Svi moraju položiti Bogu račun
“Svaki će od nas dati Bogu račun sam za se” (RIMLJANIMA 14:12, St).
1. Koja su ograničenja bila postavljena Adamovoj i Evinoj slobodi?
JEHOVA BOG je stvorio naše praroditelje, Adama i Evu, kao osobe sa slobodnom voljom. Iako su bili na nižem položaju od anđela, oni su bili inteligentna stvorenja sposobna da donose mudre odluke (Psalam 8:4, 5). No ta sloboda dobivena od Boga nije bila dozvola za iskazivanje samoodređenja. Oni su bili odgovorni svom Stvoritelju i ta je odgovornost prenesena na sve njihove potomke.
2. Kakav će obračun uskoro izvršiti Jehova, i zašto?
2 Budući da se sada približavamo vrhuncu ovog zlog sustava stvari, Jehova će izvršiti obračun na Zemlji. (Usporedi Rimljanima 9:28.) Uskoro će bezbožni ljudi morati Jehovi Bogu položiti račun zbog opustošenja Zemljinih bogatstava, uništavanja ljudskih života a posebno zbog proganjanja njegovih slugu (Otkrivenje 6:10; 11:18).
3. Koja ćemo pitanja razmatrati?
3 Budući da se suočavamo s ovom otrežnjavajućom vizijom, bilo bi korisno da se osvrnemo na Jehovin pravedan način postupanja sa svojim stvorenjima u prošlosti. Kako Pisma mogu pomoći nama osobno da položimo svom Stvoritelju prihvatljiv račun? Koji bi nam primjeri mogli koristiti, a koje ne bismo smjeli oponašati?
Anđeli su odgovorni
4. Kako znamo da Bog anđele smatra odgovornima za njihove postupke?
4 Jehovina anđeoska stvorenja na nebu jednako su mu odgovorna kao i mi. Prije potopa Noinog vremena, neki su anđeli bili neposlušni i materijalizirali su se kako bi imali spolne odnose sa ženama. Budući da su imala slobodnu volju, ta duhovna stvorenja mogla su donijeti ovakvu odluku, ali Jehova ih je smatrao odgovornima. Kad su se neposlušni anđeli vratili u duhovno područje, Jehova im nije dopustio da ponovno zauzmu svoj prvobitni položaj. Učenik Juda nam kaže da ih se “čuva u vječnijem okovima pod mrakom za sud velikoga dana” (Juda 6).
5. Kakav su pad doživjeli Sotona i njegovi demoni, i kako će biti naplaćen račun za njihovu pobunu?
5 Vladar tih neposlušnih anđela, odnosno demona, jest Sotona Đavo (Matej 12:24-26). Taj se zli anđeo pobunio protiv svog Stvoritelja i osporio pravovaljanost Jehovine suverenosti. Sotona je naše praroditelje odveo u grijeh a konačna posljedica toga bila je njihova smrt (1. Mojsijeva 3:1-7, 17-19). Iako je Jehova dopustio Sotoni da još neko vrijeme nakon toga ima pristup u nebeske dvore, biblijska knjiga Otkrivenje prorekla je da u vrijeme koje je Bog odredio taj zlikovac treba biti zbačen u blizinu Zemlje. Dokazi pokazuju da se to odigralo ubrzo nakon što je 1914. Isus Krist primio kraljevsku moć. Đavo i njegovi demoni naposljetku će biti zauvijek uništeni. Kad sporno pitanje suverenosti bude konačno riješeno, račun za pobunu bit će pravedno naplaćen (Job 1:6-12; 2:1-7; Otkrivenje 12:7-9; 20:10).
Božji Sin je odgovoran
6. Kako Isus gleda na vlastitu odgovornost svom Ocu?
6 Kakav li je odličan primjer pružio Božji Sin Isus Krist! Kao savršen čovjek jednak Adamu, Isus je bio radostan što je vršio božansku volju. Bio je sretan i zbog toga što ga se smatralo odgovornim udovoljavati Jehovinom zakonu. Psalmist je u vezi s njim prikladno prorekao: “Hoću činiti volju tvoju, Bože moj, i zakon je tvoj meni u srcu” (Psalam 40:8; Jevrejima 10:6-9).
