Traži utjehu od Jehove
“Bog trpljenja i utjehe da vam da da složno mislite medju sobom po Kr[i]stu Isusu” (RIMLJANIMA 15:5).
1. Zašto je potreba za utjehom svakim danom sve veća?
SVAKI dan sa sobom donosi sve veću potrebu za utjehom. Kao što je zapazio jedan pisac Biblije prije više od 1 900 godina, “sve stvorenje neprestano zajedno uzdiše i u boli je zajednički sve dosad” (Rimljanima 8:22, NW). U naše vrijeme ‘uzdisanja’ i “boli” ima više nego ikada prije. Od prvog svjetskog rata čovječanstvo doživljava krizu za krizom u obliku ratova, kriminala i prirodnih katastrofa koje su često povezane s lošim upravljanjem Zemljom (Otkrivenje 11:18).
2. (a) Tko snosi najveću krivicu zbog današnjih nevolja čovječanstva? (b) Koja nam činjenica pruža temelj za utjehu?
2 Zašto u naše vrijeme ima toliko patnji? Opisujući Sotonino zbacivanje s neba nakon rođenja Kraljevstva 1914, Biblija odgovara: “Teško vama koji živite na zemlji i moru, jer djavo sidje k vama, i vrlo se rasrdio, znajući da vremena malo ima” (Otkrivenje 12:12). Jasni dokazi ispunjenja tog proročanstva znače da smo gotovo stigli do kraja Sotonine zle vladavine. Kako li je utješno znati da će se život na Zemlji uskoro vratiti u mirno stanje u kakvom se nalazio prije negoli je Sotona naveo naše praroditelje na pobunu!
3. Kada ljudima nije trebala utjeha?
3 Stvoritelj čovjeka je prvom ljudskom paru u početku dao prekrasan park za dom. Nalazio se u području zvanom Eden, što znači “radost” ili “užitak” (1. Mojsijeva 2:8, NW, fusnota). Osim toga, Adam i Eva bili su savršenog zdravlja, s izgledom da nikada ne umru. Zamisli samo na kojim su sve područjima mogli razvijati svoje sposobnosti — na području vrtlarstva, umjetnosti, gradnje, glazbe. Zamisli, također, sva djela stvaranja koja su mogli proučavati dok su izvršavali zadatak da si podlože Zemlju i od nje načine raj (1. Mojsijeva 1:28). Život Adama i Eve zaista je trebao biti ispunjen, ali ne uzdisanjem i boli, nego užitkom i radošću. Njima sigurno ne bi trebala utjeha.
4, 5. (a) Zašto su Adam i Eva pali na ispitu poslušnosti? (b) Kako je čovječanstvu postala potrebna utjeha?
4 Međutim, Adam i Eva trebali su razvijati duboku ljubav i cijenjenje prema svom dobrohotnom nebeskom Ocu. Takva ih je ljubav trebala motivirati da budu poslušni Bogu pod svim okolnostima. (Usporedi Ivana 14:31.) Nažalost, oboje naših praroditelja nije bilo poslušno svom zakonitom Suverenu, Jehovi. Umjesto toga, dopustili su da dođu pod zlu vlast palog anđela, Sotone Đavla. Upravo je Sotona naveo Evu da sagriješi i jede zabranjeni plod. Zatim je sagriješio Adam, jer je i on jeo plod s drveta u vezi s kojim je Bog jasno upozorio: “U koji dan okusiš s njega, umrijećeš” (1. Mojsijeva 2:17).
5 Tako je za grešni par počeo proces umiranja. Kad je izricao smrtnu kaznu, Bog je nadalje rekao Adamu: “Zemlja da je prokleta s tebe; s mukom ćeš se od nje hraniti do svojega vijeka; trnje i korov će ti radjati, a ti ćeš jesti zelje poljsko” (1. Mojsijeva 3:17, 18). Tako su Adam i Eva izgubili priliku da neobrađenu zemlju pretvore u raj. Budući da su bili istjerani iz Edena, morali su svu snagu usmjeriti na mukotrpno dobivanje hrane iz zemlje koja je bila prokleta. Njihovim je potomcima, koji su naslijedili to grešno, smrtno stanje, utjeha postala prijeko potrebna (Rimljanima 5:12).
