Jesu li dvojbe o Isusu opravdane?

JE LI Isus iz Nazareta doista činio čuda? Je li uskrsnuo iz mrtvih, kako su to proglasili njegovi učenici? Je li uopće živio? Izgleda da u naše moderno doba mnogi ne mogu pouzdano odgovoriti na takva pitanja. Zašto? Zato što su u dvojbi u pogledu Isusa, a dvojba je osjećaj neizvjesnosti, kad se ne zna je li nešto istinito ili moguće. No jesu li osjećaji neizvjesnosti u pogledu Isusa opravdani? Da vidimo.

Kako su posijane dvojbe o Isusu

Neki su njemački teolozi kasnog 19. i ranog 20. stoljeća Isusa prikazivali kao “izmišljenu osobu drevne Crkve”. Njihovo opovrgavanje Isusove povijesne vjerodostojnosti dovelo je na početku ovog stoljeća do spora među izučavateljima koji je onda dopro u javnost i koji još i dan-danas vrši utjecaj. Naprimjer, studija koja je nedavno provedena u Njemačkoj pokazala je da 3 posto upitanih vjeruje da Isus “nikad nije živio” i da su ga “apostoli izmislili”. Da, sjemena dvojbe u pogledu Isusa, koja su posijana na početku ovog stoljeća, još i danas nalaze plodno tlo u srcima ljudi.

Zašto zaključak da je Isus “izmišljen” jednostavno nije opravdan? Bibličar Wolfgang Trilling objašnjava: “Spor o tome da li je Isus uopće živio, drugim riječima da li je povijesna ličnost ili mit, tada je riješen. Pitanje je znanstveno razjašnjeno, barem u tom pogledu što ga ozbiljni ljudi više ne smatraju znanstvenim problemom.” Ipak, neki još uvijek dvoje da je Isus uopće postojao. Zato, istražimo kako se može utvrditi Isusova povijesna vjerodostojnost te kako se mogu ukloniti druge dvojbe u pogledu njega.

Svjedočanstva koja rastjeruju dvojbe

To što je Isus nečasno pogubljen kao prezira vrijedan zločinac pruža “najuvjerljiviji dokaz protiv onih koji poriču Isusovu povijesnu vjerodostojnost”, kaže Trilling. Zašto? Zato što je pogubljenje “opterećivalo, štoviše jako otežavalo, širenje nove vjere među Židovima i ne-Židovima”. (Usporedi 1. Korinćanima 1:23.) Ako je pogubljenje Isusa, Mesije, kako za Židove tako za neznabošce, predstavljalo tako drsku uvredu, apostoli to sasvim sigurno ne bi izmislili! Osim toga, povijesnu vjerodostojnost Isusove smrti ne potvrđuju samo četiri Evanđelja već i rimski pisac Tacit i židovski Talmud.a

I drugi događaji iz Isusovog života smatraju se unutarnjim dokazom vjerodostojnosti Evanđeljâ, zbog onoga što o njemu kažu. Naprimjer, da li bi Isusovi sljedbenici izmislili da on dolazi iz Nazareta, mjesta koje je očigledno bilo beznačajno? Ili, je li vjerojatno da su izmislili da ga je izdao Juda, drug u koga su imali povjerenje? Izgleda li realnim pomisliti da su izmislili priču o tome kako su ga ostali učenici tako kukavički ostavili? Zasigurno je nelogično da bi učenici izmislili pojedinosti tako štetne prirode te da bi ih zatim nadaleko i naširoko objavljivali! Osim toga, Isusovu umjetnost poučavanja obilježavao je jedinstveni stil. Židovska književnost prvog stoljeća ne sadrži ništa što bi se moglo usporediti s njegovim usporedbama. Koja bi anonimna osoba mogla “izmisliti” takvo remek-djelo kao što je to Propovijed na gori? Svi ovi argumenti potvrđuju vjerodostojnost Evanđeljâ kao izvještajâ o Isusovom životu.

Postoji i vanjski dokaz za Isusovu povijesnu vjerodostojnost. Četiri ga Evanđelja prikazuju u specifičnoj, detaljno opisanoj, povijesnoj sredini. Mjesta, poput Betlehema i Galileje, poznati pojedinci i grupe, poput Poncija Pilata i Farizeja, te židovski običaji i druge karakteristike nisu jednostavno izmišljeni. Sačinjavali su sastavni dio životne strukture prvog stoljeća, a potvrđeni su i nebiblijskim izvorima i arheološkim nalazima.