7. Zašto je Isus, moleći se uoči svoje smrti, mogao izreći riječi zabilježene u Ivanu 17:4, 5?
7 Usprkos protivljenju punom mržnje koje je doživio, Isus je vršio Božju volju i ostao besprijekoran sve do smrti na mučeničkom stupu. Tako je platio otkupnu cijenu kako bi otkupio čovječanstvo od smrtonosnih posljedica Adamovog grijeha (Matej 20:28). Zato se Isus uoči svoje smrti mogao s povjerenjem moliti: “Ja tebe proslavih na zemlji: posao svrših koji si mi dao da radim. I sad proslavi ti mene, oče, u tebe samoga slavom koju imadoh u tebe prije nego svijet postade” (Ivan 17:4, 5). Isus je mogao te riječi uputiti svom nebeskom Ocu zbog toga što je uspješno prošao ispit odgovornosti i time ugodio Bogu.
8. (a) Kako je Pavao pokazao da moramo položiti Jehovi Bogu račun za sebe? (b) Što će nam pomoći da ugodimo Bogu?
8 Za razliku od savršenog čovjeka Isusa Krista, mi smo nesavršeni. No ipak smo odgovorni Bogu. Apostol Pavao je rekao: “A ti, zašto sudiš brata svoga? Ili ti, zašto prezireš brata svoga? Ta, svi ćemo stajati pred Božjim sudom, jer stoji pisano: ‘Tako mi života — veli Gospodin — meni će se pokloniti svako koljeno, i svaki će jezik hvaliti Boga.’ Prema tome, svaki će od nas dati Bogu račun sam za se” (Rimljanima 14:10-12, St). Da bismo to mogli učiniti i tako ugoditi Jehovi, on nam je s puno ljubavi dao savjest i svoju nadahnutu Riječ, Bibliju, da bi nas vodile u onome što govorimo i činimo (Rimljanima 2:14, 15; 2. Timoteju 3:16, 17). Ako potpuno iskoristimo Jehovine duhovne pripreme i slijedimo svoju biblijski školovanu savjest, to će nam pomoći da ugodimo Bogu (Matej 24:45-47). Jehovin sveti duh, odnosno djelujuća sila, dodatni je izvor snage i vodstva. Postupajući u skladu s vodstvom duha i svoje biblijski školovane savjesti, pokazujemo da ne ‘odbacujemo Boga’, kome moramo položiti račun za sve svoje postupke (1. Solunjanima 4:3-8; 1. Petrova 3:16, 21).
Odgovornost nacija
9. Tko su bili Edomci, i što im se dogodilo zbog njihovih postupaka prema Izraelu?
9 Jehova poziva nacije na odgovornost (Jeremija 25:12-14; Sofonija 3:6, 7). Razmotrimo primjer drevnog edomskog kraljevstva, koje se nalazilo južno od Mrtvog mora a sjeverno od zaljeva Aqaba. Edomci su bili semitski narod, u bliskom srodstvu s Izraelcima. Iako je praotac Edomaca bio Abrahamov unuk Ezav, oni nisu Izraelcima dopustili da “carskim putem” prođu kroz Edom dok su bili na putu prema Obećanoj zemlji (4. Mojsijeva 20:14-21). Tijekom stoljeća se neprijateljstvo Edomaca razvilo u nesmiljenu mržnju prema Izraelu. Edomci su na kraju morali položiti račun zbog toga što su poticali Babilonce da 607. pr. n. e. razore Jeruzalem (Psalam 137:7). U šestom stoljeću pr. n. e. babilonska je vojska pod vodstvom kralja Nabonida osvojila Edom i opustošila ga, kao što je Jehova odredio (Jeremija 49:20; Abdija 9-11).
