Zakon prije Krista

“Kako ljubim zakon tvoj! Vas dan mislim o njemu” (PSALAM 119:97).

1. Što upravlja kretanjima nebeskih tijela?

JOŠ od djetinjstva, Job je vjerojatno zadivljeno promatrao zvijezde. Po svoj prilici, roditelji su ga naučili imena velikih zviježđa i ono što su znali o zakonima koji su upravljali kretanjem tih zviježđa nebom. Uostalom, ljudi su u drevna vremena koristili pouzdana kretanja tih ogromnih, elegantnih zvjezdanih sustava kako bi označili promjene godišnjih doba. No cijelo to vrijeme koje je s puno strahopoštovanja promatrao te zvjezdane formacije, Job nije znao koje ih moćne sile drže zajedno. Stoga nije mogao odgovoriti kad ga je Jehova Bog pitao: “Zar poznaješ ti zakone nebeske?” (Job 38:31-33, St). Da, zvijezdama upravljaju zakoni — toliko precizni i složeni zakoni da ih suvremeni znanstvenici ne razumiju u potpunosti.

2. Zašto se može reći da svim djelima stvaranja upravlja zakon?

² Jehova je Vrhovni Zakonodavac u svemiru. Svim njegovim djelima upravlja zakon. Njegov ljubljeni Sin, “prvorođenac svakoga stvorenja”, vjerno je slušao zakon svog Oca prije nego što je postojao materijalni svemir! (Kološanima 1:15, St). I anđeli su vođeni zakonom (Psalam 103:20). Čak i životinjama upravlja zakon, jer one slušaju instinktivne zapovijedi koje je u njih uprogramirao njihov Stvoritelj (Priče Salamunove 30:24-28; Jeremija 8:7).

3. (a) Zašto čovječanstvu trebaju zakoni? (b) Čime je Jehova vodio naciju Izrael?

³ A kako je sa čovječanstvom? Iako smo blagoslovljeni darovima kao što su inteligencija, moralnost i duhovnost, ipak nam je u određenoj mjeri potrebno vodstvo božanskog zakona dok koristimo te sposobnosti. Naši praroditelji, Adam i Eva, bili su savršeni i zato im je bilo potrebno vodstvo samo nekoliko zakona. Ljubav prema njihovom nebeskom Ocu trebala je biti dovoljan razlog da spremno slušaju. No oni su bili neposlušni (1. Mojsijeva 1:26-28; 2:15-17; 3:6-19). Zbog toga su njihovo potomstvo sačinjavala grešna stvorenja kojima je vodstvo trebalo pružati mnogo više zakona. S vremenom, Jehova je s puno ljubavi zadovoljio tu potrebu. Noi je dao posebne zakone koje je trebao prenijeti svojoj obitelji (1. Mojsijeva 9:1-7). Stoljećima kasnije, Bog je preko Mojsija novoj naciji Izrael dao detaljan, pisani kodeks Zakona. Bilo je to prvi put da je Jehova vodio cijelu naciju božanskim zakonom. Istraživanje tog Zakona pomoći će nam razumjeti vitalnu ulogu koju božanski zakon igra u životu današnjih kršćana.

Mojsijev zakon — njegova svrha

4. Zašto je za izabrane Abrahamove potomke bio izazov to što je obećano Sjeme trebalo poteći od njih?

⁴ Apostol Pavao, revni izučavatelj Zakona, pitao je: “Šta će dakle zakon?” (Galaćanima 3:19). Da bismo na to odgovorili, trebamo se prisjetiti da je Jehova obećao svom prijatelju Abrahamu da će iz njegove obiteljske linije poteći Sjeme koje će donijeti velike blagoslove svim nacijama (1. Mojsijeva 22:18). No ovdje je ležao izazov: Nije svaki pojedinac među Abrahamovim izabranim potomcima, Izraelcima, ljubio Jehovu. S vremenom se većina pokazala tvrdoglavima, buntovnima — neki su bili gotovo neobuzdani! (2. Mojsijeva 32:9; 5. Mojsijeva 9:7). Takvi su se nalazili među Božjim narodom jednostavno zato što su se tu rodili, a ne zato što su to izabrali.