Dakle, postoji uvjerljiv dokaz, kako unutarnji tako i vanjski, da je Isus povijesna osoba.

Međutim, mnogi ljudi dvoje s obzirom na čuda koja je činio. Ustvari, prema ranije spomenutoj anketi, samo je manjina redovitih posjetilaca crkve u Njemačkoj uvjerena da su se “zaista dogodila” Isusova čuda i da je on uskrsnuo. Jesu li dvojbe u pogledu Isusovih čuda i njegovog uskrsnuća opravdane?

Zašto neki dvoje da je Isus činio čuda

U Mateju 9:18-36 izvještava se da je Isus na čudesan način liječio bolesne, uskrsavao mrtve i istjerivao demone. Povjesničar profesor Hugo Staudinger objašnjava: “Jednostavno je nevjerojatno, i s povijesnog stajališta nemoguće, da su ovi neobični izvještaji proizvod bujne mašte.” Zašto? Zato što su prva Evanđelja, izgleda, napisana u vrijeme kad je većina očevidaca tih čuda bila još na životu! Daljnju potvrdu, nastavlja Staudinger, nalazimo u tome što židovski protivnici “nikad nisu poricali da je Isus činio neobična djela”. Ne obazirući se na sve ostale dokaze i temeljeći svoj sud samo na ovom vanjskom dokazu, vidimo da Isusova čuda nedvojbeno zaslužuju da u njih vjerujemo (2. Timoteju 3:16).

Iako je “većina Nijemaca uvjerena da je Isus liječio bolesne”, mnogi dvoje s obzirom na moć pomoću koje je to činio. Naprimjer, jedan je poznati njemački teolog javno izjavio da je Isus liječio pomoću moći sugestije koja je utjecala na ljude koji su patili od psihičkih bolesti. Je li ovo objašnjenje razumno?

Razmotrimo sljedeće. U Marku 3:3-5 izvještava se kako je Isus izliječio osušenu ruku nekog čovjeka. No da li se ruka osušila uslijed psihičke bolesti? Zasigurno nije. Prema tome, ovo se izlječenje ne može pripisati moći sugestije. Kako je onda Isus mogao činiti čuda? Profesor Staudinger priznaje: “Ako ne postoje apsolutno važeći zakoni, i ako ne poričemo u potpunosti postojanje Boga, tada ne možemo načelno isključiti mogućnost da Bog, čija moć nadmašuje moć čovjeka, može činiti stvari koje nisu svakodnevne.” Da, zaista, uz pomoć ‘moći Božje’, Isus je doslovno liječio bolesne. Stoga ne postoji nikakav razlog za dvojbe o istinitosti njegovih čuda (Luka 9:43, NW; Matej 12:28).

Kao što navodi The American Peoples Encyclopedia, ako se dogodilo najveće od svih čuda — Isusovo uskrsnuće — tada sva ostala čuda o kojima izvještavaju Evanđelja “spadaju u područje mogućnosti”. Je li Isus zaista uskrsnuo iz mrtvih?

Jesu li dvojbe u pogledu Isusovog uskrsnuća opravdane?

Razmotrimo najprije jedan slučaj snažnog dokaza na temelju indicija koji podupire istinitost Isusovog uskrsnuća — njegov prazan grob. Njegovi suvremenici, čak ni njegovi protivnici, nisu osporavali činjenicu da je Isusov grob zatečen praznim (Matej 28:11-15). Prijevara bi se lako otkrila! Gore spomenuti priručnik pravilno zaključuje: “Nikad nije izneseno ikakvo valjano objašnjenje za prazan grob osim biblijske izjave: ‘Nije ovdje; jer ustade’ (Mat. 28:6).”

Neki prigovaraju, navodeći da su samo Isusovi učenici posvuda objavljivali da je on uskrsnuli Mesija. To je točno. Ali zar vjerodostojnost njihove poruke nije bila duboko utemeljena u povijesnoj činjenici, naročito u činjenici da je Isus umro i uskrsnuo? Naravno da jest. Apostol Pavao bio je svjestan ove povezanosti kad je napisao: “Ako Kr[i]st ne usta, uzalud dakle propovijedanje naše, a uzalud i vjera vaša. A nalazimo se i lažni svjedoci Božiji što svjedočimo na Boga da uskrse Kr[i]sta” (1. Korinćanima 15:14, 15; usporedi Ivan 19:35; 21:24; Jevrejima 2:3).

