Kršćanski svjedoci za božansku suverenost
“Objavite dobrodjetelji [“odličnosti”, “NW”] onoga koji vas dozva iz tame k čud[es]nome vidjelu svome” (1. PETROVA 2:9).
1. Kakvo je djelotvorno svjedočanstvo o Jehovi dano u pretkršćansko doba?
U PRETKRŠĆANSKO je doba dugi niz svjedoka odvažno svjedočio da je Jehova jedini pravi Bog (Jevrejima 11:4–12:1). Imajući jaku vjeru, neustrašivo su slušali Jehovine zakone i odbijali praviti kompromise u pogledu obožavanja. Dali su snažno svjedočanstvo za Jehovinu univerzalnu suverenost (Psalam 18:21-23; 47:1, 2).
2. (a) Tko je Jehovin najveći Svjedok? (b) Tko je kao Jehovin svjedok zauzeo mjesto izraelske nacije? Kako to znamo?
2 Posljednji i najveći pretkršćanski svjedok bio je Ivan Krstitelj (Matej 11:11). On je imao prednost najaviti dolazak Izabranika te je predstavio Isusa kao obećanog Mesiju (Ivan 1:29-34). Isus je Jehovin najveći Svjedok, “svjedok vjerni i istiniti” (Otkrivenje 3:14). Budući da je tjelesni Izrael odbacio Isusa, Jehova ih je odbacio i imenovao novu naciju, duhovni Izrael Božji, da bude njegov svjedok (Izaija 42:8-12; Ivan 1:11, 12; Galaćanima 6:16). Petar je citirao jedno proročanstvo u vezi s Izraelom i pokazao da se ono odnosi na ‘Izrael Božji’, kršćansku skupštinu, kad je rekao: “Vi ste iz[a]brani rod, carsko svećenstvo, sveti narod, narod dobitka, da objavite dobrodjetelji [“odličnosti”, NW] onoga koji vas dozva iz tame k čud[es]nome vidjelu svome” (1. Petrova 2:9; 2. Mojsijeva 19:5, 6; Izaija 43:21; 60:2).
3. Koja je prvenstvena odgovornost Izraela Božjeg i ‘velikog mnoštva’?
3 Petrove riječi pokazuju da je prvenstvena odgovornost Izraela Božjeg davanje javnog svjedočanstva o Jehovinoj slavi. U današnje se vrijeme toj duhovnoj naciji pridružilo “veliko mnoštvo” svjedoka koje također javno slavi Boga. Jakim glasom, tako da to svi mogu čuti, uzvikuju: “Spasenje je djelo našega Boga, koji ‘sjedi na prijestolju’, i Janjeta!” (Otkrivenje 7:9, 10, St; Izaija 60:8-10). Kako mogu Izrael Božji i njegovi drugovi izvršiti svoje svjedočenje? Uz pomoć svoje vjere i poslušnosti.
Lažni svjedoci
4. Zašto su Židovi Isusovog vremena bili lažni svjedoci?
4 Vjera i poslušnost zahtijevaju vođenje načina života koji je u skladu s božanskim načelima. Koliko je to važno proizlazi iz onoga što je Isus rekao o židovskim vjerskim vođama svog vremena. Oni su ‘sjeli na Mojsijevu stolicu’ kao učitelji Zakona. Čak su razaslali misionare da obraćaju nevjernike. Ipak, Isus im je rekao: “Prehodite more i zemlju da bi prisvojili jednoga [“prozelita”, NW], i kad ga prisvojite, činite ga sinom paklenijem u dvoje većijem od sebe.” Ti su religionisti bili lažni svjedoci — bili su arogantni, licemjerni i bez ljubavi (Matej 23:1-12, 15). Isus je jednom prilikom rekao nekim Židovima: “Vaš je otac djavo; i slasti oca svojega hoćete da činite.” Zašto je tako nešto rekao pripadnicima Božje izabrane nacije? Zato što se nisu obazirali na riječi Jehovinog najvećeg Svjedoka (Ivan 8:41, 44, 47).
