Što se događa s mladima?
DOBRU vijest ili lošu vijest — koju želiš prvu čuti? Kad se postavi to pitanje, mnogi se odluče prvo za lošu vijest, nadajući se da će dobra vijest tako dulje ostati u mislima.
Kad govorimo o tome što se događa s mladima, prvo razmotrimo sadašnje stanje. Stariji obično komentiraju da mladi danas nisu kao što su nekad bili. Mladi, s druge strane, zamjeraju na svakom zaključku da nisu dorasli mjerilima iz prošlih vremena. Usprkos tome, pažljivi promatrači ponašanja ljudi slažu se da su današnji mladi drugačiji.
Kako drugačiji?
Iako većina ljudi smatra da mladi trebaju imati dobre manire, osjećaj odgovornosti i poštovanje prema drugima, realnost je često jako daleko od tih ideala. Prema jednoj anketi objavljenoj u londonskim novinama The Independent, mladi “razvijaju ‘novi duh pobune’ protiv svijeta za kojeg smatraju da ih je jako iznevjerio”. Ustanovljeno je da se sve manje današnjih mladih želi smatrati “razumnima i odgovornima”. Oni se radije smatraju “divljima i nepredvidivima”, a u tome se odražava taj “novi duh pobune”.
Naprimjer, u Velikoj Britaniji prijavljeni su se zločini — koje su većinom počinili mladi — između 1950. i 1993. deseterostruko povećali. Porast zloupotrebe droge i alkohola podudara se s tim trendom. Istovremeno, zapaža londonski The Times, gotovo sve razvijene zemlje doživljavaju “od drugog svjetskog rata znatan porast u psihosocijalnim poremećajima među mladima”. Prema Davidu J. Smithu, profesoru kriminologije, ti poremećaji “nikako nisu povezani samo s oskudicom ili sve većim obiljem”. Istraživanje pokazuje da je sada očita veća razlika između mladih i starijih.
Danas se djeca i mlađi tinejdžeri suočavaju sa sve većim stresom. Slučajevi neuspješnih ili uspješnih samoubojstava postali su svakidašnja stvar. List Herald, koji izlazi u škotskom gradu Glasgowu, izvještava da su se u manje od deset godina udvostručili pokušaji samoubojstva kod djece ispod 12 godina. I starija djeca dopuštaju da ih očaj vodi istim putem. “Pokušaji samoubojstva, koji prijete da će pretrpati poslom službe koje se stavljaju na raspolaganje kao pomoć mladima, krajnji su rezultat sve veće plime psihijatrijskih problema kod mladih”, komentiraju te novine.
Tko je kriv?
Odrasli lako okrivljuju mlade zbog njihovih “devijantnih” gledišta. Pa ipak, iskreno govoreći, nisu li odrasli velikim dijelom krivi za ono što se sada događa među mladima? Tiraniziranje, roditeljsko zanemarivanje, nedostatak uzora za oponašanje kojima mladi mogu vjerovati često se navode kao objašnjenje devijantnog ponašanja mladih. “Depresija općenito među populacijom nije ništa učestalija nego što je bila prije 30 godina”, tvrdi profesor Sir Michael Rutter, direktor Odsjeka za dječju psihijatriju britanskog Savjeta za medicinska istraživanja. “No”, dodaje, “njena rasprostranjenost među tinejdžerima i mladim odraslim osobama vrlo je porasla. (...) Nema sumnje da slom obitelji igra ulogu u tome; ne samo kad je u pitanju razvod nego i općeniti razdor i svađa među odraslima.”
Jedan istraživač tvrdi da mladi “odbacuju konvencionalnost”. Zašto? “Zato što konvencije nisu za njih.” Za primjer uzmimo promjene u gledištu o ulozi spolova. Mnoge mlade žene postaju agresivne i nasilne što je karakterističnije za muškarce dok mladi muškarci postaju feminizirani. Kako li je to različito od normi iz prošlosti!
No zašto sada vidimo takve radikalne promjene? I kakva dobra vijest danas postoji za mlade? Kako oni mogu imati sigurnu budućnost? Naš sljedeći članak razmatra odgovore na ta pitanja.