Donošenje duhovne slobode onima koji su u zatvoru

“ČEKALI smo vas.” “Ovih nekoliko proteklih noći sanjao sam o vašem dolasku.” “Hvala vam što ste dodijelili nekoga da nas redovito posjećuje.” “Želimo izraziti svoju zahvalnost za svaki pojedini blagoslov koji nezasluženo primamo od Jehove i njegove organizacije i za duhovnu hranu koja se daje u pravo vrijeme.”

Što je povod ovim izrazima zahvalnosti? To su neki od izraza zahvalnosti koje su uputili kažnjenici iz različitih zatvora u Meksiku. Oni su zahvalni za pažnju koju im pridaju Jehovini svjedoci, a koja im je donijela duhovnu slobodu čak i dok su u zatvoru. U Meksiku postoje 42 zatvora u kojima Jehovini svjedoci redovito služe duhovnim potrebama kažnjenika. Ta mjesta imaju naziv Centro Readaptación Social (Socijalni centar za rehabilitaciju). U nekim se zatvorima čak redovito održavaju kršćanski sastanci s vrlo dobrim rezultatima. Naprimjer, prema nedavnim statističkim podacima, na tim je mjestima nekih 380 osoba prisustvovalo sastancima. U to se vrijeme u prosjeku vodilo 350 biblijskih studija. Trideset i sedam osoba ispunilo je preduvjete da počnu propovijedati, a 32 osobe predale su svoj život Jehovi, simbolizirajući to krštenjem u vodi.

Kako se obavlja djelo

Kako Jehovini svjedoci provode svoje djelo propovijedanja na tim mjestima? Prvo se obrate ovlaštenim dužnosnicima kako bi tražili pismenu dozvolu da uđu u zatvor, objašnjavajući svrhu posjeta — naučiti zatvorenike kako da poboljšaju kvalitetu svog života i služe Bogu na njemu ugodan način.

Uprava je u svim slučajevima dala dozvolu. Ti dužnosnici cijene biblijsku poduku koja se pruža kažnjenicima. Uprava zatvora primijetila je da se Jehovini svjedoci drže pravila o sigurnosti koja su postavljena na tim mjestima. Dozvolila je tim posjetiocima propovjednicima da za održavanje svojih sastanaka koriste urede, blagovaonice i radionice. U jednom je zatvoru Svjedocima čak bilo dozvoljeno da izgrade malu Dvoranu Kraljevstva, kao što pokazuje sljedeće iskustvo koje je ispričao putujući nadglednik u jugoistočnom Meksiku.

“Početkom 1991. počeli smo posjećivati zatvor u Tehuantepecu (Oaxaca), gdje smo pronašli veliku duhovnu glad. Ubrzo smo započeli 27 biblijskih studija. S obzirom na interes zatvorenika, organizirano je pet skupštinskih sastanaka. Jedan zatvorenik, koji je pokazao veliku ljubav za Jehovu, odlučio je unutar zatvora izgraditi malu Dvoranu Kraljevstva kako bi imali mjesto za održavanje sastanaka. Otišao je k upravitelju zatvora i zatražio dozvolu, a uprava je bila vrlo spremna na suradnju. Početkom prosinca 1992, šest zatvorenika ispunilo je preduvjete da postanu objavitelji dobre vijesti. Zbog pokazanog napretka, učinjene su pripreme da se unutar zatvora održi Spomen-svečanost. Zamolili smo upravitelja zatvora za dozvolu da unesemo simbole — kruh i vino — i nakon četverosatne diskusije dobili smo dozvolu.

Desilo se da su 3. travnja 1993 (tri dana prije proslave Spomen-svečanosti) neki zatvorenici bili pušteni. Nakon što je jedan zatvorenik koji je bio objavitelj primio svoje otpusne papire, zamolio je da razgovara s upraviteljem zatvora kako bi dobio dozvolu da ostane do proslave Spomen-svečanosti. To je uistinu iznenadilo upravitelja, budući da to nije baš uobičajen zahtjev, no s obzirom na velik interes zatvorenika da tamo u zatvoru prisustvuje Spomen-svečanosti, odobrio je njegov zahtjev. Na Spomen-svečanosti bila su 53 prisutna i na završetku programa plakali su od radosti. Složili smo se da tu grupu nazovemo ‘Cereso sloboda’, zato što je ta grupa u zatvoru Cereso slobodna u duhovnom smislu.”

Na tim se mjestima djelo Jehovinih svjedoka vrlo cijeni. U jednoj od kaznionica, jedna ovlaštena osoba otvoreno preporučuje prisustvovanje sastancima Jehovinih svjedoka kao “terapiju” za brzu rehabilitaciju kažnjenika.

Uspješan program rehabilitacije

Aktivnost Jehovinih svjedoka rezultira potpunom rehabilitacijom mnogih zatvorenika. Iako je često istina da se oni koji su bili u zatvoru nakon što su pušteni ponovo vraćaju životu kriminala, oni koji uistinu prihvaćaju poruku Božje Riječi u potpunosti se mijenjaju. Njihovo preobraženje podsjeća nas na riječi apostola Pavla: “Ni bludnici, (...) ni lopovi, ni lakomci, ni pijanice, ni klevetnici, ni razbojnici, neće baštiniti kraljevstva Božjega. Vi ste neki takvi bili. Ali se opraste, i posvetiste, i opravdaste imenom našega Gospodina Isusa Krista i Duhom našega Boga” (1. Korinćanima 6:9-11, St).