U prvom je stoljeću živjelo mnogo dobro poznatih ljudi koji su mogli posvjedočiti da se Isus nakon svoje smrti pojavio. Među njima je bilo 12 apostola i Pavao, kao i više od 500 drugih očevidacab (1. Korinćanima 15:6). Prisjeti se i zašto je Matija ispunio uvjete da naslijedi nevjernog apostola Judu. U Djelima apostolskim 1:21-23 izvještava se da je Matija mogao posvjedočiti Isusovo uskrsnuće i ranije događaje koji su bili u vezi s Njim. Da su Isusov život i njegovo uskrsnuće bili samo proizvod mašte a ne činjenica, takav bi uvjet za imenovanje bio dakako potpuno besmislen.

Budući da je toliko očevidaca iz prvog stoljeća moglo posvjedočiti Isusov život, njegova čuda, njegovu smrt i uskrsnuće, kršćanstvo se relativno brzo širilo diljem Rimskog Imperija, usprkos gore spomenutim preprekama. Njegovi su sljedbenici spremno podnosili teškoće, progonstvo, pa čak i smrt kako bi posvuda objavljivali uskrsnuće i temeljnu istinu koja iz toga proizlazi. Kakvu istinu? Da je njegovo uskrsnuće omogućila jedino moć Božja. A zašto je Jehova Bog uskrsnuo Isusa iz mrtvih? Odgovor na ovo pitanje pokazuje tko je taj povijesni Isus.

Apostol Petar je na dan Pentekosta otvoreno objavio začuđenim Židovima u Jeruzalemu: “Ovoga Isusa uskrse Bog, čemu smo mi svi svjedoci. Desnicom dakle Božijom podiže se, i obećanje svetoga Duha primivši od oca, izli ovo što vi sad vidite i čujete. Jer David ne izidje na nebesa, nego sam govori: reče Gospodin [“Jehova”, NW] Gospodinu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima. Tvrdo dakle neka zna sav dom Izraelov da je i Gospodinom i Kr[i]stom Bog učinio ovoga Isusa koga vi raspeste” (Djela apostolska 2:32-36). Da, Jehova Bog učinio je Isusa iz Nazareta “i Gospodinom i Kr[i]stom”. Jesu li dvojbe s obzirom na njegovu ulogu u ovom dijelu Božjeg nauma opravdane?

Trebamo li biti u dvojbi u pogledu Isusove današnje uloge?

Što može rastjerati sve dvojbe o Isusovom identitetu i njegovoj ulozi? Činjenica da je očigledno bio pravi prorok. Pretkazao je ratove, glad, potrese, zločin i pomanjkanje ljubavi, što sve danas vidimo. Osim toga, prorekao je: “Propovijediće se ovo evangjelje o carstvu po svemu svijetu za svjedočanstvo svijem narodima. I tada će doći pošljedak” (Matej 24:3-14). Ispunjenje ovih proročanstava dokazuje da je Isus uskrsnuli Krist, koji nevidljivo vlada “sred neprijatelja svojih” i koji će uskoro uvesti Božji novi svijet (Psalam 110:1, 2; Danijel 2:44; Otkrivenje 21:1-5).

Sada, kao nikada prije, čovječanstvo hitno treba Spasitelja koji posjeduje nadljudsku mudrost. Zašto da dvojimo da je Isus taj koji je s pravom izabran da izbavi čovječanstvo? Ivan, koji je bio očevidac dojmljivih čuda i Isusovog uskrsnuća, izjavio je: “I mi vidjesmo i svjedočimo da otac posla sina da spase svijet [“kao Spasitelja svijeta”, NW]” (1. Ivanova 4:14; usporedi Ivan 4:42). Kao što nemamo razumne razloge za dvojbe o Isusovom postojanju, njegovim čudima, njegovoj smrti i uskrsnuću, nemamo ni razloge za dvojbe da ga je Jehova Bog ustoličio kao zakonitog Kralja sebi s desne strane. Nedvojbeno, Isus iz Nazareta jest Kralj Božjeg Kraljevstva i ‘Spasitelj svijeta’ (Matej 6:10).

[Bilješke]