Utješno obećanje ispunjeno
6. (a) Koje je utješno obećanje dao Bog nakon što je čovječanstvo upalo u grijeh? (b) Koje je proročanstvo u vezi s utjehom izrekao Lameh?
6 Osuđujući poticatelja čovjekove pobune, Jehova je dokazao da je ‘Bog utjehe’ (Rimljanima 15:5). Dokazao je to obećavši da će poslati ‘sjeme’ koje će konačno osloboditi Adamovo potomstvo katastrofalnih posljedica Adamove pobune (1. Mojsijeva 3:15). Bog je s vremenom pružio i predsjaj tog spasenja. Naprimjer, nadahnuo je Lameha, dalekog Adamovog potomka po njegovom sinu Setu, da proriče o onome što će učiniti Lamehov sin: “Ovaj će nam pribavljati, u trudu i naporu naših ruku, utjehu iz zemlje koju je Bog prokleo” (1. Mojsijeva 5:29, St). Dječak je, u skladu s ovim obećanjem, dobio ime Noa, a smatra se da ono znači “odmor” ili “utjeha”.
7, 8. (a) Koja je situacija navela Jehovu da požali zbog stvaranja čovjeka, i što je naumio učiniti kao odgovor na to? (b) Kako je Noa živio u skladu sa značenjem svog imena?
7 Sotona je u međuvremenu dobio sljedbenike među nekim nebeskim anđelima. Oni su se materijalizirali kao ljudi i uzimali za žene privlačne Adamove ženske potomke. Te su protuprirodne veze unapređivale pokvareno ljudsko društvo i iz njih je potekao bezbožni rod Nefila, “obarača”, koji su ispunili Zemlju nasiljem (1. Mojsijeva 6:1, 2, 4, 11; Juda 6). “I Gospodin videći da je nevaljalstvo ljudsko veliko na zemlji, (...) pokaja se Gospodin što je stvorio čovjeka na zemlji, i bi mu žao u srcu” (1. Mojsijeva 6:5, 6).
8 Jehova je naumio uništiti taj zli svijet općim potopom, no prvo je dopustio Noi da izgradi arku kako bi sačuvao život. Tako su bili spašeni ljudski rod i životinjske vrste. Kakvo li su olakšanje morali osjetiti Noa i njegova obitelj kad su nakon potopa izišli iz arke na očišćenu zemlju! Kako li je bilo utješno vidjeti da je skinuto prokletstvo sa zemlje tako da ju je bilo mnogo lakše obrađivati! Lamehovo se proročanstvo uistinu pokazalo istinitim i Noa je živio u skladu sa značenjem svog imena (1. Mojsijeva 8:21). Budući da je Noa bio Božji vjerni sluga, čovječanstvu je posredstvom njega bila pružena određena mjera “utjehe”. Međutim, zli utjecaj Sotone i njegovih demonskih anđela nije prestao s općim potopom, a čovječanstvo je nastavilo uzdisati pod teretom grijeha, bolesti i smrti.
Netko veći od Noe
9. Kako se Isus Krist pokazao kao pomoćnik i tješitelj za ljude koji se kaju?
9 Konačno, nakon otprilike 4 000 godina ljudske povijesti, pojavilo se obećano Sjeme. Jehova Bog je, potaknut velikom ljubavlju prema čovječanstvu, poslao svog jedinorođenog Sina na Zemlju da bi umro kao otkup za grešno čovječanstvo (Ivan 3:16). Isus Krist donosi veliko olakšanje pokajničkim grešnicima koji iskazuju vjeru u njegovu žrtvenu smrt. Svi oni koji predaju svoj život Jehovi i postanu krštenim učenicima njegovog Sina osjećaju trajnu okrepu i utjehu (Matej 11:28-30; 16:24). Usprkos svojoj nesavršenosti, oni pronalaze duboku radost u služenju Jehovi čiste savjesti. Kako li je za njih utješno znati da će, ako nastave iskazivati vjeru u Isusa, biti nagrađeni vječnim životom! (Ivan 3:36; Jevrejima 5:9). Ako zbog slabosti počine ozbiljan grijeh, oni imaju u uskrsnulom Gospodinu Isusu Kristu pomoćnika, ili tješitelja (1. Ivanova 2:1, 2). Priznajući takav grijeh i poduzimajući biblijske korake kako bi spriječili da im grijeh prijeđe u naviku, oni osjećaju olakšanje jer znaju da je ‘Bog vjeran i pravedan tako da im oprašta njihov grijeh’ (1. Ivanova 1:9; 3:6; Priče Salamunove 28:13).
