Posjet našem domaćem misionarskom području

SKUPINA kršćanskih skupština koje posjećujem vodi me na put od Portugala do Kine — ili barem tako izgleda. Ipak, moja supruga Olive i ja nikada ne napuštamo Britaniju.

Posjećujemo rastući broj skupština Jehovinih svjedoka na stranom govornom području kojih ima širom zemlje. Od otoka Jerseya, udaljenog nekih 20 kilometara od normandijske obale Francuske, gdje posjećujemo jednu portugalsku grupu, do grada Sunderlanda na sjeveru Engleske, gdje posjećujemo zainteresirane ljude koji govore kineski, sudjelujemo u rastu duhovno napredujućeg višejezičnog područja. Kako smo dobili ovaj neobičan zadatak? I što se događa na našem domaćem misionarskom području? Dozvolite mi da objasnim.

Olive i ja smo u putujućoj službi nekih 20 godina, posjećujući svakog tjedna drugu skupštinu. Naša putovanja su nas odvela od sjevera do juga, od istoka do zapada, duž cijele Britanije, a u posljednje vrijeme našoj kršćanskoj braći na sredozemnom otoku Malti, gdje smo osjetili izvanrednu kršćansku gostoljubivost. (Usporedi Djela apostolska 28:1, 2.) Nakon tri godine na Malti, počeli smo razmišljati o tome gdje će biti naše novo područje. Pretpostavljali smo da ćemo vjerojatno vršiti posjećivanje u nekom ruralnom području Engleske, pa smo počeli prilagođavati svoje misli na tu mogućnost. Kakvo li je iznenađenje bilo primiti zadatak da služimo u novoj pokrajini sastavljenoj od grupa i skupština koje govore 23 različita jezika!

Pitali smo se kako ćemo to moći. Osim našeg iskustva na Malti, nikada nismo bili mnogo povezani s ljudima nekog drugog porijekla i kulture. Hoćemo li zaista biti u stanju ohrabriti one koji slabo razumiju engleski? Kako ćemo komunicirati s njima kad ne poznajemo druge jezike? Što je s hranom i različitim običajima drugih? Hoćemo li biti dovoljno prilagodljivi? Takva su nam pitanja prolazila kroz misli dok smo u molitvi razmišljali o tome da se odazovemo na ovaj makedonski poziv (Djela apostolska 16:9, 10; 1. Korinćanima 9:19-22).

Nadilaženje jezične barijere

“U početku sam se osjećala neprikladnom jer nisam poznavala jezike”, objašnjava Olive. “Nisam znala kako mogu pomoći sestrama. Tada sam se sjetila kako nas je bračni par koji je nas poučavao Bibliji ohrabrio da nikada ne odbijemo povjereni nam zadatak. Naučili su nas da Jehova nikada ne traži od nas nešto što ne možemo učiniti.” Stoga smo oboje rado prihvatili ovaj zadatak.

Kad dobro promislimo, vidimo da nam je naše nepoznavanje jezika pomoglo da se prema svakome ophodimo potpuno jednako. Naprimjer, posjećivanjem sastanaka koji su svaki tjedan bili održavani na različitim jezicima shvatili smo kako su se braća osjećala kad su morala prisustvovati sastanku na engleskom jeziku iako su razumjela samo malen dio onoga što je rečeno. Moramo se zaista dobro pripremati za sastanke kako bi shvatili smisao onoga što je izneseno. Olive uvijek odgovori na jedno pitanje na sastanku. Ona pripremi odgovor na engleskom, a zatim ga da jednoj sestri da joj ga prevede i prijevod napiše fonetski. Ona priznaje da s izvjesnim oklijevanjem podigne ruku kako bi komentirala. Katkad njena nastojanja izazovu smijeh. Ali to je ne obeshrabruje. “Znam da braća cijene moja nastojanja”, kaže ona. “Ustvari, moji komentari potiču one koji su upućeniji u jezik da sudjeluju na sastancima.”

I za mene je održavanje predavanja drugačije zato što nakon svake rečenice moram ostaviti vremena prevodiocu. Vrlo je lako izgubiti tok misli. Utvrdio sam da se moram mnogo više koncentrirati i znatno skratiti materijal. Ali uživam u tome.

Naša raznolika služba

U mnogim urbanim područjima u Britaniji, ljudi koji govore strane jezike rasijani su uokolo, možda samo dvoje živi u jednoj ulici, a onda moraš prijeći određenu udaljenost da bi pronašao druge. Ipak, kada ih pozdraviš na njihovom vlastitom jeziku i vidiš njihovu reakciju, osjećaš da je bilo vrijedno truda. Ako brat s kojim surađujem prezentira poruku Kraljevstva na jeziku domaćina, reakcija je obično prožeta velikim oduševljenjem.

Zaista, služba na stranom govornom području jedna je od najuzbudljivijih službi koje smo iskusili tokom 40 godina naše službe za Kraljevstvo. Potencijal za rast je ogroman. Nema sumnje da mnogi ljudi uče mnogo brže i s dubljim cijenjenjem kada su poučeni na svom materinjem jeziku (Djela apostolska 2:8, 14, 41). Jako je dirljivo vidjeti braću i sestre kako plaču od radosti na kraju sastanka jer su, u nekim slučajevima prvi put, mogli slušati i razumjeti cijeli program.