10. Kako su se Moapci ponašali prema Izraelcima, i kako je Bog pozvao Moab na odgovornost?
10 Ni Moab nije bolje prošao. Moapsko kraljevstvo nalazilo se sjeverno od Edoma a istočno od Mrtvog mora. Prije ulaska Izraelaca u Obećanu zemlju, Moapci im nisu iskazali gostoljubivost i opskrbili su ih kruhom i vodom očigledno samo radi financijske dobiti (5. Mojsijeva 23:3, 4). Moapski je kralj Balak unajmio proroka Balama kako bi ovaj prokleo Izrael, a Moapke su poslužile kako bi izraelske muškarce namamile na nemoral i idolopoklonstvo (4. Mojsijeva 22:2-8; 25:1-9). Međutim, Jehova nije dopustio da mržnja koju je Moab osjećao prema Izraelu prođe neprimijećeno. Kao što je i bilo prorečeno, Moab je doživio opustošenje od ruku Babilonaca (Jeremija 9:25, 26; Sofonija 2:8-11). Da, Bog je pozvao Moab na odgovornost.
11. Poput kojih su gradova postali Moab i Amon, i na što ukazuju biblijska proročanstva u vezi sa sadašnjim zlim sustavom stvari?
11 Nije samo Moab morao položiti Bogu račun nego i Amon. Jehova je prorekao: “Moab će biti kao Sodoma i sinovi Amonovi kao Gomora, mjesto koprivama, i slanica i vječna pustoš” (Sofonija 2:9). Moapska i amonska zemlja bile su opustošene baš kao što je Bog uništio gradove Sodomu i Gomoru. Prema izjavama Londonskog geološkog društva, istraživači tvrde da su otkrili lokacije razorenih gradova Sodome i Gomore na istočnoj obali Mrtvog mora. Bilo koji pouzdani dokaz koji bi se u vezi s tim još mogao otkriti može samo potvrditi biblijska proročanstva koja ukazuju na to da će Jehova Bog pozvati na odgovornost i sadašnji zli sustav stvari (2. Petrova 3:6-12).
12. Što je bilo prorečeno u vezi sa židovskim ostatkom, iako je Izrael morao položiti Bogu račun za svoje grijehe?
12 Iako je Izrael uživao Jehovinu veliku naklonost, i on je morao položiti Bogu račun za svoje grijehe. Kad je Isus Krist došao izraelskoj naciji, većina ga je odbacila. Samo je ostatak iskazivao vjeru i postao njegovim sljedbenikom. Pavao je primijenio određena proročanstva na taj židovski ostatak te je napisao: “Izaija viče za Izraela: ako bude broj sinova Izraelovijeh kao pijesak morski, ostatak će se spasti. Jer će on izvršiti riječ svoju, i naskoro će izvršiti po pravdi, da, ispuniće Gospodin naskoro riječ svoju [“napravit će obračun”, NW] na zemlji. I kao što proreče Izaija: da nam nije Gospodin Sabaot ostavio sjemena, onda bismo bili kao Sodoma i Gomora” (Rimljanima 9:27-29; Izaija 1:9; 10:22, 23). Apostol je naveo primjer 7 000 ljudi u Ilijino vrijeme koji se nisu poklonili Baalu, a zatim je rekao: “Tako dakle i u sadašnje vrijeme ostatak bi po izboru blagodati” (Rimljanima 11:5). Taj se ostatak sastojao od pojedinaca koji su osobno bili odgovorni Bogu.
Primjeri osobne odgovornosti
13. Što se dogodilo s Kainom kad ga je Bog pozvao na odgovornost zbog ubojstva svog brata Abela?