5. Kako znamo da je nazovikršćanstvo lažno svjedočilo o Bogu?
5 Slično tome, kroz stoljeća koja su prošla od Isusovog vremena, stotine su milijuna pripadnika crkava kršćanstva tvrdile da su njegovi učenici. Međutim, oni ne čine Božju volju i zato ih Isus ne priznaje (Matej 7:21-23; 1. Korinćanima 13:1-3). Mnogi od misionara koje je razaslalo nazovikršćanstvo nesumnjivo su bili iskreni. Ipak, oni su poučavali ljude da obožavaju trinitarijanskog boga koji peče grešnike u paklenoj vatri, a većina njihovih obraćenika pruža slabe dokaze da su kršćani. Afrička je zemlja Ruanda, naprimjer, bila plodno polje za rimokatoličke misionare. Ipak, ruandski su katolici svim srcem sudjelovali u skorašnjem etničkom sukobu u toj zemlji. Plod tog misionarskog polja pokazuje da ono od nazovikršćanstva nije dobilo pravo kršćansko svjedočanstvo (Matej 7:15-20).
Živjeti u skladu s božanskim načelima
6. U kojim je pogledima dobro vladanje bitan dio davanja svjedočanstva?
6 Loše postupanje onih koji tvrde da su kršćani nanosi sramotu na “put istine” (2. Petrova 2:2). Pravi kršćanin živi u skladu s božanskim načelima. On ne krade, ne laže, ne vara i ne živi nemoralno (Rimljanima 2:22). A jamačno ne ubija svog bližnjeg. Kršćanski muževi s ljubavlju nadziru svoje obitelji. Žene s puno poštovanja podupiru takvo nadziranje. Roditelji odgajaju svoju djecu i tako ih pripremaju da postanu odgovorni odrasli kršćani (Efežanima 5:21–6:4). Istina, svi smo mi nesavršeni i pravimo greške. Ali pravi kršćanin poštuje biblijska mjerila i iskreno nastoji primjenjivati ih. Drugi to zapažaju i time se daje izvrsno svjedočanstvo. Ponekad su oni koji su se ranije protivili istini promatrali dobro vladanje nekog kršćanina i bili pridobiveni (1. Petrova 2:12, 15; 3:1).
7. Koliko je važno da kršćani ljube jedan drugoga?
7 Isus je ukazao na jedan bitan aspekt kršćanskog vladanja kad je rekao: “Po tom će svi poznati da ste moji učenici ako uzimate ljubav medju sobom” (Ivan 13:35). Karakteristično je za Sotonin svijet to da su ljudi puni “nepravde, kurvarstva, zloće, lakomstva, pakosti; puni zavisti, ubistva, svadje, lukavstva, zloćudnosti; šaptači, opadači, bogomrsci, siledžije, hvališe, ponositi, izmišljači zala, nepokorni roditeljima” (Rimljanima 1:29, 30). U takvoj bi sredini svijetom raširena organizacija čija je karakteristika ljubav bila snažan dokaz za djelovanje Božjeg duha — to bi bilo djelotvorno svjedočanstvo. Jehovini svjedoci sačinjavaju takvu organizaciju (1. Petrova 2:17).
Svjedoci su istraživači Biblije
8, 9. (a) Kako je proučavanje Božjeg zakona i meditiranje o njemu ojačalo psalmista? (b) Kako će nas proučavanje Biblije i meditiranje o njoj ojačati da nastavimo davati svjedočanstvo?
8 Da bi bio uspješan u davanju izvrsnog svjedočanstva, kršćanin mora poznavati i ljubiti Jehovina pravedna načela i uistinu mrziti korumpiranost svijeta (Psalam 97:10). Svijet uvjerljivo unapređuje svoj način razmišljanja, i zato odupirati se njegovom duhu može biti teško (Efežanima 2:1-3; 1. Ivanova 2:15, 16). Što nam može pomoći sačuvati ispravan misaoni stav? Redovit i smislen studij Biblije. Pisac 119. psalma mnogo je puta ponovio da ljubi Jehovin zakon. Stalno ga je čitao i meditirao o njemu, “vas dan” (Psalam 119:92, 93, 97-105). Zato je mogao napisati: “Mrzim na laž i gadim se na nju, ljubim zakon tvoj.” Osim toga, njegova ga je duboka ljubav potaknula na djela. On kaže: “Sedam puta na dan hvalim te za sudove pravde tvoje” (Psalam 119:163, 164).