Kada propovijedamo od kuće do kuće, trudimo se makar iznijeti uvod na stanarevom jeziku, iako u tom ponekad imamo poteškoća. Naprimjer, uobičajeni pozdrav gudžaratskom kućanstvu je Kemcho, što jednostavno znači “Kako ste?” Ispalo je da je ono što sam zabunom jednom rekao zvučalo kao da reklamiram dobro poznatu vrstu kave. Unatoč tome, u jednoj kući muž i žena su se nasmijali kada sam ih pozdravio na gudžaratskom. Odmah su nas pozvali unutra i ljubazno nas ponudili kavom — ne zbog nekakvog pogrešnog izgovora. Pokazalo se da su oni bili rođaci nekim Jehovinim svjedocima u grupi koju posjećujemo i pokazali su iskren interes za istinu.

Jedna sestra koja govori engleski često je godinama ostavljala časopise gospođi koja govori kineski jezik. Povremeno joj je nudila besplatni biblijski studij na domu, no gospođa ga je odbijala. Jednog dana sestra koja je učila kineski surađivala je s tom sestrom u službi i ponudila knjigu I ti možeš vječno živjeti u raju na Zemlji na kineskom, a zainteresirana stanarka ju je spremno prihvatila.a Sada kad je imala knjigu na svom jeziku, pristala je na biblijski studij. Tih nekoliko riječi izgovorenih na vlastitom jeziku te gospođe pozitivno je utjecalo na nju.

Različite kulture

Nismo bili svjesni toga da u nekim kulturama muškarci ne vole da njihove žene idu same van kad padne mrak. To uvelike otežava mnogim sestrama da prisustvuju sastancima koji se održavaju uvečer. U nekim azijskim sredinama vjeruje se da mlada žena koja odluči ne udati se i nastavi živjeti kod kuće vrijeđa obitelj. Otac jedne mlade sestre htio se otrovati kada je ona odbila udati se za čovjeka kojeg je obitelj izabrala za nju. Da, ono što takve sestre moraju podnositi zaista je vrijedno spomena! Ipak, uistinu je predivno vidjeti utjecaj koji istina ima na život obitelji i kako lojalnost takvih sestara prema Jehovi impresionira njihove roditelje.

Prihvaćajući ovaj zadatak, morali smo napraviti neke promjene. Prije nego smo počeli s putujućom službom, hranio sam se uobičajenom engleskom hranom, ali sada, što je hrana začinjenija to je bolja. Žalimo za mnogim godinama koje smo propustili prije nego što smo počeli uživati u tako različitim kuhinjama — od sirove ribe do raznih vrsta currya.

Sjajni izgledi za širenje

Po svemu sudeći, sada je vrijeme za procvat stranog govornog područja na mnogim mjestima. Sve više i više publikacija sada je dostupno na različitim jezicima. Može se zamijetiti Jehovin blagoslov dok se organiziraju nove skupštine. Braća koja znaju druge jezike dolaze iz udaljenih područja da bi pomogla.

Izvanredan je primjer odaziv na propovijedanje dobre vijesti o Kraljevstvu na francuskom jeziku. Mnoge izbjeglice koje govore francuski došle su posljednjih godina iz Zaira i drugih afričkih zemalja u Britaniju. Kada je u Londonu oformljena prva skupština francuskog govornog područja, bilo je u njoj nekih 65 objavitelja Kraljevstva. Godinu dana kasnije broj je skočio na 117, a od toga je 48 služilo punovremeno kao opći pioniri. Nedugo nakon toga osnovana je druga skupština da bi se brinula za rastući interes. Sada se može pokloniti veća pažnja zainteresiranima, kojih je 345 prisustvovalo proslavi Spomen-svečanosti 1995. Diplomci Gileada koji su prije služili u Beninu, Obali Bjelokosti, Maroku i Zairu sada koriste svoje misionarsko iskustvo da bi se brinuli za ovo rastuće područje, a odaziv je zadivljujuć.

Prilikom jedne posjete francuskoj skupštini išao sam na biblijski studij kod mlade Afrikanke. Kad smo trebali otići, mlada nas je žena molila: “Molim vas, nemojte ići. Ostanite još.” Jednostavno je željela saznati više. Podsjetila me je na Lidiju iz prvog stoljeća (Djela apostolska 16:14, 15).

Naš prvobitni zadatak bio je pomoći malim grupama stranog govornog područja da postanu skupštine. Tamo gdje su braća održavala tjedni Skupštinski studij knjige, mi smo za njih uveli skraćenu Teokratsku školu propovijedanja jednom mjesečno. To im pomaže dobro se izražavati u službi propovijedanja. Nakon toga, oni postepeno rade na tome da održavaju svih pet tjednih skupštinskih sastanaka. Već imamo nove skupštine u kojima se govori francuskim, gudžaratijem, japanskim, kineskim (kantonskim), pendžapskim, portugalskim, tamilskim i velškim.

Također smo imali prednost prisustvovati sastancima braće koja su gluha. Gledati braću kako pjevaju rukama zaista je dirljivo. Shvaćajući da u svojoj službi oni govore gestikulirajući, cijenim njihove odlične napore da sudjeluju u djelu propovijedanja Kraljevstva. Postoje prevodioci čak i za one koji su i gluhi i slijepi. Vidi se da Jehova pazi da nitko ne bude izostavljen.

Ako bismo imali posebnu molbu, bila bi ista kao i Isusova: “Molite se dakle gospodaru od žetve da izvede poslenike na žetvu svoju” (Matej 9:38). Mnoga naša braća prihvaćaju izazov učenja jezika etničkih grupa na svom skupštinskom području. Iako nismo čudom obdareni sposobnošću da govorimo različitim jezicima, Jehova zasigurno otvara mogućnosti za službu na našem domaćem misionarskom polju — polju koje je zrelo za žetvu (Ivan 4:35, 36). (Ispričao Colin Seymour.)

[Bilješka]