Doprijeti do svih vrsta ljudi u suvremenoj Ateni

KAD je apostol Pavao oko 50. n. e. posjetio Atenu, grad je još uvijek bio važan komercijalni centar, iako više nije imao slavu svoje klasične prošlosti. Jedno povijesno djelo navodi: “[Atena] je i dalje bila duhovna i umjetnička metropola Grčke, kao i vrlo poželjno mjesto za posjete obrazovanih i moćnih ljudi te ere.”

Dok je boravio tamo, Pavao je vjerojatno imao priliku propovijedati Židovima, poganskim Atenjanima i ljudima iz mnogih različitih mjesta. Budući da je bio budan i vješt učitelj, rekao je u jednoj raspravi da je Bog dao “svim osobama život i dah”, da je “od jednog (...) čovjeka načinio svaku ljudsku naciju” i da “se svi posvuda pokaju” zato što će On suditi “nastanjenoj zemlji” (Djela apostolska 17:25-31, NW).

Raznoliko područje

Posljednjih desetljeća Atena je ponovo postala grad koji privlači ljude sa svih strana. Diplomati i vojni službenici došli su kao dio stranih delegacija. Mladi ljudi iz Afrike i sa Srednjeg istoka nastanili su se kao studenti sveučilišta. Sjatili su se i radnici imigranti iz Afrike, Azije i istočnoevropskih zemalja. Ima mnogo Filipinaca i drugih iz jugoistočne Azije, koji su došli tražiti posao posluge u kući. Tu je i neprestan priliv izbjeglica iz susjednih zemalja i nemirnih područja širom zemaljske kugle.

Ovakva situacija predstavlja izazov za mjesne propovjednike dobre vijesti o Kraljevstvu. Većina privremenih stanovnika govori engleski, ali neki govore samo svoj materinji jezik. Ovi ljudi predstavljaju mnoge različite kulturne i religijske sredine. Među posjetiocima možeš naći one koji se izjašnjavaju kao kršćani, muslimane, hinduse, budiste, animiste, agnostike i ateiste. Jehovini svjedoci moraju naučiti kako prilagoditi svoje prezentacije različitom porijeklu ovih ljudi.

Pošto su mnogi od ovih došljaka prošli kroz teška vremena, oni često imaju pitanja o smislu života i izgledima za budućnost. Neki visoko cijene Bibliju i nije im teško prihvatiti ono što ona kaže. U ovom raznolikom području, ljudi su većinom ponizni, krotki i gladni istine. Oni se osjećaju slobodnijima tragati za istinom zato što su daleko od svojih obitelji i domaće okoline.

Da bi se obradilo ovo područje, godine 1986, osnovana je engleska skupština u Ateni. Porast je bio divan. Tijekom posljednjih pet godina, krstilo se oko 80 novih osoba. Rezultat toga je da se u Ateni osnovala jedna arapska skupština, jedna poljska skupština a neko vrijeme je postojala i jedna francuska grupa. Neki iz engleske skupštine preselili su se da bi pomogli drugim takvim skupštinama i grupama na sjeveru u Solunu, u Iraklionu, na Kreti i u atenskoj luci Pirej. Da li biste željeli upoznati neke od stranaca koji su upoznali istinu u Ateni?

Ulaze poželjne stvari nacija

Thomas je rođen u Asmari, Eritreja, i odrastao kao predani katolik. Kad je imao 15 godina, otišao je u samostan. Pitao je opata: “Kako je moguće da su u jednom Bogu tri Boga?” Opat je odgovorio: “Zato što mi prihvaćamo ono što papa kaže o duhovnim stvarima. Prije svega to je misterij a ti si previše mlad da bi ga razumio.” Nakon pet godina provedenih u samostanu, Thomas je otišao, razočaran i frustriran ponašanjem i učenjima crkve. Ipak, nije odustao od svoje potrage za pravim Bogom.