13 Biblija navodi mnoge primjere osobne odgovornosti Jehovi Bogu. Uzmimo za primjer Adamovog prvorođenca Kaina. I on i njegov brat Abel prinosili su žrtve Jehovi. Bog je Abelovu žrtvu prihvatio, a Kainovu nije. Kad ga je Bog pozvao na odgovornost zbog brutalnog ubojstva svog brata, Kain mu je bešćutno rekao: “Zar sam ja čuvar brata svojega?” Kain je zbog svog grijeha bio prognan u ‘zemlju Naidsku na istoku prema Edenu’. Nije pokazao iskreno kajanje zbog svog zločina i žalio je jedino zbog svoje zaslužene kazne (1. Mojsijeva 4:3-16).
14. Kako je prikazana osobna odgovornost prema Bogu u slučaju prvosvećenika Helija i njegovih sinova?
14 Osobna odgovornost pojedinca prema Bogu prikazana je i u slučaju izraelskog prvosvećenika Helija. Njegovi su sinovi Ofnije i Fines služili kao svećenici, ali “bili su krivi zbog nanošenja nepravde ljudima i zbog nepoštovanja Boga a nisu se ustezali ni od kakve zloće”, kaže povjesničar Josip. Ti “nevaljali ljudi” nisu priznavali Jehovu, upuštali su se u bogohulno ponašanje i bili krivi za težak nemoral (1. Samuelova 1:3; 2:12-17, 22-25, St). Budući da im je Helije bio otac a usto i izraelski prvosvećenik, njegova je dužnost bila da ih kazni, no on ih je samo blago ukorio. Helije je ‘svojim sinovima više iskazivao čast nego Jehovi’ (1. Samuelova 2:29, NW). Helijev je dom stigla kazna. Oba su sina umrla istog dana kad i njihov otac, a njihova je svećenička linija naposljetku bila potpuno prekinuta. Tako je račun bio naplaćen (1. Samuelova 3:13, 14; 4:11, 17, 18).
15. Zašto je bio nagrađen Jonatan, sin kralja Saula?
15 Jedan sasvim drugačiji primjer pružio je Jonatan, sin kralja Saula. Ubrzo nakon što je David ubio Golijata, “duša Jonatanova prionu za dušu Davidovu” i oni su sklopili savez prijateljstva (1. Samuelova 18:1, 3). Jonatan je vjerojatno primijetio da je Božji duh napustio Saula, no njegova revnost za pravo obožavanje nije splasnula (1. Samuelova 16:14). Jonatanovo cijenjenje Davidovog autoriteta dobivenog od Boga nikada nije zakazalo. Jonatan je uvidio svoju odgovornost pred Bogom i Jehova ga je nagradio zbog njegovog časnog načina postupanja time što je zajamčio da će njegova obiteljska linija postojati još generacijama (1. Dnevnika 8:33-40).
Odgovornost u kršćanskoj skupštini
16. Tko je bio Tit, i zašto se može reći da je položio Bogu dobar račun za sebe?
16 U Kršćanskim grčkim pismima govori se s naklonošću o mnogim muškarcima i ženama koji su položili dobar račun o sebi. Naprimjer, spominje se grčki kršćanin po imenu Tit. Pretpostavlja se da je postao kršćaninom za vrijeme Pavlovog prvog misionarskog putovanja na Cipar. Budući da su Židovi i prozeliti s Cipra vjerojatno bili u Jeruzalemu za vrijeme Pentekosta 33. n. e., kršćanstvo je moglo doprijeti na otok ubrzo nakon toga (Djela apostolska 11:19). U svakom slučaju, Tit se dokazao kao jedan od Pavlovih vjernih suradnika. Pratio je Pavla i Barnabu na putovanju u Jeruzalem oko 49. n. e., kad je bilo rješavano vrlo važno pitanje obrezanja. Činjenica da Tit nije bio obrezan pridodavala je težinu Pavlovom argumentu da obraćenici na kršćanstvo ne trebaju biti pod Mojsijevim zakonom (Galaćanima 2:1-3). O Titovoj odličnoj službi svjedoče Pisma, a Pavao mu je čak uputio poslanicu nadahnutu od Boga (2. Korinćanima 7:6; Titu 1:1-4). Tit je očigledno sve do samog kraja svog zemaljskog života polagao Bogu dobar račun za sebe.