10. Što učimo iz čuda koja je činio Isus dok je bio na Zemlji?
10 Dok je bio na Zemlji, Isus je također donosio okrepu, oslobađajući ljude opsjednute demonima, liječeći svakakve bolesti i vraćajući voljene umrle u život. Istina, ta su čuda donosila samo privremenu korist, jer su oni koji su njima bili blagoslovljeni kasnije ostarjeli i umrli. No Isus je time ukazao na trajne buduće blagoslove koje će izliti na cijelo čovječanstvo. Budući da je sada moćni nebeski Kralj, uskoro će učiniti mnogo više nego samo izgoniti demone. Bacit će ih u bezdan, u stanje neaktivnosti, zajedno s njihovim vođom Sotonom. Tada će započeti slavna Tisućugodišnja Kristova Vladavina (Luka 8:30, 31; Otkrivenje 20:1, 2, 6).
11. Zašto se Isus nazvao ‘Gospodarem sabata’?
11 Isus je za sebe rekao da je “Gospodar sabata” i mnoga je iscjeljenja izvršio na sabatni dan (Matej 12:8-13, NW; Luka 13:14-17; Ivan 5:15, 16; 9:14). Zašto je to činio? Pa, Sabat je bio sastavni dio Zakona koji je Bog dao Izraelu i stoga je služio kao “sjen dobara koja će doći” (Jevrejima 10:1). Šest radnih dana u tjednu podsjećaju nas na proteklih 6 000 godina čovječjeg robovanja Sotoninoj tiranskoj vladavini. Sabatni dan na kraju tjedna podsjeća na utješni odmor koji će doživjeti čovječanstvo tijekom Tisućugodišnje Vladavine Većeg Noe, Isusa Krista. (Usporedi 2. Petrovu 3:8.)
12. Koje utješne događaje možemo s radošću očekivati?
12 Kakvo li će olakšanje osjetiti zemaljski podanici Kristove vladavine kad, napokon, budu potpuno oslobođeni Sotoninog zlog utjecaja! Daljnja će utjeha nastupiti kad dožive izlječenje svojih fizičkih, emocionalnih i mentalnih bolesti (Izaija 65:17). A onda, zamisli samo njihovo oduševljenje kad počnu dočekivati voljene koji se vraćaju iz mrtvih! Tako će Bog “otrti svaku suzu od očiju njihovijeh” (Otkrivenje 21:4). I dok se postupno primjenjuju koristi Isusove otkupne žrtve, poslušni podanici Božjeg Kraljevstva rast će do savršenstva, potpuno se oslobodivši svih loših posljedica Adamovog grijeha (Otkrivenje 22:1-5). Zatim će Sotona biti pušten “na malo vremena” (Otkrivenje 20:3, 7). Svi ljudi koji vjerno podupiru Jehovinu zakonitu suverenost bit će nagrađeni vječnim životom. Zamisli samo neizrecivu radost i olakšanje kad budu potpuno ‘oslobođeni ropstva raspadljivosti’! Tako će poslušno čovječanstvo uživati ‘u slobodi slave djece Božje’! (Rimljanima 8:21, St).
13. Zašto svi pravi kršćani trebaju utjehu koju daje Bog?
13 A dotada smo i dalje podložni uzdisanju i boli uobičajenima za sve koji žive usred Sotoninog zlog sustava. Porast fizičkih bolesti i emocionalnih poremećaja pogađa sve vrste ljudi, uključujući i vjerne kršćane (Filipljanima 2:25-27; 1. Solunjanima 5:14). Pored toga, mi kao kršćani često trpimo nepravedno izrugivanje i progonstva kojima nas Sotona obasipa zbog toga što se ‘više pokoravamo Bogu negoli ljudima’ (Djela apostolska 5:29). Dakle, da bismo mogli ustrajati u činjenju Božje volje sve do samoga kraja Sotoninog svijeta, trebamo utjehu, pomoć i snagu koju On pruža.
