Klima za rast u Ekvatorijalnoj Gvineji

BUJAN rast vegetacije prvi je utisak koji putnik stekne kada njegov avion sleti na međunarodni aerodrom u Ekvatorijalnoj Gvineji. Pista je okružena veličanstvenim drvećem koje zasjenjuje zgrade aerodroma. Bogata vegetacija buja od morske obale do planinskih vrhova, stimulirana obilnim oborinama i temperaturom koja se cijele godine kreće oko 30 stupnjeva.

Snažan rast druge vrste također se odvija u Ekvatorijalnoj Gvineji, ‘rast koji daje Bog’ (Kološanima 2:19, St). Poput etiopskog službenika koji je tražio pomoć od Filipa i ovdje mnogi žarko žele razumjeti Pisma (Djela apostolska 8:26-39). Nije neobično da netko na ulici pristupi Jehovinim svjedocima i zatraži biblijski studij. Oko 325 Svjedoka u Ekvatorijalnoj Gvineji vodi preko tisuću biblijskih studija.

Sijanje sjemena u ranim danima

Ekvatorijalna Gvineja, najmanja zemlja u Africi, smještena je na jugu Nigerije i Kameruna. (Vidi kartu.) Dobru vijest ovdje su prvi donijeli Svjedoci iz Nigerije, koji su došli u potrazi za poslom na plantažama kakaoa. Iako je bilo osnovano nekoliko skupština na engleskom govornom području, kasnije su se rasformirale kada su se braća morala vratiti u Nigeriju. Međutim, nedugo nakon što je 1968. zemlji bila priznata nezavisnost, tamo su bila dodijeljena tri bračna para misionara Društva Watchtower. Iako zbog političkih neprilika nisu mogli dugo ostati, njihovo je svjedočenje proizvelo dobre rezultate.

Santiago, jedan od misionara, sreo je Buenaventuru, visokog, mišičavog čovjeka koji je mještanima bio poznat kao supermen. On je bio religiozan čovjek i poštovao je Bibliju, no imao je nasilnu narav. I najmanja uvreda bila mu je dovoljna da nekoga udari. Kada se on u gostionici razljutio, svi su se prisutni razbježali, iskačući čak kroz prozore kako bi izbjegli njegove udarce. Ustvari, dok je slušao Santiaga namjeravao ga je izmlatiti ako mu ne bi pružio uvjerljiv biblijski dokaz za ono što je govorio. ‘Nitko neće prevariti supermena’, rekao je sâm sebi. Bio je fasciniran onim što je čuo, naročito nadom u vječni život na rajskoj Zemlji, pa je stoga pristao na biblijski studij.

Kako je studij napredovao, Buenaventurina želja da vječno živi u Raju postala je jača i naučio je da će, ako želi dobiti takvu nagradu, morati svoj život uskladiti s Božjim mjerilima. Kada je shvatio da pravi kršćani ne smiju ‘vraćati zlo za zlo’, počeo je ulagati ozbiljne napore kako bi kontrolirao svoju narav (Rimljanima 12:17).

Pravi ispit desio se jednog dana kada je slučajno prevrnuo čašu mušterije u gostionici. Čovjek se razljutio i udario ga. Drugi u gostionici odmah su se razbježali, očekujući da izbije tučnjava. No Buenaventura je krotko platio razbijenu čašu, kupio čovjeku drugo piće i ispričao se zbog nespretnosti. Kada su susjedi vidjeli da je proučavanje Biblije prouzročilo takve promjene kod njega, nekoliko njih bilo je spremno proučavati s njim. Do svog krštenja, Buenaventura je već vodio pet biblijskih studija. On već pet godina služi kao starješina, a iako ga ljudi još uvijek zovu supermen, sada to čine iz šale.