17. Kakav je račun položio Timotej, i kako na nas može utjecati njegov primjer?
17 Timotej je bio još jedan revni pojedinac koji je položio Jehovi Bogu prihvatljiv račun za sebe. Iako je imao nekih zdravstvenih problema, Timotej je pokazivao ‘nelicemjernu vjeru’ i ‘poslužio je s Pavlom u evanđelju’. Apostol je zato mogao reći sukršćanima u Filipima: “Ni jednoga nemam jednake misli sa sobom [kao što je Timotej] koji se upravo brine za vas” (2. Timoteju 1:5; Filipljanima 2:20, 22; 1. Timoteju 5:23). Unatoč ljudskim slabostima i drugim kušnjama, i mi možemo imati nelicemjernu vjeru i položiti Bogu prihvatljiv račun za sebe.
18. Tko je bila Lidija, i kakav je duh pokazivala?
18 Lidija je bila boguodana žena koja je očigledno položila Bogu dobar račun za sebe. Ona i njeno kućanstvo bili su među prvim Evropljanima koji su prihvatili kršćanstvo, što je bila posljedica Pavlove aktivnosti u Filipima oko 50. n. e. Lidija, rodom iz Tijatire, vjerojatno je bila židovski prozelit, no izgleda da je u Filipima bilo vrlo malo Židova i nije postojala sinagoga. Ona se zajedno s drugim odanim ženama sastajala pored rijeke gdje im je Pavao govorio. Rezultat toga bio je da je Lidija postala kršćanka i da je nagovorila Pavla i njegove drugove da ostanu kod nje (Djela apostolska 16:12-15). Gostoljubivost koju je pokazala Lidija i dalje je odlika pravih kršćana.
19. Kojim je dobrim djelima Dorka položila Bogu dobar račun za sebe?
19 Dorka je bila još jedna žena koja je položila Jehovi Bogu dobar račun za sebe. Kad je umrla, Petar se uputio u Jopu jer su ga pozvali učenici koji su tamo živjeli. Dvojica muškaraca koja su dočekala Petra “izvedoše ga u gornju sobu, i skupiše se oko njega sve udovice plačući i pokazujući suknje i haljine što je radila Srna dok je bila s njima”. Dorka je bila vraćena u život. No treba li je pamtiti samo po njenoj velikodušnosti? Ne treba. Ona je bila “učenica” i sigurno je sudjelovala u djelu stvaranja učenika. Današnje su kršćanke isto tako ‘pune dobrih djela i milostinje’. Pored toga, radosne su jer aktivno sudjeluju u objavljivanju dobre vijesti o Kraljevstvu i u činjenju učenika (Djela apostolska 9:36-42; Matej 24:14; 28:19, 20).
20. Koja bismo si pitanja mogli postaviti?
20 Biblija jasno pokazuje da nacije i pojedinci moraju Suverenom Gospodinu Jehovi položiti račun (Sofonija 1:7). Ako smo predani Bogu, mogli bismo se pitati: ‘Kako gledam na prednosti i odgovornosti dobivene od Boga? Kakav račun za sebe polažem Jehovi Bogu i Isusu Kristu?’
Kako glase tvoji odgovori?
◻ Kako bi dokazao da su anđeli i Božji Sin odgovorni Jehovi?
◻ Koji biblijski primjeri pokazuju da Bog smatra nacije odgovornima?
◻ Što kaže Biblija o osobnoj odgovornosti Bogu?
◻ Tko su bile neke osobe iz biblijskog izvještaja koje su položile Jehovi Bogu dobar račun?
[Slika na stranici 10]
Isus Krist je položio svom nebeskom Ocu dobar račun za sebe
[Slika na stranici 15]
Poput Dorke, današnje kršćanke polažu Jehovi Bogu dobar račun za sebe
[Zahvala na stranici 13]
Abelova smrt/The Doré Bible Illustrations/Dover Publications, Inc.