5. (a) Čemu je Jehova poučavao Izraelce putem Mojsijevog zakona? (b) Kako je Zakon bio oblikovan da bi utjecao na ponašanje onih koji su ga držali?

⁵ Kako je iz takvog naroda moglo poteći obećano Sjeme i kako mu je moglo koristiti? Umjesto da ih je kontrolirao kao robote, Jehova ih je poučavao putem zakona (Psalam 119:33-35; Izaija 48:17). Čak i hebrejska riječ za “zakon”, tohráh, znači “poduka”. Čemu je zakon poučavao? Prvenstveno je Izraelce poučavao da im je potreban Mesija, koji će ih otkupiti iz grešnog stanja u kojem su se nalazili (Galaćanima 3:24). Zakon je također učio božanskom strahu i poslušnosti. Izraelci su u skladu s abrahamskim obećanjem trebali služiti kao svjedoci Jehove pred svim drugim nacijama. Zato ih je Zakon morao poučiti uzvišenim, plemenitim pravilima ponašanja koja su trebala služiti na čast Jehovi; trebao je pomoći Izraelu da ostane odijeljen od pokvarenih postupaka okolnih nacija (3. Mojsijeva 18:24, 25; Izaija 43:10-12).

6. (a) Od koliko se otprilike odredaba sastoji Mojsijev zakon, i zašto ne trebamo misliti da ih je previše? (Vidi fusnotu.) (b) Kakav uvid možemo steći proučavanjem Mojsijevog zakona?

⁶ Stoga ne čudi da se Mojsijev zakon sastoji od mnogih odredaba — ima ih preko 600.a Taj je pisani kodeks regulirao područje obožavanja, vlasti, morala, pravde, pa čak i načina prehrane i higijene. No znači li to da je Zakon bio obična gomila hladnih propisa i kratkih zapovijedi? Daleko od toga! Proučavanje ovog kodeksa Zakona pruža bogat uvid u Jehovinu osobnost prožetu ljubavlju. Razmotrimo neke primjere.

Zakon koji je odisao milosrđem i samilošću

7, 8. (a) Kako je zakon naglašavao milosrđe i samilost? (b) Kako je Jehova milosrdno primijenio Zakon u Davidovom slučaju?

⁷ Zakon je naglašavao milosrđe i samilost, osobito prema neznatnima ili bespomoćnima. Udovice i siročad uživali su posebnu zaštitu (2. Mojsijeva 22:22-24). Tegleće životinje bile su zaštićene od okrutnog postupanja. Poštovala su se temeljna prava vlasništva (5. Mojsijeva 24:10; 25:4). Iako je Zakon zahtijevao smrtnu kaznu za ubojstvo, omogućavao je iskazivanje milosrđa u slučajevima nenamjernog ubojstva (4. Mojsijeva 35:11). Izraelski su suci očigledno imali slobodne ruke dok su određivali kazne za neke prijestupe, ovisno o stavu prijestupnika. (Usporedi 2. Mojsijevu 22:7 i 3. Mojsijevu 6:1-7.)

⁸ Jehova je dao primjer sucima, nepokolebljivo primjenjujući Zakon gdje je potrebno, no milosrdno gdje je moguće. Kralju Davidu, koji je počinio preljub i ubojstvo, bilo je ukazano milosrđe. No nije prošao nekažnjeno, jer ga Jehova nije zaštitio od strašnih posljedica koje su proizašle iz njegovog grijeha. Međutim, zbog saveza za Kraljevstvo i zbog toga što je po prirodi bio milosrdan čovjek te zato što se pokajao iz dubine srca, David nije bio pogubljen (1. Samuelova 24:5-8; 2. Samuelova 7:16; Psalam 51:1-4; Jakov 2:13).