Gdje pronaći utjehu
14. (a) Koje je obećanje dao Isus u noći uoči svoje smrti? (b) Što je neophodno potrebno da bismo izvukli potpunu korist iz utjehe Božjeg svetog duha?
14 U noći uoči svoje smrti, Isus je svojim vjernim apostolima jasno dao do znanja da će ih uskoro napustiti i vratiti se svom Ocu. To ih je uznemirilo i rastužilo (Ivan 13:33, 36; 14:27-31). Uvidjevši njihovu potrebu za daljnjom utjehom, Isus je obećao: “Ja ću umoliti oca, i daće vam drugoga utješitelja da bude s vama u vijek” (Ivan 14:16). Isus je ovdje govorio o Božjem svetom duhu, koji je bio izliven na njegove učenike 50 dana nakon njegovog uskrsnuća.a Božji duh ih je, između ostalog, tješio tijekom njihovih kušnji i jačao ih da nastave činiti Božju volju (Djela apostolska 4:31). Međutim, takvu pomoć ne treba smatrati nečim samim po sebi razumljivim. Da bi iz nje izvukao potpunu korist, svaki kršćanin mora stalno moliti za utješnu pomoć koju pruža Bog posredstvom svog svetog duha (Luka 11:13).
15. Koji su neki načini na koje nam Jehova pruža utjehu?
15 Jedan drugi način na koji Bog pruža utjehu jest putem svoje Riječi, Biblije. Pavao je napisao: “Što se naprijed napisa za našu se nauku napisa, da trpljenjem i utjehom pisma nad imamo” (Rimljanima 15:4). To nam pokazuje potrebu da redovito proučavamo i meditiramo o onome što je zapisano u Bibliji i publikacijama temeljenim na njoj. Osim toga, trebamo redovito prisustvovati kršćanskim sastancima, na kojima se prenose utješne misli iz Božje riječi. Glavna svrha takvih okupljanja jest, između ostalog, da se međusobno hrabrimo (Jevrejima 10:25).
16. Na što nas trebaju motivirati Božje utješne pripreme?
16 Pavlovo pismo Rimljanima nadalje otkriva koje su dobre posljedice po nas kad se koristimo Božjim utješnim pripremama. “Bog trpljenja i utjehe”, pisao je Pavao, “da vam da da složno mislite medju sobom po Kr[i]stu Isusu, da jednodušno jednijem ustima slavite Boga i oca Gospodina našega Isu[sa Kri]sta” (Rimljanima 15:5, 6). Da, ako se potpuno koristimo Božjim utješnim pripremama, postat ćemo sličnijima našem hrabrom Vođi, Isusu Kristu. To će nas potaknuti da koristimo svoja usta kako bismo slavili Boga u našem djelu svjedočenja, na našim sastancima, u privatnim razgovorima sa suvjernicima i u svojim molitvama.
U vrijeme teške kušnje
17. Kako je Jehova tješio svog Sina, i s kojim rezultatom?
17 Isusa je uhvatila ‘tjeskoba’ i bio je duboko ‘žalostan’ u noći uoči svoje mučne smrti (Matej 26:37, 38, St). Stoga se malo udaljio od svojih učenika i molio se svom Ocu za pomoć. “Bi utješen po svojoj pobožnosti [“zbog svog božanskog straha”, NW]” (Jevrejima 5:7). Biblija izvještava da se ‘anđeo javio s neba [Isusu] i krijepio ga’ (Luka 22:43). Odvažan i muževan način na koji se Isus nastavio suočavati sa svojim protivnicima jest dokaz da je način na koji je Bog tješio svog Sina bio najdjelotvorniji (Ivan 18:3-8, 33-38).
18. (a) Koje je razdoblje u životu apostola Pavla bilo posebno iskušavajuće? (b) Kako možemo biti na utjehu samilosnim starješinama koji naporno rade?
