuaginte, židovski prevodilac Biblije Max Margolis komentira: “Ako pretpostavimo da zamisao o ovom prijevodu potječe od židovske zajednice, to bi povuklo za sobom još jedan motiv, naime učiniti židovski Zakon dostupnim ne-židovskom stanovništvu i svijet uvjeriti u to da Židovi imaju kulturu koju ne nadmašuje mudrost Helade [Grčke].” Prema tome, možda je to što su Hebrejska pisma učinili dostupnima svijetu koji je govorio grčki bilo stvar kako samoobrane tako i protunapada.

Aleksandrova politika helenizacije učinila je grčki službenim svjetskim jezikom. Čak i nakon što su Rimljani preuzeli njegovo carstvo, govorni (ili koine) grčki ostao je trgovački i komunikacijski jezik među narodima. Bilo da je do toga došlo promišljenim nastojanjem bilo prirodnim razvojem događaja, prijevod Hebrejskih pisama Septuaginta brzo je pronašao svoj put do kuća i srca mnogih ne-Židova koji prethodno nisu poznavali Boga ni židovski Zakon. Rezultati su bili izvanredni.

Prozeliti i bogobojazni

U prvom stoljeću n. e. Filon je mogao napisati da “ljepotu i uzvišenost Mojsijevog zakonodavstva cijene ne samo Židovi već i svi ostali narodi”. U vezi sa Židovima koji su u prvom stoljeću živjeli izvan Palestine, židovski povjesničar Joseph Klausner kaže: “Teško je povjerovati da su svi ti milijuni Židova bili emigranti samo iz malene Palestine. Nitko ne može poreći da je do tog velikog porasta također došlo zbog velikog broja muških i ženskih prozelita.”

Međutim, te impresivne pojedinosti ne govore o svemu. Pisac Shaye J. D. Cohen, profesor židovske povijesti, kaže: “Mnogi ne-Židovi, i muškarci i žene, obratili su se na judaizam tijekom zadnjih stoljeća pr. n. e. i tijekom prva dva stoljeća n. e. Međutim, bilo je još više onih ne-Židova koji su prihvatili neke aspekte judaizma, ali se nisu obratili.” I Klausner i Cohen nazivaju te neobraćenike bogobojazni, izrazom koji se često pojavljuje u grčkoj literaturi tog vremena.

Koja je razlika između prozelita i bogobojaznih? Prozeliti su bili potpuni obraćenici, koje se smatralo Židovima u svakom pogledu, budući da su prihvatili Izraelovog Boga (odbacivši sve ostale bogove), podvrgli se obrezanju i pridružili se naciji Izraelu. Za razliku od toga, Cohen u vezi s bogobojaznima kaže: “Premda su se ti ne-Židovi držali velikog broja židovskih običaja i na ovaj ili onaj način obožavali Boga Židova, oni se nisu smatrali Židovima, a niti su ih drugi smatrali Židovima.” Klausner ih opisuje kao one koji “stoje na sredini puta”, budući da su prihvatili judaizam i da su se “držali nekih njegovih običaja, ali (...) nisu postali pravi Židovi”.

Možda su se neki od njih počeli zanimati za Boga zbog razgovora sa Židovima koji su djelovali kao misionari ili zbog toga što su zapazili njihovo drugačije vladanje, običaje i postupke. Ipak, Septuaginta je bila glavno sredstvo koje je pomoglo tim bogobojaznima da upoznaju Jehovu Boga. Iako nije moguće saznati točan broj bogobojaznih u prvom stoljeću, Septuaginta je, nesumnjivo, određenu spoznaju o Bogu raširila po cijelom Rimskom Carstvu. Posredstvom Septuaginte također je položen jedan važan temelj.

Septuaginta je utrla put

Septuaginta je odigrala značajnu ulogu u širenju poruke kršćanstva. Mnogi Židovi koji su govorili grčki bili su među onima koji su prisustvovali osnivanju kršćanske skupštine na Pentekost 33. n. e. Prozeliti su također bili među onima koji su postali Kristovi učenici u toj ranoj fazi (Djela apostolska 2:5-11; 6:1-6; 8:26-38). Budući da su nadahnuti spisi Isusovih apostola i drugih ranih učenika bili predviđeni za što je moguće veće čitateljstvo, zapisani su na grčkom.a Zbog toga se mnogi citati iz Hebrejskih pisama koji se pojavljuju u Kršćanskim grčkim pismima temelje na Septuaginti.

Osim prirodnih Židova i prozelita, i drugi su bili spremni prihvatiti poruku Kraljevstva. Ne-Židov Kornelije bio je “pobožan i bogobojazan sa cijelijem domom svojijem, koji davaše milostinju mnogijem ljudima i moljaše se Bogu bez prestanka”. Godine 36. n. e., Kornelije, njegova obitelj i drugi koji su se okupili u njegovom domu bili su prvi ne-Židovi koji su kršteni kao Kristovi sljedbenici (Djela apostolska 10:1, 2, 24, 44-48; usporedi Luku 7:2-10). Za vrijeme dok je putovao diljem Male Azije i Grčke, apostol Pavao je propovijedao kako mnogim ne-Židovima koji su se već bojali Boga tako i ‘pobožnim Grcima’ (Djela apostolska 13:16, 26; 17:4). Zašto su Kornelije i drugi ne-Židovi bili spremni prihvatiti dobru vijest? Septuaginta je utrla put. Jedan bibličar pretpostavlja da je Septuaginta “knjiga od tako presudne važnosti da bi bez nje kršćanstvo i zapadna kultura bili nezamislivi”.

Septuaginta gubi svoje “nadahnuće”

Raširena upotreba Septuaginte konačno je prouzročila reakciju među Židovima. Primjerice, u razgovorima s kršćanima Židovi su tvrdili da je Septuaginta netočan prijevod. Do drugog stoljeća n. e. židovska je zajednica potpuno odbacila taj prijevod koji je nekoć veličala kao nadahnut. Rabini su odbacili legendu o 72 prevodioca, objašnjavajući: “Jednom su za kralja Ptolemeja petorica starješina prevodili Toru na grčki, a taj je dan bio koban za Izrael, kao i dan u kojem je bilo napravljeno zlatno tele, budući da Tora nije mogla biti točno prevedena.” Rabini su odobrili novi prijevod na grčki kako bi osigurali da se tekst u potpunosti slaže s rabinskim gledištima. Preveo ga je u drugom stoljeću n. e. židovski prozelit po imenu Akvila, učenik rabina Akibe.

Židovi su prestali koristiti Septuagintu, ali ona je Katoličkoj crkvi, koja je tek nastajala, postala standardni “Stari zavjet”, dok je nije zamijenila Jeronimova latinska Vulgata. Premda prijevod nikad ne može zamijeniti izvorne spise, Septuaginta je odigrala važnu ulogu u širenju spoznaje o Jehovi Bogu i njegovom Kraljevstvu pod Isusom Kristom. Zaista, Septuaginta je prijevod Biblije koji je promijenio svijet.

[Bilješke]

[Slika na stranici 31]

“Septuagintu” su razumjeli mnogi kojima je Pavao propovijedao

[Zahvala na stranici 29]

Ljubaznošću Israel Antiquities Authority