9. Kakvu je ulogu igrala ljubav u Mojsijevom zakonu?

⁹ Pored toga, Mojsijev zakon je naglašavao ljubav. Zamisli da neka od današnjih nacija ima kodeks zakona koji konkretno zahtijeva ljubav! Stoga, Mojsijev zakon ne samo da je zabranjivao ubojstvo; on je zahtijevao: “Ljubi bližnjega svojega kao sebe samoga” (3. Mojsijeva 19:18). Ne samo da je zabranjivao nepravedno postupanje s došljakom; on je zahtijevao: “Ljubi ga kao sebe samoga; jer ste i vi bili došljaci u zemlji Egipatskoj” (3. Mojsijeva 19:34). Ne samo da je preljub stavio izvan zakona; on je zahtijevao da suprug usrećuje svoju suprugu! (5. Mojsijeva 24:5). Hebrejske riječi koje označavaju svojstvo ljubavi samo se u 5. Mojsijevoj knjizi koriste otprilike 20 puta. Jehova je Izraelcima zajamčio svoju ljubav — u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti (5. Mojsijeva 4:37; 7:12-14). Da, zaista, najveća zapovijed u Mojsijevom zakonu bila je: “Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega i iz sve duše svoje i iz sve snage svoje” (5. Mojsijeva 6:5). Isus je rekao da cijeli Zakon ovisi o ovoj zapovijedi, uz zapovijed da ljubimo svog bližnjeg (3. Mojsijeva 19:18; Matej 22:37-40). Stoga ne čudi što je psalmist napisao: “Kako ljubim zakon tvoj! Vas dan mislim o njemu” (Psalam 119:97).

Pogrešna primjena Zakona

10. Kako su Židovi uglavnom gledali na Mojsijev zakon?

¹⁰ Kako je stoga tragično da Izrael uglavnom nije cijenio Mojsijev zakon! Narod nije slušao Zakon, nije se obazirao na njega ili ga je zaboravio. Čisto su obožavanje okaljali odvratnim religioznim običajima drugih nacija (2. Carevima 17:16, 17; Psalam 106:13, 35-38). A Zakon su kršili i na druge načine.

11, 12. (a) Na koji su način skupine religioznih vođa nanosile štetu nakon Ezdrinog vremena? (Vidi okvir.) (b) Zašto su drevni rabini smatrali da je potrebno ‘načiniti ogradu oko Zakona’?

¹¹ Najviše štete Zakonu nanijeli su upravo oni koji su tvrdili da ga naučavaju i čuvaju. To se dogodilo nakon vremena vjernog pismoznalca Ezdre koji je živio u petom stoljeću pr. n. e. Ezdra se snažno borio protiv iskvarujućih utjecaja drugih nacija i naglašavao je čitanje i naučavanje Zakona (Ezdra 7:10; Nehemija 8:5-8). Neki su učitelji Zakona tvrdili da slijede Ezdrin primjer i osnovali su “Veliki sabor”, kako su ga nazvali. Među njegovim izrekama bio je i nalog: “Načinite ogradu oko Zakona.” Ti su učitelji smatrali da je Zakon poput dragocjenog vrta. Kako nitko ne bi dirao u taj vrt prestupanjem njegovih zakona, stvorili su daljnje zakone, “Usmeni Zakon”, kako bi spriječili ljude da se približe takvim pogreškama.

¹² Netko bi mogao tvrditi da su židovski vođe s pravom tako mislili. Nakon Ezdrinog vremena Židovima su vladale strane sile, osobito Grčka. Kako bi se suzbio utjecaj grčke filozofije i kulture, među Židovima su se pojavile skupine religioznih vođa. (Vidi okvir na 10. stranici.) S vremenom su neke od tih skupina počele konkurirati levitskom svećenstvu kao učitelji Zakona, čak su ga i pretekle. (Usporedi Malahiju 2:7.) Do 200. pr. n. e. usmeni je zakon počeo utjecati na život Židova. Isprva se ti zakoni nisu smjeli zapisivati, kako ih se ne bi smatralo jednakima pisanom Zakonu. No postupno je ljudsko razmišljanje dobilo prednost pred božanskim, tako da je na koncu ta “ograda” čak nanijela štetu onom istom “vrtu” koji je trebala štititi.