9 Slično tome, redovito će proučavanje Božje riječi i meditiranje o njoj dirnuti naša srca i potaknuti nas da ‘hvalimo’ Boga — da svjedočimo o Jehovi — često, čak “sedam puta na dan” (Rimljanima 10:10). U skladu s tim, pisac prvog psalma kaže da će onaj tko redovito meditira o Jehovinim riječima postati “kao drvo usadjeno kraj potoka, koje rod svoj donosi u svoje vrijeme, i kojemu list ne vene: što god radi, u svemu napreduje” (Psalam 1:3). I apostol Pavao je pokazao moć Božje riječi kad je napisao: “Sve je pismo od Boga dano, i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za poučavanje u pravdi, da bude savršen čovjek Božij, za svako dobro djelo pripravljen” (2. Timoteju 3:16, 17).
10. Što je u ovim posljednjim danima s obzirom na Jehovin narod očigledno?
10 Nagli brojčani porast pravih obožavatelja u ovom 20. stoljeću jasno pokazuje Jehovin blagoslov. Nema nikakve sumnje, ovi su današnji svjedoci za božansku suverenost, kao grupa, u svojim srcima razvili ljubav prema Jehovinom zakonu. Poput psalmista, potaknuti su da slušaju Njegov zakon i da “dan i noć” vjerno svjedoče o Jehovinoj slavi (Otkrivenje 7:15).
Jehovina moćna djela
11, 12. Što je postignuto čudima koja su činili Isus i njegovi sljedbenici?
11 U prvom je stoljeću sveti duh osposobio vjerne kršćanske svjedoke da čine čuda, koja su pružala snažan dokaz da je njihovo svjedočanstvo istinito. Kad je Ivan Krstitelj bio u zatvoru, poslao je učenike da pitaju Isusa: “Jesi li ti onaj što će doći, ili drugoga da čekamo?” Isus nije odgovorio ni da jest ni da nije. Umjesto toga, rekao je: “Idite i kažite Ivanu što čujete i vidite: slijepi progledaju i hromi hode, gubavi čiste se i gluhi čuju, mrtvi ustaju i siromašnima propovijeda se evangjelje. I blago onome koji se ne sablazni o mene” (Matej 11:3-6). Ova su moćna djela Ivanu poslužila kao svjedočanstvo da je Isus zaista “onaj što će doći” (Djela apostolska 2:22).
12 Slično tome, neki od Isusovih sljedbenika liječili su bolesne, pa čak i podizali mrtve (Djela apostolska 5:15, 16; 20:9-12). Ta su čuda bila poput svjedočanstva od samog Boga u njihovu korist (Jevrejima 2:4). I takva su djela jasno demonstrirala Jehovinu svemoćnu silu. Naprimjer, točno je da Sotona, “knez ovoga svijeta”, ima sredstva da uzrokuje smrt (Ivan 14:30; Jevrejima 2:14). Ali kad je Petar vjernu ženu Dorku podignuo iz mrtvih, mogao je to učiniti samo uz pomoć Jehovine sile, jer samo On može ponovno vratiti život (Psalam 16:10; 36:9; Djela apostolska 2:25-27; 9:36-43).
13. (a) Kako biblijska čuda još uvijek svjedoče o Jehovinoj moći? (b) Kako ispunjenje proročanstva igra ključnu ulogu u dokazivanju Jehovinog Božanstva?