Jednog dana, ubrzo nakon što se preselio u Atenu, našao je pred svojim vratima primjerak Kule stražare, koji je imao naslovnu temu “Zdravlje i sreća mogu biti tvoji”. Pročitao ga je nekoliko puta. U istom časopisu pročitao je da bismo trebali najprije tražiti Božje Kraljevstvo i njegovu pravednost (Matej 6:33). Thomas je kleknuo i zamolio Boga da mu pokaže kako da to čini, obećavajući: “Ako mi pokažeš kako da tražim tvoje Kraljevstvo, posvetit ću šest mjeseci svog života da bih naučio kako ti služiti.” U četvrtom tjednu nakon toga, dva Svjedoka pokucala su na njegova vrata. Thomas je odmah prihvatio biblijski studij a deset mjeseci kasnije on se krstio. On kaže: “Jehova je zaista odgovorio na moju molitvu i dao mi priliku da budem jedan od njegovih Svjedoka. Sada me njegova ljubav potiče da u svom životu najprije tražim njegovo Kraljevstvo i pravednost.”

Dok su propovijedale od vrata do vrata, dvije druge Svjedokinje, vidjele su strano prezime pokraj zvona.

“Što želite?” čuo se ženski glas preko interfona.

Jedna od Svjedokinja rekla je da one pokušavaju naći ljude koji govore engleski i koji su zainteresirani za Bibliju.

“Koje ste vi religije?” žena je upitala.

“Mi smo Jehovini svjedoci.”

“O, dobro! Dođite gore na zadnji kat.”

One su pošle i, kad su se vrata od lifta otvorila, tamo je stajao vrlo krupan čovjek s prilično negativnim stavom. Ali žena je doviknula iznutra.

“Pusti ih unutra. Ja želim s njima razgovarati.”

Ispostavilo se da je ona putovala svijetom sa sportskom ekipom svog muža, i da se baš dan ranije molila da pronađe Jehovine svjedoke. Tako se odmah započelo s biblijskim studijem. Pošto je njihovo vrijeme ostanka u Grčkoj bilo ograničeno, dogovoren je studij tri puta tjedno, tako da su knjigu Vječno živjeti završili za samo deset tjedana.

Sljedeća sportska sezona vratila ih je natrag u Grčku. Žena je obnovila svoj studij i odlično napredovala. Nakon nekoliko mjeseci, pridružila se Svjedocima u službi propovijedanja kao nekršteni objavitelj i ubrzo započela svoj prvi biblijski studij. S kim? Sa svojim mužem koji je vrlo impresioniran Svjedocima i promjenama kod svoje žene.

Allan, sin protestantskog pastora, odrastao je u Južnoafričkoj Republici. Od vrlo rane mladosti, on je bio uvjeren da je Biblija inspirirano otkrivenje od Boga. Nezadovoljan svojom religijom, okrenuo se filozofiji i politici, ali to ga je ostavilo praznijim nego ikad. Nakon što se preselio u Grčku, njegov osjećaj praznine je rastao. On je osjećao da njegov život nema smisao, da je na putu koji ne vodi nikamo.

Jedne noći nešto se dogodilo. “Spustio sam se na koljena i otvorio svoje srce Bogu”, kaže Allan. “Plačući od žalosti zbog svog načina života, usrdno sam molio Boga da me vodi do svojih pravih sljedbenika. Obećao sam da ću hoditi u svjetlu njegovog vodstva.” Za manje od tjedan dana, bio je u trgovini i stupio u razgovor s vlasnicom, ženom za koju se ispostavilo da je Svjedok. Taj razgovor pokazao se kao prava prekretnica u Allanovom životu. “Sljedećih dana gledao sam kako se moja brižljivo čuvana uvjerenja ruše: Trojstvo, paklena vatra, besmrtnost duše — sve to očigledno nisu biblijska učenja.” U Dvorani Kraljevstva, bračni par Svjedoka ponudio se da proučava Bibliju s njim. On je prihvatio i brzo napredovao. “Istina me potakla da plačem od radosti”, prisjeća se Allen, “i oslobodila me.” Godinu dana kasnije on se krstio. Danas je sretan što može služiti kao sluga pomoćnik u mjesnoj skupštini.