Okaljano farizejstvo

13. Kako su neki židovski religiozni vođe opravdavali stvaranje mnogih pravila?

¹³ Rabini su smatrali da Tora, odnosno Mojsijev zakon, budući da je savršena, mora imati odgovor na svako pitanje koje bi se moglo postaviti. Ova ideja nije izražavala iskreno poštovanje. Ona je zapravo rabinima dala slobodu da se koriste ljudskim mudrovanjem, tako da su ostavili dojam kao da je Božja riječ temelj za pravila o kojekakvim pitanjima — nekim osobnim, a drugim sasvim beznačajnim.

14. (a) Kako su židovski religiozni vođe proširili do nebiblijskih krajnosti biblijski propis o odijeljenosti od nacija? (b) Što pokazuje da rabinska pravila nisu uspjela zaštititi židovski narod od poganskih utjecaja?

¹⁴ Vjerski su vođe uvijek iznova preuzimali biblijske propise i zatim ih proširivali do krajnosti. Naprimjer, Mojsijev zakon poticao je na odijeljenost od nacija, no rabini su propovijedali neku vrstu nerazumnog prezira prema svemu što nije bilo židovsko. Smatrali su da Židov ne smije ostaviti svoju stoku u ne-židovskom svratištu, jer se ne-Židove “sumnjiči za bestijalnost”. Židovki nije bilo dopušteno da ne-Židovki pomogne pri porodu jer bi time “pomogla donijeti na svijet dijete za idolopoklonstvo”. Rabini su s pravom bili nepovjerljivi prema grčkim vježbaonicama, ali su zbog toga zabranili sve atletske vježbe. Povijest pokazuje da sve to nije zaštitilo Židove od ne-židovskih vjerovanja. Ustvari, sami su farizeji naučavali pogansku grčku nauku o besmrtnosti duše! (Ezehijel 18:4).

15. Kako su židovski religiozni vođe iskrivili zakone o očišćenju i incestu?

¹⁵ Farizeji su također iskrivili zakone o očišćenju. Govorilo se da bi farizeji očistili i samo Sunce kad bi mogli. Njihov je zakon smatrao da bi čovjeka onečistilo ako ne bi odmah “odgovorio na zov prirode”! Pranje ruku postalo je zamršen obred za koji su vrijedila pravila o tome koju ruku treba prvu oprati i kako. Žene se smatralo posebno nečistima. Na temelju biblijske zapovijedi da se “ne pristupa” nijednom krvnom srodniku (to je ustvari zakon protiv incesta), rabini su propisali da muž ne smije hodati iza svoje žene; da ne smije s njom razgovarati na trgu (3. Mojsijeva 18:6).

16, 17. Kako se usmeni zakon proširio na zapovijed o držanju tjednog Sabata, i s kakvim posljedicama?

¹⁶ Posebno je poznata duhovna lakrdija koju je usmeni zakon načinio od zakona o Sabatu. Bog je Izraelu dao jednostavnu zapovijed: Nemoj raditi nikakav posao sedmi dan u tjednu (2. Mojsijeva 20:8-11). Međutim, usmeni zakon išao je dalje i odredio otprilike 39 različitih vrsta zabranjenog rada, uključujući i vezivanje ili odvezivanje čvora, šivanje dva uboda iglom, ispisivanje dva hebrejska slova i tako dalje. Zatim je svaka od tih vrsta zahtijevala daljnja beskrajna pravila. Koji su čvorovi bili zabranjeni, a koji dopušteni? Usmeni zakon je na to odgovarao proizvoljnim propisima. Liječenje se smatralo zabranjenim radom. Naprimjer, na Sabat je bilo zabranjeno namjestiti slomljeni ud. Čovjek kojeg je bolio zub mogao je koristiti ocat da bi začinio hranu, ali ga nije smio usisavati kroz zube. To bi mu moglo izliječiti zub!