13 Danas se takva čudesna djela više ne događaju. Svrha kojoj su služila ispunjena je (1. Korinćanima 13:8). Ipak, u Bibliji još uvijek imamo zapis o tim djelima, koji je potvrđen od strane mnogih promatrača. Kad kršćani danas ukazuju na ove povijesne izvještaje, tada ta djela još uvijek djelotvorno svjedoče o Jehovinoj moći (1. Korinćanima 15:3-6). Osim toga, Jehova je u danima Izaije ukazao na točno proročanstvo kao izvanredan dokaz da je On pravi Bog (Izaija 46:8-11). Mnoga se božanski nadahnuta biblijska proročanstva ispunjavaju danas — neka od njih na kršćanskoj skupštini (Izaija 60:8-10; Danijel 12:6-12; Malahija 3:17, 18; Matej 24:9; Otkrivenje 11:1-13). Ispunjenje ovih proročanstava točno pokazuje da živimo u ‘posljednjim danima’ a isto tako opravdava Jehovu kao jedinog pravog Boga (2. Timoteju 3:1).
14. U kojim je pogledima novovremena povijest Jehovinih svjedoka snažno svjedočanstvo da je Jehova Suvereni Gospodin?
14 Napokon, Jehova za svoj narod još uvijek čini velike stvari, čudesne stvari. Jehovin duh usmjerava sve veće svjetlo na biblijsku istinu (Psalam 86:10; Otkrivenje 4:5, 6). Izvanredni izvještaji o porastu širom svijeta pružaju dokaz da Jehova ‘ubrzava djelo u svoje vrijeme’ (Izaija 60:22, NW). Kad je tijekom ovih posljednjih dana u jednoj zemlji za drugom izbijalo ogorčeno progonstvo, Jehovin je narod mogao hrabro ustrajati zbog osnažujuće podrške svetog duha (Psalam 18:1, 2, 17, 18; 2. Korinćanima 1:8-10). Da, novovremena je povijest Jehovinih svjedoka sama po sebi snažno svjedočanstvo da je Jehova Suvereni Gospodin (Zaharija 4:6).
Dobra vijest koja se treba propovijedati
15. Koje je prošireno svjedočanstvo trebala dati kršćanska skupština?
15 Jehova je postavio izraelski narod kao svog svjedoka nacijama (Izaija 43:10). Međutim, samo je nekolicina Izraelaca dobila božansku zapovijed da ide i propovijeda ne-Izraelcima, a to je obično bilo zato da bi im objavili Jehovine osude (Jeremija 1:5; Jona 1:1, 2). Ipak, proročanstva iz Hebrejskih pisama ukazivala su na to da će Jehova jednog dana u velikoj mjeri obratiti pažnju nacijama, a to je učinio posredstvom duhovnog Izraela Božjeg (Izaija 2:2-4; 62:2). Prije nego što je uzašao na nebo, Isus je svojim sljedbenicima zapovjedio: “Idite dakle i naučite sve narode” (Matej 28:19). Dok se Isus koncentrirao na ‘izgubljene ovce doma Izraelova’, njegovi su sljedbenici poslani ‘svim narodima’, čak “do kraja zemlje” (Matej 15:24; Djela apostolska 1:8). Čitavo je čovječanstvo trebalo čuti kršćansko svjedočanstvo.
16. Koji je nalog ispunila kršćanska skupština u prvom stoljeću, i u kojoj mjeri?
16 Pavao je pokazao da je to dobro razumio. Godine 61. n. e. mogao je reći da je dobra vijest ‘u svemu svijetu plodna i raste’. Dobra vijest nije bila ograničena samo na jednu naciju ili jednu sektu, kao naprimjer na onu koja je vršila ‘službu [‘obožavanje’, NW] angjela’. Umjesto toga, javno se ‘propovijedala svoj tvari pod nebom’ (Kološanima 1:6, 23; 2:13, 14, 16-18). Tako je Izrael Božji u prvom stoljeću ispunio svoj nalog da ‘objavi odličnosti onoga koji ih je dozvao iz tame k čudesnome vidjelu svome’.
