Utjeha za vrijeme četiri ratne godine
ZA VRIJEME četiri ratne godine na području bivše Jugoslavije mnogi su ljudi podnosili teškoće i teške nestašice. Među njima bile su stotine Jehovinih svjedoka, koje su nastavile vjerno obožavati ‘Boga svake utjehe’ (2. Korinćanima 1:3).
U Sarajevu su ljudi podnosili dodatne teškoće jer su živjeli u velikom gradu koji je cijelo vrijeme rata bio pod opsadom. Nije bilo struje, vode, drva za ogrjev ni hrane. Kako je djelovala sarajevska skupština Jehovinih svjedoka pod tim krajnje teškim uvjetima? Kršćani iz susjednih zemalja riskirali su svoj život kako bi dopremili veliku količinu humanitarne pomoći. (Vidi Kulu stražaru od 1. studenog 1994, na 23-7. stranici.) Pored toga, braća u Sarajevu međusobno su dijelila ono što su imala, stavljajući najveći naglasak na dijeljenje duhovne hrane. Za vrijeme opsade jedan je kršćanski nadglednik iz tog grada dao sljedeći izvještaj:
“Neizmjerno cijenimo naše sastanke. Moja supruga i ja, zajedno s drugih 30 osoba, pješačimo 15 kilometara u jednom smjeru kako bismo stigli na sastanke. Ponekad je stigla obavijest da će voda doći upravo u vrijeme kad su se održavali sastanci. Što su braća učinila? Da li su ostala kod kuće ili su išla na sastanke? Naša su braća radije išla na sastanke. Braća si neprestano međusobno pomažu; dijele sve što imaju. Jedna sestra iz naše skupštine živi u predgrađu, blizu šume; zbog toga nešto lakše dolazi do drva za ogrjev. Osim toga, ona radi u pekari i umjesto plaće dobiva brašno. Kad god može, ona umijesi veliki kruh i donese ga na sastanak. Nakon sastanka, na odlasku, svakome dade komad kruha.
Važno je da se nitko od braće ili sestara nikada ne osjeća napuštenim. Nitko ne može znati tko će od nas sljedeći trebati pomoć u nekoj neugodnoj situaciji. Kad su ceste bile zaleđene mlada, snažna braća vukla su na saonicama na sastanke jednu bolesnu sestru.
Svi sudjelujemo u djelu propovijedanja i Jehova blagoslivlja naš trud. On je vidio našu tešku situaciju u Bosni, ali on nas je i blagoslovio porastom — porastom koji nismo doživjeli prije rata.”
Slično tome, i u drugim ratom pogođenim dijelovima bivše Jugoslavije, Jehovini svjedoci doživljavaju porast usprkos velikim teškoćama. Iz hrvatskog ureda Jehovinih svjedoka stiže ovaj izvještaj o grupi Svjedoka: “Braća koja žive u Velikoj Kladuši morala su izlaziti na kraj s krajnje teškim vremenima. Grad je bio napadnut nekoliko puta. Braća su morala dokazivati svoju neutralnost hrvatskoj, srpskoj i raznim muslimanskim vojskama. Nesumnjivo su morala mnogo pretrpjeti — zatvaranja, batine, glad, smrtnu opasnost. No svi su ostali vjerni i imaju izvanrednu prednost vidjeti kako Jehova blagoslivlja njihove aktivnosti.”
Usprkos tim teškoćama, Jehovini svjedoci u Velikoj Kladuši i susjednom Bihaću doživljavaju porast dok revno prenose Božju poruku utjehe svojim susjedima. Ukupan broj od 26 objavitelja Kraljevstva iz ova dva grada vodi 39 biblijskih studija na domu!