¹⁷ Tako je zakon o Sabatu, zatrpan pod stotinama pravila koja su načinili ljudi, za većinu Židova izgubio svoje duhovno značenje. Kad je Isus Krist, “Gospodar sabata”, na Sabat činio neobična, dirljiva čuda, pismoznalci i farizeji ostali su hladni. Njih je brinulo samo to što on navodno nije mario za njihove propise (Matej 12:8, 10-14, NW).

Učiti iz nerazumnosti farizeja

18. Kakva je bila posljedica dodavanja usmenih zakona i predaja Mojsijevom zakonu? Prikaži to.

¹⁸ Ukratko, mogli bismo reći da su se ti dodatni zakoni i predaje prilijepili za Mojsijev zakon baš kao što se lupari prilijepe za trup broda. Vlasnik broda ne žali truda kako bi sastrugao s broda ta neugodna stvorenja, jer ona usporavaju brod i uništavaju antikorozivni premaz. Slično tome, usmeni zakoni i predaje opteretili su Zakon i izložili ga nagrizajućoj pogrešnoj primjeni. Međutim, umjesto da su sastrugali te nebitne zakone, rabini su ih nastavili dodavati. Do vremena kad je Mesija došao ispuniti Zakon, “brod” je već bio tako prekriven “luparima” da je jedva plovio! (Usporedi Priče Salamunove 16:25.) Umjesto da su štitili savez Zakona, ti su religiozni vođe postupali nerazumno, time što su ga kršili. Dakle, zašto se njihova “ograda” načinjena od pravila pokazala neuspješnom?

19. (a) Zašto se ‘ograda oko zakona’ pokazala neuspješnom? (b) Što pokazuje da židovski religiozni vođe nisu iskreno vjerovali?

¹⁹ Vođe judaizma nisu shvatili da se borba protiv pokvarenosti vodi u srcu, a ne na stranicama zakonika (Jeremija 4:14). Ključ za pobjedu je ljubav — ljubav prema Jehovi, njegovom zakonu i pravednim načelima. Takva ljubav rađa odgovarajuću mržnju prema onome što Jehova mrzi (Psalam 97:10; 119:104). Stoga oni čija su srca ispunjena ljubavlju ostaju vjerni Jehovinim zakonima u ovom pokvarenom svijetu. Židovski su religiozni vođe imali veliku prednost poučavati narod kako bi promicali i pobuđivali takvu ljubav. Zašto nisu uspjeli u tome? Očito im je nedostajalo vjere (Matej 23:23). Da su vjerovali u to da snaga Jehovinog duha djeluje u srcima vjernih ljudi, ne bi smatrali potrebnim preuzimati strogu kontrolu nad životom drugih (Izaija 59:1; Ezehijel 34:4). Budući da nisu imali vjeru, nisu je ni pokazivali; narod su opteretili zapovijedima koje su načinili ljudi (Matej 15:3, 9; 23:4).

20, 21. (a) Kakav je ukupni utjecaj na judaizam imao način razmišljanja usmjeren na predaje? (b) Kakvu pouku izvlačimo iz onog što se dogodilo u judaizmu?

²⁰ Ti židovski vođe nisu promicali ljubav. Njihove su predaje stvorile religiju zaokupljenu površnim stvarima, koja je zahtijevala mehaničku poslušnost zbog izvanjske forme — a to je pogodno tlo za licemjerje (Matej 23:25-28). Njihovi su propisi stvorili bezbrojne razloge da osuđuju druge. Tako su ponosni, autoritarno raspoloženi farizeji smatrali da opravdano kritiziraju i samog Isusa Krista. Previdjeli su glavnu svrhu Zakona i odbacili jedinog pravog Mesiju. Zbog toga je on morao reći židovskoj naciji: “Eto će vam se ostaviti vaša kuća pusta” (Matej 23:38; Galaćanima 3:23, 24).