Elizabeth je iz Nigerije, gdje je tražila Boga u različitim crkvama, ali je još uvijek bila nezadovoljna. Ono što ju je najviše užasavalo bilo je učenje o vječnom mučenju u paklenoj vatri. Kada je sa svojom obitelji došla u Atenu, dva Svjedoka došla su na njena vrata i započeli su biblijski studij. Elizabeth je bila presretna kad je saznala da Bog ne muči ljude, već da pruža nadu u vječni život na rajskoj Zemlji. Ona je bila trudna s četvrtim djetetom, koje je htjela pobaciti. Tada je naučila iz Biblije Jehovino gledište o svetosti života. Sada ima prekrasnu kćerku. Elizabeth je napredovala vrlo brzo i uskoro se krstila. Iako ima četvoro djece i posao s punim radnim vremenom, ona je u mogućnosti gotovo svaki mjesec biti pomoćni pionir. Bila je blagoslovljena time što joj je muž počeo proučavati Bibliju. Ona kaže: “Konačno sam pronašla pravog Boga i pravo obožavanje, zahvaljujući Jehovi i njegovoj organizaciji punoj ljubavi.”

S mnogim ljudima u ovom raznolikom području kontaktira se svjedočenjem na ulici, ali potrebna je ustrajnost da bi se razvio njihov interes. To je bio slučaj s mladom ženom iz Sierra Leonea po imenu Sallay. Jedan Svjedok joj je dao traktat, uzeo njenu adresu i dogovorio da je netko posjeti. Sallay je bila zainteresirana i prihvatila je biblijski studij, ali zbog pritisaka na poslu i drugih poteškoća, nije se održavao redovito. Onda se iznenada preselila, a da nije ostavila novu adresu. Svjedokinja je ustrajno odlazila na staru adresu i konačno je Sallay poslala poruku da Svjedokinja dođe u njen novi dom.

Studij je sad postao puno redovitiji, iako je Sallay bila u zadnjim mjesecima trudnoće. Nakon što se beba rodila, Sallay je postala nekršteni objavitelj. Sve ovo možda zvuči jednostavno, ali nije bilo. U 6:30 ona mora biti spremna za pola sata vožnje autobusom da bi odnijela bebu u dječje jaslice, nakon čega slijedi drugi sat vožnje autobusom na posao. Nakon rada na poslu spremačice, putuje natrag kući. Kad uvečer odlazi na sastanke ili kad ide u službu propovijedanja, putuje još sat vremena autobusom u svakom pravcu, usprkos protivljenju svog muža. Dok je njemu pokazivala ljubav i strpljivost, napredovala je do točke predanja i krštenja. Što je s njenim mužem? On je prisustvovao Spomen-svečanosti obilježavanja Kristove smrti i pristao na biblijski studij.

Blagoslovljeni dobrim rezultatima

Za većinu ovih ljudi, boravak u Ateni je privremen. Mnogi se vraćaju u zemlju svog porijekla da bi podijelili dobru vijest s rođacima i prijateljima. Drugi se sele u različite zapadne zemlje i nastavljaju služiti Jehovi. Oni koji ostanu u Grčkoj uživaju dobre rezultate svjedočeći svojim sunarodnjacima koji su se također doselili tamo. U drugim slučajevima sjeme istine dalo je svoj plod tek nakon što su posjetioci otišli u drugu zemlju i tamo su Svjedoci kontaktirali s njima.

Sve ovo dokazuje da Jehova nije pristran. On prihvaća ljude iz svake nacije koji ga se boje i ljube pravednost (Djela apostolska 10:34, 35). Za takve ovcama nalik osobe, odlazak u drugu zemlju zbog materijalnih prednosti rezultirao je daleko većim blagoslovima nego što su očekivali — spoznajom pravog Boga, Jehove, i njegovog obećanja o vječnom životu u pravednom novom svijetu. Da, Jehova je zaista bogato blagoslovio napore da se dostignu ljudi koji govore stranim jezicima u suvremenoj Ateni!

[Slike na stranici 16]

Ljudi iz mnogih zemalja slušaju dobru vijest u Ateni