Izvanredna promjena u njihovoj osobnosti očita je kada izražavaju svoj stav. Miguel, koji se nalazi u zatvoru Campeche u gradu Campeche, ovako je to izrazio: “Danas mogu s radošću reći da se ubrajam među druge ovce koje imaju nadu zapisanu u 2. Petrovoj 3:13 i Mateju 5:5.” José, koji se nalazi u zatvoru Koben (država Campeche), komentira: “Iako sam zatvorenik i moj je zločin možda vrlo ozbiljan, ja shvaćam da je Jehova vrlo milostiv i da sluša moje molitve i preklinjanja. On može oprostiti moje prijestupe i pružiti mi priliku da ostatak svog života provedem dijeleći s drugima dobru vijest o Kraljevstvu Božjem. Zahvalni smo našim starješinama što uzimaju vremena da bi nas posjećivali u zatvoru kako bismo se mi mogli okoristiti obećanjima Božjeg Kraljevstva. Kakvi su to samo radosni blagoslovi! Mogu li reći da sam zatvorenik? Ne, Jehova mi daje duhovnu slobodu koja mi je bila potrebna.”

Što je to što potiče ubojice, silovatelje, palikuće, lopove i druge da se promijene i postanu kršćani koji žive ispravnim životom? Prema tim istim ljudima, to je preobražavajuća moć Božje Riječi i dobro društvo uistinu odanih ljudi. Slučaj Tiburcia, koji je zatvoren u kaznionici u Mazatlánu (Sinaloa), ilustrira uspjeh ovog rehabilitacijskog programa. On je bio u zatvoru u Concordii (Sinaloa), gdje je imao problema zbog svog nasilnog temperamenta. Njegova je žena bila Jehovin svjedok i on ju je maltretirao čak i kada ga je došla posjetiti u zatvor. Ona je bila strpljiva i nastavila ga posjećivati, tako da ju je zamolio da mu donese knjigu I ti možeš vječno živjeti u raju na Zemlji, koju je sam počeo proučavati.a Zatim je zatražio da netko dođe u zatvor kako bi s njim proučavao. Počeo je duhovno napredovati, a njegovi su se odnosi s drugima počeli mijenjati nabolje. Premješten je u zatvor u Mazatlán, gdje postoji grupa koja proučava Bibliju, i sada je objavitelj. On kaže: “Sada, zajedno sa svojom ženom i djecom te sukažnjenicima, zahvalan sam što mogu na ovom mjestu slušati biblijsku istinu, s nadom da ću u bliskoj budućnosti biti oslobođen i moći prisustvovati svim kongresima i skupštinskim sastancima.”

Tu je također i Conrado koji je veoma zahvalan za promjene koje je bio u stanju napraviti u svom životu. Imao je vrlo velikih bračnih problema, tako da ga je žena napustila. Zato je utočište tražio u drogama. S vremenom je postao trgovac drogom. Uhapšen je i osuđen na zatvor zbog transportiranja pošiljke marihuane i kokaina. U zatvoru je postojala grupa koja je s Jehovinim svjedocima proučavala Bibliju te je bio pozvan da proučava s njom. On ovako opisuje svoje dojmove: “Bio sam impresioniran urednim načinom na koji su se vodili sastanci, programom istraživanja pomoću publikacija i činjenicom da se sve temelji na Bibliji. Odmah sam zatražio biblijski studij i počeo posjećivati sastanke.” To je bilo u siječnju 1993. godine. Conrado je sada izašao iz zatvora te i dalje napreduje u kršćanskoj skupštini.

Islas Marías

U Meksiku postoji jedan grozan zatvor koji se sastoji od četiri otoka nazvana Islas Marías. Zatvorenici se mogu kretati po kaznenim otocima na kojima su zatvoreni. Neki tamo žive sa svojom ženom i djecom.

Osnovana je mala skupština. Tri brata iz Mazatlána jednom mjesečno putuju tamo i pomažu voditi sastanke, donose literaturu i pružaju ohrabrenje. Ponekad ih pokrajinski nadglednik dođe posjetiti. Broj prisutnih je u prosjeku između 20 i 25. Imaju četiri krštena i dva nekrštena objavitelja. Putujući nadglednik izvještava da “neki pješače 17 kilometara da bi nedjeljom prisustvovali sastancima i moraju u žurbi otići sa sastanka kako bi se vratili na vrijeme za prozivku. Čak i kad brzo hodaju, potrebno im je preko dva sata da bi se vratili.” Jedan brat, koji je u tom zatvoru upoznao istinu, nedavno je rekao: “Nekad sam bio zainteresiran da što prije izađem iz zatvora, ali sada može biti kako god Jehova želi, budući da u svakom slučaju ovdje u zatvoru imam puno posla.”

Sretni smo kada vidimo da istina iskazuje svoju snagu kako bi oslobodila iskrene osobe koje traže način kako ugoditi Jehovi. Više od dvanaest onih koji su u zatvoru upoznali istinu, oslobođeno je, kršteno i sada žive časnim životom kao Božji sluge, a neki su čak postali skupštinski starješine. Moć koju ima Biblija da liječi srca i mijenja ljude na dramatičan se način demonstrira. Kad jednom ti ljudi koji su bili zatvoreni zato što su počinili nedjela stupe na stazu svjetla Božje Riječi, doživljavaju pravu slobodu koju je obećao Isus kada je rekao: “Upoznat ćete istinu, a istina će vas osloboditi” (Ivan 8:32, St; Psalam 119:105).

[Bilješka]

[Slika na stranici 23]

Mnogi su se okoristili kršćanskim istinama koje su naučili u zatvoru