18 I apostol Pavao je prolazio kroz razdoblja teških kušnji. Naprimjer, njegovu službu u Efezu obilježile su ‘suze i napasti [“kušnje”, NW] koje su mu se dogodile od Židova koji su mu radili o glavi’ (Djela apostolska 20:17-20). Pavao je na kraju otišao iz Efeza nakon što su obožavatelji božice Artemide dignuli viku u gradu zbog njegove propovjedničke aktivnosti (Djela apostolska 19:23-29; 20:1). Dok je išao na sjever prema gradu Troadi, Pavla je nešto drugo jako brinulo. Jednom prilikom prije nereda u Efezu, primio je uznemiravajuć izvještaj. Mladu skupštinu u Korintu mučio je razdor, a tolerirao se i blud. Zato je Pavao iz Efeza pisao pismo u kojem ih strogo prekorava, nadajući se da će se situacija popraviti. Nije mu to bilo lako učiniti. “Od brige mnoge i tuge srca napisah vam s mnogijem suzama”, otkrio je kasnije u drugom pismu (2. Korinćanima 2:4). Poput Pavla, samilosni starješine smatraju da nije lako dati savjet za popravljanje i ukor, djelomično zbog toga što su oni itekako svjesni vlastitih slabosti (Galaćanima 6:1). Neka bismo zato bili na utjehu onima koji preuzimaju vodstvo među nama tako da spremno prihvaćamo na Bibliji temeljen savjet pun ljubavi (Jevrejima 13:17).
19. Zašto je Pavao otišao iz Troade u Makedoniju, i zašto je na kraju osjetio olakšanje?
19 Dok je bio u Efezu, Pavao ne samo da je pisao braći u Korintu nego im je još poslao Tita da im pomogne, naloživši mu da mu pošalje izvještaj o njihovoj reakciji na pismo. Pavao se nadao da će Tita sresti u Troadi. Ondje je Pavao bio blagoslovljen odličnim prilikama da čini učenike. No to nije uspjelo ublažiti njegovu tjeskobu zbog toga što Tit još nije stigao (2. Korinćanima 2:12, 13). Zbog toga je otputovao u Makedoniju, nadajući se da će se ondje sresti s Titom. Pavlovu zabrinutost povećalo je snažno protivljenje njegovoj službi. “Kad smo došli u Makedoniju”, objašnjava Pavao, “naše slabo ljudsko biće nije imalo nikakva mira. Naprotiv, u svakom smo pogledu bili u nevolji: izvana borbe — iznutra zebnje. Ali Bog, koji tješi potištene, utješi nas Titovim dolaskom” (2. Korinćanima 7:5, 6, St). Kakvog li olakšanja kad je Tit konačno stigao kako bi rekao Pavlu za pozitivnu reakciju Korinćana na njegovo pismo!
20. (a) Koji je još jedan važan način na koji Jehova pruža utjehu, kao što je to bilo u Pavlovom slučaju? (b) Što će se razmatrati u sljedećem članku?
20 Pavlovo je iskustvo utješno za današnje Božje sluge, od kojih se mnogi također suočavaju s kušnjama zbog kojih su ‘potišteni’ ili ‘depresivni’ (Phillips). Da, ‘Bog utjehe’ zna naše individualne potrebe i može nas koristiti kako bismo tješili jedni druge, upravo kao što je Titov izvještaj o pokajničkom stavu Korinćana utješio Pavla (2. Korinćanima 7:11-13). U sljedećem ćemo članku razmotriti Pavlov srdačan odgovor Korinćanima i kako nam to može pomoći da danas budemo djelotvorni sudionici u Božjoj utjesi.
[Bilješka]
a Jedan od glavnih učinaka Božjeg duha na kršćanima u prvom stoljeću bio je taj da ih je pomazao kao usvojene duhovne Božje sinove i Isusovu braću (2. Korinćanima 1:21, 22). Ta je mogućnost sačuvana samo za 144 000 Kristovih učenika (Otkrivenje 14:1, 3). Danas je velikoj većini kršćana ljubazno pružena nada u vječni život na rajskoj Zemlji. Iako nisu pomazani, i oni dobivaju pomoć i utjehu Božjeg svetog duha.
Možeš li odgovoriti?
◻ Kako je čovječanstvu utjeha postala potrebna?
◻ Kako je Isus pokazao da je veći od Noe?
◻ Zašto se Isus nazvao ‘Gospodarem sabata’?
◻ Kako Bog danas pruža utjehu?
[Karta/slika na stranici 10]
(Vidi publikaciju)
Pavao je osjetio veliku utjehu preko Titovog izvještaja o Korinćanima
MAKEDONIJA
Filipi
GRČKA
Korint
AZIJA
Troada
Efez