“Svjesni svoje duhovne potrebe”

Tijekom 1970-ih nekoliko mjesnih Svjedoka nastavilo je propovijedati i sastajati se koliko god im je to bilo moguće. Kasnije je kao pomoć došlo nekoliko misionarskih parova iz Španjolske. Andrés Botella, koji već 12 godina služi u Ekvatorijalnoj Gvineji, prisjeća se da je kratko vrijeme nakon što je stigao bio impresioniran time što su ljudi uistinu bili “svjesni svoje duhovne potrebe” (Matej 5:3, NW). “Bilo je pravo zadovoljstvo proučavati Bibliju s takvim ljudima koji su puni cijenjenja”, kaže on.

Mary, jedna sestra iz Španjolske, proučavala je Bibliju s mladom ženom po imenu María koja je spomenula da su njezini roditelji, Francisco i Fausta, također zainteresirani za proučavanje. Budući da je Mary vodila 15 studija, a Maríini su roditelji živjeli na izvjesnoj udaljenosti, prošlo je nekoliko tjedana prije nego što je bila u mogućnosti posjetiti ih.

Kada su Mary i njezin muž, Serafín, konačno upoznali roditelje, oni su već imali knjigu I ti možeš vječno živjeti u raju na Zemljia i Bibliju te su jedva čekali da počnu proučavati. Stoga su odmah započeli. Serafín je primijetio da su Maríini roditelji dobro upoznati s materijalom. Jednako je bilo i prilikom drugog posjeta kada su prelazili drugo poglavlje. “To je bilo gotovo kao da smo proučavali s dva krštena Svjedoka”, prisjeća se Serafín. Prilikom trećeg posjeta, budući da se činilo da tako dobro poznaju materijal, Serafín je predložio razgovor uz pitanja i odgovore kako bi ustanovio koliko su oni zaista razumjeli. Otkrio je da su Francisco i Fausta sami proučili cijelu knjigu!

Kako je novostečena spoznaja utjecala na njih? U skladu s onim što su naučili, već su prestali ići na spiritističke sastanke i prekinuli veze s Katoličkom crkvom. Osim toga, Francisco je prestao pušiti i nisu više jeli meso koje nije ispravno iskrvarilo. Budući da su očigledno primjenjivali sve što su naučili, bili su potaknuti da svoju spoznaju počnu dijeliti s drugima. Odmah su počeli propovijedati svojim susjedima. Za samo tri mjeseca osposobili su se za krštenje. Francisco je sada sluga pomoćnik i zahvaljujući njihovom izvrsnom primjeru i revnosti u propovijedanju, njihove su tri kćerke sada Svjedoci, dva sina posjećuju sastanke, a šest drugih rođaka proučava.

Nedugo nakon što je kršten, Francisco je upoznao Pabla, odanog katolika koji je u svojoj crkvi služio kao crkvenjak. Pablo je običavao držati propovijed kad god je svećenik bio odsutan. Ako je neki član crkve bio bolestan, on ga je posjetio; ako netko nije bio u crkvi, Pablo je nazvao kako bi ga ohrabrio; a ako je netko umro, on je učinio sve što je mogao kako bi utješio obitelj. Razumljivo je da su Pabla svi župljani jako voljeli.

Budući da je Pablo duboko cijenio Bibliju, spremno je prihvatio Franciscovu ponudu da proučava s njim. Pablo je brzo uvidio koliko je razumna biblijska poruka i nakon nekoliko studija, odlučio je na jednom od svojih “pastirskih posjeta” kod bolesnog člana crkve upotrijebiti neke od redaka koje je naučio. Nedugo nakon toga, na jednoj od svojih nedjeljnih propovijedi, Pablo je objasnio važnost korištenja Božjeg imena, Jehova, i zašto ne bismo trebali koristiti likove.

Budući da je on tako spremno prihvatio istinu, očekivao je da će drugi članovi njegove crkve jednako reagirati. No nakon tri ili četiri takve na Bibliji temeljene propovijedi, primijetio je da ljudi nisu sretni zbog informacija koje im je iznosio. Zato je odlučio napustiti crkvu i redovito surađivati s Jehovinim svjedocima. Za nekoliko mjeseci osposobio se za krštenje i sada je revni propovjednik dobre vijesti. Iako nije u mogućnosti punovremeno propovijedati, on trenutno vodi deset biblijskih studija.