²¹ Kako glasi pouka za nas? Krut način razmišljanja usmjeren na predaje očito ne unapređuje čisto obožavanje Jehove! No znači li to da današnji obožavatelji Jehove ne trebaju imati nikakva pravila osim onih koja su posebno razjašnjena u Svetom pismu? Ne. Da bismo dobili potpuni odgovor, razmotrimo sada kako je Isus Krist zamijenio Mojsijev zakon novim i boljim zakonom.

[Bilješke]

Možeš li objasniti?

◻ Kako svim djelima stvaranja upravlja božanski zakon?

◻ Koja je bila glavna svrha Mojsijevog zakona?

◻ Što pokazuje da je Mojsijev zakon naglašavao milosrđe i samilost?

◻ Zašto su židovski religiozni vođe dodavali bezbrojna pravila Mojsijevom zakonu, i do čega je to dovelo?

[Okvir na stranici 10]

Židovski religiozni vođe

Pismoznalci: Sebe su smatrali Ezdrinim nasljednicima i tumačima Zakona. Prema knjizi A History of the Jews (Povijest Židova), “nisu svi pismoznalci bili uzvišena duha, pa su se njihovi pokušaji da pronađu skriveno značenje u zakonu često izrodili u besmislena pravila i nerazumna ograničenja. Ona su se ustalila kao običaji, koji su uskoro prerasli u neumoljivu tiraniju.”

Hasidi: Njihovo ime znači “pobožnî” ili “sveci”. Prvi se put kao skupina spominju oko 200. pr. n. e., bili su politički utjecajni, fanatični branitelji čistoće Zakona od tiranije grčkog utjecaja. Hasidi su se podijelili na tri grupe: farizeje, saduceje i esene.

Farizeji: Neki izučavatelji smatraju da njihovo ime dolazi od riječî “odvojeni”, odnosno “separatisti”. Bili su pravi fanatici u svom snažnom nastojanju da budu odijeljeni od neznabožaca, ali svoje su bratstvo također smatrali odijeljenim — i nadmoćnijim — od običnog židovskog naroda, koji nije znao ništa o složenosti usmenog zakona. Jedan je povjesničar o farizejima rekao: “Gledano u cjelini, prema ljudima su se ponašali kao prema djeci, formulirajući i određujući čak i najmanje pojedinosti ritualnih svetkovina.” Jedan je drugi izučavatelj rekao: “Farizejstvo je stvorilo masu zakonskih pravila koja su obuhvaćala svaku situaciju, a to je neizbježno vodilo do toga da su uveličavali sitnice a time umanjivali velike stvari (Mt. 23:23).”

Saduceji: Grupa koja je bila usko povezana s aristokracijom i svećenstvom. Žestoko su se protivili pismoznalcima i farizejima, govoreći da usmeni zakon nema toliku vrijednost kao pisani Zakon. Sama Mišna pokazuje da su izgubili tu bitku: “Riječi pismoznalaca treba strože [obdržavati] nego što treba [obdržavati] riječi [pisanog] Zakona.” Talmud, u koji su uvršteni mnogi komentari usmenog zakona, kasnije je išao tako daleko da u njemu stoji: “Riječi pismoznalaca su (...) skupocjenije od riječi Tore.”

Eseni: Grupa asketa koja se izolirala u odijeljenim zajednicama. Prema The Interpreter’s Dictionary of the Bible (Tumačevom rječniku Biblije), eseni su bili još isključiviji od farizeja i “ponekad se moglo dogoditi da se ponašaju farizejskije i od samih farizeja”.

[Slika na stranici 8]

Joba su roditelji, po svoj prilici, poučavali o zakonima koji upravljaju zviježđima