17. Kako se Matej 24:14 nastavlja ispunjavati u velikoj mjeri?
17 Ipak, to djelo propovijedanja koje se vršilo u prvom stoljeću bilo je samo nagovještaj onoga što se trebalo izvršiti tijekom posljednjih dana. Gledajući unaprijed, naročito u naše vrijeme, Isus je rekao: “Propovijediće se ovo evangjelje o carstvu po svemu svijetu za svjedočanstvo svijem narodima. I tada će doći pošljedak” (Matej 24:14; Marko 13:10). Da li se ovo proročanstvo ispunilo? Jest, ono se zaista ispunilo. Od malog početka 1919. godine, propovijedanje dobre vijesti proširilo se sada na više od 230 zemalja. Svjedočanstvo se čuje na ledenom Sjeveru i u sparnim tropima. Obrađuju se ogromni kontinenti i pretražuju udaljeni otoci kako bi njihovi stanovnici mogli dobiti svjedočanstvo. Čak se i usred velikih sukoba, kao što je naprimjer rat u Bosni i Hercegovini, dobra vijest nastavlja propovijedati. Kao i u prvom stoljeću, svjedočanstvo donosi plod “u svemu svijetu”. Dobra se vijest javno objavljuje “svoj tvari pod nebom”. Kakav je rezultat toga? Kao prvo, preostali članovi Izraela Božjeg sakupljeni su “od svakoga koljena i jezika i naroda i plemena”. Kao drugo, milijuni pripadnika ‘naroda mnogoga’ “od svakoga jezika i koljena i naroda i plemena” počeli su se sakupljati (Otkrivenje 5:9; 7:9). Matej 24:14 nastavlja se ispunjavati u velikoj mjeri.
18. Koje su neke od stvari koje se postižu propovijedanjem dobre vijesti širom svijeta?
18 Propovijedanje dobre vijesti širom svijeta služi kao dokaz da je počela Isusova kraljevska prisutnost (Matej 24:3). Osim toga, ono je glavno sredstvo pomoću kojeg se žanje “žito zemaljsko”, jer pokazuje ljudima koja je jedina prava nada za čovječanstvo, Jehovino Kraljevstvo (Otkrivenje 14:15, 16). Budući da samo pravi kršćani sudjeluju u propovijedanju dobre vijesti, ovo važno djelo pomaže razlikovati prave kršćane od lažnih (Malahija 3:18). Na taj način, ono rezultira spasenjem kako onih koji propovijedaju tako i onih koji se odazivaju (1. Timoteju 4:16). A što je najvažnije, propovijedanje dobre vijesti donosi hvalu i čast Jehovi Bogu, onome koji je zapovjedio da se ono izvršava, koji podupire one koji ga provode i koji mu daje da donosi plod (2. Korinćanima 4:7).
19. Na što bi svi kršćani trebali biti odlučni kad ulaze u novu službenu godinu?
19 Ne čudi što je apostol Pavao bio potaknut da kaže: “Teško meni ako evangjelja ne propovijedam”! (1. Korinćanima 9:16). I današnji kršćani osjećaju tako. Veličanstvena je prednost i velika odgovornost biti ‘Božjim suradnicima’, sipajući svjetlo istine u ovom zamračenom svijetu (1. Korinćanima 3:9, NW; Izaija 60:2, 3). Djelo koje je 1919. godine imalo mali početak, sada dostiže zapanjujuće razmjere. Gotovo pet milijuna kršćana svjedoči za božansku suverenost i oni godišnje utroše više od milijardu sati prenoseći poruku spasenja drugima. Kakva li je radost imati udjela u ovom djelu posvećivanja Jehovinog imena! Sad kad smo ušli u 1996. službenu godinu, budimo i dalje odlučni da ne usporimo. Umjesto toga, više nego ikad obratimo pažnju Pavlovim riječima upućenim Timoteju: “Propovijedaj Riječ, uporan budi” (2. Timoteju 4:2, Duda-Fućak). Čineći to, molimo se od sveg srca da Jehova i dalje blagoslivlja naše napore.
Sjećaš li se?
◻ Tko je zauzeo mjesto Izraela kao Jehovin “svjedok” nacijama?
◻ Kako kršćansko vladanje pridonosi davanju svjedočanstva?
◻ Zašto je proučavanje Biblije i meditiranje o njoj neophodno za kršćanske Svjedoke?
◻ Kako novovremena povijest Jehovinih svjedoka služi kao dokaz da je Jehova pravi Bog?
◻ Što je postignuto propovijedanjem dobre vijesti?
[Slike na stranici 15]
Daleko od toga da je ograničena, dobra se vijest sada objavljuje “svoj tvari pod nebom”