Pospješivanje rasta sastajanjem

Svjedoci u Ekvatorijalnoj Gvineji ozbiljno shvaćaju biblijsku zapovijed da ne ostavljaju svoje sastajanje (Jevrejima 10:25). Od 1994, kada je vlada ponovo službeno priznala djelo, braća su jedva čekala da pronađu prikladne Dvorane Kraljevstva. Zapravo, većinom su skupštine same sagradile svoje dvorane ili je gradnja u toku.

U Mongomu, gdje broj prisutnih na nedjeljnim sastancima često dva i pol puta premaši broj objavitelja Kraljevstva, skupština je naporno radila kako bi sagradila prostrano mjesto za sastajanja. Druge religije u Mongomu za izgradnju svojih crkvi obično unajmljuju radnike, stoga aktivnost mjesnih Svjedoka nije prošla nezapaženo. Jednog je dana pastor Iglesie Nueve Apostólice (Nove apostolske crkve) navratio do gradilišta kako bi jednog od starješina pitao koliko plaća ove marljive radnike. Pastor je rekao da je, iako je unajmio neke zidare koji su bili članovi njegove crkve, posao napredovao vrlo sporo. Pitao se da li bi mogao unajmiti radnike koji grade Dvoranu Kraljevstva. Kada mu je rečeno da svi Svjedoci rade besplatno, otišao je zabezeknut.

Prisustvovanje sastancima može od onih koji žive daleko od Dvorane Kraljevstva zahtijevati popriličnu žrtvu. Juan, mladić koji se krstio 1994, suočio se s takvom situacijom. On je za istinu čuo u Gabonu, gdje je proučio prvu polovinu knjige Vječno živjeti. Zatim se vratio u Ekvatorijalnu Gvineju, u svoje rodno selo koje se nalazi oko 100 kilometara od Mongoma. To je predstavljalo izazov za njega da bi nastavio svoj studij. No to ga nije spriječilo. Svakog je mjeseca biciklom putovao osam sati do Mongoma, gdje je Santiago, jedan od mjesnih starješina, vodio studij s njim. U Mongomu je ostao nekoliko dana i tijekom boravka proučavao je tri ili četiri puta. Na taj je način mogao završiti svoj studij i osposobiti se za krštenje.

Kako se Juan održava duhovno jakim budući da se tako malo druži s drugim kršćanima? Iznad svega tako što je revni propovjednik dobre vijesti. Propovijedao je svim ljudima u svom selu i do vremena kada se krstio vodio je 13 biblijskih studija. Šest njegovih interesenata pratilo ga je na dan posebnog sastanka u Mongomo kako bi prisustvovali njegovom krštenju. On sada vodi redoviti Studij Kule stražare sa zainteresiranim osobama u svom području i obično prisustvuje oko 20 osoba.

Strpljivo zalijevanje sjemena

Duhovni rast ne odvija se uvijek brzo. Ponekad je potrebno mnogo strpljenja da bi se vidjelo kako sjeme konačno donosi plod. Tako je bilo u slučaju Pake, koja je prvi put čula dobru vijest 1984. kada joj je Edita, jedna pionirka, svjedočila na tržnici. Kada je Edita sljedećeg tjedna posjetila Paku u njenom domu, Paka je pristala na biblijski studij. Iako nije puno napredovala, Edita je ustrajala jer je razabrala dobre osobine u Paki. “Činilo mi se da je ona osoba koja je nalik ovci”, objašnjava Edita, “i molila sam se Jehovi da joj otvori srce.”

Paka je uz povremene prekide nastavila svoj studij tokom četiri i pol godine, ali još uvijek uz vrlo mali napredak. Zato je, nakon što su završile knjigu Vječno živjeti, Edita otvoreno razgovarala s Pakom o tome koliko je važno da se istina shvati ozbiljno. U svom nastojanju da dostigne Pakino srce, Edita se čak rasplakala.

“Taj iskreni savjet zaista me dirnuo”, prisjeća se Paka. “Otada sam počela poduzimati promjene u svom životu. Upisala sam se u Teokratsku školu propovijedanja i te iste godine postala sam nekršteni objavitelj. Dan kada sam se napokon krstila bio je najsretniji dan u mom životu!” Pakin sadašnji entuzijazam suprotan je nekadašnjoj apatiji. Ona trenutno vodi 13 biblijskih studija i naravno strpljiva je s onima koji ne napreduju brzo.

Pomoći ljudima da poboljšaju svoj život

Živeći prema biblijskim mjerilima, Jehovini svjedoci u Ekvatorijalnoj Gvineji došli su na dobar glas zbog poštenja i pristojnosti. Jedan je čovjek, koji je očito bio impresioniran njihovim vladanjem, pristupio starješini skupštine Bata i upitao: “Imate li knjigu Raspravljanje?b Već sam sit toga što sam svjetovna osoba. Želio bih postati Jehovin svjedok!”

Antonio, sluga pomoćnik u skupštini Malabo, tipičan je primjer svjetovne osobe koja je postala Svjedok. Prije nego što je proučavao Bibliju, vodio je razuzdan život. Većinu novca koji je zaradio kao urar potrošio je na piće, a ujedno je i nemoralno živio. Što mu je pomoglo da promijeni svoj način života? Bio je duboko impresioniran onim što je snažno izjavljeno u 1. Korinćanima 6:9, 10: “Ne varajte se: ni kurvari, (...) ni pijanice, (...) carstva Božijega ne će naslijediti.” Shvatio je da ako želi imati Božju naklonost, mora promijeniti svoj način života. S tim ciljem počeo je paziti na svoje društvo (Priče Salamunove 13:20). Kada su ga bivši prijatelji zvali da ide s njima na piće, odbio je njihov poziv i umjesto toga im je svjedočio. Uskoro su mu prestali dosađivati.

Je li bilo vrijedno sveg tog truda? “Vrlo sam sretan što sam promijenio svoj način života”, objašnjava Antonio. “Zdravlje mi je puno bolje iako sam sada u svojim 60-im, dok su moji nekadašnji prijatelji ili umrli ili pate od lošeg zdravlja. Sada imam prave prijatelje umjesto onih koji su samo željeli kompanjona koji je spreman platiti im sljedeće piće. Što je najvažnije od svega, imam dobar odnos s Bogom. Sada služim kao opći pionir i vodim biblijski studij s čovjekom koji također ima problem s pićem, tako da mogu koristiti svoje iskustvo kako bih mu pomogao.”

Postati Božji robovi

Prije nekih 200 godina, ljudi duž obale Ekvatorijalne Gvineje bili su sakupljani i odvažani u Amerike kao robovi. Danas mnogi dobrovoljno postaju robovi — Božji robovi. Taj im je oblik ropstva donio pravu slobodu, oslobađajući ih od babilonskih doktrina i spiritističkih postupaka. To ih je ujedno naučilo kako živjeti zadovoljavajućim i produktivnim životom. Iskusili su ono što je Isus obećao: “Poznaćete istinu, i istina će vas izbaviti” (Ivan 8:32).

Budući da je 1 937 osoba 1995. prisustvovalo Spomen-svečanosti — gotovo šest puta više od broja objavitelja u zemlji — postoje izvrsni izgledi za daljnji duhovni rast. Dok Svjedoci u Ekvatorijalnoj Gvineji revno nastavljaju saditi i zalijevati sjeme istine, sigurni su da će ‘Bog davati da uzraste’ (1. Korinćanima 3:6). Nema sumnje, postoji idealna klima za duhovni rast u Ekvatorijalnoj Gvineji!

[Bilješke]